Razgovor s povodom – Anto Tomić, NGO Građanski monitoring – izvršni direktor za Srednju Evropu, bivši logoraš srpskih konc-logora: BUDITE DANAS PRIJEDOR, MA GDJE BILI !

Posted: 30. Maj 2016. in Intervjui

Anto Tomic

I u Prijedoru se dižu spomenici sitnim kriminalcima, četničkim hordama, glavni trg u Prijedoru nosi ime ratnog zločinca koji je ‘poravnao’ Lipik i Pakrac…. A ubijena mladost i dječiji smijeh onoga Prijedora je još uvijek tabu tema za današnje PD vlastodršce. O spomenicima u Trnopolju, Omarskoj, Keratermu (za sad) možemo samo sanjati…..Meni i onim 53 000 preživjelih prognanika iz Prijedora ne treba potvrda iz Haaga da se u Prijedoru desio genocid. Dovoljno je baciti pogled na Tomašicu, Stare Kevljane, Jakarinu kosu, Korićanske stijene, Hrastovu glavicu i ostale masovne grobnice…..U više navrata sam bio svjedok u Haagu, dobro sam upućen u rad Tribunala, znam jako dobro da Tribunal i nije baš u najboljim odnosima sa Justiciom (Pravdom). Ipak je to jedna politička organizacija a ne sud, odluke se kroje za nekim drugim stolovima…..Kao prvo, u mom rječniku ne postoje termini ‘bosanski Hrvati’ kao ni ‘bosanski Srbi’. Za mene su to Bosanci/Bošnjaci/Bošnjani katolici i pravoslavci. A što se tiče Čovića i HDZ-a i njihove brige za ‘svoj’ puk, najbolje vidimo na primjeru Bosanske krajine i Posavine gdje ih skoro više i nema…..Ne želim osvetu, želim samo pravdu i pravednost, ne želim suživot, želim život. Želim pomirenje i ljepšu budućnost za sve ali prije svega želim i borim se za istinu…..Danas neću biti samo u Prijedoru, danas ću biti i na obilježavanju Bijelih traka i u Göteborgu, u Zagrebu, Kaknju, Sarajevu, biću u Americi i svugdje gdje se sjete Prijedora i stradanja Prijedorčana. Danas ću biti sa svojim prijateljima ma gdje bili. Sa bijelom trakom na ruci…..

Poštovani Anto! Dogovorili smo se u pripremi ovog razgovora da se ne persiramo jer nijedan od nas se ne snalazi baš najbolje sa onim “vi”, a ovo ističem zbog svojih čitatelja. Dakle, razgovaramo u predvečerje Dana bijelih traka. Budući da si iz Ljubije, odnosno jedne od prijedorskih mjesnih zajednica, pitam Te: kakve emocije ili sjećanja u Tebi proizvodi 31. maj svake godine, pa i ovaj sutrašnji?

TOMIĆ: Nije to samo taj 30.maj, počne to kod mene već krajem aprila, od dana ‘preuzimanja vlasti’ od strane SDS-a u prijedorskoj općini. Emotivno stanje u kom se nalazim u ovom periodu najbolje je jednom riječju opisao moj prijatelj Abdulah Sidran : “razjeban.

S jedne strane imamo sjećanja na taj dan i njegovo obilježavanje u BiH, Evropi i svijetu, a s druge imamo aktuelnu vlast u tom istom Prijedoru koja se ponaša kao da se nje tako nešto ne tiče. Čak se ne dozvoljava ni gradnja spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Komentar?

antoTOMIĆ:Nedavno sam bio u Berlinu, posjetio sam memorijalni kompleks posvećen žrtvama holokausta, memorijalni centar Sinti i Romima, spomenik žrtvama homosexualne orijentacije, spomen obilježje stradalim ženama u eri nacionalsocijalizma. I u Prijedoru se dižu spomenici sitnim kriminalcima, četničkim hordama, glavni trg u Prijedoru nosi ime ratnog zločinca koji je ‘poravnao’ Lipik i Pakrac…. A ubijena mladost i dječiji smijeh onoga Prijedora je još uvijek tabu tema za današnje PD vlastodršce. O spomenicima u Trnopolju, Omarskoj, Keratermu (za sad) možemo samo sanjati. Ni onu riječ na “g” ne smijemo spomenuti.

Kako komentiraš prvostepenu presudu Haškog tribunala Radovanu Karadžiću po kojoj nije kriv i za genocid u Prijedoru i nekim drugim opštinama/općinama u BiH?

TOMIĆ: Meni i onim 53 000 preživjelih prognanika iz Prijedora ne treba potvrda iz Haaga da se u Prijedoru desio genocid. Dovoljno je baciti pogled na Tomašicu, Stare Kevljane, Jakarinu kosu, Korićanske stijene, Hrastovu glavicu i ostale masovne grobnice.

Sudjelovao si samnom i ostalim kolegama u Pismu upućenom predsjedniku Haškog tribunala Theodoru Meronu vezano za razmatranje zahtjeva za puštanje Karadžića na privremenu slobodu, što je samo po sebi jasno izrečen stav. Eto, sutra, na Dan bijelih traka, Tribunal će razmatrati zahtjev Karadžićeve odbrane, što je pomalo simptomatično ali i svojevrsna ironija sudbine. Hoćeš li i za ovu priliku komentirati spremnost Haga da čak i razmatra takav zahtjev?

TOMIĆ:U više navrata sam bio svjedok u Haagu, dobro sam upućen u rad Tribunala, znam jako dobro da Tribunal i nije baš u najboljim odnosima sa Justiciom (Pravdom). Ipak je to jedna politička organizacija a ne sud, odluke se kroje za nekim drugim stolovima.

Znam da se javno zalažeš za povratak Francisa A. Boyle-a u naš pravni tim u predmetu Tužbe RBiH protiv SRJ/SCG kod ICJ-a. Kakve su šanse da se taj svjetski priznati ekspert za međunarodno pravo i osvjedočeni prijatelj Bosne vrati u naš tim, posebno u kontekstu nekih njegovih uvjeta pod kojima bi se eventualno ponovo uključio?

TOMIĆ:Nije samo Boyle u pitanju, postoji veliki broj svjetski poznatih i priznatih advokatskih kancelarija koje su (bez i jednog centa naknade) nudile svoje usluge u ovoj tužbi. I uvijek su nailazili na gluhe uši bh vlasti.

Obraćao si se i političkim liderima bh. Hrvata, posebno po pitanju njihovog poimanja i interpretacije genocida u Srebrenici. Kako Ti ocjenjuješ politiku Dragana Čovića i njegovog HDZ-a naspram BiH i svih Hrvata u BiH? Da li on zaista zastupa interese svih bh. Hrvata?

TOMIĆ:Kao prvo, u mom rječniku ne postoje termini ‘bosanski Hrvati’ kao ni ‘bosanski Srbi’. Za mene su to Bosanci/Bošnjaci/Bošnjani katolici i pravoslavci. A što se tiče Čovića i HDZ-a i njihove brige za ‘svoj’ puk, najbolje vidimo na primjeru Bosanske krajine i Posavine gdje ih skoro više i nema. A politika HDZ-a ne vodi tome da će se prijeratno pučanstvo ikad vratiti na svoje.

Podigla se ovih dana prašina oko izjave biskupa Franje Komarice kada je povukao neku paralelu između Bleiburga i Banja luke. Kako Ti komentiraš njegovu izjavu, s jedne strane, odnosno političku i medijsku harangu koju protiv njega vode u manjem entitetu? Radi li se pri takvim reakcijama o klasičnoj zamjeni teza?

TOMIĆ:Donekle se i slažem sa reakcijama na izjave monsinjora Komarice. Paralele su neumjesne – u Bleiburgu su ubijani ratni zločinci dok su u “rs” – u stradali nedužni građani Republike Bosne i Hercegovine, žene, djeca, civili…..

Puno je priča iz logora u BiH ispričano i svaka za sebe je i individualna, ali i zajednička. Naravno, puno ih je i neispričanih….Kako bi Ti, ako je uopće moguće u par rečenica, ispričao svoje logorske priče iz Trnopolja, Omarske i Manjače? Šta je u njima zajedničko, iz Tvojih iskustava?

Logor Omarska

TOMIĆ:Puno sam toga već napisao i objavio o logorima, o stradanjima i preživljavanjima u njima, osjećam to kao obavezu prema onima koji svoje priče ispričati ne mogu, obavezu prema onima kojih više nema među nama. A svako od njih je zaslužio da bude spomenut. Hiljade nevinih žrtava, hiljade sudbina, hiljade priča. A razlog nam je, ipak, jedan zajednički – domoljublje, bosnoljublje.

Jedan si od onih koji često javno iznosi svoj stav, kako u ime NGO koju predstavljaš, tako i u lično. Šta Tebe motivira za tako nešto? Odakle crpiš snagu i volju za neizvjesnu i dugotrajnu borbu s vjetrenjačama?

TOMIĆ: Već sam rekao – osjećam obavezu prema (najviše) onima kojih više nema da se istina čuje, osjećam obavezu i prema mladima, nadolazećim generacijama. Moje priče su upozorenje. Ne želim osvetu, želim samo pravdu i pravednost, ne želim suživot, želim život. Želim pomirenje i ljepšu budućnost za sve ali prije svega želim i borim se za istinu.

Na samom kraju, kako ćeš obilježiti Dan bijelih traka koji, samo što nije osvanuo?

Bijele trakeTOMIĆ:Svih ovih proteklih godina od kako se obilježava Dan bijelih traka, padao sam u duboku depresiju, bol i tuga su mi dušu razdirali – danas će biti drugačije. Od prije par dana mi osmjeh ne silazi sa lica. Hej, meni i još u maju! Razloga za moje dobro raspoloženje je bilo više ali jedan posebno : – upoznao sam čopor nekih novih klinaca, mangupa i princeza. Mladi, lijepi, inteligentni, obrazovani. Generacija ratna i poratna. Djetinjasto razigrani, razdragani, veseli, neopterećeni, samosvjesni. Dječurlija koja razmislja svojom glavom, dječurlija koja mi daje nadu u Novu Bosnu, ljepšu, bolju, ponosniju. Danas neću biti samo u Prijedoru, danas ću biti i na obilježavanju Bijelih traka i u Göteborgu, u Zagrebu, Kaknju, Sarajevu, biću u Americi i svugdje gdje se sjete Prijedora i stradanja Prijedorčana. Danas ću biti sa svojim prijateljima ma gdje bili. Sa bijelom trakom na ruci.

I jedna poruka za kraj: Lijepe moje, dobri moji

-budite danas šetači,

-budite danas 102 nevine dječije duše,

-budite danas 256 majke,

-budite danas znak sjećanja na 3172 ubijena Prijedorčanina,

-budite danas 31.000 zatočenika-mučenika,

-budite danas 53.000 prognanika-beskućnika,

-budite osmjeh i prkos.

-budite danas pobjeda dobra nad zlom…..

…….budite danas Prijedor – ma gdje bili!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (806)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s