BiH OSTAJE BEZ SVOJIH DRŽAVLJANA

Posted: 19. Maj 2016. in Intervjui

 

Progon i iseljavanje Bosanca, egzodus koji je 90-tih godina prošlog vijeka ratnim ognjem komšijske agresije sa kućnih ognjišta pokrenuo trećinu bh stanovništva, pretežno Bošnjaka, ni  četvrt stoljeća kasnije nije zaustavljen, već je zadnjih godina intenziviran, ovaj put poreskom politikom,  pritiscima da se satistički izbriše bh adresa i zauvjek eliminiše 121.800 Bošnjaka, kao i ekonomskim razlozima-  borbom za preživljavanje i egzistenciju. Nitko nije proglašen krivim ni odgovornim za progone, niti ima krivih i odgovornih za ekonomsku emigraciju. O ovoj tragičnoj pojavi, kojom se gube državljani, razara temeljna osnova i vezivno tkivo države Bosne i Hercegovine, pisao sam januara 2005.g. u tekstu “Naturalizacija”, koji vam ponovno prezentiram, da se zajedno uvjerimo da  stanje ne da nije promjenjeno na bolje, već je drastično pogoršano, sa teškim i nesagledivim posljedicama. U ovom trenutku 68% mladih, koji bi trebalo da radnim pobjedama nose stijeg napretka,  želi napustiti BiH.

NATURALIZACIJA

http://pescanik.net/wp-content/uploads/2013/10/Novi-magazin-25.09.2013..jpg

Naturalizacija =  Asimilacija

Proces naturalizacije Bosanaca teče nezaustavljivo u svim dijelovima svijeta. Na prikladnim svečanostima, u svečanim holovima, gradskim sudnicama i školskim dvoranama svakoga mjeseca desetine i stotine Bosanaca nerazgovjetno sebi i onima oko sebe pjevuše himnu neke druge zemlje. Takve svečanosti za zemlje domaćine predstavljaju vrijedne događaje, jer se kroz njih obogaćuje, snaži i oplemenjuje njihova nacija a za naturalizovane je to finalizacija procesa u kojem su mnogo šta izgubili u zamjenu za sigurnosni opstanak sa šansom za egzistenciju. I u momentu dok primaju Certifikate o naturalizaciji, sa kojima im se potvrđuje pravo na državljanstvo i trajni boravak, mnogi od tih napaćenih ljudi vjeruju da će im novo državljanstvo, uz njihovo izvorno, dati zaštitni plašt i omogućiti siguran povratak u domovinu, o kojem toliko sanjaju. Ali, kako godine odmiču, sve veći broj naturalizovanih dolazi do spoznaje da je želja za povratkom samo san i iluzija, jer ih starosne godine, porodica i uslovi egzistencije čvrsto priklješćuju uz novonaturalizovano tlo, na kojem mnogi ne nalaze ono što su tražili, a iznova gube ono što su već davno u prognaničkim konvojima suzama isplakali.

Po sličnom modelu kontinuirano i sinhronizovano teče proces naturalizacije već desetinu godina u mnogim državama Evrope, a sada znatno intenzivnije i na području Sjedinjenih država. Dok se sa mnogih strana svijeta čuju upoznorenja i pozivi a nerijetko i očajnički vapaji za očuvanje bosanskog identiteta (kojim bošnjaštvo trajno i nepovratno najviše gubi) država Bosna i Hercegovina nošena inercijom međunarodne strategije, trasira nove reformske pravce, na kojima nema (i ne mora biti ) neizmjerno vrijedan milion izbjeglih i prognanih Bosanaca. Po sličnom modelu svakoga mjeseca u većim gradovima američke države Vermont, Burlingtonu i Rutlandu, održavaju se svečanosti na kojim se vrši naturalizacija znatnog broja useljenika iz Afrike, Evorpe, Azije, među kojima je (uobičajeno) najveći broj Bosanaca. Tako je bilo i ovih tek minulih februarskih a potom i martovskih dana, u svečanoj dvorani Okružnog suda (District Court) u Burlingtonu uz čestitke Bijele kuće iz Washingtona sa Božijim blagoslovom “God bless you, and God bless America” i potpisom Predsjednika George W. Busha, nova destina Bosanaca postala je građanima Sjedinjenih država. Neki od njih će sa američkim državljanstvom stvarati novu karijeru sebi i trasirati put napretka svojoj familiji, a neki možda i naći modus da sa američkim državljanstvom  i zasluženom penzijom, prožive još koju sretnu godinu u zemlji njihovih očeva, djedova i pradjedova, koju su i sami tako ambiciozno izgrađivali. Takav ishod bosanske ratne drame devedesetih za određen broj izbjeglih i državu Bosnu i Herceogivnu, ne bi ni bio toliko traumatičan da je međunarodna zajednica održala riječ i vratila makar pretežan broj prognanih Bosanaca njihovim kućama. Ali, nikad ne treba zaboraviti da je Bosna i Hercegovina od 4,5 miliona stanovnika izgubila čitav milion, i to ne samo ljudi, već i njihove zrele pameti, sa nezanemarljivim brojem inžinjera, doktora, pravnika, ekonomista i svih drugih profila. Da li se ikad neko zrelo upitao šta to znači kada se iz posude sa 4,5 litara pameti, prolije ili odlije cijela jedna litra. I ta jedna litra pomnoži sa milion. Sa takvom pameti se obogaćuju drugi, prvenstveno bogati narodi, koji znaju cijeniti svaku kap te skupe, nezamjenjive tekućine, a Bosna i Hercegovina zauvijek nenadoknadivo osiromašuje svoje historijsko nasljeđe, u kojem najveću vrijednost ima “čovjek”.

Ali, sve to malo koga u Bosni tangira. Proces naturalizacije prognanih Bosanaca teče i uskoro će biti okončan a njegovi rezultati i posljedice osjećaće se dugi niz godina.

Pod plaštom naturalizacije prognani će naći spasonosno rješenje, izlazni put do egzistencije, a možda i novu domovinu u kojoj će biti sretna makar njihova djeca, ako ne i oni sami.

Izvor/Source: ‘Sabah’ 2005

***********

Sa ovim tekstom o naturalizaciji Bosanaca, (objavljenom januara 2005. godine u nedeljniku “Sabah”, prije više od deset godina) , želim potsjetiti sebe i sviju nas na poraznu činjenicu, da vlasti Bosne i Hercegovine, kako  onda, tako ni danas, ne čine ništa da se rijeka kojom se u svijet odlivaju bosanski mozgovi i proliva bosanska pamet, zaustavi ili preusmjeri „u slivove bh rijeka i vodotoka“, u kojima ćemo vlastitom pameti proizvoditi vlastitu “energiju“, kao nezamjenjivi razvojni potencijal sretnije sadašnjosti i budućnosti.

Svake godine, od onih ratnih do ovih mirnodopskih, našu domovinu Bosnu i Hercegovinu u potrazi za poslom i kruhom napuštaju desetine hiljada mladih i nestaju iz našeg vidokruga kao nepresušna iseljenička rijeka. Samo u prošloj godini iz BiH je iselilo 68.000 bh građana, a to je cijeli jedan grad. A  nosioci i uzurpatori osione i koruptivne BH vlasti, umjesto da se zabrinu i zaustave iseljavanje, nemilosrdno pljačakaju, prisvajaju i u bescijenje prodaju resurse, na obalama te nepresušne rijeke grade i ograđuju svoje feude, sretni i u težnji da se iseljenici nikad ne vrate, da se narod ne probudi, da Bosni jutro nikad ne svane.

I ako se u skorije vrijeme političko i ekonomsko stanje BiH značajnije ne poboljša, ne stane u kraj korupciji, ne skinu s vlasti i razvlaste feudalci novog vremena, a zemlja krene ka EU, bijela kuga iseljeničke naturalizacije uzeće veći danak nego egzodus ratnih devedesetih godina, kada smo ostali bez trećine stanovništva.

Burlington, 17. Maja 2016

Zijad Bećirević

Zijad_Becirevic2

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    nema od toga nista kakvo poboljsanje sa tim izdajnicima i lovatorima.kraljivcima samo ce jos vise otici cim neka zemlja otvori vrata,da mogu uci kao i vi svi u Ameriku iz koje nece djeca nikada otici ni u posjetu u tu bih.a kamoli da se vrate.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s