Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba: APOLOGETI USTAŠKOG REŽIMA SJEDE U NOVOJ VLADI RH

Posted: 25. April 2016. in Intervjui

Očekivala sam odluku vijeća u dijelu u kojem su Karadžića oslobodili optužbi za genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, mada su po mom  mišljenju zločini tamo eskalirali do genocida. Ne znam naime kako drugačije interpretirati podatke iz Bosanske knjige mrtvih prema kojima je od 95.940 ubijenih i nestalih najviše stradalo ratne godine 1992. i to 44.202, osoba od ćega čak 20.900 civila. Po meni je postojala genocidna namjera i u tim općinama, a ne samo kako je utvrđeno i u prethodnim presudama, u Srebrenici…..Ova će kazna Karadžiću postati važna za izgradnju povjerenja tek kad počinjene zločine osude i političari i društva post-jugoslavenskih zemalja, uključujući izabrane predstavnike Srbije a i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, koji bi umjesto posve neprimjerenog imenovanja studentskog doma na Palama ali i pojedinih ulica u drugim gradovima prema osuđenim ratnim zločincima trebali učiniti sve za obeštećenje obitelji žrtava…..Šokirana sam oslobađajućom presudom prvostupanjskog vijeća u kojoj se na navjerojatan način agresija i huškanje na zločine predstavlja kao humanitarno djelovanje primarno motivirano brigom za Srbe. Što se tiće reakcije vladinih institucija Hrvatske smatram da bi dorada optužnice protiv Šešelja od strane Državnog odvjetništva RH, posebno za zločine u Voćinu za koji nije bio optužen u Haagu, bila korisnija od zabrane ulaska…..No muke po pozdravljanju ustaškim pozdravom nastavljaju  se na većini nogometnih utakmica, u pravilu bez adekvatne reakcije prisutnih i pravosuđa…..Mada se Hrvatska doista branila od agresije u kompleksnom karakteru rata ne treba previdjeti elemente građanskog rata, jer su se dvije strane rata uz JNA i HV u hrvatskim postrojbama i srpskim jedinicama ratovali Hrvati i Srbi državljani RH, kao ni na agresivnu politiku Hrvatske u Bosni i Hercegovini…..Zbog takoreći svakodnevne relativizacije zločinačkog karaktera ustaštva, slobodnog veličanja tog režima i, najblaže rečeno, nereagiranja sadašnje Vlade na ove pojave na bojkot ovogodišnje službene državne komemoracije u Jasenovcu su se odlučili Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i antifašisti…..Kao i Zoran Pusić smatram da je zabrinjavajuće učestalo umanjivanje  pa i slavljenje zločina počinjenih od strane fašista, nacista, ustaša, četnika i pripadnika drugih kolaboracionističkih snaga, posebno sada kad apologeti ustaškog režima sjede u novoj vladi RH…..Sve nas snažnije valja govor mržnje. Mada nije postao govor većine sve je prisutniji u medijima i inficirao je široke slojeve društva…..

Gospođo Teršelič! Da podsjetim, imali smo intervju prije nešto više od tri godine. No, u medjuvremenu su se pojavili neki povodi za još jednim. Dakle, kako komentirate prvostepenu presudu Radovanu Karadžiću?

TERŠELIČ: Začudilo me što se raspravno vijeće nije odlučilo za doživotnu kaznu, posebno zato jer su druga sudska vijeća MKSJ za zločine u Srebrenici i u Sarajevu već izrekla više najtežih kazni u postupcima zaključenim pravomoćnim presudama. Očekivala sam odluku vijeća u dijelu u kojem su Karadžića oslobodili optužbi za genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, mada su po mom  mišljenju zločini tamo eskalirali do genocida. Ne znam naime kako drugačije interpretirati podatke iz Bosanske knjige mrtvih prema kojima je od 95.940 ubijenih i nestalih najviše stradalo ratne godine 1992. i to 44.202, osoba od ćega čak 20.900 civila. Po meni je postojala genocidna namjera i u tim općinama, a ne samo kako je utvrđeno i u prethodnim presudama, u Srebrenici. Ako pogledamo strukturu stradalih civila za vrijeme cijelog rata u Bosni i Hercegovini, prema podacima koje je prikupio Istraživačko dokumentacijski centar stradalo je 31.107 Bošnjaka, 4.178 Srba i 2.484 Hrvata. Po mom mišljenju ti podaci ukazuju na počinjenje genocida nad Bošnjacima na teritoriju Bosne i Hercegovine a ne samo u općini Srebrenica.

Siguran sam da pratite reakcije javnosti u regionu, posebno u BiH i Srbiji, vezano za presudu Karadžiću. Kako Vi, iz zagrebačke perspektive, vidite masovnu podršku osuđenom ratnom zločincu u manjem bh. entitetu te u Srbiji? Koliko su ta društva daleko od istinskog suočavanja s prošlošću?

Vesna TeršeličTERŠELIČ: Žao mi je što je i ovu  presudu pratilo propuštanje priznavanja patnje žrtava.  Ova će kazna Karadžiću postati važna za izgradnju povjerenja tek kad počinjene zločine osude i političari i društva post-jugoslavenskih zemalja, uključujući izabrane predstavnike Srbije a i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, koji bi umjesto posve neprimjerenog imenovanja studentskog doma na Palama ali i pojedinih ulica u drugim gradovima prema osuđenim ratnim zločincima trebali učiniti sve za obeštećenje obitelji žrtava. Za pomirenje naime trebamo puno više od sudskih presuda.  Odgovornost za interpretaciju činjenica utvrđenih sudskim putem i istraživanjima nije samo na sudovima nego i na političarima, znanstvenicima, medijima i svim javnim akterima koji se prepiru oko interpetacija prošlosti. Skupa s njima i svi mi možemo utjecati na to da jasnim stavom prema svih počinjenim zločinima humaniziramo odnose  i omogućimo novim generacijama pravo na učenje povijesti utemeljene na činjenicma.

A kako komentirate oslobađajuću prvostepenu presudu Vojislavu Šešelju koja se itekako tiče i Republike Hrvatske, a kako odluku hrvatskih vlasti da mu zabrani ulazak u zemlju u narednih 20 godina?

TERŠELIČ: Šokirana sam oslobađajućom presudom prvostupanjskog vijeća u kojoj se na navjerojatan način agresija i huškanje na zločine predstavlja kao humanitarno djelovanje primarno motivirano brigom za Srbe. Što se tiće reakcije vladinih institucija Hrvatske smatram da bi dorada optužnice protiv Šešelja od strane Državnog odvjetništva RH, posebno za zločine u Voćinu za koji nije bio optužen u Haagu, bila korisnija od zabrane ulaska. Područje Voćina i okolnih sela je naime od kolovoza do prosinca 1991. godine bilo pod kontrolom srpskih snaga. Tada su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima, od strane pripadnika dobrovoljačkih paravojnih jedinica”Šešeljevaca” i “Belih orlova”. U svojim govorima u Voćinu Šešelj ih je poticao na zločine. Nadležne institucije u RH samo su djelomično procesuirale zločine nad Hrvatima, i to kroz dva kaznena postupka  vođena pred županijskim sudovima u Bjelovaru i Virovitici. Zločin nad Hrvatima u Voćinu bio je obuhvaćen prvim verzijama optužnica Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Vojislava Šešelja.Unatoč odustajanju od navoda optužnice  koji se odnose na zločine u Voćinu 1991. godine, Tužiteljstvo je na klupu za svjedoke pozvalo nekoliko osoba, primjerice Jelenu Radošević, koje su tvrdile da su ubijanja Hrvata u tom selu počela dva tjedna nakon posjeta lidera srpskih radikala. Namjera Tužiteljstva MKSJ-a bila je da izvođenjem dokaza o zločinima u Voćinu ukaže na ciljeve i metode udruženog zločinačkog poduhvata za koje se teretio Šešelj kao i na obrazac činjenja zločina nad nesrpskim stanovništvom u ostalim dijelovima Hrvatske i BiH. Nakon odustanka Haaga kazneno gonjenje trebalo bi preuzeti pravosuđe RH.

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju svako malo pa prate skandali u režiji takozvanih navijača. Na nedavnoj prijateljskoj utakmici u Osijeku između Hrvatske i Izraela bilo je ustaških pokliča iz gledalista. U gledalištu su bili i predsjednica Države te premijer, ali nisam nigdje pročitao da su se oglasili, ni oni niti čelni ljudi iz HNS-a. Komentar?

Kolinda u OsijekuTERŠELIČ: Sramotno je da utakmica nije prekinuta i da ni predsjednik Vlade RH ni ministar znanosti, obrazovanja i sporta koji su bili u gledalištu nisu ustali, osudivši divljanje navijača te zatražili prekid utakmice. Iz Vlade su se tek drugi dan oglasili vrlo neodređenim općenitim priopćenjem u kom nisu direktno komentirali izgred na utakmici rekavši: “U fragmentiranoj slici današnjice pozivamo na sve civilizacijske vrijednosti i standarde te osuđujemo svaki čin i sve oblike izražavanja koji promiču ili potiču govor mržnje i nesnošljivost. Pozivamo sve građane da poštuju dosegnute demokratske vrijednosti i da svojim primjerom ne narušavaju ugled nas samih i naše domovine.” Ta mlaka reakcija je posebno teško shvatljiva kad se primjerice sjetimo da je zbog incidenta s ustaškim pozdravom nakon nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Islanda odigrane 19. studenoga 2013.  u Zagrebu, Disciplinski odbor FIFA-e kaznio hrvatskog reprezentativca  Josipa Joa Šimunića zabranom igranja na 10 utakmica, ustrvrdivši da je igrač zajedno s publikom uzvikivao pozdrav, koji su u Drugom svjetskom ratu koristili pripadnici fašističkog ustaškog pokreta. Odbor se složio da je taj pozdrav bio diskriminirajući, te je uvrijedio ljudsko dostojanstvo na rasnoj, religioznoj i etničkoj osnovi. Nakon što je igraču za isti incident Prekršajni sud u zagrebu odredio kaznu od 5.000 kn, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu žalilo se i zatražilo je da mu Visoki prekršajni sud RH presudu preinači i okrivljenom Šimuniću izrekne strožu novčanu kaznu. No muke po pozdravljanju ustaškim pozdravom nastavljaju  se na većini nogometnih utakmica, u pravilu bez adekvatne reakcije prisutnih i pravosuđa.

Vama neki u Hrvatskoj imputiraju da “radite protiv istine o Domovinskom ratu”. Koji krugovi Vam to imputiraju i kako se nosite s tim?

TERŠELIČ: Kad veterani i glasnogovornici desnice prozivaju mene i Documentu često citiraju Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je Sabor usvojio u listopadu 2000. tražeči da je prihvatimo kao jedinu moguću interpretaciju i to posebno u dijelu koji kaže: “Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.” Mada se Hrvatska doista branila od agresije u kompleksnom karakteru rata ne treba previdjeti elemente građanskog rata, jer su se dvije strane rata uz JNA i HV u hrvatskim postrojbama i srpskim jedinicama ratovali Hrvati i Srbi državljani RH, kao ni na agresivnu politiku Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Istraživanja Documente pokazuju da je rat bio višeslojan i ne namjeravam prestati govoriti javno o svim dimenzijama rata kao ni o svim počinjenim ratnim zločinima i njihovim žrtavama. Zbog toga verbalni napadi na nas ne prestaju već godinama a posebno se intenziviraju od ljeta 2014. i početka neformalne predizborne kampanje.

Nastojim se fokusirati na intenziviranje nasušno potrebnog procesa sučavanja s prošlošču u našem društvu, no ponekad me pogodi prejaka riječ od strane nepoznatih prolaznika ili pak direktan napad od strane moćnih političara. Samo ću spomenuti optužbe od strane tadašnje kandidatkinje a sadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja me poimence prozvala u predizbornom sučeljavanju, a prilikom posjeta šatoru veterana pred Ministarstvom branitelja bez komentara se slikala pod fotografijom-potjernicom na kojoj smo bili tadašnji predsjednik Ivo Josipović i ja.

Nije Vas štedjela ni gospodja Ljerka Pavić, predsjednica “Bedema ljubavi 1991.” u otvorenom pismu u junu prošle godine. Da li ste odgovorili na neke njene navode iz pisma i kako, eventualno?

terselic_documenta_hrTERŠELIČ: U valu demonizacije svih koji odudaraju od propisane jednodimenzionalne istine o Domovinskom ratu ne reagiramo na sve pogrde već obično kratko ispravljamo netočne navode kad poruke šalju relevantne institucije. Neke napade i prijetnje i prijavljujemo nadležnim institucijama ali većinu ignoriramo i spremamo u crnu mapu u našem uredu. Nedavno smo primjerice reagirali na napade  s govornice Hrvatskog sabora. U raspravi 29. siječnja o Izvješću Nacionalne zaklade za rad civilnog društva za 2014. Josip Đakić zastupnik is HDZ-a rekao je: „Civilne udruge imaju pravo na rad, djelovanje, na sve ono što je u opisu njihovoga posla i što su se registrirali. Jednako tako domovina postoji sa svojim Ustavom i zakonima kao i istinama. I teško je razumjeti da neke od udruga proglašavaju da je u Hrvatskoj bilo građanski rat, da je Oluja pa i generali u datim momentima okarakterizirani kao zločinci ili zločinački pothvat da takvo zastupanje se šalje u Haag, da se svjedoči o tome i da to sve stvar teškoće i hvala Bogu te obmane izjednačavanje, žrtva i agresora, pobjednika i poraženog, istine i laži, političke konstrukcije i manipulacije o građanskom ratu, o agresoru i žrtvi stvarno su bile u fokusu pojedinih udruga civilnog društva. I to je ono o čemu sam htio reći da tako ne bi smjelo biti i da bi kriteriji trebali biti i po tom pitanju jasni, nacionalni kriteriji Nacionalne zaklade za civilno društvo.“ Zastupnik Ladislav Ilčić  iz Hrasta konstatirao je da je “civilno društvo duboko bolesno”. Nakon rasprava 27. i 29. siječnja iz Documente smo demantirali krive navode, istaknuvši da smo u više navrata govorili o ratu u Hrvatskoj kao agresiji od strane JNA i srpskih jedinica, to jest obrambenom ratu, s nekim elementima građanskog rata.

Ovih dana je Antifašistička liga javno podsjetila na svoje upozorenje o fašizaciji društva u Hrvatskoj. Da li dijelite stajališta gospodina Pusića izrečena u spomenutom upozorenju i kako ih, eventualno, potkrepljujete?

TERŠELIČ: Kao i Zoran Pusić smatram da je zabrinjavajuće učestalo umanjivanje  pa i slavljenje zločina počinjenih od strane fašista, nacista, ustaša, četnika i pripadnika drugih kolaboracionističkih snaga, posebno sada kad apologeti ustaškog režima sjede u novoj vladi RH. Navešću  primjer publikacija o navodnom logoru na mjestu ustaškog logora Jasenovac nakon drugog svjetskog rata i nedavno premijerno prikazanog filma Jakova Sedlara “Jasenovac – istina” u kom zamjenom teza, lažnim argumentima, prešučivanjem,  znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina koje je provodila vlast Nezavisne države Hrvatske. Zabrinjava što je nedavno imenovani Ministar kulture nakon premijere rekao da su filmovi kao Sedlarov “najbolji put da se konačno rasvijetle brojna kontroverzna mjesta iz hrvatske povijesti”. Zbog takoreći svakodnevne relativizacije zločinačkog karaktera ustaštva, slobodnog veličanja tog režima i, najblaže rečeno, nereagiranja sadašnje Vlade na ove pojave na bojkot ovogodišnje službene državne komemoracije u Jasenovcu su se odlučili Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i antifašisti.

Kao društva u  svim godinama nakon pobjede na žalost nismo znali okončati ni Drugi svjetski rat ni ratove devedesetih, posebno ne u onom dijelu gdje smo se uz nasljeđe okupacije trebali (a nismo) baviti i bratoubilačkom dimenzijom oba rata. Ni u tadašnjoj Jugoslaviji ni u sadašnjim post-jugoslavenskim zemljama nije bilo dostatne političke volje za istraživanje svih zločina. Nakon Drugog svjetskog rata sustavnija istraživanja zamrla su nakon 1947. i gašenja Komisija za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagaća a sve što u popisivanju sudbine ubijenih i nestalih u ratovima i oružanim sukobima od 1991. – 2001. nisu željela i/ili mogle istražiti nadležne državne pa i znanstvene institucije sad nastoje upotpuniti organizacije za ljudska prava.

Kako stoje stvari sa kulturom sjećanja u Hrvatskoj?

TERŠELIČ: Prevladava zaborav a kultura pamćenja koju podržavaju vladine institucije je selektivna. Pozornost se posvećuje samo komemoriranju odabranih zločina dok sudbina žrtava  i problemi s kojima se suočavaju jer njihova patnja nije priznata i jer većina nije ostvarila pravo na obeštećenje ostaje u sjeni. Umjesto napora na osmišljavanju sjećanja na stradanja koje bi u službi izgradnje povjerenja uključilo što više relevantnih aktera, pokušava ih se obeshrabriti u iskazivanju pijeteta. U Hrvatskoj smo svjedočili razdvajanju kolona sjećanja na zločin nad Hrvatima počinjen od strane pripadnika JNA i srpskih jedinica u Vukovaru. Umjesto dogovaranja o obilježavanju godišnjice VRA Oluja koje bi istaklo i pobjedu Hrvatske vojske i stradanje Srba političke su podjele vodile u obilježavanje pobjede u Zagrebu i Kninu a žaljenje za stradalima na graničnom prijelazu Rača između Srbije i Bosne i Hercegovine. Komemoracije postaju mjesta obračuna gdje se akteri pozicioniraju u stvarnim ratovima sjećanja u kojima sve manje mjesta ima za žalovanje i priznanje patnje kao i humaniziranje odnosa prema mrtvima i njihovim nasljednicima čija se prava još uvijek krše.

Postoji li u Hrvatskoj u značajnijem opsegu i intenzitetu govor mržnje i u kojim segmentima društva je naročito, eventualno, izražen?

TERŠELIČ: Sve nas snažnije valja govor mržnje. Mada nije postao govor većine sve je prisutniji u medijima i inficirao je široke slojeve društva. Navodim najrazvikaniji primjer: 19. siječnja 2016., Marko Jurič, autor i voditelj emisije “Markov trg”, prikazane na lokalnoj zagrebačkoj televiziji Z1, a koju prenose i neke druge lokalne televizije u Hrvatskoj, a prema njegovim riječima, i u Australiji, već je drugi puta poručio svojim sugrađanima sljedeće: “Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom budite oprezni budući je u blizini crkva u kojoj stoluju, da parafraziram jednog srpskog ministra, četnički vikari. Pripazite, kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu koji bi možda trebalo obilježiti tablama pazi oštar četnik u blizini”.

Njegovu izjavu, kao eksplicitan govor mržnje osudili su Hrvatsko novinarsko društvo (HND), osobito stoga što takav govor dolazi iz medija, ali i Vijeće za elektroničke medije koje je na sjednici održanoj 22. siječnja 2016. godine, donijelo jednoglasnu odluku o privremenom oduzimanju koncesije nakladniku Z1 televizija d.o.o. na tri dana zbog emitiranja emisije “Markov trg”, urednika i voditelja Marka Juriča, zbog kršenja članka 12. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima , a temeljem redovitog nadzora nad radom nakladnika i zaprimljenih mnogobrojnih pritužbi građana. Također je odlučeno da će se spis predmeta proslijediti nadležnom Državnom odvjetništvu na postupanje.

Dana 26. siječnja održan je masovni prosvjed pred Vijećem za elektroničke medije, koji je predvodio jedan od potpredsjednika Sabora gdje su stotine učesnika izvikivale “Za dom spremni”, “Rakićka u Srbiju”, “Radmane u Srbiju”, “Kosanoviću u Srbiju”, a njihovi istupi su do danas bez postupanja policije i DORH-a. Zbog izostanka podrške nadležnih institucija predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić 18. ožujka podnijela je ostavku. Time je ulica pobijedila regulatorno tijelo koje se po prvi puta odvažilo kazniti govor mržnje privremenim oduzimanjem koncesije.

Na kraju, u nekim državama sa područja ex-Jugoslavije su se zakonski “pomirili” fašisti i antifašisti, čime su ignorirane ne samo povijesne činjenice, nego i rezoniranje na osnovu zdrave logike. Da li i koliko takve pojave otežavaju proces pomirenja medju narodima bivše zajedničke nam države? Zapravo, može li se naprijed falsificiranjem prošlosti?

TERŠELIČ: Sve dok će prevladavajući pristup političkih elita biti inzistiranje na poliranoj i pojednostavljenoj verziji povijesti i umanjivanju ili poricanju zločina naša društva neće moći smanjiti teret prošlosti koja sputava stvaralačke potencijale.

Uz  revizionizam u Hrvatskoj, želim upozoriti i na posljedice postupka za rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihajlovića u Srbiji u kojem je poništena presude protiv njega iz 1946. godine ali na žalost time i rehabilitirana zločinačka ideologija i praksa ravnogorskog četničkog pokreta.  Zabrinjava i postupak za rehabilitaciju Milana Nedića ratnog premijera Srbije, koji je proglašen suradnikom okupatora i ratnim zločincem na osnovu Uredbe Vlade iz 1949, a na osnovu odluke Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača.

Zabrinjava i da je policija ne nedavnoj promociji knjige osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika u Beogradu imala više razumjevanja za njegove pristaše nego za aktivistice i aktiviste koji su prosvjedovali zbog ustupanja javne ustanove za opravdavanje zločina.

Na žalost sve post-jugoslavenske zemlje “boluju” od sindroma selektivnog i pojednostavljenog pamćenja.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

TERŠELIČ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (792)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s