U susret Večeri sevdaha u Banja Luci – Dragoljub Đuka Savić, sarajevski/bosansko-hercegovački muzičar: U CIJELOM REGIONU NE POSTOJE BOLJI PJEVAČI OD ONIH U BiH

Posted: 21. April 2016. in Intervjui

Đuka SavićBez obzira na to gdje sam rođen i gdje sam nastupao, smatram sebe sarajevskim, tj. bosansko-hercegovačkim umjetnikom…..Moja karijera traje blizu 45 godina, na početku kao amatera, a kasnije i kao profesionalnog muzičara. U mojoj karijeri sam se bavio skoro svim muzičkim žanrovima, ali najviše sam svirao izvornu narodnu muziku…..Neki od mojih uzora su bili poznati muzičari u tadašnjoj bivšoj Jugoslaviji kao npr. Kornelije Kovač, Miša Blam, Josip Boček itd. Od pjevača uzori su mi oduvijek bili Dragan Stojnić, Kemal Monteno, Zvonko Bogdan i Safet Isović….. U svojoj karijeri sam svirao i pratio skoro sve pjevače iz BiH i ostalih republika, ali od svih pjevača najviše sam volio saradnju sa Safetom Isovićem, Nedžadom Salkovićem, Hankom Paldum i Himzom Polovinom…..Moj prijatelj Sakib Jakupović me je pozvao da sa svojim orkestrom nastupim 15. i 16. jula u Banja Luci i to je za mene ogromna čast što mogu da nastupim sa velikim imenima narodne muzike. U Banja Luci neću pjevati, već ću nastupiti u svojstvu bass gitariste….. 

 Gospodine Saviću! Ono što ja znam o Vama kao čovjeku koji se bavi muzikom nije bilo dovoljno da bih Vas locirao za jedan grad, podneblje ili državu. Jeste da za muzičare, kao i sve druge umjetnike, ne postoje granice, ali ipak, s obzirom da ste rođeni u Kruševcu a sada živite i djelujete u nekom drugom gradu i državi, hoćete li reći čiji ste Vi muzičar?

SAVIĆ: Da, ja jesam rođen u Kruševcu, u Srbiji, ali sam nastupao po cijeloj Evropi. Bez obzira na to gdje sam rođen i gdje sam nastupao, smatram sebe sarajevskim, tj. bosansko-hercegovačkim umjetnikom.

Mogu li se, zapravo, muzičari uopće locirati za jedan uzi geografski prostor, bilo po mjestu rođenja ili mjestu življenja i djelovanja u nekoj drugoj sredini, ako se zna da je područje njihovog djelovanja veoma široko i rasprostranjeno – dakle svugdje gdje muziciraju/pjevaju i imaju svoju publiku?

SAVIĆ: Mislim da muzičari, kao i njihova muzika, ne trebaju podlijegati bilo kakvim granicama. Ipak, meni je najdraže kad kažem da sam sarajevski muzičar.

Hajd'mo onda ciklus ovakvih pitanja završiti jednom analogijom: ako postoje “Liječnici bez granica”, može li se tako nešto reći i za muzičare, odnosno kulturnjake općenito, makar neoficijelno?

SAVIĆ: Mislim da da, za muzičare ne postoje granice.

Vi i svirate i pjevate i obadvoje Vam je blisko sluhu. A šta Vam je bliže srcu?

SAVIĆ: Oduvijek sam bio siguran da mi je srcu bliže sviranje na bass gitari, to mi je prva ljubav, a tek kasnije sam se zaljubio i u pjevanje.

 Koji muzički žanrovi su naročito obilježili Vašu muzičku karijeru i koliko ona (karijera) traje?

SAVIĆ:Moja karijera traje blizu 45 godina, na početku kao amatera, a kasnije i kao profesionalnog muzičara. U mojoj karijeri sam se bavio skoro svim muzičkim žanrovima, ali najviše sam svirao izvornu narodnu muziku.

Da li i koliko neki genetski kod određuje sudbinu muzičara u smislu njegovog opredjeljenja da se muzički obrazuje i bavi muzikom? Kakva su Vaša iskustva u vezi s tim?

SAVIĆ: Mislim da genetski kod uveliko određuje sudbinu muzičara. Moji roditelji su, dobro se sjećam, bili vrlo talentovani za muziku, a posebno majka koja je predivno pjevala.

Bosna i Hercegovina je uvijek imala i danas ima mnogo talentiranih mladih pjevača i muzičara uopće. Nedavno je u intervjuu samnom tu općepoznatu tezu podvukao g. Enver Šadinlija podsjetivši na onu “kroz Bosnu ne pjevaj” (ja bih dodao: “…kroz Srbiju ne igraj…”). Ali, talenat sam po sebi nije dovoljan, zar ne! Šta još treba da ti mladi pjevački/muzicki talenti postanu pravi pjevači i istovremeno ostanu zdrave ličnosti i ljudi?

SAVIĆ: Slažem se sa tom tvrdnjom da u Bosni ima mnogo dobrih muzičara, a posebno pjevača i smatram da u cijelom regionu ne postoje bolji pjevači od onih u BiH. Talenat je vrlo bitan, ali da bi postali profesionalni muzičari i pjevači moraju posjedovati i određeno muzičko obrazovanje, kao i određeno iskustvo. Svakako pored nabrojanog trebaju se posvetiti i opštem školovanju i lijepom ponašanju.

Jeste li Vi imali, kada ste počinjali, nekog uzora u muzici i ko je to, eventualno, bio?

SAVIĆ: Normalno je da svaki muzičar u početku ima nekog uzora, pa sam tako imao i ja. Neki od mojih uzora su bili poznati muzičari u tadašnjoj bivšoj Jugoslaviji kao npr. Kornelije Kovač, Miša Blam, Josip Boček itd. Od pjevača uzori su mi oduvijek bili Dragan Stojnić, Kemal Monteno, Zvonko Bogdan i Safet Isović.

Ipak, gdjegod krenemo, vratimo se sevdalinci. Šta je za Vas ta pjesma i ko su po vama najbolji njeni tumači (navedite barem neke od njih)? Jeste li s nekima od njenih znamenitih tumača imali priliku zajedno nastupati?

djukaSAVIĆ: Od malih nogu me je privlačila sevdalinka i do dan danas smatram da je sevdalinka jedna od najljepših pjesama. Sevdalinku mogu slobodno da uporedim sa blues-om jer i jedna i druga nose puno emocije i ljubavi. Za mene je sevdalinka uvijek bila lijek za srce i dušu i mislim da ću dok sam živ da gajim tu ljubav. U svojoj karijeri sam svirao i pratio skoro sve pjevače iz BiH i ostalih republika, ali od svih pjevača najviše sam volio saradnju sa Safetom Isovićem, Nedžadom Salkovićem, Hankom Paldum i Himzom Polovinom.

Raduje me da ćete i Vi nastupiti na Večeri sevdaha 15. jula u Banja Luci. Šta za Vas znači poziv organizatora Večeri i u kakvom svojstvu ćete nastupiti – kao vokalni solist ili ćete svirati?

SAVIĆ: Moj prijatelj Sakib Jakupović me je pozvao da sa svojim orkestrom nastupim 15. i 16. jula u Banja Luci i to je za mene ogromna čast što mogu da nastupim sa velikim imenima narodne muzike. U Banja Luci neću pjevati, već ću nastupiti u svojstvu bass gitariste. Posebno želim da pohvalim svoga kolegu Iiprijatelja Sakiba Jakupovića koji je uložio veliki trud da napravi ovako veliki događaj u svrhu očuvanja sevdaha i sevdalinke u BiH. Nadam se da će ovo da preraste u tradiciju i ja, kao i moje kolege, radujemo se svakom ovakvom događaju.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor i vidimo se, ako Bog da, tamo….

SAVIĆ: Hvala i Vama i uvijek ću rado da se odazovem na Vaš poziv za intervju, naročito kad je riječ o sevdahu i sevdalinci. Nadam se da se vidimo 15-og jula u Banja Luci. Puno pozdrava iz Sarajeva!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (789)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s