BOJKOT ZAJEDNIČKE KOMEMORACIJE U JASENOVCU

Posted: 21. April 2016. in Intervjui

Ove godine u Jasenovcu, jednom od najvećih evropskih fašističkih stratišta II svjetskog rata,  nema čak ni zajedničke komemoracije. Umjesto jedne zajedničke, tri odvojene. Svako za sebe broji svoje žrtve. Najveći stradalnici Srbi, Židovi, Romi, a ako ikad budu priznati kao žrtve, i Bošnjaci. Da li je došlo vrijeme da i Bošnjaci ukupnom broju Jasenovačkih žrtava dodaju ili izdvoje svoj crni bilans.

http://www.hrt.hr/media/tt_news/jasenovac_06.jpg

Umjesto da približi i ujedini sve stradalnike fašističkih režima II Svjetskog rata, nakon 70 godina Jasenovac ih dijeli. Umjesto jedene službene i zajedničke komemoracije održaće se najmanje tri odvojene. Prvu je 15.aprila već održala Koordinacija židovskih opština, koja je ovim bojkotovala službenu komemoraciju hrvatske vlade. Službena komemoracija će se održati sutra, 22. aprila, a treću će 24. aprila održati Savez antifašističkih boraca.

Spomen područje Jasenovac obilježava 22. april kao Dan logoraša zloglasnog ustaškog koncentracionog logora Jasenovac. Toga dana, 22.aprila 1945. godine, od  1.073 zatočenika pokušalo je proboj oko 600 logoraša, a uspjelo pobjeći svega stotinjak. Svi ostali su pobijeni.  Taj dan ostaje kao simbol saosjećanja sa jasenovačkim žrtvama, koje su čovječanstvu ostavile svoju neizbrisivu poruku krvlju ispisanu na logorskoj kapiji riječima „Mrtvi živima oči otvaraju”. Na taj dan u Spomen području Jasenovac susreću se preživjeli logoraši, njihova rodbina, antifašisti…

Ove godine umjesto jedan zajednički, tri odvojena komemorativna skupa

Ove godine se obilježavanje godišnjice u Jasenovcu višestruko iskorištava. Po prvi put,  71 godinu po završetku II Svjetskog rata, umjesto jedne zajedničke komemoracije (koja do sada nije uspjela ujediniti istinu o Jasenovcu), održaće se tri komemoracije, to jest svaka strana će održati svoju komemoraciju i na njoj još jednom iznijeti svoju verziju istine o stradanjima Srba, Jevreja i Roma i ostalih u ustaškom logoru Jasenovac i drugim logorima NDH. Tako će i ove godine umjesto jedne komemoracije, na kojoj ćemo se svi zajedno u tišini pokloniti žrtvama, održati tri komemoracije, sa kojih će se umjesto traženja i davanja oprosta slati i raspirivati nove  mržnje. Na prvoj komemoraciji, koju je već 15. aprila održala Koordinacija židovskih opština, predstavnici židovskih opština obavili su molitvu za mrtve, bacilli simbolične kamenčiće na plato ispod spomen- cvijeta ( koji simbolizira vječito obnavljanje) i istakli osudu ustaškog režima NDH koju je nedavno dala i predsjednica R Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Druga, službena komemoracija će se održati sutra, 22. aprila, a treću je za 24. aprila najavio Savez antifašističkih boraca. Učešće Srpskog nacionalnog vijeća je još neizvjesno, jer se odluci o bojkotu protivi Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj. Razlog bojkota zajedničke komemoracije je što hrvatska  vlast ne reagira na učestale fašističke incidente.

Jasnovački logor smrti

Jasenovac je bio najveći sabirni i radni logor Nezavisne Države Hrvatske, osnovan u septembru 1941. a likvidiran aprila 1945.godine. Nazvan je u narodu “ Industrija smrti 1941-1945“. Bio je to set od 5 glavnih i 3 manja “specijalna” logora na prostoru od 240 kvadratnih kilometara, uključujući i područje preko rijeke Save – selo Donja Gradina, koje pripada opštini Bosanska Dubica. U logoru su žrtve ubijane i klane nožem, sjekirom, užetom, lancem, žive spaljivane ili gušene Zyklonom- B. Na bosanskoj strani obale, u Donjoj Gradini, nalazi se veliki zemljišni kompleks sa 50 masovnih grobnica, u kojima je po nekim statistikama sahranjeno 360.000 Jasenovačkih žrtava. Broj Jasenovačkih žrtava još uvijek nije precizno utvrđen, a procjene se kreću od 300.000 po historičaru Edmundu Glaiše do 700.000 po Ernst Ficku. U sadašnjem memorijalnom području Jasenovac postoji lista sa 59.188 imena Jasenovačkih žrtava, koja je sačinjena 1964.godine, a u Beogradskom muzeju za holokaust je lista sa 80.022 imena žrtava Jasenovca, u kojoj su 52.000 Srbi, 16.000 Židovi, 12.000 Hrvati, blizu 10.000 Romi. Bošnjaci, koji su u ne malom broju bili žrtve, nisu posebno pominjani. Danas ova spomen područja Jasenovac i D.Gradina egzistiraju odvojeno, pa odvojeno i dijametralno različito markiraju ove najcrnje stranice ljudske historije.

Jasenovački logor preživio samo mali broj zatočenika  

Jasenovački logor smrti radio je punim kapacitetom sve do kraja aprila 1945, kada su logor oslobodile partizanske jedinice. Prije nego su napustile logor ustaše su pobile sve preostale logoraše, digli u zrak sve logorske objekte i uništili sve tragove zločina. Preživio je samo mali broj zatvorenika, od kojih se 26 pojavilo na poslijeratnim sudskim procesima pokrenutim protiv počinilaca jasenovačkih zločina. Mada su žrtve režima NDH u Jasenovcu ubijane više godina i sistematski, aktuelni zvaničnici hrvatske politike i dalje ih karakterišu kao individualne zločine. Najodgovornije počinioce masovnih ubistava stigla je zaslužena kazna, ali nikad adekvatna počinjenom zlu.

Nema okretanja ka budućnosti, dok se ne susretnemo sa prošlosti

Jasenovac i ovaj put uvjerljivo pokazuje da nema okretanja budućnosti, dok se ne susretnemo sa prošlosti. Međutim, kada su u pitanju zlodjela Srba počinjena nad Bošnjacima u Prijedoru, Srebrenici, Zvorniku, Foči, Bratuncu, Sanskom Mostu… tokom posljednje agresije na BiH, onda se to minimalizira i negira, kao da se nije dogodilo.  Srbi imaju pravo na prošlost, a Bošnjacima se svaki pogled unazad osporava. Kada Bošnjaci klanjaju dženaze žrtvama srpske agresije i žrtvama genocida, kada se obilježavaju godišnjice stradanja Bošnjaka u srpskim logorima smrti, kada se reaguje na ublažavajuće i oslobađajuće presude srpskim zločincima koji su učestvovali u genocidu nad Bošnjacima, kada se bh patriote suprostavljaju nastojanjima da se iznude ustupci i izjednače krivice agresora i žrtve, tada državni vrh Srbije i Rs uz asistenciju i podršku međunarodne zajednice traže da se okanemo PROŠLOSTI i okrenemo prema BUDUĆNOSTI.  A kada se radi o srpskim žrtvama, onda smatraju normalnim i neupitnim da se vraća u prošlost od Kosovskog boja do današnjih dana i da se svaki događaj iz tog perioda nadredi aktuelnim događajima. Tada je rehabilitacija četničkog vođe Draže Mihajlovića opravdana. Tada je njihovo pravo da studentski dom u Banja Luci, u cilju obogaćivanja obrazovnog procesa, nazovu imenom osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića . Takav stalni pritisak na Bošnjake da zaborave prošlost ima duboke razloge, jer se sa pogledom unazad ne može ne vidjeti preko deset genocida koje su Srbi počinili nad Bošnjacima, ne može ne vidjeti da je veliki dio Srbije prije stotinu i kusur godina kao i dio BiH- područje Rs prije 25 godina potpuno očišćeni od muslimana.

Mnogi od nas nosimo u sebi teške rane i bolna sjećanja iz 40-tih i 90-tih godina prošlog vijeka, na koje nam i sada srpski okupatori posipaju sol. Za Spske vlasti ponavljanje istine o Jasenovcu, nije vraćanje u prošlost, već vodilja budućnosti, a kada Bošnjaci obilježavaju bolne godišnjice stradanja Bošnjaka u srpskim logorima smrti, kojih je širom BiH bilo preko 500,  kao što su u Prijedoru –  Omarska, Trnopolje, Keraterm, B.Luci- Manjača, Bjeljini- Batković, Foči- Miljevina, KPD … onda je to robovanje prošlosti, koje treba zaboraviti, da bi se krenulo naprijed u budućnost.

Jasenovački egzodus Srbija koristi za amnestiranje krivice za genocide počinjene u BiH

Na događajima iz prošlosti Srbija nastoji promovisati antifašističku tradiciju iz II Svjetskog rata i amnestirati se krivice za teške zločine počinjene tokom agresije na BiH 92-95,   uključujući i zločine genocida nad Bošnjacima. Pokazujući Evropi i svijetu spremnost za dogovor i saradnju Srbija uspjeva prikriti svoje osvajačke namjere prema BiH i činjenicu da je demonstracijom fašističkih metoda tokom agresije na BiH 92-95 značajno oštetila i urušila svoj antifašistički imidž.

I ranijih godina se događalo da su srpske vlasti Srbije i Rs, ukazujući na srpska stradanja u ustaškim logorima tokom II Svjetskog rata, posebno u logoru Jasenovac, nastojale a kod nekih i uspjevale opravdati zločine koje su tokom agresije na BiH počinili nad Bošnjacima, dijelom i bh Hrvatima.

Kada se govori o Jasenovcu, poznato je da su zatvorenici Jasenovca i drugih ustaških logora NDH morali nositi bedžove – žute Židovi, plave Srbi, crvene Komunisti…ali se želi prećutati da su 50 godina kasnije srpski fašisti prisilili Bošnjake Prijedora da svoje kuće obilježe bijelim čaršafima, a zatočenike srpskog logora Omarska da  na reverima i rukavima nose bijele trake.

Mi Bošnjaci BiH,  kao i većina drugih naroda bivše Jugoslavije, svih godina do danas , užasavali smo se od zločina koje su ustaške vlasti počinile nad zatvorenicima logora Jasenovac i poklanjali se žrtvama, ali nam to isto pravo  srpski fašisti osporavaju kada posjećujemo bošnjačka mezarja Srebrenice, Prijedora, Zvornika, Foče, Bratunca, …

Na primjeru Jasenovca, Srebrenice, Prijedora … vaspitavati mlade

http://www.jusp-jasenovac.hr/Uploads/61/5019/5023/5046/5943/27.2.10%20jasenovac.jpg

“Suočavanje s vlastitom prošlošću osnovna je pretpostavka sazrijevanja.“ Zato o Jasenovcu treba pričati i na njegovom primjeru vaspitavati generacije mladih, ali sa istim pravom i obavezom treba im govoriti o Srebrenici, Prijedoru, Foči, Zvorniku, Bratuncu… govoriti im o 10 srpskih genocida nad Bošnjacima prije ovog posljednjeg, u kojima su Srpski fašisti nastojali istrijebiti bh muslimane. Vrijedna pažnje u tom smjeru je poruka stranačkog lidera “Mosta”  B. Petrova “Ne želim da se živi dijele nad mrtvima“.

Bošnjacima stradalim u Jasnovačkom logoru nikad nije odana počast

Ikao se već duže od pola stoljeća uvijek iznova prebrojavaju žrtve jasenovačkog logora, do sada nikad  nije utvrđen stvarni broj stradalih Bošnjaka, nije ima klanjana dženaza u Jasenovcu, niti im je odana dužna počast. A u nastojanju da zaštite i spase svoje komšije i prijatelje od logora, da ih izvuku iz logorskih žica i pomognu im, stradali su mnogi Bošnjaci, ali se njihova humana djela sve do danas ne cijene, ne valorizuju već zanemaruju i  zaboravljaju. Pored njih, veliki broj Bošnjaka skončao je u Jasenovačkom logoru kao simpatizeri komunista, komunisti i učesnici NOR-a.

U Jasenovačkom logoru stradao veliki broj Dubičkih muslimana

Koliko je Bošnjaka ubijeno u Jasenovcu nikad niko nije utvrdio. Da taj broj nije mali, možemo se uvjeriti ako pogledamo spisak bošnjačkih žrtava Bosanske Dubice, opštine koju samo rijeka Sava odvaja od susjednog Jasenovca. Ovdje navodimo samo neka od brojnih imena dubičkih muslimana, koji do danas nikad nisu zvanično pomenuti na komemoraciji, nikad im nije odana počast niti proučena Fatiha, a likvidirani su u Jasenovačkom logoru kao štićenici Srba, komunisti i antifašisti:

Arnautović(Murata) Meho ( 1914-1943. Jasenovac), Vojniković (Smaila) Mensura (1925-1944. Jasenovac), Delić (Sulejmana) Azemina (1920-1944. Jasenovac),Zubović ( Rejhana) Nevzeta (1925-1944. Jasenovac), Jahić (Hašima) Murisa (1925-1944.Jasenovac), Pezić (Sulejmana) Berka (1922-1944. Jasenovac), Seferović (Murata) Hasan (1905-1924.Jasenovac), Ladjarević Idriz, 1919-1941. Jasenovac, Delić (Sulejman) Safet, 1925-1945. Jasenovac, Dizdar (Huseina) Rasim, 1919-1943. Jasenovac, Dolić (Mehe) Edhem, 1897-1945. Jasenovac, Džanić (Selima) Muharem, 1885-1944, Jasenovac, Džanić (Selima) Smail, 1889-1944. Jasenovac, Tabaković (Džafera) Džafer, 1903-1945. Jasenovac, Ćejvan Seka i Beba, 1942. Jasenovac, Redžić Muhamed, 1912-1942. Jasenovac, Samardžić (Mehmeda) Mehmed, 1912-1944. Jasenovac, itd, itd.

Dubičani spasavali logoraše Jasenovca

Mnogi srpski političari su više puta ranije, a posebno učestalo zadnjih godina, zločine počinjene nad Bošnjacima 92-95. pokušavali zamagliti i pravdati zločinima koji su nad njima počinjeni u logoru Jasenovac. Nepobitna je istina, koju niko ne može nergirati, da su ustaše NDH u Jasenovcu i drugim logorima NDH počinili strašne zločine nad Srbima, Židovima i Romima, ali i nad muslimanima, naročito onima koji su na bilo koji način pokušali pomoći svoje komšije Srbe. A takvih slučajeva, u kojima su stradali mnogi muslimani i mnoge muslimanske porodice, bilo je u mnogim gradovima. Pominjem samo neke karakteristične za područje Bosanske Dubice, granične opštine sa Jasenovcem.

Tokom II svjetskog rata, naročito u ljeto 1942. godine, po završetku Kozarske ofanzive,  mnogi Dubički muslimani su, rizikujući svoj život, iz kolone  koja je vodila u Jasenovac, izvlačili djecu, prijatelje i poznanike, skrivali ih u svojim kućama, a mnogima od njih spasili život i omogućili egzistenciju. Tada su Njemci i ustaše protjerali u logore Jasenovac, Stara Gradiška, Zemun, Sisak, Jastrebarsko… 68.000 osoba, od čega 21.037 građana Bosanske Dubice, od kojih je preživjela jedva polovina. Ovo su samo imena od nekih, evidentirana u “Monografiji Bosanske Dubice”:

  1. Salko Šerić, dimnjačar, spasio je i sa svojom djecom othranio Dragu Šormaza iz Jelovca, koji je poslije oslobođenja stekao fakultetsko obrazovanje i radio na istaknutim političkim funkcijama
  2. Sudija Hašim Jahić i njegova kći Murisa izvukli su iz  kolone za Jasenovac i u svojoj kući skrivali Stanu i Radosavu Pećanac iz sela Demirovac. Radosava je 1943. otišla u partizane na Kozaru, a Stanu su 1944. otkrile ustaše i zaklale na Krečanama u Hrv. Dubici
  3. Omer Međedović, koji je kolima prevozio putnike na Željezničku stanicu u Hrv. Dubici, spasio je 15 djece na taj način, što ih je izvlačio iz kolone, skrivao u svoj fijaker i vozio svojoj kući, a potom ih prebacivao na slobodnu teritoriju. Tako je spasio Ankicu-Vidović Marić iz Gunjevaca, Jovanku Petrović iz Sreflija, Boru Petrović iz Sreflija…
  4. Karanfil Lelić je izvukao iz kolone dvoje djece i skrivao ih kod svoje kuće, ali je otkriven i pretučen
  5. Muharem Šerić spasio je i  skrivao u svojoj kući Savana Zeca, koji je kasnije radio u Domu zdravlja kao šef računovodstva
  6. Mujaga Šerić spasio i zbrinuo u svojoj kući i skrivao do odlaska u partizane  oktobra 1943.  partiskog aktivistu Temku Alajbegović
  7. Derva Okanović je spasila dječaka Marinka
  8. Djecu potkozaraja prihvatili su i kod sebe skrivali Fatima Zubović, Zinka Seferović, Ibrahim Skopljak Lala, Sulejman Hašić, Ibrahim Bjelajac

Srpsku djecu su spasavale i hrvatske porodice. Vlasta Sedlecki prihatila je troje djece, od kojih je jedno dijete Dragu Stojakovića iz Babinca 1943. povele sa sobom na Kozaru, kad je pobjegla u partizane. Djecu je spasavo Ivan Hodak

A kada je 1991. g. počeo bošnjački egzodus, kada su konvoji prognanih Dubičana krenuli u bijeli svijet, ni jedan Srbin nije iz kolone prognanika uzeo za ruku ni jednog bošnjačkog prijatelja, ni jedno dijete, da ga spasi i sakrije u svojoj kući. Svih 7.000 prognanih Dubičkih Bošnjaka znaju da im niko nije htio pomoći. Srpske komšije su se pravile da ih ne vide ili su ih šeretski pitali “kuda i zašto idu”. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni Dubički Srbi koji su na neki način pomogli. A mene je tzv. Kapetan Dragan sa 4 vojnika u pratnji u uniformi JNA, kada mi je uzeo svu ušteđevinu sticanu  kroz 50 godina života, sarkastično upitao –  „Zašto idem, zar mi ovdje nije dobro?”

I nakon rata, muslimanske porodice u Bosanskoj Dubici su primale srpsku djecu koja su tokom NOB-e ostala bez roditelja. Familija Tabaković Sefije primila je i izdržavala dječaka kojeg Dubičani znaju po nadimku „Drago-krme“, a koji je kasnije postao vlasnik poznatog ugostiteljskog objekta „Stari Bagrem“ u centru Dubice. Familija Sulejmena Horozovića-Sulje izdržavala je Milorada kojeg su Dubičani zvali “Opštinski“. I srpska djeca smještena u Dječijem domu u ulici JNA, kod Une, bila su česti gosti u muslimanskim familijama. Čest gost moje familije, s kojim  smo dugo godina kasnije održavali kontakte, bio je Mile Božić.

Nažalost, nema i nije bilo paralele u saosjećanju Srba 91 sa Muslimanima 41…Jer, da ima i da je bilo, ne bi 91-93 iz Bosanske Dubice bili protjerani svi Muslimani i Hrvati, ne bi 92 u Prijedoru i Kozacu bili formiralni logori smrti, ne bi bilo Prijedorskog genocida u kojem je ljeta 1992.  pogubljeno 3.205 prijedorskih Muslimana i Hrvata, i ne bi na tom području bilo Tomašice i drugih masovnih grobnica, iz kojih se i danas ekshumiraju tijela ubijenih.

Srpski političari uporno pokušavaju uvjeriti svoj narod i svijet da su muslimani bili saučesnici ustašama i ustaštvu, što je apsurd. Naravno da je bilo i onih koji su se prodali, ali sigurno ne u obimu i broju kako se to pokušava reći svijetu, da bi zločini nad Bošnjacima 92-95 izledali manji pa čak i opravdani.

Kolinda pokušava smiriti duhove Jasenovca

U nastojanju da  smiri duhove predsjednica R Hrvatske je pozvala organe vlasti, stranke, organizacije i društva da se ujedine oko zajedničkih vrijednosti društva i da svi zajedno prisustvuju sutrašnoj komemoraciji.

Sjećanje na Jasenovačke žrtve, uz saosjećanje sa žrtvama srpskih zločina u BiH tokom agresije na BiH  92-95, u kojoj je nad Bošnjacima BiH u desetini gradova počinjen genocid, je prilika da se pogledamo licem u lice, priznamo što se dogodilo i sami se sebi zakletemo da to više nikad nikom nečemo dozvoliti.

U prilog nastojanjima da Jasenovac odista bude “cvijet vječitog obnavljanja“ a ne polje sukoba i podjela, da Jasenovački spomenik u potpunosti izrazi vječnu ljudsku istinu sa kojom je “život neuništiv i jači od smrti“, mogla bi se uzeti nedvosmislena i ohrabrujuća izjava predsjednice R Hrvatske (ako je istinita i data iz srca, mada malo zakašnjela):  “Ustaše nisu temelj Hrvatske, NDH je bila najmanje nezavisna, a ustaški režim je bio zločinački”.

A takve slične poruke punog priznanja i dužnog kajanja, bez dvoličnosti i licemjerja, željeli bi čuti Bošnjaci BiH iz zvanične Srbije, sa kojim bi Bošnjačke žrtve srpskog genocida našle puniji smiraj, a njihove porodice barem djelimičnu satisfakciju.

Burlington, 21. aprila 2016.

Zijad Bećirević

Zijad_Becirevic2

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s