Reagiranje na kolumnu Kožo, Kožo…od 13. aprila 2016. – IZIĐI IZ RUPE, MALI MIŠU!

Posted: 13. April 2016. in Intervjui
Poštovana glavna urednice,
reagiranjem na kolumnu Borisa Dežulovića nisam želio polemiku bilo s kim, ali jesam bio spreman da će neko iz Dežulovićevog tabora ili on sam reagirati.
I, to se desilo u broju od 13. aprila kada se junački oglasio iz neke mišje rupe neki po vlastitom izboru anonimus koji nijednom riječju nije osporio moja stajališta i upozorenja kojima sam se osvrnuo na Dežulovićev tekst. Taj mali miš se uporno preznojava (a kako i ne bi kada je u onako maloj rupi) kako da mene javno ponizi i uvrijedi (slobodni zidar) istovremeno i dalje brani lik i djelo Borisa Dežulovića, pa i glavne urednice Oslobođenja. Naravno, njegovo je pravo da uskrati izvinjenje muslimanima koje je Dežulovićev tekst dotakao, njegovo je pravo da neprincipjelno, šatrovački njeguje tekovine vlastite nekulture i kućnoga odgoja i njegovo je pravo i izbor da puca iz mišje rupe.
Možemo se prepucavati javno do besvijesti, ali ostajemo i dalje na svojim pozicijama – ja koji argumentirano branim tezu o dva puta, kada je u pitanju javni diskurs o Islamu, a oni, poput tog Dežulovića i novine koja mu dopušta antiislamsko djelovanje, da treba ići trećim putem i vrijeđati do besvjesti sve što je islamsko i muslimansko.
Ma koliko se slobodni Kožin zamjenik trudio marginalizirati moje iskrene namjere kada je u pitanju Oslobođenje, neće me pokolebati u tim namjerama jer toj novini zaista želim sve najbolje.
Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist (ma koliko to nekome smetalo)
vrbas-miso
komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    nedaj se GUSICU,tisi za onakve kretene Gospodin.onakvisu bolesnici,oni do podne mrze sami sebe a od podne cjeli svijet.ashole..xd

  2. Otvoreno pismo vlasnicima lista “Oslobođenje”

    AKO VLASNICI “OSLOBOĐENJA” OZBILJNO MISLE O SVOM NOVCU ULOŽENOM U TAJ LIST, ONI BI TREBALI SKLONITI I VILDANU SELIMBEGOVIĆ I BORISA DEŽULOVIĆA, A I ČETNIKA PERU DUKLJANOVIĆA

    “Ime i adresa poznati Redakciji” – stoji na kaju teksta u kojem nepoznati neko pokušava opravdati neprimjereno izrugrivanje Islamu – nakon što je “Oslobođenju” objavljen odgovor Bedrudina Gušića adresiran Borisu Dežuloviću autoru, te Vildani Selibegović glavnoj i odgovornoj urednici.

    I taj nepoznati neko koji je poznat Vildani Selimbegović se boji svoje sjene, pa se krije iza suknje gospođe glavne urednice. I u ovom slučaju ponovno se zrcali katarostrofalna pročetnička i proustaška politika koju njeguje “Oslobođenje” – nekad antifašistički list.

    Ta politika je posebno došla do izražaja kada je “Oslobođenje” uređivala Senka Kurtović.
    Senka Kurtović je možda bila zaljublejna u Jadranka Prlića, što je njena privatna stvar. Ali, ona je tu svoju slijepu ljubav iskazivala na stranicama “Oslobođenja”, proglašavajući Prlića nevinim kada je dobio poziv u Haag da se pokuša obraniti od optužbi da je učestvivao u združenom neprijateljskom pothvatu na čelu sa Tuđmanom, koji ga je u grupici šest herceg-bosanskih ustaških „vitezova:“ morao isporučiti Haagu. U opežnom intreviewu, Kurtovićka je informirala svoje čitatelje kako se optuženi ratni zločinac, njen dilber, osjeća relaksirano, kako je kupio laptop, te se raspituje koliko kravata smije ponijeti. Naravno, on je nevin ko dijete u majčinom stomaku.

    Niko od tadašnjih novinara „Oslobođenja“ nije reagirao na to javno ispoljavanje ustašluka i primitivizma u listu sa antifašističkom tradicijom.

    Iako su kao Vildani Selimbegović kao Sarajki četnici nanijeli puno zla – ona po naučno objašnjenoj psihološkoj matrici i danas opsjednuta svojim katilom. Postala je pobornik (i) četničke uređivačke politike, što i nije neka vijest.

    Ta nazovi urednica koristi izmišljena imena četnika ili ustaša čiija imena krije da bi lajali na čestite ljude, što već prelazi granice dopuštenog.

    Stiga sam mišljenja kako bi vlasinici “Oslobođenja,” ako imalo drže do svog uloženog novca i čitatelja – trebali skloniti – ne samo Dežulovića koji vrijeđa islam, nego i Viladnu Selimbegović koja mu to dopušta i k tome koristi nepoznate osobe da blate i optužuju Bedrudina Gušića, umjesto da mu se i urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović i kolumnista Boris Dežulović makar i samo blago izvinu – ne samo Bedrudinu Gušiću, nego i svim čitateljima.
    Umjesto toga, Vildana Selibegović je jedva dočekala objaviti opskurni tekst kojim pokušava diskvalificirati Bedrudina Gušića uz pomoć neke hulje čiji identitet skriva.

    Nije toliko važno ko je taj nepoznati neko kojeg krije glavna urednica, ali je vrlo važna činjenica da Vildana Selibegović koristi sva prvljava sredstva da bi javno opanjkala čestite ljude, vjernike, pa i nekadašnje novinare-suradnike „Oslobođenja“ poput Bedrudina Gušića.

    Vildana Selimbegović se plaho osilila, što je iz svih knjiga je izišlo. Ona uz pomoć svojih zakuljenih spodoba udara na zdrav razum pa Bedrudina Gušića, žrtvu banjalučkog genocida, naziva slobodnim zidarom (masonom). Kada su u pitanju počinitelji genocida i barbarizma u Banjoj Luci, te četnike Vildana Selibegović uz pomoć svoje novinrarke Gordane Katana pokušava također zaštiti – ne spominjući imena ni zloću.

    To nejma blage veze sa novinarstvom, ali ima veze sa islamofobijom i zloćom, negiranjem barbarizma i genocida zloupotrebom prostora u listu u kojem je i Bedrudin Gušić pisao, da bi mu se sada Vildanino “Oslobođenje” rugalo i ismijavalo.

    Bedrudin Gušić je javno, jasno i glasno, svojim imenom i prezimenom ustao u obranu svoje vjere i tuđih vjera, ali i nevjera – koju su islamofobisti u “Oslobođenju” – Boris Dežulović i Vildana Selimbegović – ponovo izvrgli uvredama.

    Ima li kraja tom ponižavanju ni krivih ni dužnih ljudi – muslimana – Bošnjaka koje svakodnevno priređuju Bakir Izetbegović, ulema i njihova poslušna služinčad u medijima poput Vildane Selimbegović, koja pak koristi svoje sluge!

    I sam imam vrlo gorko iskustvo sa Vlidanom Semibegović i njenim četničkim jurišnicima.

    Nedavno sam objavio tekst o ženi pod hidžabom koja je obrila canadske islamofobe s vlasti. Ni jednom riječju nisam rekao ni da sam za, ni protiv hidžaba. Samo sam, poštujući pravila profesije, odgovorio na svih pet pitanja na koja sam bio dužan.

    Napalo me nekoliko osoba, među njima Safeta Obhođaš koja se smatra književnicom.
    Moj odgovor gospođi Obhođaš, Vildana nije objavila. Umjesto toga, ustupila je prostor notornom četniku koji se predstavlja kao Pero Duklja ili Pero Dukljanović, koji godinama terorizira čitatelje svojim gencoidnim i fašističkim komentarima. Nakon moga višestrukog reagiranja na pojavu toga fašiste na Portalu „Oslobođenja“ – mene su blokirali, a četnika koji veliča Ratka Mladića zadržali kao svoje prljavo oružje protiv istine.

    Pero Duklja je kao pravi četnik napisao, a Vildana jedva dočekala da objavi na udarnom mjestu, kako sam šarlatan i lažov. Odgovor Peri Duklji i glavnoj urednici kao četnikom zaštitniku – Vildana Selimbegović, koliko znam, nije objavila.

    Ovog puta se možda poslužila baš istim opksurnim likom, ali ga nije potpisala „da se Vlasi ne dosjete.“

    Vokabular „autora“ tog “regiranja” neodoljivo podsjeća na četnički rječnik Pere Duklje – koji je bio, a moguće i je i sada – Vildanino oružje u – dokazivanju njene pročetničke i islamofobske uređivačke politike.

    Ibrahim HALILOVIĆ, Windsor, Canada

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s