Na vijest da nas je napustio Slavko Kovačević Bianchi: I S NJIM JE OTIŠAO DIO BANJA LUKE

Posted: 12. April 2016. in Intervjui

SAM_3496                                             Naš posljednji susret – prošloga ljeta u Gornjem Šeheru

Malo je reći da je vijest pretužna. Pokušavam da budem koliko-toliko smiren i napišem ovih nekoliko redaka o mome i našem Bianchiju, da izdvojim barem ono glavno što je nama dvojici bilo zajedničko, ali i što je zajedničko njemu i našem gradu. Jer, otišao mi je dugogodišnji prijatelj, radni kolega i komšija. I pored spoznaje da je bio narušenog zdravlja, a spoznao sam to  prošloga ljeta prilikom našeg redovnog i obaveznog susreta kada god pohodim Banja Luku,  današnja vijest da je otišao me je ipak iznenadila i zatekla. Već sam ga imao u planu za susret i dolazećeg ljeta, ali “čovjek snuje….”. Ništa od tog susreta! Ostaju samo uspomene i sjećanja na tu gromadu od čovjeka, prijatelja.., komšije…gromadu od Banjalučanina. I te kakva sjećanja i uspomene! Bio je izuzetan i odan prijatelj, duhovit, praktičan, kreativan, zabavan…Takve i još mnoge druge dobre osobine krasile su ga i kao komšiju te radnog kolegu. Ostavio je duboke tragove u Medicinskom centru kao vrstan rukovodilac – praktičar, skroman i pristupačan svakome.

Iako nam je sudbina odredila da smo hiljadama kilometara bili daleko jedan od drugoga, ostali smo u kontaktu. Kao pravi i iskreni prijatelji.

A njegov odnos prema Banja Luci, rodnom gradu u kojem je postao ono što jeste i po čemu ga znaju hiljade i hiljade Banjalučana svih generacija, je nešto posebno, naprosto ekskluzivno. Volio je naš grad kao rijetko ko, a i Grad je volio njega. Naravno, pod Gradom podrazumjevam onaj kojeg čine njegovi autohtoni ljudi, ma gdje da jesu. A jesu svugdje po svijetu. Bianchija je voljela raseljena Banja Luka i onaj dio što je od nje ostao na obalama Vrbasa. Ponajviše njegov i naš Dolac.

Zato, s velikim razlogom kažem da je s Biancijem otišao i dio Banja Luke, jer bio je jedan od njenih zaštitnih znakova, njene odane djece – od rođenja do posljednjeg daha. Odlomi se još jedna banjalučka biser grana i pade.

Dragi moj Slavko, neka Ti je lahka zemlja banjalučka i počivaj u miru Božijem!

Bedrudin GUŠIĆ

vrbas-miso

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s