Prvi put sam javno napisao da ne vjerujem u Haški tribunal i njegovu pravdu tačno prije 21 godinu u posljednjem nastavku svoga feljtona “Život i smrt u okupiranoj Banja Luci”, objavljenog u tadašnjem Evropskom izdanju “Oslobođenja”. Poslije sam u nekoliko navrata ponovio isto. A Haški tribunal me svojim načinom rada, poimanjem prava i pravde, a posebno svojom ovisnošću o nekim političkim centrima moći u Evropi i svijetu, uglavnom nije demantirao. Jučerašnja sramna i skandalozna oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju ne samo da nije demantirala moje mišljenje o tom tribunalu, nego je njome isti pokazao da može pasti nisko, čak i ispod dna. Izrekom da jedan od glavnih huškača na mnoge zločine počinjene na prostorima Hrvatske i BiH nije kriv ni po jednoj od devet tačaka optužnice, ta UN-ova kuća neprava i nepravde se definitivno i dobrovoljno parkirala u zonu sumraka iz koje joj nema više povratka.
Aboliranje ne samo Šešeljevih zlodjela, nego politike Vučića i Nikolića iz ranih 90-tih
Mnogi su već započeli sa tezama kako Tužiteljstvo nije pripremilo kvalitetnu tužbu protiv Šešelja pa je to kao razlog ovakvog ishoda. Meni se ne čini da je to razlog pada tužbe. Analizirajući moguće aspekte koji su bili u igri kod Sudskog vijeća pri donošenju ovakve presude ima razloga da se upre prstom na onaj politički. Naime, Srbiju neko uporno i neprincipjelno gura prema EU, a presuditi Šešelju, nekadasnjem šefu Vučića i Nikolića, značilo bi presuditi i politici aktuelnog premijera i predsjednika te zemlje od prije više od 20 godina i oni bi taj balast, na sadašnjim funkcijama, i dalje nosili na putu prema EU, ili ga čak donijeli ako bi se neke kockice posložile. Dakle, Šešelj u konkretnom slučaju nije bio bitan po haške sudije, on je zapravo bio kolaterarna korist nekih prljavih ciljeva i politika odredjenih centara moći. A k tome je bio i ostao – klovn. Tribunal je takvom presudom iz rečenih, ne pravnih postulata, nego prljavih političkih, ubio brojne žrtve Šešeljevih huškačkih pohoda po RH i BiH ranih 90-tih, po drugi put. Prevedeno na bosanski i druge jezike koje govore i razumiju narodi i narodnosti ex-Jugoslavije, Hag je nagradio fašizam i dao prostora da se isti može ponoviti.
Mrak dobio ovu bitku, mračnjaci likuju
Naravno da likuju svi oni koji su samo sedam dana ranije osipali paljbu na Hag zbog presude Karadžiću. Ne treba ih ovdje ni nabrajati jer poznati su itekako – kako oni u Beogradu, tako i oni u Banja Luci. Crnokošuljaši diljem Srbije i manjeg bh. entiteta dobili su snažan vjetar u leđa iz “glavnog grada” Karadžićevih Srba. I mogu slobodno, u tim istim košuljama boje mraka, u nova klanja Bošnjaka i Hrvata, a njihova “majčica” prema Evropi. Ili, ako joj se ne ide tamo, može i prema Rusiji, svejedno. Male su ideološke razlike između te dvije destinacije, gotovo u nijansama.
Šešelj ih je godinama ponižavao, sada neka im uzme i pare
Znamo kakav je cirkus pravio Šešelj po Haškoj sudnici, koliko je vrijeđao i njih – tamošnje suce i tužitelje, te Zapad u cjelini. Sve je to njihov debeli obraz podnio. Sada haški neosuđenik, likujući da ih je “pobedio”, najavljuje odštetni zahtjev u iznosu od 40 miliona eura jer je godinama džaba ležao u haškim ćelijama. Neka ih sada on tužaka, neka im čak uzme i pare jer su, na kraju, gori od njega samoga. Ne bi me sada iznenadilo ako bi drugostepenom presudom oslobodili i Karadžića, a prvostepenom Mladića.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 