Nakon izricanja prvostepene presude Radovanu Karadžiću: ZAVRŠENO SAMO PRVO POLUVRIJEME PRVE TREĆINE – PRAVDA NIJE POTPUNO ZADOVOLJENA!

Posted: 24. Mart 2016. in Intervjui

Karadzic - izricanje presude

Danas, 24. marta 2016., na dan kada je otišao veliki Johan Krojf, odgledasmo i odslušasmo izricanje presude Radovanu Karadžiću. Bit će na tone komentara, mišljenja, izjava…pa je u morima takvih moja skoro nebitna. Ali, hoću li reći neku pametnu ili ne, neka prosude oni koji budu čitali, ali je moja, ma kakva da je. I, kao i obično, ma kako to bilo nepreporučljivo i nepragmaticno, ja i ovoga puta reagiram na vruće i idem na prvu. Pa, nek’ košta šta košta.

Školski rečeno, učenik imao 10 jedinica, jednu dvojku i dobro vladanje

Nikada nisam volio pravnu znanost jer u njoj dva i dva najčešće nisu ni blizu četiri, rastegljiva do iznemoglosti, a za ovu tezu pozivam se i na Mešu Selimovića koji u “Tvrđavi” kaže “što više zakona, više je i lopova…”. Istovremeno, ljubim pravdu koja je uglavnom misaona imenica u ovome svijetu. Neki, doduše kažu, da je “spora ali dostižna”, ali do nje, koliko se desi nepravde, koliko ljudi pati, strada… Ipak, da se osvrnem na neke dijelove izricanja presude koju je čitao sudac Kwon. Bilo je njegovih proceduralnih grešaka, nepreciznosti kada je čitao dispozitiv presude (tačka 2. optužnice – genocid u Srebrenici, naprimjer), popio je više vode nego ikad do tada… No, da se fokusiram na samu presudu:Karadžić nije dobio najvišu kaznu (doživotnu), što donekle relativizira težinu njegovih zločina i od 11 tačaka optužnice nije kriv samo po tački 1. – genocid u sedam općina (Foča, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Prijedor, Sanski Most i Ključ), dok je po svim drugima dobio čistu jedinicu, odnosno kriv je. Nasmijalo me je da mu je, kao olakotnu okolnost, Sudsko vijeće uzelo “primjerno vladanje”. Dakle, mora ponavljati razred, a tako fin momak, uglađen, maltene evropskih manira. No, šalu nastranu, osvrnimo se na suštinu presude a ona je koncentrirana u dvije tačke: nije kriv za genocid u sedam općina, a kriv je u slučaju genocida u Srebrenici. To znači da je genocid u Srebrenici još jednom potvrđen i evo Vučiću i njegovim satelitima u manjem entitetu, kako Dodiku tako i cijelom političkom establishmentu – dakle i tzv. opoziciji, da je jedan međunarodni sud danas podebljao izreku da se u Srebrenici desio genocid i ako jedna Srbija hoće u društvo civiliziranih nacija, kao što je EU, onda mora prihvatati i institucije međunarodne zajednice, bez selekcije. S druge strane, nije dobra strana presude da se zločini nad Bošnjacima i Hrvatima i u sedam drugih bh. općina, nisu okarakterizirali kao genocid, po čemu Karadžić nije kriv. Da je bilo suprotno, takav dio presude bi bio veoma značajan za pravno argumentiranje tvrdnje da je Rs nastala na genocidu, ne samo u Srebrenici.

Nakon presude, ostaje realnost

Da, bez obzira hoće li ova presuda ostati kao takva (jer je prvostepena) u smislu karaktera i visine, ostaje realnost. A realnost je da ostaje Karadžićevo životno djelo – Rs, ostaje evidentno veliki broj njegovih pristalica u manjem entitetu – kako građana, tako i tzv. intelektualne zajednice (postavlja se pitanje: šta je to?) u Banja Luci, te Crkve. Tzv. građani diljem manjeg entiteta ga ili javno podržavaju, ili šute. Tzv. intelektualna elita iz Banja Luke se jučer oglasila izjavom da je očekivala (čitaj: priželjkivala) oslobađajuću presudu za Karadžića, čime je rekla sve – kako o sebi i svojoj ideologiji (profašističkoj, naravno), tako i odaslala poruku ne samo javnosti, nego i onima koje obrazuju u školskom sistemu Rs-a da je Durmitorac nevin i da njegova djela treba slijediti. Na kraju, imamo SPC za čiju ulogu znamo, kako u ratu tako i do dan-danas, pa me ne bi čudilo da ga proglase – svecem. Da me se pogrešno ne shvati, ne smatram da treba ni nakon ove presude te reakcija na nju u manjem entitetu generalizirati, odnosno ne smatram da je ovo presuda cijelom srpskom narodu, nego pojednicu, njegovom projektu i politici pa i onima koji su ga podržavali i podržavaju.

Junaci

Iz higijenskih razloga neću komentirati izjavu Dodika i drugih političara iz Rs-a nakon izrečene prvostepene presude Radovanu Karadžiću. Naravno, iz istih razloga neću komentirati ni izjavu Bakira Izetbegovića, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice da Stranka kojoj je on na čelu koalira sa Strankom koju je osnovao isti taj Karadžić i čiji se sljedbenici nipošto ne odriču temeljnih principa tog SDS-a i njihove jasne i nedvosmilene podrške optuženom, a sada i osuđenom Osnivaču.

O poluvremenu i trećinama

Spomenuh u nadnaslovu poluvrijeme i trećine. Za mene se ova priča sportskim žargonom može posmatrati u trećinama, kao u hokeju na ledu. Prva trećina je sam haški proces u predmetu Radovan Karadžić, a njegovo prvo poluvrijeme je okončano izricanjem ove prvostepene presude. Drugo poluvrijeme slijedi kroz žalbeni postupak i njegov epilog, vjerovatno s obje strane – i optužbe i odbrane. Druga trećina je nastavak borbe za definitivno ukidanje Karadžićevog životnog djela – Rs-a, jer počiva na genocidu i drugim, najtežim ratnim zločinima, ma šta Bakir Izetbegović i drugi bošnjački ili bh. hrvatski političari o tome zborili. I, treća trećina je na Onome svijetu i u skladu s mojim svjetonazorom, vjerujem da će ga, kao i sve nas, potpuna i neselektivna pravda stići tek nakon što mu melek smrti uzme dušu. Neka poživi i do te 103. godine (ako ostane ovakva visina kazne), ali ga čeka opet Onaj svijet i polaganje računa tamo. Da pojasnim: ako mu se računa ovih sedam godina provedenih u pritvorskoj jedinici, znači ostaju mu još 32 godine do kraja izdržavanja kazne. Eto, neka pokuša živjeti još te 32 godine, neka u tu svrhu upotrijebi i sve iscjediteljske metode dr. Dragana Dabića, opet ga čeka Onaj svijet i apsolutna pravda na njemu.

Dabic-karadzic

Poruka srpskom narodu

Neću poruku uputiti ja srpskom narodu, s obje strane Drine ni bilo gdje da su, ko sam ja da im išta poručujem, ali iz iskrene dobronamjernosti koju crpim iz svog svjetonazora, gena i mentalnog sklopa, podsjetit ću ih na jedan citat iz knjige Biljane Plavšić “Svedočim”, kada je pisala o velikim sumama novca dobijenog od donacija izvana za srpski narod u periodu 1992-1995., a koje je Karadžić na njene oči trošio po kockarnicama Ženeve i drugih evropskih metropola. Ona ga je, kako piše, upozorila da ne troši narodne pare, pogotovo ne na kocku, da bi joj taj kriminalac i kockar hladnokravno odgovorio: “Neka narod ide u p…. materinu”. Eh, sad, srpski narode, ako vam je takav tip junak i najbolji i najveći Srbin, eto vam. Ali, imate još vremena da o tome razmislite, kako zbog nekog iole normalnog života u multietničkoj BiH, tako i naročito zbog svoje djece i unučadi. Nemojte njih trovati lažima o jednom Karadžiću koji je, osim što je osuđeni ratni zločinac, eto kriminalac i kockar i koji je do vas držao toliko egzotično da vas je generalno počastio putovanjem u – rodni kraj.

Bedrudin GUŠIĆ

vrbas-miso

 

komentara
  1. Asima Smajic Cosabic kaže:

    Ovaj komentar, po meni je izuzetan, neponovljen, recen kratko ,jasno, sazeto, i pravi pogodak u sridu.I ovaj put Bedrudin je iskazao i pokazao kako se ocito ocrtava sadasnja situacija, konkretno presuda u Hagu, ispranom zlocincu i kreatoru najgnusnijeg rata koji se do danas dogodio, na nacin kako to samo postovani GUsic, zna svojim ostrim perom, i reci, i naslikati. U potpunosti se slaxem sa. komentarom.

  2. Nazalost Bedro on ce kao i ostali zlikovci nakon 2/3 otsluzene kazne biti pomilovan i vratiti se kuci osim ako prije toga ne krepa sto mu od srca zelim.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s