Na vijest o odlasku Paše Bećirbašića: KAO DA JE S NJIM OTIŠAO I DIO BANJA LUKE

Posted: 11. Mart 2016. in Intervjui
Paso B.Imam potrebu da napišem nekoliko rečenica o jednom vrlom Banjalučaninu koji je upravo sklopio svoj ovozemaljski tefter, negdje u zemlji lala i tulipana – Holandiji. To je najmanje što sam mu i ja dužan za sve radosti koje je i meni, kao nogometnom sladokuscu, u neka vremena koja ne smijemo i nećemo nikada zaboraviti po dobru, pružao.
   Išlo se na “Borčeve” utakmice i zbog njegovih golova. I dan-danas mi je pred očima slika iz ranih 70-tih njegovog bijega po lijevoj strani, pokraj tribine Gradskog stadiona, kada je sprintom pobjegao legendarnom, sada pokojnom Draganu Holceru, ušao u šesnaesterac i s lijeve strane kao iz topa pogodio lijevi kut “Hajdukovog” gola, u tom trenutku na sjevernoj strani. Kako se ne sjetiti njegovih drugih, brojnih golova, kojima je kasnih 60-tih i ranih 70-tih bio uz bok tadašnjim golgeterima Prve lige SFRJ, kao pokojnom Slobodanu Santraču, pa Vahidinu Musemiću, Josipu Bukalu i mnogim drugima. Pašo je, kako se to nogometnim žargonom kaže, “imao obje noge” (šutirao jednako i lijevom i desnom), bio brz, nabijen, eksplozivan…Zbog sjajnih igara i golova u crvenom dresu, Pašo je za života ušao u društvo “Borčevih” legendi.
Borac s Pasom
Tim “Borca” iz ranih 70-tih – s lijeva na desno, stoje: Josip Pelc, Miroslav Miro Odić, Smail Alagić, Hikmet Kušmić, Miroslav Komadina i Nenad Gavrilović; s lijeva na desno, čuče: Zoran Smileski, Emir Jusić, PAŠO BEĆIRBAŠIĆ, Husnija Fazlić i Sulejman Hrgić
  
   Ali, itekako ga pamtim i kao LJUDINU od čovjeka. Jednostavno, bio je omiljen u svakom društvu, ili, kako bi se to po banjalučki reklo – prava raja. Dobričina od čovjeka!
Brojna sjećanja naviru na ovog vrlog Banjalučanina koji je obilježio jednu epohu u dresu banjalučkog “Borca” kao i epohu našega grada. Puno bi ih mogao u ovom trenutku navesti, kao i svaki žitelj našega grada koji je bio privržen nogometu i “Borcu”, pa čak i oni koji to nisu bili, ali su Pašu poznavali iz čaršije. I sve bi to, po mome skromnom ubjeđenju, stalo u jedan zajednički nazivnik: Pašo Bećirbašić se s puno argumenata može smatrati ne samo “Borčevom”, nego i banjalučkom legendom. Zato, njegov odlazak u vječni svijet barem se meni doimlje kao da je otišao i dio Banja Luke, ali one prave, autohtone s njim.
   Posljednji put sam se sreo s Pašom prije nepune tri godine kod “Alibabe”.
Paso i ja
     Šta još poželjeti legendi osim da njegovu dobru banjalučku dušu Svevišnji nastani u lijepome Džennetu. Neka Ti je lahka zemlja lala i tulipana, dobri moj Kalufe!
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    e da ode bedrudine sve stoje dobro,jasam tada bio mali kad je ona igrao,tocno sam imao 3 godine 1970.godine.a dobro se sjecam Abida kovacevica,i kad je TITO umro.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s