Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS): S MINIMUMOM SREDSTAVA OSTVARUJEMO MAKSIMALNE REZULTATE

Posted: 28. Februar 2016. in Intervjui

 Vinko PrizmicGorsko spašavanje u Hrvatskoj  staro je koliko i planinarstvo koje je u Hrvatskoj osnovano daleke 1874. godine, jer su nesreće u planinama bio očekivani događaj pa su se planinari, poglavito alpinisti, i ranije spremali za takve situacije…..Definicija GSS-a je spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći na teško pristupačnim mjestima i pri vremenskim prilikama kada treba primijeniti posebno tehničko znanje i vještine i opremu koja se koristi pri spašavanju u planinama. Budući da u planinama vladaju najteži reljefni i vremenski uvjeti (litice, ponori, nevremena), to je GSS zapravo izvrsnost u spašavanju, pa je na neki način odgovor na situacije kada druge javne službe ili tehnika ne mogu pomoći…..Služba je organizirana  po teritorijalnom principu, praktično u svim županijama djeluje po jedna stanica HGSS-a i po nekoliko ispostava. Stanice su temeljne ustrojstvene jedinice, kadrovski i tehnički sposobne za provedbu svih vrsta spasilačkih zadaća, preventivu, dežurstava, edukacije i sl.  HGSS integriran u vrh svjetske struke te je član svjetske spasilačke asocijacije ICAR…..Prema izvješću u veljači ove godine  u službi je djelovalo 1276 pripadnika, među kojim 813 sa stručnim zvanjima i licencama. Oni djeluju kroz 24 stanice. Među članovima 12, 5 % čine žene koje ni malo ne zaostaju za muškim kolegama…..U naše licence  ugrađeni su tisuće sati vrhunske obuke, treninga, praćenja noviteta. U akcije spašavanja, još i više, jer se radi o najneposrednijoj borbi za svaki ljudski život, najčešće u pri najnepovoljnijim okolnostima.  No, taj rad mi darujemo…. Oni koji raspolažu javnim novcem, najprije namire „svoje“ ustrojstvene jedinice, a nama ako nešto otane. No mi smo  naučili i da i s minimumom ostvarujemo maksimalne rezultate, a u prošlosti smo si i sami sebi kupovali opremu…..Naši spašavatelji se po svim lokalitetima u Hrvatskoj kreću kao u svom dvorištu. Oni najopasniji, recimo litice  u kanjonu Velike Paklenice ili najdivljije rijeke i kanjoni, nama su najomiljeniji…..Zbog toga imamo izuzetno dobru suradnju sa svim GSS službama u okruženju, a posebno s BiH. Na žalost, tamo je politička situacija malo osjetljiva, no mi sa svima bez razlike surađujemo i radujemo se njihovom napredovanju…..

Kada je osnovana HGSS i šta joj je temeljna zadaća?

HGSS-logoPRIZMIĆ: Gorsko spašavanje u Hrvatskoj  staro je koliko i planinarstvo koje je u Hrvatskoj osnovano daleke 1874. godine, jer su nesreće u planinama bio očekivani događaj pa su se planinari, poglavito alpinisti, i ranije spremali za takve situacije. Ipak, prva organizacija, dakle nacionalno tijelo koje je osnovano isključivo zbog razvijanja gorskog spašavanja u Hrvatskoj, kao nacionalni predstavnik gorskog spašavanja u međunarodnim odnosima, bila je „Gorska služba spašavanja Hrvatskog planinarskog saveza“. Ta organizacija djelovala je kao Komisija za GSS PSH, osnovana je 1950. godine i vrlo brzo započela s promicanjem gorskog spašavanja preventivnim djelovanjem te osnivanjem svojih teritorijalnih ustrojstvenih jedinica – stanica HGSS-a, te manjih jedinica-ispostava. Definicija GSS-a je spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći na teško pristupačnim mjestima i pri vremenskim prilikama kada treba primijeniti posebno tehničko znanje i vještine i opremu koja se koristi pri spašavanju u planinama. Budući da u planinama vladaju najteži reljefni i vremenski uvjeti (litice, ponori, nevremena), to je GSS zapravo izvrsnost u spašavanju, pa je na neki način odgovor na situacije kada druge javne službe ili tehnika ne mogu pomoći. To podrazumijeva da pripadnici HGSS-a  prethodno moraju biti vrlo sposobni za djelovanje u takvim uvjetima, pa su članovi HGSS-a uglavnom najkvalitetniji alpinisti, spelolozi i gorštaci koje neka zemlja ima i koji su prekaljeni po velegorjima, često i himalajskim nevremenima.

Kako je organizirana Služba u teritorijalnom smislu i koje stručne komisije djeluju unutar nje?

PRIZMIĆ: Služba je organizirana  po teritorijalnom principu, praktično u svim županijama djeluje po jedna stanica HGSS-a i po nekoliko ispostava. Stanice su temeljne ustrojstvene jedinice, kadrovski i tehnički sposobne za provedbu svih vrsta spasilačkih zadaća, preventivu, dežurstava, edukacije i sl.  HGSS integriran u vrh svjetske struke te je član svjetske spasilačke asocijacije ICAR. U toj asocijaciji djeluju 4 odjela (Komisije) i to Komisija za medicinu spašavanja, Komisija za tehniku i opremu, Komisija za potrage i lavine, te Komisija za helikoptersko spašavanje. No kako je gorsko spašavanje živa materija koja se neprestano nadograđuje s novim tehničkim i strateškim rješenjima u cilju unapređenja sposobnosti i zbog uvećanja izgleda unesrećenih da budu spašeni što bolje i sigurnije, te zbog činjenica da suvremeni život unio nove aktivnosti u prirodi, HGSS ima u svojoj strukturi čak 9 komisija i to:

-Komisija za helikoptersko spašavanje

-Komisija za speleološko spašavanje

-Komisiju za tehniku spašavanja i školovanje kadrova

-Komisiju za lavine i potrage

-Komisiju za medicinu spašavanja

-Komisiju za opremu i radio veze

-Komisiju za informatiku i analitiku Pročelnik

-Komisija za sigurnost na uređenim skijalištima

-Komisija za divlje vode i poplave

Te 3 odjela:

-Odjel za razvoj projekata

-Odjel za poslove civilne zaštite

-Odjel za kartografiju

Ovakav organizacijski ustroj omogućuje sustavni pristup praćenju i usavršavanju u svim domenama gorskog spašavanja, pa su i neke druge organizacije, pa čak i svjetska asocijacija djelomično primjenjuju neke od naših rješenja.

Koliko spašavatelja okupljate na cijelom području Hrvatske? Ko su sve ti hrabri i odvažni ljudi?

PRIZMIĆ: Prema izvješću u veljači ove godine  u službi je djelovalo 1276 pripadnika, među kojim 813 sa stručnim zvanjima i licencama. Oni djeluju kroz 24 stanice. Među članovima 12, 5 % čine žene koje ni malo ne zaostaju za muškim kolegama. Među njima su osvajačice MT. Everesta i drugih prestižnih rezultata. Velika većina je visoko obrazovana i imaju svoje respektabilne profesionalne karijere.  Mnogi su sveučilišni profesori, inžinjeri, poduuzetnici, liječnici….Zajedničko im je to što gotovo sve svoje slobodno vrijeme provode u prirodi i planini i što su svoje vrhunske gorštačke sposobnosti stavili na raspolaganje svima kojima to može pomoći.

Split, 100611. Planina Mosor. Zajednicka helikopterska vjezba svicarskih i hrvatskih gorskih sluzbi spasavanja odrzana je na planini Mosor. Na vjezi je pored pripadnika sluzbi spasavanja sudjelovao i Robert Andenmatten jedan od najboljih svjetskih pilota helikoptera. Foto: Vojko Basic / CROPIX

Vaš rad je, osim što je opasan i stručan te itekako human, zahtijeva i adekvatnu opremu. Kako osiguravate sredstva za nabavku iste? Ima li donatora?

PRIZMIĆ: Sigurno da se radi o vrlo opasnom i stručnom radu. U naše licence  ugrađeni su tisuće sati vrhunske obuke, treninga, praćenja noviteta. U akcije spašavanja, još i više, jer se radi o najneposrednijoj borbi za svaki ljudski život, najčešće u pri najnepovoljnijim okolnostima.  No, taj rad mi darujemo. To ponekad zbunjuje u društvu u kojem je profit ili sustav vrijednosti temeljen na novcu. Zbog toga, iako se radi o prioritetnoj javnoj i ljudskoj potrebi, izostaje sustavno financiranje pa često kažemo da je tretman prema nama prilično maćehinski. To pojačava i činjenica da smo mi „svoji“, dakle nismo ustrojstveni dio neke općine, grada ili državnog tijela. Tu ne pomaže ni činjenica da prema Zakonu o HGSS-u, „HGSS obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku“, ni činjenica da smo „temeljna operativna snaga sustava civilne zaštite“. Oni koji raspolažu javnim novcem, najprije namire „svoje“ ustrojstvene jedinice, a nama ako nešto otane. No mi smo  naučili i da i s minimumom ostvarujemo maksimalne rezultate, a u prošlosti smo si i sami sebi kupovali opremu. No u 21. stoljeću nije prirodno da pripadnici HGSS-a uz svoj terenski opasni rad, moraju još i prosjačiti za nešto što po svemu treba biti prioritet. Ipak, zahvaljujemo svim donatorima, mada smatramo da građani putem poreza sigurno odvajaju dovoljno novaca i da se s tim javnim novcem mora više financirati naš rad.

HGSS-2

Za vaše djelovanje neophodna je i suradnja sa drugima subjektima, kako na razinama lokalne samouprave i županija, tako i same države. Koji su to subjekti?

PRIZMIĆ: HGSS surađuje s gotovo svim tijelima državne uprave, svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave i svim relevantnim institucijama. Zato ih ne mogu sve nabrojati. Prirodno je da surađujemo s vojskom, policijom, zdravstvom, organizacijama u sustavu zaštite i spašavanja, ali se malo zna za naš doprinos razvoju turizma, zaštite prirode, odgoju mladih i promicanju vrijednosti civilnog društva volonterstva.

Naravno, najveća satisfakcija vašem radu jeste kada se spasi nečiji život. Da li imate podatke koliko su vaši spašavatelji imali uspješnih takvih akcija u prošloj godini, naprimjer?

PRIZMIĆ: Svake godine broj naših intervencija dramatično raste. Klimatske promjene, poplave, snježna nevremena i sl., u zadnjih 5 godina dovele su do peterostrukog porasta takvih intervencija. I broj običnih intervencija raste, jer raste broj ljudi koji posjećuju i provode neke svoje aktivnosti u prirodi. Veliki je broj i potraga za nestalim osobama uslijed bolesti, demencije i sl. .Naime, HGSS nije samo spasilačka služba, nego služba traganja i spašavanja. U 2014. imali smo nekoliko tisuća intervencija i to zbog poplava u Hrvatskoj i Bosni, gdje smo pozvani u pomoć i odradili vrhunski posao. Zbog toga smo i dobili prestinu svjetsku nagradu. U 2015. godini taj broje je nešto manji, pa govorimo o svega 1000 akcija spašavanja. No, ako povežemo taj broj s ljudima u nevolji kojima smo pomogli i s 1000 dramatičnih situacija, tada vidimo da se radi o značajnom učinku. To jeste satisfakcija, poglavito što smo to uspjeli riješiti sigurno i što smo svima uspjeli pomoći, najviše što se moglo.

HGSS-1

Koji su lokaliteti u Hrvatskoj najzahtjevniji, da ne kažem najopasniji, za vaše spašavatelje i je li bilo slučajeva da je neko od njih izgubio vlastiti život u akcijama spašavanja?

PRIZMIĆ: Naši spašavatelji se po svim lokalitetima u Hrvatskoj kreću kao u svom dvorištu. Oni najopasniji, recimo litice  u kanjonu Velike Paklenice ili najdivljije rijeke i kanjoni, nama su najomiljeniji. Naši pripadnici rone po sifonima na dnu Lukine jame duboje preko 1400 metara pod zemljom u srcu Velebita. Dakle, nas ne ugrožava opasna okolina, nego opasne okolnosti i loše vremenske prilike, olujna nevremna i sl.  Najveća opasnost je što mnoge radnje i odluke morate donijeti u vrlo kratkom vremenu, morate predvidjeti sve, poglavito u helikopterskim spašavanju gdje se morate približiti litici toliko blizu da rotor gotovo dodiruje stijenu i gdje svaka, pa i najmanja greška, pogrešan postupak, može dovesti do katastrofe.

Ipak, do sada osim ozljeđivanja nismo imali smrtnih stradavanja naših pripadnika, mada se po zakonu velikih brojeva i to na žalost jednog dana može očekivati. Naime, nesreće se događaju svima pa i našim kolegama u svijetu i mi unatoč velikoj pažnji i pripremi, prečesto odrađujemo zadaće vrlo visokog rizika.

Koje savjete nudite ljudima koji posjećuju brda, naprimjer?

PRIZMIĆ: Osnovna preporuka je ne ići sam u prirodu. Tamo smo daleko od svih komunikacija i ako zalutamo ili zapadnemo u nepriliku, gotovo uvijek smo životno ugroženi.Drugo pravilo je predvidjeti najnepovoljnije okolnosti koje nam se mogu dogoditi, jer bolje je ponijeti više vode, rasvjetu, opremu, izabrati sugurniji pravac kretanja nego eksperimentirati i računati da se baš nama  nesreće neće dogoditi. HGSS se uglavnom i bavi ljudima koji su također mislili da se to baš njima ne može dogoditi.

Surađujete li sa istim ili sličnim službama iz susjednih zemalja, posebno Bosne i Hercegovine i jeste li imali neke zajedničke akcije spašavanja s njima, ili nekima od njih?

PRIZMIĆ: HGSS je članica svjetske spasilačke asocijacije ICAR i surađuje s svim sličnim službama u svijetu. Naravno, ponajprije s našim susjedima. Ljudi koji su gorštaci, pa se još i bave spašavanjem ljudskih života, se jako dobro razumiju. Zbog toga imamo izuzetno dobru suradnju sa svim GSS službama u okruženju, a posebno s BiH. Na žalost, tamo je politička situacija malo osjetljiva, no mi sa svima bez razlike surađujemo i radujemo se njihovom napredovanju. Provodimo i zajedničke akcije spašavanja, mi ih pozivamo i oni nas u značajnije akcije, zajednički vježbamo i družimo se. Ako itko u regiji pa i u BiH može biti kohezijski čimbenik to će biti ljudi iz GSS-a, koji cijene svaki ljudski život i bore se za njega bez razlike kojoj naciji ili državi netko pripada. To ne znači da su anacionalni. Oni itekako poštuju svoje ali isto poštovanje gaje i prema drugima. To su ljudi koji itekako razumiju smisao života i njegovu krhkost.

HGSS-5

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

PRIZMIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (769)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s