Biserka Momčinović, jedna od koordinatorica Ženske mreže Hrvatske (ŽMH): REPUBLIKA HRVATSKA NIJE OSIGURALA ZAKONE I PRAKSU U KORIST ŽENA I OSTVARIVANJA NJIHOVA PRAVA NA MIRAN I SIGURAN ŽIVOT

Posted: 10. Januar 2016. in Intervjui

biserka momcinovic1996. je održan prvi sastanak prestavnica ženskih organizacija i od tada članice Ženske mreže Hrvatske djeluje zajedno u zaštiti i promociji ženskih ljudskih prava, dakle ove godine službeno obilježavao 20 godina rada. Ženska mreža Hrvatske najbrojnija je i najstarija mreža organizacija u Hrvatskoj i šire u regiji.…. Iako žene u RH čine preko 51% stanovništva i biračkog tijela to je tek statistička većina i potencijalna snaga. Da, odgovor bi mogao bit upravo taj: žene su i dalje politička manjina što pokazuju i netom održani izbori za Hrvatski Sabor…..Žene su i ekonomska manjina, čine većinu nezaposlenih, veliki dio žena uopće nije uključen u proces rada, ekonomska snaga većine žena je umanjena jer rade u privrednim granama s najnižim plaćama, žene u ruralnim dijelovima imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja zbog udaljenosti radnih mjesta i prometne izoliranosti…..Zakonski, žene i muškarci su ravnopravni.  Ravnopravnost spolova je navedena i u Ustavu RH kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka. Međutim, praksa je nešto drugo….. Liječnici koji se pozivaju na priziv savjesti na obavljanje zdravstvene njege u javnim zdravstvenim ustanovama, bez problema naplaćuju tu uslugu u privatnim klinikama, koje nisu ovlaštene za obavljanje pobačaja. Pri tome, nema statistike, nema traga novca, ni poreza…..Prema prijavama nasilja evidentiranim u policiji čini se da nasilje u obitelji stagnira jer je u 2014. godini zabilježeno oko 14.000 prekršajnih i oko 1100 kaznenih prijava, što je nešto manje prijava nasilja od predhodnih godina…..Otpori uvođenju građanskog odgoja se nastavljaju  s najavama novog ministra pa upitno je da li će djeca od trećeg razreda osnovne škole do zadnjeg razreda srednje škole dobiti i tih minimalnih 2 do 4 sata godišnje seksualnog odgoja…..U svakom slučaju u posljednjih 16 godina zastupljenost žena u političkim tijelima odlučivanja na nacionalnoj razini kreće se oko 20 % i nikad nije prešla 26%. Pri tome treba imati na umu da to nisu izabrane parlamentarke, već zamjenjuju muške kolege, koji nakon izbora odlaze u izvršnu vlast. Taj postotak je na lokalnoj razini još niži i godinama ne prelazi 15%……Sve aktivnosti protiv fašizma, protiv relativizacije fašizma i rehabilitacije tog poretka su dio našeg stava i odgovornosti prema prošlosti. Naša poruka otpora poslana je javnosti i odgovornima. Međutim, nedostaje kritična masa ljudi koji bi javno podržali antifašističke aktivnosti ili se na drugi način javno suprostavili veličanju fašizma i negiranju činjenica o zločinačnkom ustaškom režimu…..Vidimo da predsjednica drži predavanja o ravnopravnosti spolova (USA) ali nismo osjetile utjecaj predsjednice ili njezine prijedloge koji se odnose na podršku ženama u RH (radna prava, podrška pravu na pobačaj i sl.)…..

Moja sugovornica je jedna od pet koordinatorica  ŽMH, a još tri žene im, kako mi je rekla u pripremi ovog razgovora, jako pomažu. Sve su volonterke. Gospođa Mirjana Kučer, također koordinatorica ŽMH,  je pogledala kompletan tekst intervjua i složila se s istim. Iako nisam pitao svoju sugovornicu sama me je usput informirala da su napisale pismo mandataru da NE imenuje tri osobe ministrima (Antu Ćorušića, Stjepana Šterca i Borisa Kunsta, op. B.G.) jer su javno govorili protiv ženskih ljudskih prava, protiv seksualnih i reproduktivnih prava, zagovarali legalizaciju prostitucije i sl.

logozmh

Kada je formirana Mreža i koliko je članica umreženo u istu?

Momčinović: Zajedničke aktivnosti ženskih organizacija počele su s prvima najavama zabrane pobačaja, 1994.g , kroz organizirani otpor i prikupljanje potpisa protiv zabrane od građana i građanki RH. Tada je u vrlo kratkom roku skupljeno 20.000 potpisa protiv zabrane. Suradnja je nastavljana 1995. povodom izbora za Sabor RH prvom ad hoc koalicijom ženskih organizacija. 1996. je održan prvi sastanak prestavnica ženskih organizacija i od tada članice Ženske mreže Hrvatske djeluje zajedno u zaštiti i promociji ženskih ljudskih prava, dakle ove godine službeno obilježavao 20 godina rada. Ženska mreža Hrvatske najbrojnija je i najstarija mreža organizacija u Hrvatskoj i šire u regiji. Glavne zajedničke aktivnosti su aktivnosti ZA veće sudjelovanje žena u političkom i predstavničkom odlučivanju, stalna borba protiv nasilja nad ženama uključujući i trgovanje ženama u cilju seksualne eksploatacije te prostitucije, zaštita seksualnih i reproduktivnih prava žena, obrazovanje za mir, nenasilje, ljudska prava te zdravstveni odgoj koji uključuje ljudsku seksualnost, obrazovanje bez rodnih stereotipa,  ekonomska samostalnost žena s naglascima na probleme nezaposlenosti žena i  potplaćenosti i sve većoj nesigurnosti  ženskog rada. Posebnu pažnju smo posvetile realizaciji zaključaka Pekinške platforme za akciju radi jačanja institucionalnog okvira za uspostavu ravnopravnosti spolova.   

Članice smo Evropskog ženskog lobija i niza drugih saveza.

Koliki je postotak žena u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske i jesu li one i danas “politička, ekonomska i statusna manjina” u državi?

Momčinović: U RH živi preko 51% žena. Znak ŽMH se temelji na tom podatku čini ga 51 % s ženskim znakom. Iako žene u RH čine preko 51% stanovništva i biračkog tijela to je tek statistička većina i potencijalna snaga. Da, odgovor bi mogao bit upravo taj: žene su i dalje politička manjina što pokazuju i netom održani izbori za Hrvatski Sabor. RH ima  dva zakona koji bi trebali osigurati barem 40% zastupljenost osoba ženskog spola u Saboru, na prošlim izborima izabrano je tek 15% žena; to je najlošiji rezultat od 2000.godine. Žene su i ekonomska manjina, čine većinu nezaposlenih, veliki dio žena uopće nije uključen u proces rada, ekonomska snaga većine žena je umanjena jer rade u privrednim granama s najnižim plaćama, žene u ruralnim dijelovima imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja zbog udaljenosti radnih mjesta i prometne izoliranosti. Žene poduzetnice čine oko 25 do 30% malih i srednjih poduzetnika, a  većina žena se tim poduzetničkim koracima samozapošljava. Iako su žene danas isto ili više obrazovane od muškaraca, poslovi koji obavljaju su mahom feminizirani i stoga manje plaćeni. Mediji, politika i snažan patrijarhat utječu da su žene u većini svojih djelatnosti, uspjesima i naporima nevidljive. Žene su većina u servilnim djelatnostima, većinu ugovora na određeno vrijeme, gotovo 90% zaključuju žene, žene čine većinu na crnom tržištu rada, te u područjima potplaćenog i neplaćenog rada. Najveći je problem upravo ekonomska ovisnost žena danas u Hrvatskoj koje imaju tek 13% ukupnog vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj.

U kojim segmentima su naročito žene neravnopravne u odnosu na muškarce u Hrvatskoj? Da li su zakonski izjednačena prava oba spola u toj zemlji te da li se krše i važeće zakonske odredbe o ravnopravnosti spolova na uštrb žena, eventualno?

 Momčinović: Zakonski, žene i muškarci su ravnopravni.  Ravnopravnost spolova je navedena i u Ustavu RH kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka. Međutim, praksa je nešto drugo.Činjenica je da osobe muškog spola donose odluke i to na svim razina vlasti od Sabora do općina, a upravljačka i nadzorna tijela u javnim poduzećima i privatnim kompanijama u velikoj večini vode muškarci. Ovakva praksa znači i odustajanje od proklamirane politike ravnopravnosti spolova. Izdvojila bi područje nasilja nad ženama koje je najteži oblik diskriminacije žena koja se pojačava nedovoljnom edukacijom službenih osoba koje dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja, te zakonima kojima se nasilje najčešće tretira kao prekršaj a ne kazneno djelo. Također bih naglasila područje rada s zakonima koji pogoduju poslodavcima i inspekcijom rada koja nije djelotvorna, zbog čega su radnice nezaštićene od seksizama do neisplata plaća i loših uvjeta rada. Žene su u velikoj mjeri žrtve strukturnog nasilja, budući da država nema razvijen efikasan sustav zaštite žena od raznih oblika nasilja, pa tako i od najbrutalnijih partnerskih ubistava. Samo u posljednjih 10 godina na taj način ubijeno je više od 300 žena.

Vrlo konkretno: imaju li žene u Hrvatskoj problema sa pravom na prekid trudnoće i u kojim medicinskim ustanovama? Kako se nosite s tim problemom?

Momčinović: Žene imaju pravo na prekid trudnoće na zahtjev temeljem Zakona o zravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece. Taj zakon je odličan jer uzima u obzir potrebe žena, priznaju im pravo na raspolaganje i odlučivanje o svojem tijelu.

Prve najave zabrane pobačaja pojavile su se ranih 90-tih godina kroz djelovanje od raznih katoličkih udruga a potom i kao dio pritiska politike kroz «demografsku obnovu Hrvatske». Iako je službeno takva «demografska», nacionalistička, patrijarhalna politika bila službeno napuštena, ona je ostala trajna aktivnost. Niz vjerskih udruga, koristeći formu građanskog aktivizma uz financijsku podršku RKC sve se energičnije  javno suprostavlja seksualnim i reproduktivnim pravima žena, te nastoje u zakone i praksu uvesti katoličku dogmu. U ovom sudjeluju i sve političke stranke bilo zbog svojeg svjetonazora pa podržavaju ove aktivnosti ili kroz praksu nesukobljavanja sa crkvenom hijerarhijom izbjegavaju raspravu i  javno zastupanje ženskih ljudskih prava. Na valu tih konzervativnih ideja danas, odnosno već par godina, imamo stanje da veliki broj ginekologa u javnim bolnicama koje su jedine ovlaštene za obavljenje pobačaja, pobačaj za zahtjev ne obavljaju. Pozivaju se ne «priziv savjesti» koji u nekim bolnicama  ima karakter kolektivnog priziva. Tako smo u jednom trenutku krajem 2014. godine imale čak 11 bolnica u kojima su svi ginekolozi odbijali vršiti pobačaj. Zbog te situacije nekoliko puta smo alarmirale nadležno ministarstvo i predsjednika Vlade RH. Nakon ovih javnih intervencija učinjeni su neki mali, kozmetički pomaci i nađena  neka alterntivna rješenja ali i dalje je pobačaj za zahtjev je teško dostupan. Tako imamo situaciju da su žene diskriminirane, jer se radi o medicinskoj usluzi koju trebaju samo žene i za nju moraju plaćati i cijena je tržišna, što za posljedicu ima nedostupnost siromašnim ženama, te razvijanje korupcije, odnosno ilegalnog obavljanja pobačaja. Liječnici koji se pozivaju na priziv savjesti na obavljanje zdravstvene njege u javnim zdravstvenim ustanovama, bez problema naplaćuju tu uslugu u privatnim klinikama, koje nisu ovlaštene za obavljanje pobačaja. Pri tome, nema statistike, nema traga novca, ni poreza. Naše akcije su i dalje usmjerene prema vlasti koju smatramo odgovornom za pravnu sigurnost i provedbu zakona. Nakon netom provedenih izbora u RH u kojima je pobjedila desnica, uslijedila je javna  najava niza političara konzervativnog političkog svjetonazora da će Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece bitno promjeniti, uz napomenu da je (zakon) «komunistički relikt» i da ga treba dokinuti.  Naše aktivnosti u obrani  prava  na pobačaj ostaju stalne. O našim bojaznima i problemima obavjestile smo niz EU i UN institucija i ženskih organizacija u svijetu.

Nasilje nad ženama nije specifikum samo jedne zemlje ili regiona, čak, njega ima u cijelome svijetu. Kakva je situacija u Hrvatskoj i je li ono porastu posljednjih godina, naprimjer, ili…? Koji su oblici vaše borbe protiv te općedruštvene pošasti?

Momčinović: Prema prijavama nasilja evidentiranim u policiji čini se da nasilje u obitelji stagnira jer je u 2014. godini zabilježeno oko 14.000 prekršajnih i oko 1100 kaznenih prijava, što je nešto manje prijava nasilja od predhodnih godina. Iz ovakvih podataka vidimo da  žene manje prijavljuju nasilje a razloge možemo naći u tome što i žene same često budu prijavljene kao počiniteljice nasilja (posebno ukoliko se nastoje obraniti od nasilja ili se verbalno suprostavljaju  počinitelju). Također, razlog za manje prijava nasilja vidimo i u tome jer pravosudni sustav počinitelje nasilja osuđuje na simbolične, uglavnom prekršajne kazne, opomene i novčane kazne. Nedostatak dostupnih  i sigurnih skloništa za žene žrtve nasilja i njihovu djecu i veliki manjak stvarne  podrške ženama (stanovi, posao, socijalni status, vrtići za djecu i sl.) također utječe na to da žene manje prijavljuju nasilje. Odluke o prijavi  nasilja su vezane uz ove činjenice, koje žene itekako dobro znaju. RH nije osigurala zakone i praksu u korist žena i ostvarivanja njihova prava na miran i siguran život.

RH je u siječnju 2013. potpisala Konvenciju VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, no do danas je nije ratificirala. Smatrajući je važnom polugom za podršku ženama protiv svih oblika nasilja u javnom i privatnom životu nizom smo akcija nastojale utjecati na ratifikaciju ove, za žene važne Konvencije. Konvenciju su ratificirale sve zemlje u okruženju – osim Hrvatske.

Članice ŽMH provode kampanje protiv nasilja nad ženama, obilježavaju nacionalni i međunarodni dan protiv nasilja nad ženama, a svake godine članice se posebno angažiraju prilikom kampanje «16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama». Osim javnog djelovanja članica ŽMH, neke članice vode skloništa i SOS savjetovališta za žene žrtve nasilja, neke su specijalizirane za seksualno nasilje i podršku ženama, neke za probleme trgovanja ženama u cilju seksualne ekspoatacije, dio aktivnosti je usmjeren na promjene zakona slanjem amandmana i prijedloga zakonskih riješenja, nastojimo riješiti pitanje stalnosti financiranja skloništa za žene žrtve nasilja i sl.

Postoje li i danas stereotipi u udžbenicima i nastavi u obrazovnom sustavu Hrvatske kada je riječ o muško-ženskim odnosima i vrednovanju uloge žena u povijesti i sadašnjosti?

 Momčinović: Građanski odgoj i obrazovanje  još uvijek nije uključen u redovni nastavni program u RH  zbog velikog protivljanja dijela javnosti potaknutih aktivnostima već spomenutih vjerskih udruga. Kampanja protiv Građanskog odgoja je bila snažna zbog dijela u kojima se govori o spolnim i rodnim manjinama i seksualnosti. Vjeronauk pohađa veliki broj djece a on sam po sebi utvrđuje i cementira ono što djeca, možda i kod kuće dobivaju kao obrazac ponašanja.  Stereotipi su i dalje u udžbenicima povijesti i drugim udžbenicima uz česte citate autora iz prošlosti. Međutim, danas je jasno da imamo udžbenike i sadržaje koji sadrže krecionističke ideje i da su one već uhodane u našem obrazovnom sustavu. Imamo primjere da udžbenici sadrže znanstvenu činjenicu ali je potkrepljuju podacima vjerskog sadržaja. Znanost se zamagljuje a mladi ostaju zbunjeni. Kako će se taj trend reflektirati na znanost, na društvo, na demokraciju, na poštivanje ljudskih prava, ženskih ljudskih prava, prava manjina i sl? Podaci o stavovima mladih su zabrinjavajući, mladi u velikom postotku pokazuju netoleranciju prema drugima (LGBT osobama, pripadnicima nacionalnih manjina, solidarnost im je nepoznanica, pravo na pobačaj  bi oko 30% zabranilo i sl.). Otpori uvođenju građanskog odgoja se nastavljaju  s najavama novog ministra pa upitno je da li će djeca od trećeg razreda osnovne škole do zadnjeg razreda srednje škole dobiti i tih minimalnih 2 do 4 sata godišnje seksualnog odgoja.

Da li imate, eventualno, usporedne pokazatelje o učešću žena u političkom, ekonomskom te inače u javnom životu u Hrvatskoj u odnosu na ostale zemlje EU, te u Hrvatskoj u odnosu na zemlje zapadnog Balkana?

 Momčinović: Neposredno nakon izbora konstatirale smo da je zastupljenost žena u Saboru pala na 15% što je najniže sudjelovanje od 2000.g. U političkom životu političkih strana sudjeluje manje od 30% žena; one su uglavnom članice a u  rukovodećim tijelima stranaka su minorno zastupljene (izuzetak Vesna Pusić i Mirela Holly). U svakom slučaju u posljednjih 16 godina zastupljenost žena u političkim tijelima odlučivanja na nacionalnoj razini kreće se oko 20 % i nikad nije prešla 26%. Pri tome treba imati na umu da to nisu izabrane parlamentarke, već zamjenjuju muške kolege, koji nakon izbora odlaze u izvršnu vlast. Taj postotak je na lokalnoj razini još niži i godinama ne prelazi 15%.U poslovnom svijetu, prema provedenim istraživanjima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova proizlazi da žene imaju prosječno veće kvalifikacije. U  upravama poduzeća  je cca 18 % žena, a u Nadzornim odborima oko 13%.  Znamo na primjer da je taj postotak u Makedoniji preko 35% i da je to rezultat primijenjenih izbornih kvota. No, u Makedoniji je pobačaj na zahtjev zabranjen, tako da se još jednom potvrđuje da više žena u politici ne znači i provođenje politike u korist žena. U Srbiji pak djeluje Klub žena u parlamentu, ali sve su to kozmetički pomaci, koji se stvarno ne odražavaju na promjenu položaja žena u društvu na bolje. Nadalje, valja uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska 2013. ušla u EU, za razliku od zemalja Zapadnog Balkana, te su one pod svojevrsnim monitoringom provedbe politika, pa tako i mjera koje promiču ravnopravnost i jednakost građana i građanki.

Jedna od vaših aktivnosti u posljednje vrijeme, koja je barem na mene ostavila znakovit utisak jeste ona da ste 29. decembra prošle godine sudjelovali u prosvjedu “protiv održavanja javne mise zadušnice za ustaškog zločinca Antu Pavelića, protiv rehabilitacije fašističke NDH i za obranu osnovnih antifašističkih vrijednosti našeg društva….” Kakav je odjek u hrvatskoj javnosti imao taj prosvjed i šta očekujete od od nove hrvatske Vlade, koju će nedvosmisleno kontrolirati desno orijentirana Domoljubna koalicija, po pitanju odnosa prema fašizmu, odnosno antifašizmu?

zmh protiv fasizma

Momčinović: Sve aktivnosti protiv fašizma, protiv relativizacije fašizma i rehabilitacije tog poretka su dio našeg stava i odgovornosti prema prošlosti. Naša poruka otpora poslana je javnosti i odgovornima. Međutim, nedostaje kritična masa ljudi koji bi javno podržali antifašističke aktivnosti ili se na drugi način javno suprostavili veličanju fašizma i negiranju činjenica o zločinačnkom ustaškom režimu. Mislim da će desna Vlada nastojati minorizirati fašističke ispade i nastojat će ih držati pod kontrolom. Tu izuzimam obilježavanje Blaiburga, koje će bit pod visokim pokroviteljstvom Vlade ili Sabora. Desničarski ispadi od Vukovara od Savske ceste ili svastike na Poljudu predstavljali su vaninstitucionalni način borbe desnice da dođe na vlast.  

Svojevremeno ste (u povodu 8. marta 2009.) organizirali Akciju pod nazivom “Crkva bez politike, država bez propovjedi”. Na šta ste time htjeli ukazati i kakvo je danas, sedam godina poslije, stanje po tom pitanju – kako što se tiče Crkve tako i Države?

Momčinović: Već sam navela da u RH jača desni konzervativizam koji nastoji vjersku dogmu iz crkve unijeti u javni prostor pa i zakone RH.  U tim aktivnostima sinhronizirano nastupaju političari i vjerski aktivisti organizirani u udruge. RH je potpisala četiri ugovora sa Svetom Stolicom koji, prema našem mišljenju, nisu u skladu s Ustavom RH. ŽMH je akcijom «Crkva bez politike – država bez propovjedi « željela upozoriti na neprirodnu vezu između crkvene i svjetovne vlasti. Tad smo  «rezale pupčanu vrpcu između Trga Sv. Marka (sjedište Sabora i Vlade RH) i Kaptola (sjedište Hrvatske biskupske konferencije). Pored parole koju ste naveli i tad smo nosile  poruke o zaštiti ženskih seksualnih i reproduktivnih prava.  Zabrinute za sekularni karakter države organizirale smo navedenu akciju.

Na samom kraju, Hrvatska je zemlja koja je imala premijerku, a sada ima i predsjednicu Republike. Da li te činjenice eventualno svjedoče da je ipak poboljšano stanje ženskih prava u suvremenoj Hrvatskoj u odnosu na neka prošla vremena, ili…? Konkretno, da li su se gospođe Kosor i Grabar-Kitarović, svaka sa svoje pozicije, dodatno založile za poboljšanje prava žena u Hrvatskoj?

Momčinović: U vrijeme «vladavine» Jadranke Kosor donosio se je II po redu Zakon o ravnopravnost spolova (2008.g). Tad je bila prilika da se jasno zakonom regulira  odredba o o ravnopravnom sudjelovanju žena i muškaraca u tijelima odlučivanja (najmanje 40% osoba istog spola). No, nije utjecala i nije podržala žene. Zato sada u zakonu stoji odredba o 40% sudjelovanju žena s odgodom primjene od tri izborna ciklusa.  I zato ni danas nemamo odgovarajuću zakonsku podršku (kad izostaje ona demokratska i politička) za ravnopravno sudjelovanje žena u odlučivanju.

Što se tiče predsjednice države, njezine stvarne ingerencije nisu velike ali ima mogućnost utjecaja, posebno sad kad je njezina (bivša) politička stranka i koalicija pobjedila na izborima. Vidimo da predsjednica drži predavanja o ravnopravnosti spolova (USA) ali nismo osjetile utjecaj predsjednice ili njezine prijedloge koji se odnose na podršku ženama u RH (radna prava, podrška pravu na pobačaj i sl).

No, naravno sve je ovo politika, pratit ćemo rad svih koji su odgovorni za ravnopravne odnose u hrvatskom društvu.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (749)

vrbas-miso

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    to vama treba vjeru unjeti dda bude zakon i nebi bilo pedera,

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s