Jasmina Popović, politička komentatorica HRT-a: HRVATSKOJ MANDATARA NIJE DONIO MOST NEGO MILAN BANDIĆ I DVOJE PRESTRAŠENIH PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA

Posted: 27. Decembar 2015. in Intervjui

Jasmina PopovicMost sam od početka percipirala kao ekstenziju HDZ-a i pokazalo se na koncu da on to i jest, samo je bilo potrebno mjesec i pol dana da to priznaju građanima…..Ovako, Hrvatskoj mandatara nije donio Most (jer HDZ i Most zajedno nemaju većinu) nego Milan Bandić i dvoje prestrašenih predstavnika nacionalnih manjina, a koliko će se Mostovci snaći u izvršnoj vlasti tek ćemo vidjeti. Mislim da je i njih strah odgovornosti, osobito jer je praćena nezadovoljstvom dijela njihovih birača…..Naravno da nije isto voditi korporaciju i državu. G. Orešković je bio menadžer u raznim korporacijama i odgovarao je svojim poslodavcima ispunjavajući njegove zahtjeve. Zato je pomalo i tužna rečenica iz Mostova pisma ‘ako je znao zaraditi za sebe , znat će zaraditi i za Hrvatsku’, jer govori o dubokom nepoznavanju društvenih mehanizama, smislu izbora i demokracije općenito. Nije premijer tu da zarađuje za nas, već da upravlja procesima, ispunjava određeni politički, reformski ili ekonomski program…..Inače, nije Hrvatska jedina zemlja koja je na takav način, premijerom iz šešira, nepoznatom javnosti pokušala riješiti svoj problem. Imali su to i u Saveznoj republici Jugoslaviji (Milan Panić), Sloveniji (Andrej Bajuk), Makedoniji (Hari Kostov)….Svi su potrajali nekoliko mjeseci i nakon toga se išlo na nove izbore i nitko se više nije vratio na taj eksperiment…..To što je nestranačka osoba ne osporava njegov legitimitet, on je prijedlog onih koji imaju većinu, ali mu može otežati posao, osobito ako ne bude spreman na ono što stranke koje su ga dovele na vlast od njega očekuju….. Bila je to gola borba za političku prevlast. Kod Milanovića da ostane na vlasti, kod Karamarka da do nje dođe. Milanović je vodio vladu koja se nije pokazala uspješnom,a Karamarko stranku s ogromnim utegom afera. Obojica su u ovoj igri imali na umu svoju političku budućnost. Da su se htjeli dogovarati mogli su to i bez Mosta…..Hrvatski građani brzo zaboravljaju, pa će vjerojatno zaboraviti i niz detalja kojima su svjedočili tijekom pregovora, ali Most je u mjesec i pol dana toliko puta promijenio svoje stavove i mišljenja da se o bilo kakvoj javnoj konzistentnosti ne može govoriti. A sam Božo Petrov je u 24 sata prošao put od mandatara nove Vlade do nekoga tko daje bjanko potpise za bilo koga…..O vezi HDZ-a i mosta s Crkvom se zna,a istup biskupa Košića je samo pokazao da Crkva zna pritisnuti prave gumbe kada osjeti da joj stvari izmiču kontroli…..Kako će Sabor dalje funkcionirati i hoće li se ostvariti obećanje Mosta da će kontrolirati procese, to ćemo tek vidjeti. Ne znam koliko Most uopće zna o tome kakav je stvarni ugled i utjecaj Sabora u Hrvatskoj i koliko se toga događa u procesima izvan Sabora…..

Ne tako davno sam imao intervju sa ovom sugovornicom. Ali, pojavila se upravo sada potreba za još jednim, s obzirom na aktuelni trenutak na hrvatskoj političkoj sceni. Bila je i ovoga puta susretljiva pa sam joj zahvalan.

Da li je za Vas izbor gospodina Tihomira Oreškovića za mandatara 13. Vlade moderne Republike Hrvatske iznenađenje, posebno imajući u vidu činjenicu da ste neposredno uoči obznanjivanja famoznog dogovora između Domoljubne koalicije i Mosta bili jedna/jedan od onih koja je priželjkivala nove izbore?

POPOVIĆ: Prije svega, nisam priželjkivala nove izbore, nego mi se i dalje čini da bi oni bili najpošteniji zbog onih građana koji se danas osjećaju prevareni raspletom situacije. U demokraciji je narod suveren, iz njega izvire i njemu pripada vlast i zato bi svaki novi izbori u mladim demokracijama trebali biti korak prema potvrđivanju te definicije. Kod nas ispada da su građani važni samo taj dan kada zaortužuju,  a nakon toga se matematika, moć i vlast prebacuje na sasvim druge razine ( ne samo kod nas, naravno, ali sada govorimo o Hrvatskoj).

Most sam od početka percipirala kao ekstenziju HDZ-a i pokazalo se na koncu da on to i jest, samo je bilo potrebno mjesec i pol dana da to priznaju građanima. U međuvremenu se Most djelomično podijelio, izašao je g. Prgomet i dvije zastupnice i osnovali su stranku Hrid,a g. Petrina je svojim izjavama pokazao da nije sklon podržati Vladu koju bi oformio HDZ s Mostom pa je tako broj pao na 15. Od tih 15 neke smo čuli, za neke još i danas ne znamo što dosita misle, a neki novi, koji se nisu kandidirali za Sabor su se pojavili u ime Mosta i objašnjavali situaciju. Pregovori su bili mučni zbog upornog i nerealnog inzistiranja Mosta na tripartitnoj  Vladi, od kojeg je u jednom trenutku odustao nakon što je koalicija Hrvatska raste pristala na sve njihove, pa i najnerealnije zahtjeve. Da je Most od samog početka rekao da je sklon koaliciji s HDZ-om ne bi bilo problema, birači bi znali kome daju glas. Ovako, Hrvatskoj mandatara nije donio Most (jer HDZ i Most zajedno nemaju većinu) nego Milan Bandić i dvoje prestrašenih predstavnika nacionalnih manjina, a koliko će se Mostovci snaći u izvršnoj vlasti tek ćemo vidjeti. Mislim da je i njih strah odgovornosti, osobito jer je praćena nezadovoljstvom dijela njihovih birača.

Gospodin Orešković nema političkog iskustva, ali je uspješan u poslovnom svijetu. Da li je i koliki, eventualno, njegov hendikep ovo prvo i može li to kompenzirati ovim drugim? Je li isto voditi korporaciju i državu?

POPOVIĆ:Naravno da nije isto voditi korporaciju i državu. G. Orešković je bio menadžer u raznim korporacijama i odgovarao je svojim poslodavcima ispunjavajući njegove zahtjeve. Zato je pomalo i tužna rečenica iz Mostova pisma ‘ako je znao zaraditi  za sebe , znat će zaraditi i za Hrvatsku’, jer govori o dubokom nepoznavanju društvenih mehanizama, smislu izbora i demokracije općenito. Nije premijer tu da zarađuje za nas, već da upravlja procesima, ispunjava određeni politički,  reformski ili ekonomski program. Koji i kakav će to program biti mi još ne znamo. S jedne strane možemo čitati da Predsjedničin savjetnik Nikica Valentić priprema paket reformskih mjera,a s druge strane HDZ se ‘prijetio’ nikad pokazanim ekonomskim programom IFO instituta iz Munchena. Iz onog što se za sada može iščitati i prvi projekti i reforme koje najavljuju iz kruga oko novog mandatara  su već poznati. Može li ih realizirati veliko je pitanje. Kada vidimo sastav vlade koju će ponuditi Saboru možda ćemo znati više, a vidjet ćemo i može li takva vlada proći u Saboru. Inače, nije Hrvatska jedina zemlja koja je na takav način, premijerom iz šešira, nepoznatom javnosti pokušala riješiti svoj problem. Imali su to i u Saveznoj republici Jugoslaviji (Milan Panić), Sloveniji (Andrej Bajuk), Makedoniji (Hari Kostov)….Svi su potrajali nekoliko mjeseci i nakon toga se išlo na nove izbore i nitko se više nije vratio na taj eksperiment.

Neki mu, međutim, osporavaju i politički legitimitet, jer je nestranačka osoba. Da li bi to moglo utjecati na njegov kredibilitet kao premijera te njegove Vlade općenito, ma kakvog sastava ona bila?

POPOVIĆ: To što je nestranačka osoba ne osporava njegov legitimitet, on je prijedlog onih koji imaju većinu, ali mu može otežati posao, osobito ako ne bude spreman na ono što stranke koje su ga dovele na vlast od njega očekuju. U Sloveniji se takva Vlada raspala na ustavnim promjenama i izbornom zakonu, u Makedoniji zbog nesuglasica unutar vladajuće koalicije. Nestranački premijer je netko tko ima poslodavca kojeg mora slušati, ako želi biti premijer. U ovom slučaju mi se više čini da mu je ‘poslodavac’ Pantovčak, nego HDZ. Alternativa mu je dići ruke i otići. A nije nevažno ni pitanje  kako bi na izborima prošla stranka da ga je prije izbora predstavila kao mogućeg premijera. Zašto se nije išlo s tim nego se od zadnjeg trenutka govorilo da to ne dolazi u obzir, da bi na kraju vođe obaju velikih blokova pristali na to da to ne budu oni? Možda bi izbori posve drugačije izgledali da se prema građanima išlo iskreno. Možda bi upravo tu ideju nagradili. A možda i ne bi. Sada to nećemo nikada saznati.

U mnoštvu brojnih komentara na davanje mandata gospodinu Oreškoviću jedan mi se posebno dojmio, i to jednog građanina iz Metkovića koji je podržao dogovor Karamarko-Petrov za izbor mandatara za sastav 13. po redu Vlade RH i koji je, između ostalog, uz zagonetan osmijeh metaforički i pomalo dvosmisleno podvukao: “Bolje je da ne zna hrvatski..” Da li je i Oreškovićevo oskudno znanje jezika zemlje čiji će biti premijer u nekom smislu hendikep i za koga, eventualno? Malkice to podsjeća na Milana Panića, zar ne?

POPOVIĆ: Nisam sigurna da je znanje hrvatskog kod gospodina Oreškovića baš tako oskudno kao što se činilo u prvom istupu. A pitanje je i koliko će mu hrvatski trebati da realizira svoju misiju, ako jednom utvrdimo koja je ona. Nadam se da je svjestan u kojim je okolnostima prihvatio pokušaj da sastavi vladu i da zna što s njom želi postići. Svaki premijer mora na umu imati da postoje građani i njihovi interesi, da postoji civilno društvo, sindikati, interesi kapitala i međunarodno okruženje. To nije vođenje knjigovodstvenog servisa, svaka mjera ima reperkusije na živote građana.

Trakavica oko izbora Vlade i konstituiranja Sabora je trajala oko mjesec i pol, što i nije neuobičajeno u demokratskom svijetu. Kako biste nakon svega što smo čuli i vidjeli komentirali poteze glavnih protagonista tog postizbornog maratona -Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka?

POPOVIĆ: Bila je to gola borba za političku prevlast. Kod Milanovića da ostane na vlasti, kod Karamarka da do nje dođe. Milanović je vodio vladu koja se nije pokazala uspješnom,a Karamarko stranku s ogromnim utegom afera. Obojica su u ovoj igri imali na umu svoju političku budućnost. Da su se htjeli dogovarati mogli su to i bez Mosta. Nije bitna duljina trakavice, nego cilj. Dio građana je doista vjerovao da se Most bori za dobar cilj,a mi koji smo izbliza promatrali borbu za svaki glas unutar Mosta vrlo smo brzo shvatili da interesi građana tu ne igraju neku bitnu ulogu. Milanović i Karamarko su to pretvorili u međusobno nadmetanje,a Most je učio u hodu. U ovoj priči nema pobjednika,jer je nakon svega osjećaj da su građani poslužili još jednom eksperimentu s neizvjesnim ishodom. I dalje mislim da je Petrov u trenutku kada je shvatio da od tripartitne vlade neće biti ništa, trebao reći da svaki zastupnik Mosta treba glasati po svojoj savjesti i prikloniti se opciji koja mu je bliža. Na taj bi se način izbjegle teorije zavjere, saborski zastupnici Mosta nezavisnih lista bi pokazali da su nezavisni,a pobijedio bi onaj tko bi (s)kupio više. Ako nitko ne bi uspio išlo bi se na nove izbore. Ovako je ostalo previše neodumica i trakavica će još neko vrijeme sigurno trajati.

A da li je Most, predvođen Božom Petrovim, bio konzistentan “vezni igrač” u cijeloj postizbornoj priči?

POPOVIĆ: Naravno da nije. I dalje ostaje misterij što se događalo u pozadini. Dati potpise za budućeg mandatara, a da se još to jutro ne zna njegovo ime znači ili biti neozbiljan ili odraditi posao bez obzira na posljedice. Hrvatski građani brzo zaboravljaju, pa će vjerojatno zaboraviti i niz detalja kojima su svjedočili tijekom pregovora, ali Most je u mjesec i pol dana toliko puta promijenio svoje stavove i mišljenja da se o bilo kakvoj javnoj konzistentnosti ne može govoriti. A sam Božo Petrov je u 24 sata prošao put od mandatara nove Vlade do nekoga tko daje bjanko potpise za bilo koga. I onda piše tužna pisma o oceanu punom morskih pasa i ‘prijeti’ da ih nitko neće moći usisati pa ni HDZ, jer su oni u svakom trenutku spremni povući svoju podršku. Baš me zanima u kojem trenutku bi se to moglo dogoditi jednom kada uđu u sustav i tko će im reći:Sada rušite Vladu!

Ne može se u ovoj kratkoj analizi zaobići ni sisački biskup Vlado Košić koji se, samo dan uoči dana “D”, odnosno nakon što se naziralo i najavljivalo da će Most ići sa Koalicijiom Hrvatska raste, predvođenom SDP-om, obrušio na Mostovce koristeći pri tom i malo teže riječi. Može li se razlog konačnog šaltanja Mosta na desnu stranu, koje se desilo sutradan, tražiti i u pritiscima koji su i javno dolazili iz klerikalnih krugova? Da li je “Crkva u Hrvata” bitan igrač pa makar iza zavjese političke scene?

POPOVIĆ: Crkva je onoliko bitan igrač u politici koliko joj politika dozvoli. O vezi HDZ-a i mosta s Crkvom se zna,a istup biskupa Košića je samo pokazao da Crkva zna pritisnuti prave gumbe kada osjeti da joj stvari izmiču kontroli.

A da li je po Vašim spoznajama i utiscima predsjednica Republike korektno odigrala svoj dio uloge u cijeloj ovoj postizbornoj priči, osim one koja jeste bila u okvirima Ustava i Zakona? Je li tu bilo nekog prostora za “između redova” i je li ga koristila?

POPOVIĆ: Predsjednica je dala mandat onome tko je došao s potrebnim brojem potpisa i , kako piše u Ustavu, uvjerio je da raspolaže potrebnom većinom za prvi pokušaj. Time je izbjegnuto ponavljanje izbora u ovom trenutku, jer očito to nije bila prihvatljiva opcija za mnoge. Moć Pantovčaka se u svakom slučaju ojačala i ne sumnjam da Predsjednica svoju ulogu u narednom periodu vidi vrlo važnom.

Razgovaramo neposredno uoči konstituirajuće sjednice Hrvatskog sabora, koju je, da podsjetim, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zakazala za ponedjeljak, 28. decembra 2015. Dok se ovaj intervju bude čitao ta sjednica će biti iza nas no, ipak, kakve su Vaše prognoze: hoće li se uspjeti konstituirati i kako će Sabor funkcionirati sa tijesnom saborskom većinom koju će činiti zastupnici Domoljubne koalicije, Mosta, manjina, Bandić…?

POPOVIĆ:  Mandatar ima 30 dana da pokuša sastaviti Vladu i ponuditi je Saboru. U tih 30 dana, kako smo se uvjerili, puno se toga može dogoditi. Iza svakog ministarskog imena tražit će se pozadina i razlozi zbog kojih je uopravo on/ona postavljen na to mjesto. Što se tiče Sabora, za izglasavanje novog predsjednika dovoljna je većina većine, što znači većina od 76 zastupnika, odnosno 39 njih koji će dići ruku za novog predsjednika Sabora. Predsjednik Sabora se na taj način može izabrati i ako se, recimo,  Hrvatska raste i ostali koji su protiv, ne pojave u Saboru. No vjerujem da će ipak velika većina,a vjerojatno i svi,  doći po svoje mandate, jer to za mnoge znači egzistencijalnu sigurnost, važnost, prisutnost u javnosti. Mnogi su zabljesnuti položajima, rotirkama i uredima zaboravili što su obećavali građanima prije izbora. Kako će Sabor dalje funkcionirati  i hoće li se ostvariti obećanje Mosta da će kontrolirati procese, to ćemo tek vidjeti. Ne znam koliko Most uopće zna o tome kakav je stvarni ugled i utjecaj Sabora u Hrvatskoj i koliko se toga događa u procesima izvan Sabora. Mislim da sada ne znaju dovoljno, a s vremenom bi im, kao i mnogima prije njih koji su govorili o vraćanju važnosti i dostojanstva formalno najvažnijoj instituciji u Hrvatskoj, moglo prestati biti bitno. Toga smo se već nagledali.

Hvala Vam velika i za ovaj razgovor.

POPOVIĆ: Hvala Vama!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (748)

vrbas-miso

 

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s