Razgovor po banjalučki, opet s povodom – Asima Smajić Čošabić, banjalučka i bh. spisateljica u egzilu: OPREDJELJENA SAM DA ŽIVOT DIJELIM SA KNJIGOM

Posted: 25. Decembar 2015. in Intervjui

asima smajicTema ove moje četvrte knjige su opet ljudi, iz mog djelokruga življenja u Francuskoj, oni obični ljudi koji su svugdje u svijetu na neki način zanemareni, mariginalni, koji koračaju pored nas, koji žive svoje individualne živote na svoj način, uvijek anonimni, koji svoje prisustvo na životnoj sceni ne nameću nikome i ne očekuju niciju pozornost….. Oni, moji likovi u knjizi, nisu pali, oni su samo posrnuli jer pripadaju drugoj klasi društva. A ja, u svom življenju, brzo osjetim tu nepisanu crtu između dobra i zla, istine i pravde, razuma i bezumlja i spontano se uvijek okrećem prema strani koja trpi, koja je inferiorna, u kojoj nalazim neke druge vrijednosti običnog čovjeka…..Na pragu pakla, koji je pred nama, čovjek se mora boriti protiv mržnje, niskih strasti, mora sam tražiti put u sferi međuljudskog duhovnog dijaloga, mora se naći način da oplemeni svoju vlastitu dušu, težiti svijetlu istine i pravde……Danas, i u ovo vrijeme, moje veze sa Banja Lukom su nažalost osiromašene. Htjedoh ljetos svratiti u Banja Luku, obići harem i vidjeti samo nekoliko prijatelja, ali sama pomisao da odsjedam u nekim novonastalim hostelima, zaustavi moju nakanu i ja odustadoh. A, da Ti pravo kažem, dragi sagovorniče, smetaju mi i drugačiji nazivi ulica, teško mi pada da pitam koji autobusi vode i u koja naselja, gdje bih htjela otići…..Nije moje da dajem lekcije, niti sam sposobna za to, ali bih žarko željela da ponovo doživim Bosnu i Hercegovinu kao svoju dragu DOMOVINU…..Naravno da se nakon terorističkog napada koji se dogodio 13. novembra ove godine u Parisu, osjećam obilježenom, naravno da se u Muslimane, bilo kojeg porijekla, upire prstom i da je pojam Islama prihvaćen i tumačen kao veliko zlo koje se desilo Evropi i ostalom svijetu i sva se nakana opredijelila kako bi iskorijenila pripadnost islamskom svijetu…..

Poštovana kolegice i sugrađanko! Evo nas pri još jednom razgovoru za javnost nakon skoro 3,5 godine. Dobro došla!

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Hvala na prijatnom prijemu na Tvojoj cijenjenoj stranici, kao i na prijedlogu za ovaj treći intervju, poštovani kolega Gušiću. U pravu si, godine su prošle od našeg zadnjeg razgovora, a opet povodom knjige, i na toj relaciji je veliko zadovoljstvo pričati sa Tobom.

AvenijeNaravno, i ovoga puta je bio neki neposredni povod za razgovor. Naime, prije nekoliko mjeseci izišla je iz štampe Tvoja nova knjiga proze HRONIKA AVENIJE PROUDHON. Naime, u istoj si kroz priče, na jedan duboko senzibilan način, literarno kreativan, dočarala sudbine tzv. običnih ljudi iz svoga mikro okruženja. Jesu li ti ljudi, sa margina društva, antiheroji po nekim stereotipnim klišeima, i neka vrsta Tvoga unutarnjeg bunta prema društvu koje ih je odbacilo i pozitivnog bunta naspram sudbine koja je Tebe i stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca, zadesila?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: U pravu si, možda je to i moja podsvjesna borba provocirana zlom koje se nama i meni desilo, pa se uvijek nalazim u nekoj odbrani ljudske prirode koju smatram na bilo koji način oštećenom. Da, u pravu si, ove godine, jer još smo u 2015., u periodu od 6-10 augusta Udruženje za kulturu pod nazivom KNS Sarajevo održalo je VII po redu književne susrete u hotelu “Saraj”- Sarajevo, čiji sam bila učesnik i tom prilkom sam promovisala svoju četvrtu knjigu pod naslovom Hronika avenije Proudhon. Knjiga je štampana putem KNS-a, a sama organizacija je bila jako uspješna, uz prisustvo preko 100 učesnika, koji su se također predstavili sa svojim pisanim djelima. Uz bogat program pisane riječi dogodili su se i zanimljivi i novi susreti sa učesnicima, iz dijaspore i cijele naše regije.
Tema ove moje četvrte knjige su opet ljudi, iz mog djelokruga življenja u Francuskoj, oni obični ljudi koji su svugdje u svijetu na neki način zanemareni, mariginalni, koji koračaju pored nas, koji žive svoje individualne živote na svoj način, uvijek anonimni, koji svoje prisustvo na životnoj sceni ne nameću nikome i ne očekuju niciju pozornost. Kroz moja zapažanja i moje pisanje ja ih izvlačim iz anonimnosti, u mojim pričama njihovi likovi se formiraju u profil individue koja se može prepoznati, pamtiti i dobiti svoje pravo ime. Iz slučajnih susreta obostrano postajemo poznanicima. Prepoznajemo se, razgovaramo i u svakodnevnom mimohodu upućujemo i riječi jedni drugima. Stvara se događaj, rađaju osmjesi i drugi vidovi ljudskih komuniciranja, ili, u drugim slučajevima kada im ni imena ne znam, ali spoznajem navike i bivam svijesna da svaki od njih pojedinačno zaslužuje aktivno prisustvo u mom pisanju. U više prilika oni prilaze meni, prepoznaju u meni nekog a da ni sami nisu svijesni, na čas zatreperi onaj sjaj u oku, pokret kojeg prihvaćam, postajemo svijesni jedni drugih.
Nisu oni odbačeni od društva, jer ne postoji takvo društvo koje bi imalo pravo da nekoga odbaci, oni mogu imati samo drugačiji tretman u ovom vremenu kojeg živimo, prije bih rekla da su oni odbacili društvo koje ne posjeduje kvalitetne ljudske norme, razumne i jednake za sve ljude ovog svijeta. Oni, moji likovi u knjizi, nisu pali, oni su samo posrnuli jer pripadaju drugoj klasi društva. A ja, u svom življenju, brzo osjetim tu nepisanu crtu između dobra i zla, istine i pravde, razuma i bezumlja i spontano se uvijek okrećem prema strani koja trpi, koja je inferiorna, u kojoj nalazim neke druge vrijednosti običnog čovjeka.

Da li si za ovaj Tvoj, IV po redu svoj prozni izražaj, crpila inspiraciju iz svjetla svoje bosanske duše, usprkos vanjskim silama mraka, u ljubavi prema ljudima, naspram mržnje koja je vladala i vlada u svijetu…, je li to, zapravo, poruka da sile zla ipak ne mogu dobiti rat nad silama dobra…?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Na pragu pakla, koji je pred nama, čovjek se mora boriti protiv mržnje, niskih strasti, mora sam tražiti put u sferi međuljudskog duhovnog dijaloga, mora se naći način da oplemeni svoju vlastitu dušu, težiti svijetlu istine i pravde. I, nasuprot tome, ja u knjigama koje čitam i u onima koje pišem, vidim i nalazim snažnu poruku kreativne pisane riječi.

Uspjeh se već desio jer se u književnom sadrzaju probudio bosanskohercegovački čovjek, kao produkt otpora prema dvostrukoj agresiji koja nas je zadesila. Materijalnoj i duhovnoj, ostvarenoj oružjem i terorom, lažima i manipulacijom.

Iako je Bosna i Hercegovina pogođena ratnim užasom, nalazim da se ipak rađa proces duhovne transformacije – izronjava bosanski čovjek, nanovo rođen, afirmišu se na hiljade pisaca sa bogatim sadržajima, stvara se jedinstvo koje treba podržati i čuvati od sile zla koja prijeti na svakom koraku današnjice.

U kolikom tiražu je štampana i kako moji čitatelji mogu da dođu u njen posjed? Gdje se, zapravo, može naručiti ili kupiti?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Knjiga Hronika Avenije Proudhon štampana je u 200 primjeraka. Do nje je, kao i do sve četiri moje knjige, jednostavno doći – putem e- mail adrese. asimacosabic@yahoo.fr Knjige dostavljam poštom na naznačenu adresu.

Ja, Ti i nama slični kojima pero još nije presušilo, bez obzira i na godine i mnoge druge realnosti, smo u nekom smislu, kako se to kod nas kaže, na istoj deredži. Naime, ne znamo stati. Kod mene se, naprimjer, taj maraton od intervjua zakotrljao kao velika i sve veća grudva i samo dragi Bog zna gdje i kada će se zaustaviti. Kako je kod Tebe? Gdje crpiš toliki entuzijazam i energiju?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Tvoje klupko, koje se kotrlja kroz prizmu pisanih riječi, ne treba stati, Tvoj talenat i profesionalnost nalaze svoj put do široke publike i ljubitelja štiva, a niti možeš ići protiv samog sebe. Pisanje je Tvoja potreba, Tvoj poriv, Tvoj opstanak, Tvoja budućnost koja Ti donosi i radost življenja, pa Ti ovom prilikom želim da Ti životna staza bude i dalje bogata, da kročiš njome i siješ svoje tekstove koji rađaju sa plodovima Tvoga rada.

Što se mene tiče, ja sam isto tako opredjeljena da svoj život dijelim sa knjigom, bilo da je čitam ili da je pišem. Možda će izgledati čudno, ali u svojoj nakani u pisanju ja se prvo ogradim naslovom knjige, ono iskrsne kao prvi čin kojeg blokiram u svojoj svijesti, tema je već određena i vremenom sama sadržina knjige podrazumjeva o čemu mogu pisati. U noćima kada san skriva svoju moć, ja razgovaram sama sa sobom, kolaju dijalozi, najljepša razmišljanja dobivaju svoju formu, isprepliću se moja htjenja, pa ponekad jedva čekam da svane jutro, kako bih to već skrojeno mogla prenijeti na bijelu hartiju koja me uvijek vjerno čeka.

Kada živiš u tuđini, daleko i dugo od svoje zemlje, nema se puno izbora da ispoštuješ svoje potrebe i želje za neke druge aktivnosti. Vrijeme i godine su učinili svoje, djelokrug mogućeg iskazivanja je ograničen, te ako nemam volje i želje da se iščupam iz banalne svakidašnjice, da pobjegnem od crnih misli i depresije, moram se boriti da nađem neki drugi put kako bih živjela svoj život na način koji mi nije nametnut, kojeg sam izabrala sama i na kome se svijetla pale onoliko, koliko posjedujem lične energije, zdravlja i želja. Ponekad se i to jedino svijetlo ugasi, ali u tom slučaju moj sin mi priskače u pomoć, otklanja kvarove i svojom podrškom pristižem tamo gdje sam stala.

Kakve veze ovih godina imaš s Banja Lukom, osim onih emotivnih? Odeš li tamo?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Danas, i u ovo vrijeme, moje veze sa Banja Lukom su nažalost osiromašene. Htjedoh ljetos svratiti u Banja Luku, obići harem i vidjeti samo nekoliko prijatelja, ali sama pomisao da odsjedam u nekim novonastalim hostelima, zaustavi moju nakanu i ja odustadoh. A, da Ti pravo kažem, dragi sagovorniče, smetaju mi i drugačiji nazivi ulica, teško mi pada da pitam koji autobusi vode i u koja naselja, gdje bih htjela otići.

SAM_2770popa jovice ulica u bl

   Banja Luka, danas                                                  

Tamo se osjećam novopridošlom, neupućenom, uhvate me i tuga i bijes. Nekad poznata vrata ostaju sve više zatvorena, pružena ruka za pozdrav izostaje. Pa onda krenem nekim drugim putem sa osjećajem krivice što nišani mojih dragih ostadoše neposjećeni.

A uz sve to, nalete pusta sjećanja na moj grad iz prošlosti. Prisjetim se dragih, čestitih porodica koje su krasile Banja Luku, druženja sa generacijama kada smo zajedno stizali i na nezaboravno banjalučko korzo, kada smo hrlili u sale gdje se održavale plesne večeri, prisjetim se svih tih dragih sugrađana koji su pjevali, svirali, ispunjavali naše živote vrijednostima koje više nigdje ne nalazim. Bili smo svi zajedno i na okupu, skoro svakodnevno na obalama Vrbasa, poznavali svaki čamac koji je sjekao bukove drage nam rijeke, dok bi se uz predvečerje pjevale serenade i kao da je cijeli grad bio ispunjen pjesmom.

Vrbas_ilustracija        Zelena rijeka ne teče samo od Tijesna, Novoselije, Gornjeg Šehera…, ispod Kastela…, nego i kroz naše vene

Biblioteke su bile pune i svojim sadržajem i članovima, knjiga je išla od ruke do ruke, studiralo se, putovalo se, sportske dvorane punili, radujući se uspjesima naših sportista. Voljelo se drugačije, ljepše, suptilnije…I tada, kada sam sretno živjela u svom sada otetom gradu, nedostaju mi pisma različitih boja, sa cvijetnim motivima, i rukopisom koji se prepoznaje, koji govori mnogo i prije nego što otvorim pismo. Radovalo se poštaru koji bi pješice od kuće do kuće otvarao svoju čarobnu crnu torbu i baš ta pisma donosila su veliku radost u svaku kuću. Danas, iz daljine, želim svojim prijateljima, sugrađanima koji su ostali, ili koji se vraćaju, da im život protiče u miru, da čuvaju svoje posjede i da nikada ne napuštaju svoje ognjište!

Banja Luka - panorama                                                                          Banja Luka, nekad

A odeš li na Sajam knjige koji se u aprilu svake godine održava u Sarajevu? Kakve utiske nosiš sa eventualnih posjeta Sajmu?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Na Sarajevski sajam knjige, koji se održava u aprilu svake godine, više ne idem. Bilo zbog termina u kojima se organizuje Sajam, bilo zbog nekih drugih razloga. Kako sam se okrenula prema drugim izdavačima koji održavaju promocije i štampanje knjiga, tako i odlazim na skupove u Sarajevo obično krajem ljeta. Žao mi je što propuštam i druženja u Banja Luci, kada se uz ostali program predstavljaju i Banjalučki žubori, a sve u lijepoj organizaciji u prigodnom dvorištu drage nam Nasihe Kapidžić. Sve je nekako u raskoraku vremena – Sarajevski sajam i druženje Banjalučana, pa se iz više razloga ne stiže na sve stići.

Kako Ti iz Francuske vidiš našu domovinu i stanje u njoj?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Bosnu i Hercegovinu vidim teško bolesnu već odavno izranjavanu, teritorijalno podjeljenu državu kojoj treba hitna intervencija. U ovakvom stanju i u ovo vrijeme, njoj trebaju nove snage, novi mladi ljudi kojima politika nije cilj i koji se neće prije nego što preuzmu vlast zvati političarima, nego nešto slično strukturi ljudi koji samo sa svojom energijom žele otkloniti amputiranu dodatnu tvorevinu, koji su u stanju rastjerati lešinare koji vrebaju fotelju u kojoj bi mirno spavali i hrkali, obilježiti i skloniti sve one koji su se bespravno obogatili – struktura ljudi koji bi budućnost BiH oslobodili od kriminala i korupcije, nacionalizma, suvišnih političkih kadrova i sa svojim poštenim namjerama odškrinuli bar vrata našoj zemlji na putu ka prosperitetu u svakom smislu.

Današnja vlada i politika nije u konteksu nikakvih progresivnih promjena, ona samo govori jezikom bla-bla… Duboki rezovi trebaju otkloniti sve to zlo koje se nagomilalo, koje guši, a naravno uz pomoć naroda koji tamo živi.

Nije moje da dajem lekcije, niti sam sposobna za to, ali bih žarko željela da ponovo doživim Bosnu i Hercegovinu kao svoju dragu DOMOVINU.

Koristim priliku da njenim građanima, kao pojedinac, poželim generalno transformisanje društva u kojem će vladati jedino mir, tolerancija, legalitet i suživot svih naroda koji je doživljavaju kao jedinu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu.

Ne mogu a da Te ovo ne upitam, imajući u vidu da si i Ti veliki ljubitelj istine i voliš je javno reći: kako je biti musliman u Francuskoj, pogotovo nakon posljednjeg terorističkog masakra u toj zemlji?

Tours-France                                         Most preko rijeke Loare u Toursu, mjestu življenja moje sugovornice

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Naravno da se nakon terorističkog napada koji se dogodio 13. novembra ove godine u Parisu, osjećam obilježenom, naravno da se u Muslimane, bilo kojeg porijekla, upire prstom i da je pojam Islama prihvaćen i tumačen kao veliko zlo koje se desilo Evropi i ostalom svijetu i sva se nakana opredijelila kako bi iskorijenila pripadnost islamskom svijetu. Nacionalne partije su iskoristile ovaj nesretni događaj, kojeg naravno osuđujem, za ekstremni prosperitet svojih desničarskih ideja te, iako takva partija nije pobjedila na regionalnim izborima koji su održani 14. decembra ove godine, na veliko iznenađenje, za nju je glasalo približno sedam miliona Francuza.

Šta to znači?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Znači da je francuska nacija sama sebi stavila omču oko vrata i po cijenu sunovrata u mračnu provaliju u uvjerenju da će tamo naći društvene promjene koje bi joj donijele napredak i bolju budućnost.

Srećom, u drugom krugu glasanja, u narodu je ponovo oživjela svijest i razboritost i sve regije su ravnomjerno pripale ljevici i desnici, uz jasnu činjenicu da zlo nije otklonjeno što znači da rasizam i nacionalizam i dalje cvjetaju ovim prostorom.

Da li Vlada Francuske i relevantni mediji u toj zemlji prave nedvosmislenu distinkciju između terorista koji nose muslimanska imena i ostalih muslimana te Islama kao vjere? Zapravo, čini li se dovoljno da se kod kritične mase građana te zemlje ne stvara kriva slika o svim muslimanima i o Islamu?

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Danas političke administracije i mediji rade za privatne interese svjetske globalne finansijske i industrijske moći. Pojam republike i konstitucije gotovo da se gasi. Danas u zapadnom svijetu i širem, ono što zvanični mediji i propaganda zovu demokratijom, u suštini je fašistička oligarhija u svom privatnom i reprezentativnom obliku.

Pojam sukoba svjetova, kao što mnogi identifikuju ratom između Islama i zapadnog svijeta, u suštini je geopolitički problem u potpunosti sagrađen u interesu svjetske finansijske politike i privatizacije prirodnog bogatstva. Način na koji to uspjevaju tipičan je, što znači podjela naroda na etničke, vjerske, socijalne, sociološke, nacionalne i čak razlicito obojene narode, sa težnjom ka većinskom bijelom rasom, te takvom podjelom je lako manipulisati masama. Držati je dalje od bitnijih problema ovog svijeta. Uzimajući sve to u obzir, te kao Bosanka i državljanin ove zemlje, izjašnjavam se radije kao građanka ujedinjenih naroda čiji je jedini cilj mir i ravnopravnost.

Bilo mi je i ovoga puta ugodno razgovarati s Tobom i želim na kraju kazati da se sa svim drugim sugovornicima posebno pripremam za intervjue dok sa svojim sugrađanima to ne činim jer mi je najlakše s njima razgovarati. Hem imamo puno zajedničkih tema hem se osjećam nekako opušteno kada razgovaram sa svojim Banjalučanima, a Ti si jedna o njih. Hvala Ti velika za ovaj razgovor.

SMAJIĆ-ČOŠABIĆ: Hvala još jednom, poštovani prijatelju, na pruženoj prilici da još jednom razgovaramo na ovaj način. Bilo mi je čast i zadovoljstvo biti Tvoj gost, te u nadi da ćemo se opet, nekom prilikom, ponovo sresti, koristim priliku da Ti povodom nastupajuće Nove, 2016. godine, uputim svoje iskrene želje za dobro zdravlje – Tebi i Tvojoj familiji, mir i radost i da nam i dalje nudiš svoje bogate i rado čitane tekstove i intervjue sa osobama dostojnim Tvog ličnog izbora.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (747)

vrbas-miso

 

 

 

.

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    opasna je neka kako ona zna da slijedi pakao,a izgleda skontala je dok je jos ziva da nema nista od bosne,i da je stranac u Banjaluci kosto ije jer su sve ulice promjenjene i oslisu neki ljui koji jos prijete i kazu daje ARKAN DOSO,a bas ima imena za koje nikad nije niko ni cuo.u ex JUGI.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s