Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene – Banja Luka: ZAŠTITOM ŽENA ŠTITE SE I NJIHOVA DJECA

Posted: 22. Decembar 2015. in Intervjui

N. GolubovicNevladina, neprofitna organizacija Fondacija “Udružene žene” Banja Luka je osnovana 16. augusta 1996. godine u Banja Luci-BiH, sa osnovnim ciljem djelovanja u pravcu unapređenja  društvenog položaja žene i njenog prava na život bez nasilja u porodici i javnom životu…..Udružene žene  su jedna od osnivačica Sigurne mreže zajedno sa Vive Žene-Tuzla, Žena BiH-Mostar, Budućnost- Modriča, Medica- Zenica, Žene ženama-Sarajevo, Žene sa Une-Bihać te Fondacija lokalne demokratije-Sarajevo…..Područja  u kojima djelujemo i usluge koje pružamo su SOS telefon, sigurna kuća za žene i djecu-žrtve porodičnog nasilja i trgovine ljudima, pravno savjetovalište za žene i djecu-žrtve porodičnog nasilja, žene- žrtve trgovine ljudima, žene-žrtve rata…Sve  usluge su besplatne…..Žrtve nasilja u porodici se smještaju u oba entiteta po rješenju Centara za socijalni rad. U Federaciji BiH žrtve se mogu smjestiti uz asistenciju policije. Postoji mogućnost da žena sama podnese molbu za smještaj u Sigurnu kuću…..Zakonski su prepoznati svi oblici nasilja – ekonomsko, psihološko, sekualno, fizičko i mješovito.Međutim sve osim fizičkog nasilja je mnogo teže dokazati…..Također se Centri za socijalni rad postavljaju kao čuvari budžeta sa nivoa lokalne zajednice…..

Ponesen željom da se i na ovom blogu javno progovori o nasilju nad ženama i u porodici te o udrugama koje se bore za “unapređenje  društvenog položaja žene i njenog prava na život bez nasilja u porodici i javnom životu” u BiH, obratio sam se na dvije bh. adrese sa upitom za razgovor sa čelnicama takvih udruga: gospođi Nadi Golubović, predsjednici Upravnog odbora Fondacije “Udružene žene” – Banja Luka i gospođi Jasni Zečević, čelnoj osobi Centra za terapiju i rehabilitaciju “Vive žene” – Tuzla. Dakle, izabrao sam dvije nevladine organizacije – članice mreže takvih i sličnih udruga  “Sigurne kuće” iz cijele BiH –  jednu iz manjeg entiteta drugu iz onog malo većeg, zbog paralela i eventualno različitih iskustava. Gospođa Jasna Zečević nikada nije odgovorila na upit, a gospođa Nada Golubović, moja današnja sugovornica, je  pravovremeno prihvatila poziv za razgovor, a u poželjnom roku odgovorila i na moja pitanja, znači postupila je profesionalno. I damski, dodao bih. Jer, riječ je o jednoj istinskoj dami. Možda je i ovo što sam iznio samo po sebi neka – paralela?!

Kada je osnovana Fondacija i šta su joj vizija i misija?

Udruzene zene Banja Luka-logoGOLUBOVIĆ: Nevladina, neprofitna organizacija Fondacija “Udružene žene” Banja Luka je osnovana 16. augusta 1996. godine u Banja Luci-BiH, sa osnovnim ciljem djelovanja u pravcu unapređenja  društvenog položaja žene i njenog prava na život bez nasilja u porodici i javnom životu.

Vizija: Žena svjesna njene moći, ravnopravna, poštovana, zaposlena i srećna.

Misija: Fondacija Udružene žene Banja Luka se zalaže za život žena i djece bez nasilja i povećanje uticaja žena u javnom i političkom životu kroz promociju i zaštitu ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Strateški pravci:

  • Sprečavanje nasilja protiv žena
  • Jačanje uloge žena na mjestima odlučivanja

Vaša Fondacija je članica Sigurne mreže. Hoćete li reći nešto o toj neformalnoj mreži i kakvu suradnju ostvarujete sa ostalim članicama iste?

GOLUBOVIĆ:Sigurna mreža je nastala 2001. godine (kao neformalna mreža) i činile su je 32 nevladine organizacije i vladine institucije koje se bave problemom nasilja sa područja cijele BiH (Federacija BiH i Republika Srpska).

Udružene žene  su jedna od osnivačica Sigurne mreže zajedno sa Vive Žene-Tuzla, Žena BiH-Mostar, Budućnost- Modriča, Medica- Zenica, Žene ženama-Sarajevo, Žene sa Une-Bihać te Fondacija lokalne demokratije-Sarajevo.

Osnivačice čine sekretarijat Sigurne mreže i predsjedavjuća organizacija se mjenja svakih 12 mjeseci.

Momentalno Sigurnom mrežom koordinira Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo.

Koje su vaše aktivnosti, odnosno kakve sve usluge pružate onima kojima su one potrebne?

GOLUBOVIĆ:Ciljana grupa sa kojom radimo su žene žrtve porodičnog nasilja, žene na mjestima odlučivanja, žene žrtve/svjedokinje ratnog silovanja, drugih ratnih zločina i drugih krivičnih djela rodno zasnovanog nasilja, djeca- žrtve porodičnog nasilja, žene žrtve trgovine ljudima….

Geografsko područje djelovanja je Bosna i Hercegovina i regija Jugoistočna Evropa.

Područja  u kojima djelujemo i usluge koje pružamo su SOS telefon, sigurna kuća za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja i trgovine ljudima, pravno savjetovalište za žene i djecu- žrtve porodičnog nasilja, žene-žrtve trgovine ljudima, žene-žrtve rata…Sve  usluge su besplatne.

Koliko sigurnih kuća ima na području tog entiteta i  kako žrtve nasilja dolaze do njih?

GOLUBOVIĆ:Na području Bosne i Hercegovine postoje u Republici Srpskoj tri kuće i u Federaciji BiH je bilo pet kuća ali je Kuća u Mostaru zatvorena zbog nedoststka financijskih sredstava.

U Bosni i Hercegovini postoje i dvije SOS linije –  jedna u Republici Srpskoj a jedna u Federaciji BiH.

Žrtve nasilja u porodici se smještaju u oba entiteta po rješenju Centara za socijalni rad. U Federaciji BiH žrtve se mogu smjestiti uz asistenciju policije. Postoji mogućnost da žena sama podnese molbu za smještaj u Sigurnu kuću.

sigurne-kuće-u-BIH-copy

Kakva su Vaša iskustva sa obimom i strukturom prijavljivanja nasilja nad ženama? Da li ih prijavljuju same žrtve, druga lica i sl? Ima li straha kod žrtava od moguće odmazde? Da li su zabilježeni slučajevi odmazde?

GOLUBOVIĆ:U cijeloj Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena baza podataka o broju prijavljenih slučajeva. Najbolje evidencije od državnih institucija ima policija. Nevladine organizacije imaju evidencije o broju prijavljenih slučajeva na SOS linije. Međutim, sve te evidencije pokazuju samo vrh ledenog brijega od stvarnih slučajeva nasilja. U državi kao što je Bosna i Hercegovina, u patrijarhalnom okruženju, žene se libe da prijave nasilja.

Žene se boje nasilnika ali se boje i osude sredine jer još uvijek postoji stigma da je žena kriva i da je u osnovi sama kriva za nasilje.

Koji je maksimalan vremenski okvir u kojima žrtve nasilja provedu u sigurnim kućama? Šta im, zapravo, još pružaju sigurne kuće osim što su, privremeno boraveći u njima, žrtve fizički dislocirane od domašaja nasilnika?

GOLUBOVIĆ: Po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici je predviđeno da žene i djeca žrtve nasilja u porodici mogu ostati do šest mjeseci, a u slučaju potrebe i procjene, može ostati duže.

Kako se nasilje u porodici, konkretno nad ženama, odražava na djecu koja su neposredni svjedoci svega toga? Mogu li se desiti dugoročne, možda trajne posljedice?

GOLUBOVIĆ:Nasilje u porodici se dešava najčešće protiv žena u BiH oko 93 %. No, djeca su u svim slučajevima nasilja 100% žrtve. Posljedice po djecu su katastrofalne. Djeca uče ponašanje u porodici pa muškarci iz tih porodica često postaju nasilnici, a djevojčice, tolerantne na nasilje, postaju žrtve.

Da li djeca obavezno borave sa svojim majkama u sigurnim kućama?

GOLUBOVIĆ:To je najbolje jer tako odlaze od nasilnika i prolaze kroz psihosocijalni tretman kako bi korigirale ponašanja i smanjile posljedice trauma.

Koji su jos oblici nasilja nad ženama na području tog entiteta, osim fizičkih?

GOLUBOVIĆ:Zakonski su prepoznati svi oblici nasilja – ekonomsko, psihološko, seksualno, fizičko I mješovito.Međutim, sve osim fizičkog nasilja je mnogo teže dokazati.

Jeste li zadovoljni sa zakonskom regulativom po pitanju nasilja nad ženama u tom entitetu?

GOLUBOVIĆ:U oba Entitieta postoje zakonski osnovi za prepoznavanje i zaštitu žrtava. No, politička volja i patrijarhalno društvo često utiču da žrtve ne budu adekvatno zaštićene i nasilje ne bude prepoznato i adekvatno tretirano.

Kako se finansiraju sigurne kuće?

GOLUBOVIĆ:U Republici Srpskoj je predviđeno financiranje Sigurnih kuća 70% od strane Entiteta i 30% od strane lokalne zajednice. U Federaciji BiH plaćanje je predviđeno od strane Federacije BiH 70% i lokalne zajdnice 30%.

Plaća se po broju smještenih žena sa rješenjem Centra za socijalni rad.

U Republici Srpskoj podzakonskim aktom su regulisani fiksni i varijabilni troškovi.

Plaćanje po osobi nije dobro jer ne omogućuje rad hladnog pogona, iako je zakonom propisano osoblje koje mora raditi u Sigurnoj kući.

Kakva je uloga Centara za socijalni rad u zbrinjavanju žrtava nasilja nad ženama?

GOLUBOVIĆ:Centri za socijalni rad imaju ključnu ulogu ali vrlo često ne postoji politička volja da se žene smjeste u Sigurnu kuću. Također se Centri za socijalni rad postavljaju kao čuvari budžeta sa nivoa lokalne zajednice.

Da li je prijavljivanje nasilja u porodici na dobrovoljnoj osnovi ili je obavezno po zakonu?

GOLUBOVIĆ:Prijavljivanje je po službenoj dužnosti za subjekte zaštite (policija, socijalni radnici, prosvjetni radnici, zdravstveni radnici)  a građani koji imaju saznanja također bi trebali prijaviti nasilje, ali često to ne rade jer smatraju da je to privatna stvar a ne kršenje ljudskih prava.

Hoćete li reći nešto o akciji 16 Dana aktivizma protiv rodnog nasilja u BiH?

GOLUBOVIĆ:U 16 dana aktivizma naša Fondacija je uradila Kalendar aktivnosti za cijelu Bosnu i Hercegovinu koji je objavljen na globalnoj stranici  16 days of activism http://www.unwomen.org/en/partnerships/civil-society

Na samom kraju, šta su preventivne mjere, kako institucija sistema, nevladinih organizacija, građana.., tako i društva u cjelini da se, ako ne potpuno iskorijeni, a ono bar značajno reduciraju svi oblici nasilja nad ženama?

GOLUBOVIĆ:Nasilje protiv žena je rodno zasnovano. Da bi se smanjilo, potrebno je da se na svim nivoima intenzivno radi na

  1. Prevenciji
  2. Zaštiti
  3. Reparaciji rodno zasnovanog nasilja.

Na taj način ćemo dugoročno pomoći ženama žrtvama nasilja.

Potrebno je da BiH uskladi sve zakone sa Istanbulskom konvencijom (CAHVIO) koju je ratificirala 2013. kao šesta zemlja članica Vijeća Evrope. To je jedini način da žene budu zaštićene od svih oblika rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici. Osim usklađivanja zakonodavstva, potrebno je da postoji i politička volja da se žene zaštite. Zaštitom žena štite se i njihova djeca.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

GOLUBOVIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (745)

vrbas-miso

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    aha nada je se.jos za 100 godina krkani cetnicki nece se nauciti kulturi niti opametiti dok im neodje zakon Svedski.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s