Nada Dalipagić, mostarska odvjetnica: OVAJ POSAO NE MOŽE RADITI ONAJ KO NE VOLI LJUDE….

Posted: 16. Decembar 2015. in Intervjui

nada dalipagicDonositi presude i odlučivati o sudbinama ljudi nosi svoju težinu, ogromnu odgovornost, ali i istovremeno i ljudskost , humanost i prije svega pravičnost….. Najteži predmeti u mojoj sudačkoj praksi su bili oni koji su se odnosili na nasilje bilo koje vrste, a posebno na nasilje u obitelji…..U ljudima uvijek nastojim vidjeti ono što je dobro i na neki način razumjeti postupke koji nisu u tom okviru…..Ne postoji sudac koji ne razmišlja o odlasku u odvjetništvo. Nakon 23 godine rada kao sudac, stekla sam dovoljno znanja i samopouzdanja, te sam procijenila da se mogu upustiti u odvjetničke vode. Donijela sam potpuno ispravnu odluku, uživam radeći posao odvjetnice…..Mostar je za mene najljepši grad na svijetu, grad kojeg beskrajno volim i svako dovođenje Mostara u neku negativnu konotaciju, duboko me boli. Ne postojanje izbora onemogućava Mostar da ide bržim putem ka napretku u svakom pogledu – ekonomskom, kulturnom, političkom i svakom drugom vidu napretka….. Ruševine koje se godinama ne uklanjaju, prljav grad – to je nešto što se mora rješavati odmah i za što se moraju iznaći sredstva, a da bi Mostar ponovo postao ono što je oduvijek bio, a to je grad svijetlosti , grad pjesnika, slikara i svake druge ljepote…..O mom kandidiranju za Gradonačelnicu Mostara, teško je uopće govoriti jer nema ni naznaka kad bi do izbora moglo doći. U svakom slučaju, veseli me inicijativa jedne grupe Mostaraca za moju kandidaturu, te podrška mnogih naših sugrađana…..

Nada Dalipagić uspješna je odvjetnica iz Mostara. Jedna je od najboljih u BiH. Prava je profesionalka koja se u potpunosti predaje svom poslu. Svaki slučaj za nju predstavlja veliko zadovoljstvo i vodi ga, kako kaže, ‘iz petnih žila’. Ne pravi razliku između malih i velikih predmeta, kao ni uspjeha. Svi su joj značajni. Voli umjetnost, posebno slikarstvo. Prava je mostarska dama koja mnogo pozornosti poklanja svom izgledu i stilu odijevanja. U više navrata je birana za ženu godine, onda za bh. damu s najboljim stilom, najbolje odjevenu Mostarku itd. Dobitnica je brojnih priznanja i laskavih nagrada. Hajde da, kao ljubitelj sporta, posebno košarke, dodam i ovo: moja sugovornica ima lijepo – prezime!

Gospođo Dalipagić! Iza Vas je duga i, općepoznato je, sjajna karijera sutkinje i odvjetnice, što znači kroz Vaš život su prošle sudbine mnogih ljudi. Da li Vam je, naprimjer, kao sutkinji bilo teško donositi presude i u predmetima počinjenih teških kaznenih djela a istovremeno, i kao čovjek i kao onaj koji presuđuje, “razumjeti” motive počinitelja, ma koliko oni bili, a jesu, neprihvatljivi?

DALIPAGIĆ: Radeći dugi niz godina, kao sutkinja radila sam isključivo temeljem postojećih zakonskih propisa i to je svakom sucu imperativ. Naravno, nemoguće je potpuno se distancirati od predmeta, potpuno isključiti emocije jer po mom mišljenju ako radite bilo koji posao na potpunoj distanci, nemoguće je ostvariti prave rezultate. Radeći ovaj posao vi ste u stalnoj fazi ispitivanja i propitivanja da li ste dobro radili, da li ste mogli još bolje. Donositi presude i odlučivati o sudbinama ljudi nosi svoju težinu, ogromnu odgovornost, ali i istovremeno i ljudskost , humanost i prije svega pravičnost.

Da li Vam se događalo u sudačkoj praksi da su Vam presude, kao prvostepene, znači nepravomoćne, bile oborene, odnosno poništene od strane više sudske instance?

DALIPAGIĆ: Događalo mi se, kao i svakom sucu , ali doista rijetko. Koliko god bilo teško ako vam viši sud vrati presudu, toliko je zadovoljstva kad istu potvrdi i pokaže da ste uspješno i valjano, a temeljem zakona, donijeli presudu i odlučili u nekom predmetu.

A da li Vam se dešavalo da ste se intimno pokajali, odnosno da ste mogli drugačije presuditi,nakon neke izrečene presude?

DALIPAGIĆ: Za mene, prava istina je pravomoćna presuda, a preispitivanje u ovom poslu je svakodnevnica. To nije posao koji prestaje izlaskom iz Ureda, nosite sudbine ljudi u čijim predmetima odlučujete i živite s tim sudbinama.

Koji Vam je predmet u moru njih bio najteži u sudačkoj praksi?

DALIPAGIĆ: Najteži predmeti u mojoj sudačkoj praksi su bili oni koji su se odnosili na nasilje bilo koje vrste, a posebno na nasilje u obitelji.

Za Vas kažu da ste osoba “čvrste ruke i mehka srca”. Ako je to tačno, kako je funkiconirao taj spoj, odnosno sintagma u Vašoj sudačkoj praksi?

DALIPAGIĆ: Iznimno volim posao u pravosuđu, radim ga dugi niz godina. Ovaj posao ne može raditi onaj ko ne voli ljude, ko nema razumijevanja i za loše strane i za loše događaje onih u kojim predmetima sudi ili iste brani. U ljudima uvijek nastojim vidjeti ono što je dobro i na neki način razumjeti postupke koji nisu u tom okviru.

Je li bio neki neposredni povod da se u nastavku karijere opredjelite za odvjetništvo ili je to, jednostavno, nekakav slijed-analogija u vašoj branši? Jeste li voljeli posao sutkinje i jeste li zavoljeli posao odvjetnice?

nada_dalipagic2DALIPAGIĆ: Ne postoji sudac koji ne razmišlja o odlasku u odvjetništvo. Nakon 23 godine rada kao sudac, stekla sam dovoljno znanja i samopouzdanja, te sam procijenila da se mogu upustiti u odvjetničke vode. Donijela sam potpuno ispravnu odluku, uživam radeći posao odvjetnice. Ovdje sam u situaciji da svakodnevno mogu pomoći ljudima, a kada uspijete u bilo kojoj nakani ili kada uspijete u predmetu, zadovoljstvo je veliko i ispunjava vas apsolutnom srećom. Posebno u kaznenim predmetima jer svaka stranka koja vam ukaže povjerenje, predaje ne samo svoj život, nego i život svoje obitelji, u vaše ruke. To je ogromna odgovornost i veliko priznanje za vas osobno.

Da li Vam i koliko, eventualno, sudačko iskustvo pomaže u odvjetničkoj praksi u kojoj ste također već iskusni?

DALIPAGIĆ: U svakom slučaju, to je po mom mišljenju, idealni slijed da nakon dugogodišnje sudačke prakse odete u odvjetništvo. Neprocjenjivo je to iskustvo i ono se na vrlo bitan način reflektira na odvjetničku praksu.

A koji Vam je predmet u odvjetničkoj praksi do sada bio najteži i jeste li u njemu odbranili okrivljenog?

DALIPAGIĆ: Bilo je mnogo predmeta u kojima sam imala oslobađajuće presude , a svaki takav predmet iznova donosi radost. Naročito sam ponosna na oslobađajuće presude koje sam imala u obranama pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Mnogi okrivljeni u BiH, nakon pritvaranja, bili su pušteni. Znam da se sudske odluke ne komentiraju, nego provode, ali ipak, koliko takva sudska praksa u našoj zemlji, koja nije rijetka, ugrožava kredibilitet samih sudova?

nada dalipagic-3DALIPAGIĆ:Činjenica da su donesene mnoge oslobađajuće presude, može govoriti o samo dva razloga. Ili su optuženi nevini ili su optužnice podignute od strane Tužiteljstva loše pripremljene ili bez valjanih dokaza. Činjenica je, a na tu praksu sam često upozoravala, da se pritvor olako određuje. To je posebna mjera i to krajnja mjera, koja se mora primijeniti samo u slučaju kada je to propisano Zakonom o kaznenom postupku F BiH i Bosne i Hercegovine i ista mjera mora biti svedena na najmanje moguće vrijeme . To je duboko zadiranje u slobodu čovjeka i prema tom institutu mora se prilaziti sa posebnim oprezom.

Vaš i naš Mostar već sedam godina nema izbore, a aktuelni gradonačelnik, koji tu dužnost obnaša 11 godina, ako bi i htio nema kome podnijeti ostavku, jer ne postoji Gradsko vijeće. Da li i koliko ta pat pozicija šteti gradu Mostaru i njegovim građanima i vjerujete li da će se uskoro izići iz te pravne agonije?

DALIPAGIĆ:Mostar je za mene najljepši grad na svijetu, grad kojeg beskrajno volim i svako dovođenje Mostara u neku negativnu konotaciju, duboko me boli. Ne postojanje izbora onemogućava Mostar da ide bržim putem ka napretku u svakom pogledu – ekonomskom, kulturnom, političkom i svakom drugom vidu napretka.

Mostar--1365x768

Mostar je rasadnik izuzetno uspješnih ljudi – u sportu, kulturi , pravosuđu i drugim oblastima života i jednostavno nije pravedno, bez obzira koji to bili motivi i razlozi, da se ne otklanjaju smetnje da bi on normalno funkcionirao. Ruševine koje se godinama ne uklanjaju, prljav grad – to je nešto što se mora rješavati odmah i za što se moraju iznaći sredstva, a da bi Mostar ponovo postao ono što je oduvijek bio, a to je grad svijetlosti , grad pjesnika, slikara i svake druge ljepote.

Na samom kraju, da li biste se kandidirali za Gradonačelnicu Mostara i ispred koje političke opcije, eventualno, te šta biste u tom prelijepom gradu promijenili?

DALIPAGIĆ:O mom kandidiranju za Gradonačelnicu Mostara, teško je uopće govoriti jer nema ni naznaka kad bi do izbora moglo doći. U svakom slučaju, veseli me inicijativa jedne grupe Mostaraca za moju kandidaturu, te podrška mnogih naših sugrađana.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

DALIPAGIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (741)

vrbas-miso

 

komentara
  1. MIRJANA kaže:

    saka čast odvjetnice kad sam ovo pročitala …nemogu vjeroat da ste predivni ko žena i osoba ..toliko sam po portalu puta kad je meni majci tri curice ostale nedavno bez svog oca trebali savjeti bile smo same ,jadne tužne iako čitav žiot provela sam radno a one prekrasne i curice koje idu na dobre fakultete …same postižu najbolje …pala sam ja a i one za mnom …samo su nam trebali sajeti osobe kao što ste Vi …ali gledajući Vas sam mislola da ste nam Vi samo san……sad mi i bog ko drugi da da ovo pročitam i vidim da sam trebala kucati samo na Vaša vrata ja i one bez straha …jer ta bi nam se vrata otvorila….molimo da nam se nekako javite još ima nade….mama063-181-216tuga je na njihovim mladim licima a svima smo činili samo dobro…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s