Assist. Prof. Goran Šimić PhD, Assistant Professor of Criminal Law – International University of Sarajevo – Faculty of Law : NIJE BOSNA I HERCEGOVINA ZEMLJA APSURDA VEĆ BEZVLAŠĆA

Posted: 11. Decembar 2015. in Intervjui

goran simic-1Tranzicijska pravda predstavlja odgovor na masovna kršenja ljudskih prava i stradanje ljudi koje se događa u društvima u sukobu. Nakon sukoba, potrebno je ponovno izgraditi društvo, ovaj put zasnovano na poštivanju tih prava….. Dominantan oblik tranzicijske pravde u BiH su suđenja za ratne zločine, za koje se nekad vjerovalo kako će podariti “pravdu”. Danas, 20 godina i 400 presuđenih predmeta kasnije, jasno možemo uvidjeti kako su suđenja potrebna, ali nedovoljna za ostvarivanje potpune “pravde”…..Nespremni smo prihvatiti bjelodane činjenice o počinjenim zločinima. O žrtvama. Umjesto toga, na sceni je veličanje zločina kao herojskih djela u odbrani ovog ili onog naroda ili cilja i depersonalizaciji onih “drugih” kao nekoga tko nije mogao biti žrtva, jer smo samo “mi” žrtve. Kako bi se to riješilo, potrebno je na događaje gledati objektivno i utvrditi objektivne činjenice o njima. Tek tada bi smo mogli graditi dalje…..Bosanskohercegovačko društvo danas je duboko podijeljeno teritorijalno, etnički i konfesionalno društvo. Društvo sveopće diskriminacije i segregacije onih koji nisu većina na nekom teritoriju. Društvo u kojem predsjednik zemlje javno izjavljuje kako neće poštovati odluke ustavnog suda svoje zemlje. U takvom društvu, očigledno neolitsko-balkanskog tipa, ideje europskih integracije djeluju kao san….. Dio je to općeg problema pravosuđa u BiH koje još uvijek nije ustrojeno na principima neovisnosti i stručnosti. To i ne treba čuditi, jer niti ništa drugo nije. Stanje u pravosuđu je prilično slično kao i u svim drugim polugama državne vlasti….. Postavlja se sada značajno pitanje a ono glasi: “Ako predsjednik jedne zemlje ne poštuje odluke ustavnog suda te zemlje, po čemu su onda one obavezne za ostale građane te zemlje”?….Bosna i Hercegovina ima budućnost samo je pitanje kakva će ta budućnost biti.  Sigurno je da te budućnosti nema bez suočavanjem sa našom prošlošću i svime onim lošim u njoj…..

Uvaženi gospodine Šimiću! Započnimo ovaj razgovor na temu za koju ste jedan od najkompetentnijih ljudi u BiH. Šta je to tranzicijska pravda?

ŠIMIĆ: Tranzicijska pravda predstavlja odgovor na masovna kršenja ljudskih prava i stradanje ljudi koje se događa u društvima u sukobu. Nakon sukoba, potrebno je ponovno izgraditi društvo, ovaj put zasnovano na poštivanju tih prava. Potrebno je provesti suđenja za počinjene zločine. Utvrditi činjenice o događajima i ugraditi ih u sjećanje društva. Popraviti štetu koja je nastala. U konačnici, potrebno je osigurati kako se ti događaji više neće ponavljati u budućnosti.

Dakle, da li je u našoj zemlji započeo proces tranzicijske pravde i u kojoj je, eventualno, trenutnoj fazi?

ŠIMIĆ:Jeste. I ne samo da je započeo već on uveliko i traje. Čak što više, praktično nema polja tranzicijske pravde u kojemu nismo bili aktivni. Ali stvarno pitanje jeste: kako se ti procesi odvijaju? Dominantan oblik tranzicijske pravde u BiH su suđenja za ratne zločine, za koje se nekad vjerovalo kako će podariti “pravdu”. Danas, 20 godina i 400 presuđenih predmeta kasnije, jasno možemo uvidjeti kako su suđenja potrebna, ali nedovoljna za ostvarivanje potpune “pravde”. Osim suđenja potrebne su i druge aktivnosti koje društvo treba provesti na organiziran i smislen način. Na žalost, te aktivnosti se u poslijeratnoj BiH provode stihijski i kao produžetak rata, ovaj put drugim sredstvima. To možemo zorno vidjeti na (ne)prihvaćanju konačnih sudskih presuda, memorijalima, nadoknadi šteta bivšim logorašima i mnogim drugim primjerima.

Ko, eventualno, opstruira značajnije iskorake u tom procesu u BiH? Da li su to samo bh. politički lideri ili su za to odgovorni ne baš marginalni igrači iz tzv. međunarodne zajednice pa i samo ustavno uređenje naše zemlje usporava taj process?

ŠIMIĆ: Svi građani BiH su problem. Mi smo naprosto nespremni da prihvatimo ono što se dogodilo. Nespremni smo prihvatiti bjelodane činjenice o počinjenim zločinima. O žrtvama. Umjesto toga, na sceni je veličanje zločina kao herojskih djela u odbrani ovog ili onog naroda ili cilja i depersonalizaciji onih “drugih” kao nekoga tko nije mogao biti žrtva, jer smo samo “mi” žrtve. Kako bi se to riješilo, potrebno je na događaje gledati objektivno i utvrditi objektivne činjenice o njima. Tek tada bi smo mogli graditi dalje. Koliko je to moguće i poželjno u ovoj zemlji neka posluži činjenica da niti 20 godina nakon rata ne znamo tko su bili naši sugrađani koji su ubijeni i nestali tokom rata. Ne samo da to ne znamo, nego ne činimo ništa kako bi smo to utvrdili. Očigledno samo iz jednog razloga. Kako bi smo ostavili sebi prostora za manipulaciju.

Vidite li Vi, kao mlad čovjek i intelektualac, put kojim bi bh. društvo i država trebali ići prema euroatlanskim integracijama i koji je to? Je li on (put) moguć s ovakvim igračima na bh. političkoj sceni?

goran simicŠIMIĆ:Ne radi se tu o političarima. Radi se o društvu. Političari su samo refleksija onih koji ih biraju. Bosanskohercegovačko društvo danas je duboko podijeljeno teritorijalno, etnički i konfesionalno društvo. Društvo sveopće diskriminacije i segregacije onih koji nisu većina na nekom teritoriju. Društvo u kojem predsjednik zemlje javno izjavljuje kako neće poštovati odluke ustavnog suda svoje zemlje. U takvom društvu, očigledno neolitsko-balkanskog tipa, ideje europskih integracije djeluju kao san. Uzmite samo za primjer segregaciju djece u školama ili diskriminaciju svih građana BiH u izbornom procesu (ne samo onih koji nisu “konstitutivni” već i onih “konstitutivnih”). U takvom stanju, nama su potrebne radikalni zaokreti samo kako bi smo ustrojili društvo prema modelu demokracija zapadnog tipa. Nama su te integracije potrebne, ne samo iz ekonomskih razloga, već mnogo značajnije zbog demokratskih standarda modernih europskih zemalja koji u njima vladaju. Koliko ćemo u tome uspjeti ostaje da se vidi. Ja se iskreno nadam da hoćemo. Jednog dana.

Kako vidite stanje u Tužilastvu i Sudu BiH? Treba li tu izvršiti generalni remont?

ŠIMIĆ:Stanje nije najbolje. I pored nespornih rezultata koje ove institucije ostvaruju, postoji prostor za značajna unaprjeđenja. Dio je to općeg problema pravosuđa u BiH koje još uvijek nije ustrojeno na principima neovisnosti i stručnosti. To i ne treba čuditi, jer niti ništa drugo nije. Stanje u pravosuđu je prilično slično kao i u svim drugim polugama državne vlasti. Te pozicije su atraktivan plijen za one koji se nalaze na pozicijama društvene moći i oni kao takvi ne mogu biti prepušteni nekakvoj “neovisnosti” već se te pozicije dijele kao dio plijena ove ili one stranke. Nekada otvoreno a nekada malo manje otvoreno. Naravno, ne treba ispustiti iz vida niti to kako su to organi koji čine okosnicu represivnog aparata ove zemlje koji mogu “zakucati” na vrata bilo kojeg građanina BiH. Prepustiti takvu polugu neovisnim ljudima, značilo bi preuzeti rizik da oni zakucaju na bilo čija vrata. Nisam siguran da to u ovom trenutku ovo društvo želi.

Da li, po Vašim saznanjima, politika utječe na pravosuđe u BiH na svim nivoima – od državnog do lokalnih, ili obrnuto, svejedno?

ŠIMIĆ:Utječe. I to negativno. Pravosuđe bi nominalno trebalo biti neovisno od drugih utjecaja i kao takvo sposobno i u stanju da procesuira bilo kojeg građanina BiH. Pitanje je jeli to tako u BiH, iako bi nominalno trebalo biti. S druge strane, politika i političari imaju moćno oružje u “discipliniranju” pravosuđa koji se ogleda u budžetima tih institucija koje usvajaju parlamenti na svim nivoima. Konačno, ministarstva pravde na svim nivoima (na čijem čelu kod nas ne sjede stručnjaci nego političari) ne doprinose poboljšanju toga stanja.

Aktuelne su refleksije na Odluku Ustavnog suda BiH po kojoj se neustavnim smatra Dan Republike Srpske – 9. januar. Kako komentirate horsku reakciju svih političara iz Rs-a da neće poštovati tu odluku? Kakvu oni, zapravo, poruku šalju?

ŠIMIĆ:Poruka je vrlo jasna. Ona glasi: “Mi smo iznad Ustava i zakona BiH”. I ona nije samo iz RS. Imamo značajnih odluka koje se nisu provele i u Federaciji BiH (kao ona o ustroju grada Mostara). Postavlja se sada značajno pitanje a ono glasi: “Ako predsjednik jedne zemlje ne poštuje odluke ustavnog suda te zemlje, po čemu su onda one obavezne za ostale građane te zemlje”? U odsustvu bilo kakve reakcije prije spomenutog Tužilaštva BiH (naime to predstavlja krivično djelo za koje je zapriječena kazna zatvora), stanje se bez posljedica za kršitelje održava i dalje.

Da li bi oni, koji ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, trebali biti sankcionirani i je li tako nešto realno očekivati u zemlji kakva je BiH?

goran simic-2ŠIMIĆ:Ne samo da bi trebali biti sankcionirani, već je to i naša zakonska obaveza. Naime, Kaznenim zakonom BiH je nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH propisano kao kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora. Ali ne mislim da je to realno za očekivati jer to stanje traje već godinama i ništa se ne dešava. Ovdje je to predstavljeno kao političko pitanje i kao takvo ono je predano u ruke nekolicine političara da o tome odlučuje. Za to da je poštivanje odluka sudova u jednoj zemlji temelj društvenog uređenja svake razvijene demokracije ovdje nitko ne haje.

Posebno, kakvu poruku javnom najavom da neće poštovati odluku Ustavnog suda šalje član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić? Je li i to jedan od dokaza da je BiH zemlja apsurda?

ŠIMIĆ: Nije Bosna i Hercegovina zemlja apsurda već bezvlašća. U zemlji u kojoj predsjednik države ne poštuje odluke ustavnog suda te zemlje, što ujedno predstavlja i kazneno djelo, ne može se govoriti o apsurdu, već se može samo govoriti o odsutnosti pravne države koju ne možete ni zamisliti u zemljama razvijene zapadne demokracije, što mi svakako nismo. Niti ćemo uskoro biti. Mi smo prije balkanska birtija u kojoj pijane kabadahije razbijaju inventar i maltretiraju ostale goste dok im to krčmar tolerira jer ne želi izgubiti dobre mušterije.

Na samom kraju, vidite li Vi neku svjetliju budućnost za BiH i njene građane i je li ona moguća bez korektnog, iskrenog i meritornog odnosa prema vlastitoj prošlosti? Ima li BiH uopće budućnost?

ŠIMIĆ: Bosna i Hercegovina ima budućnost samo je pitanje kakva će ta budućnost biti.  Sigurno je da te budućnosti nema bez suočavanjem sa našom prošlošću i svime onim lošim u njoj. Bez toga, živjećemo u zemlji sveopće manipulacije u najboljem Orwellovskom stilu čekajući vrijeme kada ćemo “konačno poravnati račune”.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

ŠIMIĆ: Hvala i vama na prilici za razgovor.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (738)

vrbas-miso

komentara
  1. Hamdija Todorovac kaže:

    Prof. Simic govori sasvim objektivno. Nasoj drzavi takvi ljudi mogu znacajno pomoci pa ne bi bilo
    lose da vodi kakav nadzorni odbor koji javno provjerava sta rade razne organizacije ili organi B-H vlasti prije nego sto SIPA mora da se angazuje. Otezavanju postojanja nase domovine kad-tad mora se stati u kraj. To podrzavaju svi oni koji nisu zaboravili ko je odbranio postojanje Bosne.

  2. Zdravko margic niodkud kaže:

    e to je dobro rekao nema tuj pravne drzava.kakv Ivanic ion je uz doika.a i mogu kraj bosnjaka izetbegovica i Rdoncica izdajica.bore se ljudi jace se angazuju i vise rae znojese na tome a neka bakiri samo kradu.

  3. Ante Šimi kaže:

    Bravo Goci,vidi se poštena krv. Ponosni smo na Tebe. Takav si bio od rane mladosti.Uvijek najbolji. Na žalost što se pametni NE pitaju.Odlučuje manjina protiv večine,a ta manjina su okorjeli kriminalci u korupciji i organiziranom kriminalu. Samo tako nastavi,Bog te poživio. Tvoj stric Ante.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s