Fra Tomislav Brković, gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit: Potrebno je činiti ne samo kozmetičko-administrativne i verbalno-nacionalističke promjene, nego doista raditi na povezivanju naroda i vjera

Posted: 9. Decembar 2015. in Intervjui

fra_tomislav_brkovic1

Na poluotoku Šćitu nalazi se Gospino svetište, hodočasnička crkva Majke od milosti. Uz crkvu je Franjevački samostan, Kuća mira, Etnografski muzej, umjetnička galerija, knjižnica i suvenirnica. Cjelinom svoga ambijenta, kao nacionalni spomenik, sav je ovaj prostor i sve građevine uspješan izraz prirodne ljepote, umjetničkih, zanatskih i majstorskih dostignuća…..Franjevci, koji u Bosni djelu ju od konca 13. stoljeća, prema vjerodostojnim pokazateljima već početkom petnaestog stoljeća nazočni su u Rami, o čemu svjedoče i brojni franjevački izvori…..Izdvajam samo neke franjevce poput fra Antuna i Jeronima Vladića, fra Bone Milišića, fra Bone Ivandića, fra Kazimira Ivića, fra Eduarda Žilića, fra Ljube Lucića…..Godine 1857. zahvaljujući ponajviše fra Pavlu Vujičiću, na zgarištu ranijeg samostana izgrađen je novi u kojem se stanovalo do 1930. godine. Od tada je ova zgrada, koju je narod prozvao Starom kapelom, služila u različite svrhe. Nakon Drugog svjetskog rata u njoj je jedno vrijeme bio komunistički zatvor, kasnije će tu biti smještena policija i poštanski ured…..Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine.U muzeju je predstavljen život stanovnika ramskoga kraja…..Odnosi su prema mojim saznanjima i pričanjima starijih od mene – tada sam imao dvadeset godina – bili kao i u drugim dijelovima BiH, prijateljski i dobrosusjedski. Narušeni su dolaskom političkih promjena (ne demokratskih! – ovo što se događalo krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog stoljeća nije nikakva demokracija, naprotiv…!)…..Vrijeme je da svoj život ne shvaćamo samo kao posljedicu ratnih nesreća i etničkih sukoba, nego da nam naš zavičaj bude zajedničko dobro na korist svih stanovnika Rame…..Potrebno je činiti ne samo kozmetičko-administrativne i verbalno-nacionalističke promjene nego doista raditi na povezivanju naroda i vjera…..Kao ramski gvardijan, franjevac i kršćanin, nekoliko godina povodom Dana općine naglašavam kako su stanovnici i jednakopravni građani općine Prozor-Rama i oni ljudi koji nisu Hrvati, te da je većina odgovorna za one koji na ovoj općini žive u manjini. U tome smislu pozivam na promjenu Dana općine. Potrebno je pronaći drugi datum obilježavanja Dana općine, jer je sadašnji datum općine 9. rujna katolički blagdan – Rođenje Blažene Djevice Marije (Mala Gospa). Utemeljenje za to nalazim u jednostavnim Isusovim riječima: Podajte caru carevo, a Bogu Božje!…Kao prihvatljivi Dan općine za sve njezine stanovnike predložio sam, i nisam jedini, prvo spominjanje mjesta Prozor u Rami…..

Hoćete li reći nekoliko rečenica o mikrolokalitetu na kojem se nalazi Samostan?

Fra Tomislav: Rama je kotlinsko-kanjonski kraj, okružen sa svih strana planinama; s istoka obroncima Ivana i Bitovnje, sa sjevera Radušom, sa zapada Ljubušom i Vranom i s juga Čvrsnicom. Između navedenih toponima nalazi se neveliko naselje Šćit, koje se do 1968. godine izdizalo iznad pitome kotline kroz koju je protjecala istoimena rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline Šćit je, obgrljen ljepotom Ramskog jezera, ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom kao duhovnim i kulturnim središtem ramskoga kraja. Na poluotoku Šćitu nalazi se Gospino svetište, hodočasnička crkva Majke od milosti. Uz crkvu je Franjevački samostan, Kuća mira, Etnografski muzej, umjetnička galerija, knjižnica i suvenirnica. Cjelinom svoga ambijenta, kao nacionalni spomenik, sav je ovaj prostor i sve građevine uspješan izraz prirodne ljepote, umjetničkih, zanatskih i majstorskih dostignuća.

scit

Šćit je pozivnica svima koji traže prostor ljepote, sabranost, susret sa Svevišnjim i sa sobom. Ovdje se u prirodi, u crkvi i galeriji može naučiti kako suvremeni umjetnici izražavaju svoje umjetničko i vjerničko iskustvo. Posjetom Šćitu doživjet ćete komunikaciju između staroga i suvremenog, tradicije i današnjice, osobito u jedinstvenom Etnografskom muzeju. Tko posjeti šćitski krajolik, htjet će se zadržati, zovnuti druge i ponovno doći u prostor ljepote, tišine i svetosti.

Rama-Scit-samostan

Koliko je duga tradicija postojanja i djelovanja franjevaca u tom kraju i koji su znameniti ramski franjevci u prošlosti?

Fra Tomislav: Kršćanstvo se u ramskom kraju ukorijenilo vrlo rano. O tome svjedoče ostaci starokršćanske bazilike u selu Varvara, poružene u 6. stoljeću. Franjevci, koji u Bosni djelu ju od konca 13. stoljeća, prema vjerodostojnim pokazateljima već početkom petnaestog stoljeća nazočni su u Rami, o čemu svjedoče i brojni franjevački izvori. Prvi samostan bio je posvećen sv. Petru i Pavlu, ali su kasnije i crkva samostan stavljeni pod zaštitu Gospe na nebo uznesene. Dogodilo se to zahvaljujući Gospinoj slici koja se na poseban način štovala, a nalazila se na jednom od bočnih crkvenih oltara. U ramskoj franjevačkoj povijesti osobito je ostala upamćena 1687. godina, kad su franjevci i dio puka morali napustiti Ramu, samostan i crkva su zapaljeni. Otišli su u sinjsku krajinu i ponijeli Gospinu sliku, koja će tamo i ostati i danas se štuje kao Čudotvorna Gospa Sinjska.

Nije mali broj ramski franjevaca koji su svojim životom i radom učinili da Franjevački samostan na Šćitu postane jednim od najljepših duhovnih prostora naše zemlje i koji su svojim entuzijazmom grijali i poticali da franjevački poluotok na Šćitu postane jedinstveno mjesto susreta Neba i Zemlje, mjesto mogućnosti duhovne preobrazbe i mira, mjesto života u ljubavi i zahvalnosti. Izdvajam samo neke franjevce poput fra Antuna i Jeronima Vladića, fra Bone Milišića, fra Bone Ivandića, fra Kazimira Ivića, fra Eduarda Žilića, fra Ljube Lucića…

Franjevački_samostan_Rama-Šćit-1

Rama je poznata i po nekim svojim specifičnim običajima. Koje biste izdvojili?

Fra Tomislav: Rama je prostor u kojem se sačuvala izvornost u najrazličitijim i najbogatijim oblicima od vjerovanja, govora, narodne nošnje, pjesme, stvaralaštva u kojem su se Ramljaci pokazali dobrim majstorima, izvanrednim zanatlijama i vrijednim radnicima. Sve to prati svakako poznata ramska šljiva, kruh, pogača…

A koji sadržaji čine samostan?

Fra Tomislav: Danas možemo govoriti o tri postojeća samostana. Skoro dva stoljeća nakon odlaska u Sinj (1687.) franjevci nisu imali stalnog sjedišta u Rami. Povremeno su stanovali po ramskim selima, skrbeći se za vjernike koji su ostali u Rami. Godine 1857. zahvaljujući ponajviše fra Pavlu Vujičiću, na zgarištu ranijeg samostana izgrađen je novi u kojem se stanovalo do 1930. godine. Od tada je ova zgrada, koju je narod prozvao Starom kapelom, služila u različite svrhe. Nakon Drugog svjetskog rata u njoj je jedno vrijeme bio komunistički zatvor, kasnije će tu biti smještena policija i poštanski ured. Stvaranjem jezera šezdesetih godina prošlog stoljeća samostan je služio kao privremeno boravište za nekoliko obitelji, a prije nekoliko godina obnovljen je u izvornom stilu i u njega je 2007. godine smješten Etnografski muzej. Godine 1930. nakon dugogodišnje gradnje, podignut je drugi samostan, koji je služio svojoj svrsi sve do 1991. Te je godine završen treći samostana u kojem i danas fratri stanuju i u kojem se nalazi knjižnica i umjetnička galerija. U samostanu iz 1930. otvorena je 2001. godine Kuća mira.

Hoćete li reći nešto detaljnije o Kući mira – kome služi i šta nudi?

Fra Tomislav: Kao što sam rekao u dijelu samostana iz kojeg su fratri iselili 1991. godine, otvorena je 2001. Kuća mira. Ona raspolaže sa četrdesetak ležaja, kapelicom, restoranom i dvoranom za sastanke. Zamišljena je kao molitveno‐rekreacijski prostor za duhovne vježbe, seminare, predavanja, meditacije, susrete s drugim ljudima, čija drugačija iskustva mogu ohrabriti, pomoći da se i sebe prihvati, kao i slične sadržaje. Obogaćena je vrijednim umjetninama Igora Rončevića, Matka Vekića, Đure Sedera i nekolicine renomiranih umjetnika.

kuca_mira_rama_scit_prozor

Koji eksponati čine postavku Muzeja?

Fra Tomislav: Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine.

muzej_franjevackog_samostana_rama_scit_005

U muzeju je predstavljen život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture i oruđa za svakodnevnu upotrebu kao i neophodne alatke za rad.

Na trećoj etaži muzeja postavljena je cjelokupna kućna tekstilna radinost i gotovi odjevni predmeti od vune, lana, konoplje ili, u novije vrijeme, od pamuka. Tu je i rekonstruirana stara ramska kuća s ondašnjim inventarom. Kao posebne cjeline ovog dijela postavke izdvajaju se soba za mladence, soba fra Jeronima Vladića i cjelokupan proces izrade odjevnih predmeta od konoplje ili vune.

U potkrovlju muzeja izložene su životinjske vrste koje do danas obitavaju na širem ramskom području. Uočava se krupna i sitna divljač, različiti glodavci i zmije. Životinje su poredane po vrstama i porodicama, u kulisama koje vjerno imitiraju njihova prirodna staništa. Osobitu pozornost privlače ptičije vrste – od velikih grabljivica do onih sitnih koje svakodnevno viđamo. Na jednoj strani potkrovlja je improvizirana vodena površina s nekoliko vrsta riba i ptica koje žive uz vodu. Na stubištima i zadnjoj etaži postavljena je flora šireg prostora Rame.

Kakvi su međunacionalni i međukonfesionalni odnosi u tom kraju bili do 1993. i jesu li bili narušeni u povodu sukoba A RBiH i HVO, naprimjer?

Fra Tomislav: Odnosi su prema mojim saznanjima i pričanjima starijih od mene – tada sam imao dvadeset godina – bili kao i u drugim dijelovima BiH, prijateljski i dobrosusjedski. Narušeni su dolaskom političkih promjena (ne demokratskih! – ovo što se događalo krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog stoljeća nije nikakva demokracija, naprotiv…!).U kolovozu 1992. godine počinju hrvatsko-muslimanski sukobi u Rami. Osim vojnika s obje strane, stradavaju i civili, osobito u Prozoru listopada 1992., Uzdolu i u Doljanima u ljeto 1993. godine.

Kakvi su ti odnosi danas?

Fra Tomislav: Odnosi su danas dosta dobri. Ipak je još uvijek potreban neumorni rad za što ljudskiji i solidarniji život svih žitelja Rame. Vrijeme je da svoj život ne shvaćamo samo kao posljedicu ratnih nesreća i etničkih sukoba, nego da nam naš zavičaj bude zajedničko dobro na korist svih stanovnika Rame.

Vjerujem da Vam je poznat primjer Amir efendije Drežnjaka iz Lizoperaca koji svojim vozilom odvozi stare župljane iz Slatine na nedjeljne mise u Gračac. Kako komentirate njegov čin i da li on (taj čin) simbolizira ukupne odnose izmedju pripadnika islamske i katoličke vjeroispovjesti u tom kraju danas?

Fra Tomislav: Njegov čin je primjer kako treba izgrađivati dobre odnose, odnosa u povjerenju i uzajamnom poštivanju. Volio bih da se ovakvi primjeri prenose i ostvaruju svakodnevno u životu, u našim susjedstvima, selima i gradu, u našim zajedničkim poslovima. Treba se oteti onome zlu koje ponekad neumorno želi rastočiti i ona zajedništva koja od nas traži svaka deklaracija o ljudskim pravima, država prava, a i Bog kojeg ispovijedamo. Potrebno je činiti ne samo kozmetičko-administrativne i verbalno-nacionalističke promjene, nego doista raditi na povezivanju naroda i vjera.

Govorili ste na svečanoj sjednici u povodu 9. septembra/rujna, Dana općine Prozor-Rama, kada ste, između ostalog, predložili promjenu datuma Dana općine. Koji ste datum predložili i zašto? Je li prijedlog bio prihvaćen?

Fra Tomislav:Kao ramski gvardijan, franjevac i kršćanin, nekoliko godina povodom Dana općine naglašavam kako su stanovnici i jednakopravni građani općine Prozor-Rama i oni ljudi koji nisu Hrvati, te da je većina odgovorna za one koji na ovoj općini žive u manjini. U tome smislu pozivam na promjenu Dana općine. Potrebno je pronaći drugi datum obilježavanja Dana općine, jer je sadašnji datum općine 9. rujna katolički blagdan – Rođenje Blažene Djevice Marije (Mala Gospa). Utemeljenje za to nalazim u jednostavnim Isusovim riječima: Podajte caru carevo, a Bogu Božje! Dakle, bez straha od ugroženosti i lažnih kalkuliranja potrebno je, u dobronamjernom i zajedničkom dogovoru, pronaći takav dan koji će odgovarati svima u općini, jer takav dan treba biti izraz volje ako ne svih a onda najvećega dijela građana naše općine. Ponavljam, u Isusovu evanđelju leži ono što se i suvremenim političkim rječnikom naziva sekularnost vlasti – što je zdrava suradnja između politike i vjere, vlasti i Crkve, odnosno religijskih zajednica i nositelja javnih poslova. Kao početak našega ljudskoga ozdravljenja, a što je pretpostavka javnom angažmanu, treba sići u dno sebe i vidjeti koliko me strah dokida kao čovjeka (Sartre), koliko me sebičnost dokida kao odgovornu osobu za zajedničko dobro, koliko sam šegrt, sluga društvene destrukcije, koliko sam na strani krivih optužbi i općeg održanja rezignacije. Upravo sloboda od laži i straha, zauzimanje u nepovoljnim uvjetima da se nadiđe sebe i proširi zajedništvo, uveća zajedničko dobro, neodložan je zadatak pred nama. Otvoreniji i istinoljubiviji govor, zdravi konflikt, veća solidarnost i kada nam se čini da materijalno i financijski ne stojim dobro, izvući će nas iz slijepe ulice pasivnosti. Time ćemo, ne preko noći, nego u bližoj budućnosti, sigurno promijeniti lice naše općine, od ulica i cesta, od novih radnih mjesta pa sve do uklanjanja onih najtežih prepreka među kojima je i Dan općine. Tako ćemo učiniti ovaj naš zavičaj poželjnim i za stanovanje. U protivnom, nastavit ćemo sa svojim otrovnim klevetama, rezignirat ćemo u svom strahu koji sputava misao, prepustit ćemo se da nas sebični politički mešetari zavode na stranputice i dugo ćemo se izjedati između sebe.

Kao prihvatljivi Dan općine za sve njezine stanovnike predložio sam, i nisam jedini, prvo spominjanje mjesta Prozor u Rami. Prozor se prvi put spominje 11. 8. 1366. u povelji Tvrtka I. koja je izdana pod Prozorom u Rami. Slijedeće godine je 650. obljetnica i obilježit ćemo je Međunarodnim znanstveno-stručnim skupom: Bosanski ban Tvrtko „pod Prozorom u Rami“ (Prozor, 11. 8. 1366 – Prozor, 11. 8. 2016.). Uvjeren sam da ćemo slijedeće godine promijeniti Dan općine poslije obilježavanja ove značajne obljetnice za naš kraj.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (737)

vrbas-miso

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    jarane prozor mora pasti.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s