Prof. dr. sci. Zdravko Petak, redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu: NAJVJEROJATNIJE ĆE SE TEŠKO POSTIĆI STABILNA VLADA S RAZMJERNO SOLIDNOM SABORSKOM VEĆINOM….

Posted: 25. Novembar 2015. in Intervjui

prof_%20Petak

No, rezultat MOST-a je svakako veliko iznenađenje i to je ključan fenomen prema kojem ćemo pamtiti parlamentarne izbore 2015. Na političkoj sceni Hrvatske pojavila se, naime, treća politička snaga, koja je kadra dobivati mandate u svim izbornim jedinicama i što je još važnije – bez zastupnika MOST-a bit će nemoguće sastaviti vladu……Točno, nesporno je da je HDZ, zajedno s koalicijskim strankama, osvojio 59 mandata, 3 više od SDP-ove koalicije. No, ta pobjeda svakako nije onakva kakvu su očekivali u toj stranci….. Čini mi se da izvrstan rezultat MOST-a valja prije svega pripisati nezadovoljstvu rezultatima vladavine političkih garnitura koje vode Hrvatsku, od nastupa teške ekonomske krize 2009. godine…..Na prethodnim izborima birači su dali ogromnu podršku SDP-u i njegovoj Kukuriku koaliciji, nadajući se da je to snaga koja će zemlju ubrzo izvući iz krize. Pokazalo se, međutim, da za najveći dio birača ta očekivanja nisu bila ispunjena i broj glasova SDP-ovoj koaliciji je značajno opao…..Najsnažnije bi bila vlada u situaciji kad bi se svih 19 zastupnika MOST-a priklonilo SDP-u, HNS-u i drugim partnerima….. Iz onog što sam prethodno rekao posve je jasno da bi jedina stabilna vlada mogla biti kada bi se MOST priklonio SDP-u i partnerima, gdje mi se mogao priključiti i IDS, te nekoliko manjih grupacija, kao i zastupnici manjina. No, pravo je pitanje je li to ostvarivo?…..Kakva god bila nova hrvatska vlada morat će se suočiti s činjenicom da je potrebno učiniti sve da se preko neke vrste “mosta” pređe iz stanja stagnatne ekonomije, s malom zaposlenošću stanovništva, u stanje prosperitetnije ekonomije u kojoj se više neće događati da bilježi pet ili šest godina ekonomskog pada…..

Kako komentirate rezultate netom održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj? Da li su u skladu sa očekivanjima?

PETAK: Rezultati izbora su neočekivani utoliko što je rezultat treće stranke, Mosta nezavisnih lista, nadmašio sva očekivanja. S druge strane, praktički potpuno izjednačeni rezultat Domoljubne koalicije, predvođene HDZ-om (56 mandata, uz 3 mandata u dijaspori – ukupno 59 mandata) i koalicije Hrvatska raste, predvođene SDP-om (56 mandata) nije nikakvo iznenađenje, već je u skladu s predviđanjima svih relevantnih istraživanja javnog mnijenja. No, rezultat MOST-a je svakako veliko iznenađenje i to je ključan fenomen prema kojem ćemo pamtiti parlamentarne izbore 2015. Na političkoj sceni Hrvatske pojavila se, naime, treća politička snaga, koja je kadra dobivati mandate u svim izbornim jedinicama i što je još važnije – bez zastupnika MOST-a bit će nemoguće sastaviti vladu. Ovakav rezultat je iznenađenje jer je još dva mjeseca prije izbora, početkom 9. mjeseca 2015., MOST u istraživanjima javnog mnijenja bio bitno ispod ORAH-a i Živog zida, dviju stranaka koje su, uz izuzetak dviju vodećih hrvatskih stranaka HDZ-a i SDP-a, jedine prolazile izbornog praga od 5 posto ili bile oko njega. S razinom podrške od 2.6 posto MOST se u tom trenutku tek izjednačio s HSS-om i bilo je doista teško predvidjeti da će mu podrška dva mjeseca kasnije tako snažno narasti.

karamarkoHDZ se istu večer, nakon objavljenih neslužbenih rezultata, oglasio relativnim izbornim pobjednikom. Da li se izborni rezultati Domoljubne koalicije, pa i u relativnom smislu, mogu smatrati pobjedničkim?

PETAK: Točno, nesporno je da je HDZ, zajedno s koalicijskim strankama, osvojio 59 mandata, 3 više od SDP-ove koalicije. No, ta pobjeda svakako nije onakva kakvu su očekivali u toj stranci. Ponavljam još jednom, bez mandata dijaspore, gdje je HDZ osvojio sva tri moguća mandata, rezultat bi bio 56:56. HDZ s partnerima je u deset izbornih jedinica osvojio 746.536 tisuća glasova (33.5 %), SDP i njegovi partneri 742.929 (33.7 %), a MOST 302.353, preko 13 % glasova. Svaka od dviju vodećih koalicija dobila je izbore u 5 jedinica, a u ostalih 5 bila druga, a MOST je, s druge strane, u 8 od 10 jedinica osvojio treće mjesto, izgubivši poziciju treće stranke samo u 4. izbornoj jedinici od HDSSB-a i u 8. jedinici od IDS-a i njegovih koalicijskih partnera.

Po mnogima, pravi izborni pobjednik je Koalicija Most nezavisnih lista, sa 19 zastupničkih mandata. Na čemu su oni, po Vašem mišljenju, osvojili toliko povjerenje birača?

mostPETAK: Na neki način je to točno, jer bez njih nije moguće sastaviti novu vladu, osim da dođe do velike koalicije HDZ-a i SDP-a, što trenutno posve neizgledna mogućnost. Čini mi se da izvrstan rezultat MOST-a valja prije svega pripisati nezadovoljstvu rezultatima vladavine političkih garnitura koje vode Hrvatsku, od nastupa teške ekonomske krize 2009. godine. Pogleda li se, naime, struktura birača te stranke, na što je već ukazao zagrebački sociolog Dragan Bagić, većinu birača te stranke čine birači koji su i na izborima 2011. glasali za stranke mimo dominatnih dvaju političkih blokova (SDP-a i HDZ-a), za niz manjih stranaka i pokreta, poput Laburista, HSP Ante Starčević (Ruža Tomašić) i pokreta koji je vodio don Ivan Grubišić. Sada su se toj grupaciji, koja je dodatno narasla, zbog teške socijalno-ekonomske krize i nevjerojatnog niza od šest uzastopnih godina ekonomske recesije u kojoj je javni dug s 40 posto narastao na 90 posto BDP-a, pridružio i značajn dio birača SDP-a i Kukuriku koalicije s izbora 2011. Naime, prema Bagićevim izračunima, oko 30 posto birača MOST-a su prije četiri godine glasali za SDP i njegovu koaliciju, dok je samo oko 12 posto birača te stranačke grupacije na prošlim izborima glasalo za HDZ. Tome treba dodati i činjenicu da u glasačkoj potpori MOST-u, oko 20 posto, smatra Bagić, čine novi birači, koji nisu glasali 2011. Na prethodnim izborima birači su dali ogromnu podršku SDP-u i njegovoj Kukuriku koaliciji, nadajući se da je to snaga koja će zemlju ubrzo izvući iz krize. Pokazalo se, međutim, da za najveći dio birača ta očekivanja nisu bila ispunjena i broj glasova SDP-ovoj koaliciji je značajno opao. Pri čemu treba reći da je taj pad manji nego što se moglo očekivati početkom ove godine, kad su sve političke prognoze najavljivale sigurnu i uvjerljivu pobjedu HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. No, zahvaljujući dobro vođenoj kampanji i početku ekonomskog oporavka zemlje, SDP-ova koalicija je uspjela dijelom okrenuti taj trend. Ali, dakako, ne i pobijediti na izborima. S druge strane, čini mi da rezultat MOST-a treba tumačiti i kvalitetom političke ponude. HDZ, kao vodeća oporbena stranka nije postigao ono što je uspjela Kukuriku koalicija 2011. – da im građani povjeruju da su kadri provesti reforme i izvući zemlju iz teške ekonomske krize. Značajan broj ljudi je na izborima  2015. prestao vjerovati u to da su dvije najveće dvije stranke kadre same provesti reforme i izvući zemlju iz krize. Sada je tome posve nedvosmisleno dodan i MOST. Drugo je pitanje, dakako, ima li politička grupacija MOST neovisnih lista potencijal da to napravi, imaju li oni jedinstvenu političko-ekonomsku filozofiju, kakav je uopće njihov potencijal da upravljaju zemljom, jesu li njihovi zahtjevi u vezi temeljnih javnih politika uopće konzistentni i provodivi. To je drugo pitanje. No, ono što je ovdje bitno jest samo to da više niti jedna stranka nema povjerenje naroda da sama provede reforme i osigura kakav-takav prosperitet ljudima. Koji će makar sličiti razini prosperiteta koji se postiže, primjerice, u Slovačkoj, Mađarskoj, ili makar ostvariti dinamiku rasta kakva je na djelu u Rumunjskoj, koja će uskoro, ako se stvari ne promijene, prestići Hrvatsku.

Gospodin Drago Prgomet je izbačen iz Mosta. Da li bi to mogao biti početak njegovog raspadanja ili će samo završiti na tome, za sada?

PETAK: U to ne bih mogao ulaziti. To je možda pitanje za naše vodeće političke analitičare. Ja se više bavim kvalitetom politika (policy) koje je netko kadar oblikovati i provesti. No, evidentno je da tu postoje razlike, da je MOST samo široka grupacija različitih grupa, o čemu svjedoči činjenica da je Drago Prgomet prije par dana osnovao stranku HRID, na čijoj su osnivačkoj sjednici bile i dvije zastpnice MOST-a, izabrane zajedno s njime u 1. izbornoj jedinici. Dakako, nakon te osnivačke skupštine Prgomet, a i obje zastupnice, su izjavili da oni i dalje ostaju unutar političke platforme MOST. Ono što mi se ovdje čini ključnim i što bi moglo odlučiti ishod čitave priče su vrste reformskih poteza koji se očekuju od buduće hrvatske vlade. Hoće li hodogram poteza koje preferira većina zatupnika MOST-a biti bliži HDZ-u ili SDP-u, to je ono što će odlučiti.

Dok traje ovaj razgovor pregovori predstavnika Mosta se obavljaju sa obje velike koalicije. Da podsjetim, Domoljubnoj koaliciji predvođenoj HDZ-om treba cijeli Most da bi sastavili Vladu, a Koaliciji Hrvatska raste treba, ako se ne varam, devet zastupnika iz Mosta. Može li se u ovom trenutku predvidjeti kome su mostovci (u punom sastavu ili njih devet) bliži, odnosno ko bi mogao sastaviti novu Vladu Republike Hrvatske?

PETAK: To je jako teško reći. Najsnažnije bi bila vlada u situaciji kad bi se svih 19 zastupnika MOST-a priklonilo SDP-u, HNS-u i drugim partnerima. Doda li se tome i sasvim izvjesna koalicija s IDS-om, došlo bi se do 78 mandata što je za dva mandata više od potrebne većine. Doda li se tome otvorena podrška većine od 8 manjinskih zastupnika Milanoviću, te vjerojatna potpora, makar u početku, Radomira Čačića, HDSSB-a, a možda i dvojice zastupnika s liste Milana Bandića, Milanović bi mogao sastaviti vladu s čvrstom većinom. Stvari stoje drukčije odluči li se MOST za koaliciju s HDZ-om. Pod pretpostavkom da se za to odluči svih 19 zastupnika MOST-a, dobila bi se tek obična većina od 76 mandata, te bi takva vlada morala iznaći putove da dobije podršku zastupnika manjina, te možda Milana Bandića. U svakom slučaju, teško da bi Karamarko mogao ostvariti parlamentrnu većinu kakvu bi mogao postići Milanović. No, njemu će najveći izazov pri tome predstavljati činjenica da teško može očekivati da će svih 19 zastupnika podržati koaliciju s HDZ-om. Nije problem samo Drago Prgomet. Tu je i Stipe Petrina, načelnik općine Primošten, koji je ostvario odličan rezultat na izborima, koji je više puta izrazio svoju nesklonost, da to blago kažem, da ne koalira s HDZ-om. Bez spomenute dvojice koalicija HDZ-a i SDP-a imala bi potporu 74, dakle, bez potrebne većine od 76 zastupnika. Naravno, sve to proizlazi iz činjenice da veće šanse za sastavljanje vlade u ovom konkretnom slučaju ima onaj tko ima veći koalicijski potencijal, neovisno o tome što nije relativni pobjednik izbora. No, nikad se ne zna. Ostane li MOST posve jedinstven moguće je da se sklopi i koalicija s HDZ-om, premda mi se sada čini da je druga opcija trenutno veća mogućnost. Ako biste me baš pitali kako MOST gleda na to, čini mi se da su njegovi zastupnici podijeljeni u vezi mogućeg odabira. Posve je jasno da jedan dio zastupnika preferira povezivanje s HDZ-om, a drugi s SDP-om, i da zbog te podjele inzistiraju na tome da oni, MOST, daju mandatara za sastav vlade, koja će biti podržana od obaju političkih blokova. Prednost koaliciji s HDZ-om, pored ostalih stvari (činjenice da je značajan dio političke orijentacije grupacije MOST proizašao iz obnove konzervativne priče u Hrvatskoj, preko organizacija poput HRAST-a, GROZD-a i slično) daje činjenica da je HDZ, makar mi se tako čini, spremniji prihvatiti MOST-ovog kandidata za premijera. A SDP i koalicijski partneri to definitivno nisu, jer žele da Milanović i dalje bude premijer. No, druge stvari, o kojima sam već govorio, vezane poglavito uu koalicijski potencijal, daju veće šanse koaliciji s SDP-om i partnerima.

Da li bi ta buduća Vlada, u bilo kojoj varijanti, bila stabilna?

PETAK: Iz onog što sam prethodno rekao posve je jasno da bi jedina stabilna vlada mogla biti kada bi se MOST priklonio SDP-u i partnerima, gdje mi se mogao priključiti i IDS, te nekoliko manjih grupacija, kao i zastupnici manjina. No, pravo je pitanje je li to ostvarivo? Bi li takva vlada bila spremna na “rezove”, tim više jer je Milanović vodio kampanju ”politika rasta”, a ne “rezovi”.  Tu je ključni problem. Može li SDP pristati, primjerice, na oštre rezove koji bi zaustavili rast javnog duga i vjerojatno doveli do inducirane recesije, bi li bio spreman na bitno rasterećenje gospodarstva, ali i novu politiku prema temeljnim javnim dobrima, poput zdravstva. MOST je vrlo jasno naznačio namjeru određene de-socijalizacije sustava zdravstva, koja bi išla, kako se meni čini, u pravcu onog što danas imate u Slovačkoj, gdje se samo 2/3 zdravstva financira javnim novcem, za razliku od Hrvatske gdje je to još uvijek visokih 85 posto. Takvih primjera moglo bi se još nabrojati. Reforma javnog sektora ne može se, dakle, svesti samo na reformu regionalne i lokalne samouprave, odnosno, na smanjivanje njihovog broja. Mnogo veći zalogaj su moguće reforme sustava javnih službi koje pružaju tipična javna dobra, zatim reforme javnih poduzeća (od Hrvatskih šuma do Hrvatskih voda), da ne govorim o reformi državne uprave i njezinoj poslovično niskoj sposobnosti da strateški planira, koordinira i prati implementaciju temeljnih javnih politika od kojih ovisi sudbina ove zemlje. Najvjerojatnije će se teško postići stabilna vlada s razmjerno solidnom saborskom većinom, no ako se i postigne ne znam hoće li se postići i konsenzus onih koji će voditi tu vladu o koracima, političkim potezima, koje hitno treba provesti u Hrvatskoj. Naravno, imate u medijima otvorenih zagovaranja vlade stručnjaka, s mandatom na dvije godine, koja bi provela radikalne reformske korake, ali i različitih prijedloga za uspostavom manjinske vlade. Gdje se, najčešće, spominje vlada s MOST-ovim mandatarom, koju bi od pitanja do pitanja, u Saboru podržavala sad ova, sad ona većina. No, imajući na umu razinu razvijenosti demokracije u Hrvatskoj, razinu političkog povjerenja i slične stvari, teško mogu zamisliti takav razvoj događaja. Bio bih ugodno iznenađen kad bi nešto takvo moglo funkcionirati u Hrvatskoj.

Jedna od mogućih alternativa u ovom postizbornom razdoblju u Hrvatskoj su i izvanredni izbori. Kome bi oni, eventualno, odgovarali a kome ne bi? Kolike su, zapravo, šanse da se oni dogode?

PETAK: Ja to ne mogu do kraja precizno predvidjeti, to biste trebali pitatiti ljude koji rade na izbornim prognozama. No, ono što mogu reći je to da bi građani vjerojatno kaznili onog člana “velike trojke” kojeg bi ocijenili najvećim krivcem za neuspješno sastavljanje vlade. Što bi dodatno mogla pojačati situacija posve nepredvidljivog razvoja događaja s izbjeglicama koji dolaze u Europu balkanskom rutom, moguće zatvaranje granica, ali moram dodati i mogući rast kamatnih stopa, koji bi mogao imati teške posljedice za državni proračun. Moguće je da bi u takvoj situaciji došlo do bitne promjene rasporeda biračkih preferencija iz studenog 2015., premda je moguće, da bi i na novim izborima došlo do razmjerno slične raspodjele mandata, na što je, primjerice, ukazao naš ugledni istraživač, politički psiholog i politolog, profesor Ivan Šiber. Ali, ako bi se eventualni izbori održavali u užarenoj političkoj (izbjeglice) i socio-ekonomskoj situaciji (rast kamata na svjetskim tržištima, pojava nove recesije), bila bi moguća i drukčija situacija – da se nekog izrazitije kazni.

Kako Vi ocjenjujete vladavinu Vlade Zorana Milanovića koja je trenutno u tehničkom mandatu?

milanovicPETAK: U prve tri godine napravili su premalo, trebale su im tri godine da preokrenu negativne ekonomske trendove. Ključne poteze trebali su raditi u prvoj polovini 2012., što je izostalo! Tako da je timing njihove vladavime bio loše postavljen. Niz reformskih prijedloga je bio obećavajući, no nedovoljno razrađen i razmjerno spor, bez jasne vizije i strateškog plana. Nakon što bi se vidjelo da stvari ne idu, da se ne mogu provesti, odustajalo bi se od reformi. No mislim da su napravili dobru stvar s fiskalizacijom, da je dobro što su reagirali na rješavanje pitanja zaduženih u švicarskim francima i pojave abruptnih oblika dužničkog ropstva (neovisno o tome da se sve to dalo i bolje izvesti). Nisu napravili previše s rasterećenjem  gospodarstva i dizanjem potencijala malih i srednjih poduzeća, presporo su razvijali dobro zamišljenu obrazovnu reformu. Reformu javne uprave su tek naznačili, a prije pritisaka koji su došli od MOST-a, nisu niti pomišljali (jednako kao i HDZ) na reformu teritorijanog ustroja Hrvatske.

Na samom kraju: koji su najveći izazovi buduće Hrvatske Vlade, ma koja ona bila (pretežno esdepeovska ili pretežno hadezeovska)?

PETAK: Kakva god bila nova hrvatska vlada morat će se suočiti s činjenicom da je potrebno učiniti sve da se preko neke vrste “mosta” pređe iz stanja stagnatne ekonomije, s malom zaposlenošću stanovništva, u stanje prosperitetnije ekonomije u kojoj se više neće događati da bilježi pet ili šest godina ekonomskog pada. Posve je jasno da to nije moguće bez da se oslobode potencijali poduzetništva, da se ostvari bolje korištenje fondova kohezijske politike EU temeljem planiranja politika na razini većih regionalnih cjelina od barem 500 do 800 tisuća stanovnika, te da se poveća ponuda poslova, jer se u Hrvatskoj radno mjesto razmjerno teže gubi, ali i teže dobiva, nego u usporedivim članicama EU. Sve to treba napraviti unutar okvira koji će zaustaviti ekstremno visoki rast javnog duga, što znači da posve precizno treba dizajnirati politike koje će u razmjerno kratkom roku dovesti do reforme u sva četiri segmenta javnog sektora: državna uprava, javne službe (javna dobra), javna poduzeća i regionalna/lokalna samouprava. Uz reforme koje će voditi podizanju potencijala gospodarstva to su ključni pravci reformskih poteza. Hrvatska više, nažalost, neće moći ostvarivati stope rasta kakve je imala 1960-ih ili 1970-ih, kada je i stanovništvo, prema popisu 1971. naraslo na nešto manje od 5 milijuna stanovnika (4.7 milijuna). No, spomenute reforme trebale bi nas dovesti makar na razinu razdoblja od 2000. do 2007., kada je Hrvatska stabilno rasla. Ne želi li drastično gubiti stanovništvo, što znači  zaustaviti njegov trenutno neumitni pad na 4, pa nakon toga i 3.5 milijuna stanovnika te će se reforme naprosto morati provesti. Jer tako drastičan broj pada stanovnika nije samo stvar održivosti mirovinskih sustava u budućnosti, što je samo po sebi golem problem, već i pitanje elementarnog osjećaja i identiteta da ne nestajete kao narod.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

PETAK:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (731)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s