Kantonalno vijeće Stranke za BiH Tuzlanskog kantona: Saopćenje za javnost

Posted: 24. Novembar 2015. in Intervjui

Tuzla: 24.11.2015. godine

               

                               Historijske greške ZAVNOBIH-a

Tekst iz knjige autora, akademika, prof.dr.Omera Ibrahimagića, “Bosanska državnost i nacionalnost”. Izdavač ove knjige je Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Knjiga je izašla iz štampe 2003. godine.

Povodom 25.novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine

“Bosna i Hercegovina je nakon gubljenja svoje državnosti 1463.godine kao zaseban ekonomski-kulturni i politički entitet imala dugu historijsku tradiciju suživota triju konfesija, u kojoj ni jedna etnokulturna zajednica u čijoj podlozi je konfesionalna pripadnost, nije činila apsolutnu većinu stanovnitva koja bi imala svoje historijsko ime po nazivu zemlje u kojoj su zajedno živjeli: Bonjani, odnosno Bošnjaci, a danas Bosanci. Unošenje naziv Hercegovina pored Bosne u naziv ove federalne jedinice je posljedica stilizacije člana 25. Berlinskog ugovora iz 1878. godine u kome je rečenno : „Austro-Ugarska će zaposjeti pokrajine Bosnu i Hercegovinu i upravljat će njima“. Otuda se naziv Bosna i Hercegovina odomaio i upotrebljava se do danas, mada je historijsko ime naše srednjovjekovne države, a kasnije i osmanskog pašaluka bilo samo Bosna.

    Greška je ZAVNOBIH-a bila to da Bosna i Hercegovina nije obnovila svoju državnost kao federalna jedinica po kriteriju svoga historijskog imena Bosna i svoga političkog (državnog) naroda Bosanaca, umjesto samo po kriteriju ekonomske i kulturne zasebnosti i nabrajanjem triju etničkih zajednica. Iako je obnovila svoju državnost po kriteriju ekonomske i kulturne zasebnosti, a ne po nacionalnom kriteriju ekonomske i kulturne zasebnosti, a ne po nacionalnom kriteriju, nije mogao da se izbriše stoljetni učinak velikosrpske i velikohrvatske nacionalističke „krtice“ koja je, u međuvremenu, od bosanskih pravoslavaca napravila Srbe, a od bosanskih katolika Hrvate (iako su svi predratni popisi do 1941.godine bili ne po nacionalnosti, već po konfesionalnosti). Taj se učinak našao i u etničkom definiranju Bosne i Hercegovine u Rezoluciji Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a da ona nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. A zapravo je bila samo bosanska i njenih Bosanaca sve tri etno-kulturne zajednice.

    Upravo iz razloga što Bosna i Hercegovina nije postala federalna jedinica po načelu nacionaliteta, kao drugih pet federalnih jedinica, već iz razloga njene ekonomske i  kulturne posebnosti, pogrešno je bilo definirati je po etničkim zajednicama koje u njoj žive, već je to trebalo učiniti po kriteriju njenih državljana Bosanaca (Hercegovaca) bez obzira kojoj etničkoj zajednici i konfesionalnoj grupi oni pripadali. Propust koji je 1943. napravljen, sve tri etničke zajednice platiće visokom cijenom pedeset godina kasnije u ratu 1992.-1995. godine, raspadom Jugoslavije, kada su ponovo oživjeli velikosrpski i velikohrvatski projekti da od Bosne prave hrvatsku i srpsku zemlju i da na račun bosanske zemlje prave veliku Srbiju i veliku Hrvatsku.

    Ni 1943. godine kada se obnavlja bosanska državnost, u Bosni i Hercegovini nije se odlučivalo po kriteriju političkog odlučivanja samo Srba ili samo Hrvata ili samo Muslimana (kako su u to vrijeme Bošnjaci sebe određivali), svakog naroda za sebe. Tada su odlučivali Bosanci i Hercegovci, stanovnici Bosne i Hercegovine koji su sticajem historijskih okolnosti bili pravoslavni (Srbi), katolički (Hrvati) i muslimani (Bošnjaci) na svom zajedničkom narodnom saboru ZAVNOBIH-u. Provjeravanje političke volje naroda nije provjereno referendumom već sa puškom u ruci, svrstanog u partizanske odrede, brigade i divizije, koji su zajedno kao vijećnici ZAVNOBIH-a, odlučili da BiH, kao njihova država, bude Federalna Bosna i Hercegovina, i da njihovom zajedničkom voljom na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, 29.novembra 1943. u Jajcu, uđe u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije. Ni 1943. godine, kada je obnovljena državnost BiH, ni 1992. godine, kada je stečena nezavisnost BiH, po međunarodnom pravu nisu mogli odlučivati Srbi, Hrvati i Bošnjaci svaki za sebe već najplemenitiji dijelovi tih naroda i drugih naroda koji žive u Bosni, ne dovodeći u pitanje ni vjersku, ni etno-kulturnu posebnost svakog od tih naroda.

    Iako je kako smo naveli BiH 1943. godine definirana kao zajednička domovina bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana, dakle naroda koji u njoj žive, velikosrpskim i velikohrvatskim nacionalistima iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske nije smetalo da BiH smatraju svojom nacionalnom teritorijom i da na toj osnovi prave planove za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske.“

Ovaj tekst mali je doprinos razmišljanjima na temu „Da li ZAVNOBIH zaista ima svoje greške i da li iste i danas usporavaju određene političke procese u našoj državi?“

Svim građanima Bosne i Hercegovine želimo sretan Dan državnosti.

Press služba Stranke za BiH TK-a

 

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    nema tuj nikada vise onoga zivota kakav je bio kadje bio taj zavnobih ovoje sad sve,nazor.nazalost jos inije cjelovita Drzava.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s