BAKIROVO NEPRIMJERENO DODVORAVANJE

Posted: 13. Novembar 2015. in Intervjui

Rezultat slika za Intervju Vucic Izetbegovic na TV N1

Prije nekoliko dana otvoren je srpsko – bošnjački dijalog. Sastali su se vodeći lideri Srbije i BiH, održana zajednička sjednica vlada dviju država, održana investiciono-razvojna konferencija o razvoju Srebrenice, pokrenuli se organi i institucije dvaju država, produbljena medijska kampanja. Uvertiru finalnog uvodnog čina pripremila je TV N1 uz učešće dvaju ključnih lidera, premijera Srbije Aleksandrea Vučića i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Njihovo nedavno gostovanje u „Pressingu“ TV N1 otkriva im lica ali dijelom i naličja, koja stoje iza zajedničkih težnji BiH i Srbije da poprave i imaju dobre odnose.

Obnova dobrosusjedskih odnosa Srbije i BiH

Odbacujući i ostavljajući za sobom teret prošlosti, Srbija nastoji ići brže ka budućnosti. Želi ući u EU i ostati dobra sa Rusima. Okrenuta jednom stranom lica ka EU a drugom prema Rusiji Srbija odlučno krči put naprijed. Pored neriješenih spornih pitanja u odnosima sa Kosovom, prepreka takvoj težnji su neusklađeni odnosi sa Bosnom i Hercegovinom, koja se koprca između težnje da brže zalijeći rane prošlosti i nastojanja da reformiše državno i društveno uređenje unakaženio i osakaćeno Dejtonom.

Po riječimaVučića “želje Srbije su da Srbija i BiH budu dobre komšije, da budemo jedni s drugima ili jedni pored drugih,da gradimo i imamo zajedničku budućnost.“ Srbi i Bošnjaci su, kako reče Vučić, iste genetske osnove, imaju isti sistem vrijednosti i razlikuju se samo u tome što jedni idu u crkvu a drugi u džamiju. Pri tome Vučić zanemaruje činjenicu da smo 20 godina unazad  bili prijatelji, kumovi, živjeli jedni s drugima i bili mnogo više nego dobre komšije, pa su  nam njihovo prijateljstvo, kumstvo i komšijska pažnja i ljubav ne samo prisjeli, već došli glave. Njihova volja i pohlepa zadojena neshvatljivom nasilnom mržnjom između nas je napravila jaz i iskopala rovove, koje sada treba zatrpati i zajedno premostiti. Da li je to moguće u uslovima dok Srbijom vladaju i o sudbini Bosne odlučuju očevi rata i falsifikatori mira? Iako Srbija nakon agresije i genocida nije učinila skoro ništa što se od nje očekivalo, Vučić nas nastoji uvjeriti u dobre namjere Srbije.

“Kao što ja pokušavam da budem u vašim cipelama, tako molim vas da stanete u moje, u naše“ izjavio je Vučić.

Već na početku razgovoraVučić je podsjetio na ogromne srpske žrtve, ne samo u posljednjem ratu. Pri tome je naglasio da ih je u BiH poginulo 50.000 hiljada. Od BiH se ništa ne traži, osim da razumije srpske žrtve, jer postoje i oni koji su počinili zločine nad Srbima. Vućić je istakao da ne želi prošlost. Srbija teži zaboravu, jer “želimo da živimo zajedno i imamo zajedničku budućnost.“

Srbija, naravno, može zaboraviti jer njeni građani kad ulaze u svoje kuće i stanove ne susreću one koji su ih prognali i ubijali njihove bližnje. BiH i Bošnjaci bi rado zaboravili, ali kako kad četnici i sada provociraju i likuju kraj njihovih kućnih pragova, kad osjećaju njihove poglede i korake, vide lica onih istih koji su ih terorisali, tjerali iz njihovih kuća i stanova, zatvarali i ubijali njihove bližnje. Dok oni ne odu gdje im je mjesto, BiH i njeni građani nemaju pravo na zaborav!

Vučića prihvatiti ali mu se ne dodvoravati

Udvorničko ponašanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića prema premijeru R Srbije A. Vučiću je rijetko viđeno u međudržavničkim kontaktima političke elite. Bakir kao da je opsjednut Vučićem.Takvo dodvoravanje nije se moglo zapaziti ni kada su u BiH dočekivani državnici najvišeg nivoa, kakav je bio posjet predsjednika Clintona ili njemačke kancelarke Angele Markel. Bakirova naklonjenost gostu iz Srbije nije motivisana isključivo pomirenjem u regionu, već ima i druge razloge. Iako su politička gledišta Srbije i BiH po mnogim bitnim pitanjima dijametralno različita, Bakirovo mišljenje bilo je malte ne u svemu podudarno s Vučićem. Nije se složio jedino s komplimentima koje je Vučić uputio Predsjedniku Rs Dodiku, ali i njih nije ocjenio neprihvaljivim već samo preuveličanim.

I nisu to samo neriješena pitanja i nesporazumi iz zadnjih 25 godina. Sjetimo se samo dramatičnih događaja iz juna-jula ove godine, nastalih hapšenjem Nasera Orića i odbacivanjem Rezolucije o Srebrenici. Po nekima, tada je mirisalo na rat, a sada stižu mirnije poruke iz Srbije, ali zašto ne. Orić je u zatvoru i sudi mu se po namještaljki, a rezolucija o Srebrenici je već skoro zaboravljena.

Iznenađujuću poniznost i oduševljenje s Vučićem prije para dana pokazao je i gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković. Ali on se posvetio svojoj funkciji i nastoji iskoristiti uspostavu političkih odnosa Srbije sa BiH i obnoviti Srebrenicu vratiti joj onaj status i sjaj koji je imala prije nego što su je devastirale srpske okupacione sile. Njegovo snishodljivo udavaranje se moglo donekle razumjeti. Ali Bakirovo udvorničko udvaranje Srbiji i Vučiću je neshvatljivo, ponižavajuće, vazalsko, sramotno… Svako otvoreno i škakljivo i djelom provokativno pitanje koje je voditelj intervjua postavio Vučiću, Bakir je presjecao i pokušavao ga oslabiti, ublažiti mu ton, preusmjeriti ga na sporedna pitanja i prejudicirati odgovor… Bakir nije našao za shodno da kaže da BiH ne traži milostinju, da je Srbija bila agresor, da je počinila ogromna materijalna razaranja i da treba to da plati…ne da daje milostinju…Neka mi oprosti, ali mi to nije izgledalo kao domaćinski donos, već kao uvlačenje i dodvoravanje.

Po Bakirovom udvorničkom ponašanju u dijelu intervjua moglo se pomisliti da je on Vučićev asistent, a ne jedan od intervjuisanih. Ako je htio Vučiću dati do znanja da ga razumije, ako je pokušavao ući u njegove cipele, nije to bilo na pravi način i u pravo vrijeme.Umjesto da dostojanstveno zastupa državu kao državnik kome je ta uloga povjerena, Bakir je nastojao spriječiti TV voditelja da Vučiću postavlja neugodna pitanja, kako se ovaj ne bi zacrvenio od stida i neugodno osjećao. Na pitanje voditelja Vučiću “kako se mogao promjeniti, od ratnika koji je prije 20 godina za jednog Srbina tražio 100 muslimana, postati mirotvorac“, Bakir se uzvrpoljio i uznemirio, kao da je pitanje postavljeno njemu. Mogao se steći utisak da je ovim pitanjem više pogođen on nego Vućić. Stavio se u ulogu katalizatora, nastojeći zapaljivom pitanju promjeniti boju i ublaži ton. Vučiću naravno nije trebao sufler. Prvo se okomio na voditelja, tražeći od njega da spusti ton, a potom rekao da su to “riječi izvađene iz kontesta“, što nije zvučalo dovoljno uvjerljivo. A kako se drugačije može protumačiti zahtjev “100 mrtvih Bošnjaka za 1 mrtvog Srbina“? Zar takvoj formulaciji treba tražiti kontekst? Zar takve riječi nemaju isto značenje u kontekstu i van konteksta?

Bakiru ne treba obeštećenje već reintegracija, da se povežu pokidane niti i zaustave nekontrolisani ispadi. Po njemu je svaka etnička grupa na ovim prostorima bila ugrožavana, a možda najviše Srbi. On smatra da treba “izići iz začaranog kruga i pristupiti reintegraciji unutar BiH, te zajednički u EU i jednoga dana u NATO“. Za njega je od posebne važnosti “što u Srbiji sada imaju tako zrelog lidera kakav je Vučić, koji priznaje Bošnjake i našu kulturu…“.

Šta su za Vučića i Srbiju identične vrijednosti?

Za Vučića mi imamo isti sistem vrijednosti. Srbija i Srbi priznaju BiH, njen teritorijalni integritet i Bošnjake kao narod. Srbi razumiju žrtve koje su imali Bošnjaci, ali i Bošnjaci trebaju razumjeti da su Srbi pretrpjeli ogromne žrtve u BiH, Hrvatskoj, u NATO napadima i na Kosovu. Po njemu je suština dogovora da se podrži Rs i postojanje Rs u okviru BiH. Ako Bošnjaci hoće mir treba da kažu da Republika srpska treba da postoji…I nije trebao u tome tražiti sugovornika. Iako je Vučić na pitanje voditelja hoće li Srbija priznati Rs, ako Dodik provede referendum o pravosuđu, odgovorio „to ćemo vidjeti kasnije“, Bakir je kao da dijeli babovinu, obećavajuće izjavio „Niti ćemo mi ukinuti Rs niti će oni ukinuti BiH “. “Trebamo raditi na tome da Srbi u Sarajevu budu jednakopravni kao Bošnjaci u Banja Luci”.

Niko ne može priznati postojanost genocidne Rs

Do sada nijedan bošnjački političar nije pokazao dovoljno odlučnosti da na mjerodavnom mjestu otvoreno kaže šta je za građane BiH i za njega Rs. Ako Bakir nije smatrao umjesnim ili nije imao snage da kaže da je  Rs genocidna tvorevina, da je instalirana na teritoriji na kojoj je pobijeno… silovano… sa kojeg je protjerano…, nije imao mandat ni pravo govoriti o priznanju genocidne. Ako mu je Babo morao prihvatiti nepoželjna rješenja i u nekom smislu kumovati osnivanju Rs, sin Bakir u ovom vremenu i ovim uslovima nije ničim prisiljen prihvatati rješenja koja su nepravedna i nepovoljna za BiH i Bošnjake… Po Vučićevom sistemu vrijednosti niti ćemo mi ukinuti RS niti će oni ukinuti BiH. On hoće da na takav način budemo jednaki. Egal. Oni pobili i protjerali polovinu Bošnjaka, zaposjeli bošnjačku zemlju,  parama MZ izgradili sebi kuće, i sada uživaju u svemu što su osvojili puškom i kamom. To je za Bakira prihvatljiva jednakost. Može Bakir gurati prošlost za leđa i zdraviti se bratski s Vučićem, jer njemu niko nije poginuo od Vučićeve ruke. Nije rekao da Bosna i Bošnjaci nisu nikog napali, nisu prešli Drinu da ubijaju Srbe, već se dogodilo obratno. Umjesto svega toga, jedva se usudio reći “da su Bošnjaci bili najveće žrtve u posljednjem ratu, da je za 1 sat genocidni ubijeno više civila Bošnjaka nego Srba u 4 g. rata.“

A Vučić, Slijedom Koštunice i Tadića, nije propustio da kaže da je njegova obaveza po Dejtonu da bude garant…, što u praksi znači do ima patronat nad Dejtonskim BiH. S pravom vjerujem da se svaki rodoljubivi Bosanac od ovog garanta ježi.  Umjesto da traži moralnu satisfakciju i materijalnu nadoknadu za bošnjačke žrtve, Bakir se sa Vučićem upušta u trgovinu. Bosni ne treba milostinja, već priznanje i prihvatanje istine o onom što se u BiH dogodilo devedesetih godina prošlog vijeka.

Nema zdravih dobrosusjedskih odnosa bez priznanja istine

Ustupcima i trulim kompromisima ne zaustavlja se hegemonistička srpska politika, već se ohrabruje da ide dalje

Iako je intervju sa premijerom  Srbije Vučićem i članom Predsjedništva BiH Izetbegovićem na TV B1 u Pressingu bio samo uvertira pred zajedničku sjednicu Vlade Srbije sa Savjetom ministara BiH, omogućio nam je da shvatimo da se odnosi između BiH i Srbije mjenjaju na bolje, ali punog zaokreta nema niti će biti dok Srbija ne prizna istinu, odustane od pretenzija na bh teritorij i pusti narodima BiH da sami uređuju svoje međusobne odnose. Nikakvim novcem ne može se kupiti pomirenje koje nije zasnovano na istini i pravdi. Iako smo iz zadnjeg rata svi izašli kao gubitnici, nismo svi jednako izgubili. Okretanje budućnosti je svakako dobro i nužno, ali ići u budućnost a ne vidjeti prošlost, pogotovo tako strašnu i poraznu za BiH i Bošnjake, je čisto ludilo. Ako se Srbija i njen premijer toliko zalažu za zbližavanje i dobrosusjedstvo zašto ne traže od srbijanskih medija i medija pod kontrolom Rs da prestanu lagati javnost i svoj narod i počnu istinito informisati o onom što se u BiH dogodilo devedesetih godina prošlog vijeka i što se događa danas.

Da u odnosima Srbije prema BiH ništa suštinsko nije promjenjeno govore brojne dobro poznate činjenice. Rezolucija o Srebrenici je već dio zaborava, Naser Orić je u zatvoru, prijetnja refendumom o bh pravosuđu je još mina u temeljima BiH, a Vučić u zvijezde kuje Dodika, Izetbegović za Vučića ima samo riječi hvale, a četničkog vojvodu Poplašena nominiraju za najznačajniju poziciju u obrazovanju mladih. Sve to govori da BiH može i treba graditi dobrosusjedske odnose sa svim zemljama koje je okružuju, uključujući Srbiju, ali ne treba i ne smije odustajati od svojih legitimnih prava, uključujući pravo na ratno obeštećenje države i građana. Čelni ljudi BiH, prije svega Bakir Izetbegović, dovoljnio su dugo u politici da su mogli da uoče, nauče i shvate da se političkim ustupcima i trulim kompromisima ne zaustavlja hegemonistička srpska politika, već se ohrabruje, dobija krila i potstiče da ide dalje.

Bosanski i Bošnjački političari, ako se istinski zalažu za dobrobit BiH, trebaju se okrenuti svom narodu, osjetiti njegov puls i ispunjavati njegove zahtjeve i volju. Udvornički odnos i koketiranje sa onima koji imaju opasne drugačije interese ugrožava i narušava temeljne osnove države Bosne i Hercegovine.

Burlington, 12.Novembra 2015

Zijad Bećirević

Zijad_Becirevic2

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    ma taj je Bakir glupison nesposoban i neznalica,jedino sto zna sebi u dzep krasti.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s