Emir Bubalo, Općinski načelnik Konjica: ZADRŽATI LJUDE DA RADE I ŽIVE U SVOJOJ ZEMLJI

Posted: 4. Novembar 2015. in Intervjui

emir-bubalo-konjicDavno je bila 1997. godina, kada sam prihvatio mjesto načelnika općine Konjic. U tom momentu, sigurno je, da nisam mogao niti zamisliti, da ću na tom mjestu ostati, moram Vas ispraviti, nije petog, nego šestog, mandata…..Za relativno kratko vrijeme, u odnosu na druge općine, uspjeli smo ispuniti očekivanja međunarodne zajednice. Nije bilo jednostavno niti naći adekvatan smještaj za privremene stanovnike naše općine, koji se još uvijek nisu mogli vratiti na svoja prijeratna boravišta, a imali smo obavezu vratiti imovinu prijeratnim vlasnicima. No, uspjeli smo, i mnogo puta je, upravo Konjic, istican kao Općina sa dobrom praksom, u ovom segmentu…..Skloni smo zaboravljanju loših i ružnih događaja. Stoga smo mi, u Općini Konjic, u zadnjih desetak godina, odlučili da godišnji izvještaj načelnika, javnosti predočavamo kroz sliku i riječ, odnosno, kroz jedan kratki, polusatni prikaz svega značajnog i zanimljivog za našu općinu, što se dogodilo, između dva izvještaja. U, ovom slučaju, između dva 16.juna, s obzirom da je 16.juni izabran kao Dan općine Konjic, i kada sumiramo izvršenja planiranih projekata u protekloj godini…..Trenutna ekonomsko- socijalna situacija u općini Konjic, je u odnosu na općine sa približnim brojem stanovništva, visoko ispred…..Dakle, izgradili smo preko 150 km novih primarnih vodovoda većih profila sa preko 50 vodovodnih bazena zapremine od 50 m3 do 250 m3. Slobodno mogu reći da smo za kratki period obezbjedili uredno vodosnabdjevanje za preko 95 % stanovnika u Općini Konjic…..Projektom „marka na marku“, kao i politikom da ćemo učestvovati gdje god se obezbjedi dio sredstava od viših nivoa ili od eksternih donatora, mi smo asfaltirali, betonirali preko 700 km lokalnih puteva, gdje je samo novih trasa probijeno preko 300 km…..Po poslednjim pokazateljima od septembra mjeseca ove godine, broj nezaposlenih osoba je 4.134, što je u procentu 12,2 % od radno sposobnog stanovništva…..Turistički potencijal je zaista nesporan. Ne samo ja, nego i svi moji sugrađani, volimo reći da smo nagrađeni svim ovim ljepotama koje nas okružuju i beskrajno zahvalni na tome…..Turizam su godine i godine ulaganja, navika, edukacija. Poslužit ću se jednim primjerom kada su engleskog vrtlara upitali kako su im vrtovi i travnjaci onako uređeni i privlačni. On je odgovorio: Pa, posijali smo travu i zalijevamo. A ovaj se iznenadi i reče: Samo to!- Da, odgovori vrtlar- samo, to je u zadnjih 300 godina.-…..Tako da su Festival hrane ”Food fest ” i Sajam poljoprivrednih proizvoda, koji se održava već 10 godina u Buturović Polju, kraju poznatom po proizvodnji posebne vrste paradajza, u narodu nazvanog ”Konjičkim”, u biti, posljedica općinske politike razvoja poljoprivrede i ulaganja u poljoprivredni sector, kroz poticaje, revolving kredite i donacije, na čemu se neće stati, nego, naprotiv, ambicioznim projektima, nastojimo animirati stanovništvo da se vrati poljoprivrednoj prozvodnji, čime će moći zasigurno obezbijediti siguran izvor prihoda za svoju obitelj…..Zuko Džumhur je i dan danas sveprisutan u Konjicu, samim tim što je još prije rata Općina Konjic otkupila rodnu kuću, koja je na žalost u godinama od 1992- 1995, bila skoro uništena. Kuća je sredstvima Općine Konjic popravljena, vraćena u prvobitno stanje i sada je njena funkcija muzeja, te se tako i zove, Muzej ” Rodna kuća Zuke Džumhura”, u kojoj su pohranjena književna djela u originalu, odjeća prepoznatljiva za ovog ”hodoljupca”, brojne fotografije i karikature…..

Gospodine  Bubalo! Minulog 7. oktobra su se navršile tri godine obnašanja Vašeg petog uzastopnog mandata kao Općinskog načelnika, što me asocira na situaciju sa Milanom Bandićem, gradonačelnikom Zagreba. Kako Vam to uspijeva, odnosno čime objašnjavate toliko, dugogodišnje
povjerenje birača?

Bubalo: Da, u pravu ste. Davno je bila 1997. godina, kada sam prihvatio mjesto načelnika općine Konjic. U tom momentu, sigurno je, da nisam mogao niti zamisliti, da ću na tom mjestu ostati, moram Vas ispraviti, nije petog, nego šestog, mandata.

Na pitanje, kako mi to uspijeva, odgovorit će se, kroz odgovore na slijedeća pitanja koja ste mi postavili u ovom intervjuu. A, na samom početku, vratio bih se u tu davnu ‘97. godinu, pa, mogu reći, neposredno nakon rata. Konjic je, dvije godine prije moga postavljenja, od međunarodne zajednice proglašen prvim otvorenim gradom, što nam je bilo i čast ali i obaveza da ispunimo sve uvjete koji su nam kroz taj proglas, bili dodijeljeni, što je značilo, povrat imovine svim vlasnicima nekretnina, obnovu, pomoć povratnicima, i još mnogo drugih obaveza, koje smo ispunjavali, po zakonu i kako pripada.

Za relativno kratko vrijeme, u odnosu na druge općine, uspjeli smo ispuniti očekivanja međunarodne zajednice. Nije bilo jednostavno niti naći adekvatan smještaj za privremene stanovnike naše općine, koji se još uvijek nisu mogli vratiti na svoja prijeratna boravišta, a imali smo obavezu vratiti imovinu prijeratnim vlasnicima. No, uspjeli smo, i mnogo puta je, upravo Konjic, istican kao Općina sa dobrom praksom, u ovom segmentu.

Skloni smo zaboravljanju loših i ružnih događaja. Stoga smo mi, u Općini Konjic, u zadnjih desetak godina, odlučili da godišnji izvještaj načelnika, javnosti predočavamo kroz sliku i riječ, odnosno, kroz jedan kratki, polusatni prikaz svega značajnog i zanimljivog za našu općinu, što se dogodilo, između dva izvještaja. U, ovom slučaju, između dva 16.juna, s obzirom da je 16.juni izabran kao Dan općine Konjic, i kada sumiramo izvršenja planiranih projekata u protekloj godini.

Kad sam rekao da smo skloni zaboravu, uvjerili smo se, 2008.godine, radeći presjek deset proteklih godina, uz snimke našeg grada i općine, nastalih neposredno nakon rata.

Tek, kada smo, uporednim snimcima 1998- 2008 godina, sagledali, prijašnje i tadašnje, iz 2008 godine, postojeće stanje, vidjeli smo da je Konjic napravio, slobodno mogu reći, korak od sedam milja, u svojoj obnovi i razvoju.

Od potpuno uništene industrije, infrastrukture, stambenih jedinica pa do danas, kada je potpuno izmijenjena slika.

Možda se u ovom izrečenom donekle, krije odgovor na Vaše pitanje, kako objasniti dugogodišnje povjerenje birača.

Kako vidite trenutnu ekonomsko-socijalnu situaciju u Općini?

Bubalo: Trenutna ekonomsko- socijalna situacija u općini Konjic, je u odnosu na općine sa približnim brojem stanovništva, visoko ispred. Ako govorimo o trenutnom stanju i trenutnoj slici grada, u kratkim crtama,  da je ponovnim pokretanjem namjenske industrije, koja je do rata u BiH, uz metalnu i drvoprerađivačku bila nosilac razvoja, moram li napomenuti, i koja je u tim nesretnim godinama u potpunosti uništena, te zapošljavanjem oko 1000 novih radnika, otvaranjem novih privrednih pogona, ulaženjem stranog kapitala, fokusiranjem na razvoj poljoprivrede i turizma, ne možemo biti nezadovoljni. Opet kažem, u poređenju sa drugima, no, sa konstantnim inputom da može bolje i da kontinuirano treba da se radi na proširenju kapaciteta, na zapošljavanju novih radnika, što samo po sebi znači, konstantan napredak općine.

Koji su značajni projekti u Konjicu do sada završeni, odnosno za vrijeme Vaših mandata?

Bubalo: Dolaskom na mandat Načelnika, susreo sam se sa problemom veoma lošeg stanja u oblasti  budžeta, nedovoljno izgrađene kao i ratom uništene postojeće  infrastrukture,veoma lošeg stanja opremljenosti komunalnih preduzeća,  obaveza provođenja imovinskih zakona i obnove ratom uništenih stambenih objekata. Da bi se značaj posla i ozbiljnost problema shvatio, moram još jednom napomenuti da je općina Konjic brdsko-planinska, sa povrsinom cca.1.300 kilometara kvadratnih, kako sam već rekao, prostorno najveća općina u Federaciji BiH , gdje su pojedina naselja udaljena preko 60 km od centra.

Kao prioritet postavljena je  izgradnju infrastrukture, tako da smo kroz zajednički angažman sa stanovništvom , doveli telefonski signal i na najudaljenija naselja u općini Konjic, popravili snabdijevanje električnom energijom svih sela. Izgrađeno je  više savremenih vodovodnih sistema u svim sekundarnim centrima i to:Buturović Polje, Seonica,  Obri, Gorica, Kostajnica, Čelebici, Glavatičevo, Džepi, Vrdolje, Kašici, Čuhovici, vodovod naselja desne obale Jablaničkog jezera (naselja Donje Selo, Cerići, Kralupi, Lisičići sa velikim brojem zaselaka koji su dobili vodu), izvršena je  rekonstrukciju postojećeg sistema na Boračkom jezeru, Ovčarima, Podorašcu itd. Također, u gradu smo uradili dva nedostajuća primarna voda i cijeli gradski sistem uvezali u gradski prsten vodosnabdjevanja, čime smo znatno postigli na povećanju pritiska u sistemu, stabilnost vodosnabdjevanja, kao i izradili vodovodni sistem visinskih zona grada. Dakle, izgradili smo preko 150 km novih primarnih vodovoda većih profila sa preko 50 vodovodnih bazena zapremine od 50 m3 do 250 m3. Slobodno mogu reći da smo za kratki period obezbjedili uredno vodosnabdjevanje za preko 95 % stanovnika u Općini Konjic.

Putna infrastruktura je značajno unapredjena, a najznačajniji projekti su: most Čelebici-Lisičići preko Jablaničkog jezera, mislim i sada najduži most preko vodene prepreke (524,00 m), sa priključnim saobraćajnicama, petljom i raskršćem na M-17 u naselju Čelebići, kao i u njegovom nastavku put Lisičici-Nevizdraci, sa elementima puta regionalnog karaktera, čijim je puštanjem u korištenje,  prvi put od izgradnje HE Jablanica, desna obala povezana kvalitetnom saobraćajnicom sa gradskim centrom.

Također, u dolini Neretvice smo, pored  izgradnje putnih saobraćajnica, izgradili preko 10 manjih putnih mostova regionalnog karaktera dužine od 10- 50 m, kao i više mostova dužine do 15 m na pristupima naseljenim mjestima, kao npr. u Podorašcu, Glavatičevu i slično.

Projektom „marka na marku“, kao i politikom da ćemo učestvovati gdje god se obezbjedi dio sredstava od viših nivoa ili od eksternih donatora, mi smo asfaltirali, betonirali preko 700 km lokalnih puteva, gdje je samo novih trasa probijeno preko 300 km. Ovdje smo bili dosljedni,tako da smo radili i u perodima kada su kasnile i po četiri plate uposlenicima, ali smatramo da se isplatilo.

Intervencije na gradskim saobraćajnica smo započeli sa ulicom Luka-Gradski stadion-most Drecelj, dužine oko 1000 m, gdje je više od pola trase profila preko 10 m sa kvalitetnom saobraćajnicom i pješačkom stazom  koja je vrlo brzo od građana prozvana „Kardiovaskularna ulica“ jer se na taj način dobili veoma kvalitetan prostor za šetnju.

Obnovili smo Stari željeznički most na Drecelju čim je grad dobio prvi put gradsku alternativnu sobraćajnicu desnom obalom rijeke Neretve, koja se povezala i sa regionalnim i magistralnim putem.

Da bi smo produžili pješačku zonu na Luci smo izgradli zavješeni pješački most a građani su ga od milja prozvali „Most ljubavi“.

konjic_0

Realizovali smo, po mom mišljenju, i najznačajniji projekat rekonstrukcije Stare jezgre Konjica, gdje smo prvo obezbjedili svu prostorno-plansku i projektnu  dokumentaciju. Ovo je bio veoma kompleksan projekat sa najznačajnijim zahvatom obnove Stare ćuprije, objekta kulturno-istorijskog nasljeđa iz 16.vijeka. Ovaj objekat sa drugim objektima kao što su izgradnja i puštanje u rad sa kompletnom postavkom Zavičajnog muzeja, obnovom starih dućana na lijevoj obali Neretve, kao i poslovnim nizom na desnoj obali, popločanjem saobraćajnice na lijevoj obali, na desnoj obali pjesačkih staza, ljetnjih bašti, uspjeli smo vratiti Konjicu ono po čemu je bio prepoznatljiv i ostvariti san svih Konjičana.To je normalno stvorilo preduslove za unapređenje turističke ponude, koji je uz bogato kulturno istorijsko i prirodno nasljeđe, izgradnju više dobrih restorana, hostela i hotela (“Garden Siti” i sl.) te rafting na Neretvi svrstalo Konjic u nezaobilazne turističke destinacije u Bosni i Hercegovini.

Ovaj projekat je tražio da se riješe preduslovi za obavljanje gradskih funkcija, tako da smo prethodno morali riješiti pitanja postojeće infrastrukture (voda,kanalizacija,oborinske vode…), dok smo pitanje saobraćaja morali riješiti izgradnjom novog gradskog mosta Orašje -Donje Polje, preko rijeke Neretve dužine 116 m, proširenje saobraćajnog tunela prema ovom mostu, koji je bio i uzak i male visine, što je opet otvorilo pitanje urbanog uređenja, te saobraćajnice koju smo uspješno uredili. Ovi radovi su kontinuirano trajali oko 6 godina i moram istaći da su i građani, iako su trpili znatne probleme prilikom obavljanja svojih dnevnih obaveza, dali veliku podršku ovim projektima.

Također, proširili smo i gradski most na Trešanici, izgradili preko 500 m novih obaloutvrda na rijeci Neretvi i Jablaničkom jezeru, uradili preko 10 km novih pješačkih staza.

Ove aktivnosti su pratili i radovi na izgradnji i uređenju pješačkih sobraćajnica, popločanjima gradskih ulica, uređenju gradskih parkova, ulaganjem u infrastrukturu prema privrednim subjektima i privrednim zonama.

U ovom periodu smo uradili i značajna ulaganja i u JKP „ STANDARD“ koje se brine o prikupljanju, odvozu i deponovanju komunalnog otpada, kao i kompletnoj komunalnoj higijeni grada. Nasljedio sam preduzeće koje nije imalo ni sjedišta i sa veoma skromnom opremom za rad. Prvo smo obezbjedili garažni prostor za vozila, opremili preduzeće sa opremom (kontejneri, kamioni, čistilice itd), izgradili gradsku tržnicu, gradsku garažu i na kraju izgradili i opremili savremeni „Centar za upravljanje otpadom“, tako da se sada radi o jednom veoma opremljenom komunalnom preuzeću. Isti posao smo uradili i sa Profesionalnom vatrogasnom jedinicom  koja je od jednog poluispravnog kamiona, postala među zasigurno najopremljenijim jedinicama u F BiH, sa sjedištem u novom Vatrogasnom domu, kojeg smo kupili i kompletnog obnovili. Proveli smo aktivnosti sa stranim donatorima,tako da je i Opšta bolnica kompletno obnovljena.

U oblasti energetske efikasnosti, kompletan grad smo, zamjenom starih rasvjetnih tijela,  pokrili  sa “Led rasvjetom” (preko 2000 rasvjetnih tijela).

A koji su u toku?

Bubalo: Prije svega svi ovi projekti su jednostavno inicirali nove projekte  tako da smo trenutno u punom angažmanu realizacije projekta izgradnje Kanalizacionog sistema i uređaja za prečišćavanje otpadnih voda. Plan nam je da do kraja 2017. godine sva veća naselja imaju izgrađen savremeni kanalizacioni sistem sa uređajima za prečišćavanje, tako da se u vodotoke i stajaće vode ne ispuštaju fekalne vode bez prethodnog tretmana.Također, Centar za upravljanje otpadom želimo unaprijediti sa izgradnjom novih kapaciteta (zbrinjavanje svih vrsta otpada,savremeno komposište itd.).

Imamo i nove planove po pitanju unapređenja saobraćaja u gradu, izgradnju još jednog mosta uzvodno od grada, nove saobraćajnice uz industrijsku zonu „Igman“, još novih gradskih parkinga, rekonstruisati i izgraditi gradsku pijacu, urediti gradske saobraćajnice i pločnike.

Dodatno, želimo uspostaviti još novih „industrijskih zona“ pošto su postojeće već prilično popunjene, kako bismo napravili i dodatni iskorak u zapošljavanju stanovništa, koristeći trenutni zamah privrede u gradu , kao i stvorene preduslove u razvoju infrastrukture.

U poljoprivredu i stočarstvo smo i dosada ulagali ali i tu imamo planove da dosta agresivnije krenemo.

Također, ranije započete projekte u iskorištenju hidroenergetskih potencijala, planiramo intenzivirati i ubrzati izgradnju mini hidroelektrana (do sada smo za preko 40 dali koncesije).

Ukoliko uspijemo u ovim planovima, uvjereni smo da će se povećati i stopa zaposlenosti, što nam je u svemu što radimo, prioritet. Zadržati ljude da rade i žive u svojoj zemlji.

Koji su privredni subjekti nosioci privrednog razvoja Konjica, danas?

Bubalo: Nosioci privrednog razvoja u Konjicu su: PD’’Igman’’ Konjic, ‘’Graewe- TADIV’’, ‘’SurTec’’, Tvornica kartonske ambalaže’’ Konjic- karton’’, ‘’VALBIH- ulja i maziva’’, ‘’Rukotvorine’’, ” Tvornica NN d.o.o Konjic” i ”CORIALIS” d.o. Konjic.

Kolika je današnja stopa nezaposlenosti na nivou Općine?

Bubalo: Po poslednjim pokazateljima od septembra mjeseca ove godine, broj nezaposlenih osoba je 4.134, što je u procentu 12,2 % od radno sposobnog stanovništva.

A prosječna stopa nataliteta i mortaliteta u posljednjih pet godina, naprimjer:

Bubalo: Prema pokazateljima, koji se odnose na proteklih pet godina, nažalost, stopa mortaliteta je za svaku godinu, bila veća u odnosu na stopu nataliteta.

Turistički potencijal Konjica i njegove okoline je nesporan. Da li ga prate odgovarajuća infrastruktura, kadrovi i marketing?

Bubalo: Tačno je to što ste rekli. Turistički potencijal je zaista nesporan. Ne samo ja, nego i svi moji sugrađani, volimo reći da smo nagrađeni svim ovim ljepotama koje nas okružuju i beskrajno zahvalni na tome. Kao što sam već naglasio, do rata je nosilac privrednog razvoja bila metalna, namjenska i drvna industrija. Turizam je, bez obzira što smo mi i tada imali sva ova prirodna bogatstva kao i danas, bila sporedna djelatnost kojoj se nije poklanjala značajna pažnja, niti se smatralo da turizam može biti okosnica razvoja konjičke općine. O turizmu kao o mogućnostima i perspektivama razvoja počelo se malo više razmišljati i stavljati u žižu interesiranja obnovom Kamene ćuprije u Konjicu,

????????????????????????????????????

te postepenom izgradnjom Stare jezgre grada, oko koje je počeo da živi jedan potpuno novi život. Preciznije rečeno, počela se mijenjati svijest građana o vrijednostima koje imamo. Planski su pravljeni restorani, hoteli, ništa nije prepušteno slučaju. Turističke agencije koje su u privatnom vlasništvu i koje, svakako, i u svom interesu žele učiniti ugođaj za goste i posjetitelje Konjica, trude se da profesionalno rade svoj posao, pri tome, istovremeno radeći na sopstvenoj edukaciji i usavršavanju za poslove turizma.

Ono što imamo u Konjicu je originalno i jedinstveno. Pri tom mislim na Muzej drvorezbarstva iz porodice Mulić, prvi takve vrste u svijetu, Drvorezbarstvo porodica Nikšić, koji svake godine osvajaju prestižne nagrade iz ove oblasti na svjetskim sajmovima, pojedinci koji se bave ovom djelatnošću, zatim, popularno nazvano, Titovo sklonište, objekat D0, jedan od rijetkih u svijetu. Uz sve ovo da pridodam rafting rijekom Neretvom u dužini od 21 km kroz veličanstvene kanjone, koji je doživio potpunu ekspanziju na ovim prostorima i postaje sve privlačniji kako za domaće tako i za strane goste, mogućnost planinarenja na Prenj – planinu, surovu, gordu i prelijepu, gdje se snijeg zadržava preko cijele godine. I na kraju, bitno je spomenuti planinske biciklističke ture, koje su uvrštene u svjetske bike destinacije, stazama, koje su povezane od Konjica, planinom Visočicom, Bjelašnicom, do Lukomira, atraktivnog sela, jedinog naseljenog mjesta na nadmorskoj visini od 1.700 metara, pa kružnom turom, natrag  do Konjica.

Uz sve ove naše lokalne ljepote, mi ne zaboravljamo da su, na svega, sat i pol vožnje od Konjica i blagajska Tekija, i manastir Žitomislić, i Gospa međugorska, uz blizinu mora koje je od Konjica udaljeno nekih 100-tinjak kilometara,  aerodrom Sarajevo 45 km, magistralni put koji prolazi kroz Konjic. Svi ti segmenti,  u toj zaokruženoj šemi, Konjic mogu postaviti u samo središte razvoja, ne lokalnog o kojem me pitate, nego i BH turizma.

Svjesni smo da turizam nije riječ, koju sklopiš u rečenici :- Od sutra se počinjem baviti turizmom-, i istog trena, kada izrekneš tu famoznu rečenicu, nastane procvat.

Turizam su godine i godine ulaganja, navika, edukacija. Poslužit ću se jednim primjerom kada su engleskog vrtlara upitali kako su im vrtovi i travnjaci onako uređeni i privlačni. On je odgovorio: Pa, posijali smo travu i zalijevamo. A ovaj se iznenadi i reče: Samo to!- Da, odgovori vrtlar- samo, to je u zadnjih 300 godina.-

Dakle, naša je obaveza da postavimo osnov, temelj, da započnemo, da probudimo u ljudima spoznaju da turizam nije samo pogled na ljepote, nego mnogo, mnogo više.

Ono što je zadatak Općine, to je infrastruktura u koju su kontinuirano ulaže, a o kojoj sam već rekao.

U svrhu obrazovanja kadrova u turizmu te boljeg marketinga, od prije tri godine u Konjicu je otvorena Visoka škola za menadžment i turizam, što je značajno, kako za domaće učenike i studente, tako i za studente iz susjednih općina,  koji svoju budućnost i egzistenciju vide u turizmu.

Razgovaramo u predvečerje 6. Međunarodnog festivala hrane “Food Fest” koji će se održati u Konjicu 7. i 8. oktobra, što znači da će taj važan privredni događaj biti iza nas kada se ovaj intervju bude čitao. Hoćete li reći nekoliko riječi o utiscima sa tog Festivala?

Bubalo: Sada kada ste spomenuli Festival hrane/Food fest, moram se vratiti u blisku prošlost i ukratko reći kako je nastala ideja organizacije ovakvog Festivala. Naime, općina Konjic je u zadnjih 15 godina ostvarila izuzetnu suradnju sa komunom Sund iz Norveške, na brojnim projektima obrazovanja, kulture, komunalija, javne uprave, pa napose i poljoprivrede. Tako da je  ideja nastala  od  norveških prijatelja po uzoru na isti festival koji se godinama  održava u Bergenu.

Norveško zapadno vijeće, te komuna Sund i ambasada Kraljevine Norveške su od početka Festivala partneri u organizaciji, i ono što moram priznati jeste da Festival svake godine dobija na značaju. Svjesni da je hrana, i to upravo zdrava hrana, kakva se proizvodi u konjičkoj općini ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini, osnov opstanka civilizacije, okrenuli smo se upravo takvoj proizvodnji voća, povrća, žitarica, mesa i mlijeka i ovakvi festivali i sajmovi  su prigoda da se vidi što to rade bh poljoprivredni proizvođači. Konjička općina je poznata po proizvodnji povrća, repovačkog sira, meda i prerađevina od meda…Konjički medari su nosioci svjetskih priznanja  u proizvodnji ovog proizvoda. Meso ovaca i krava sa planinskih pašnjaka je vrhunske kvalitete, a o ribi pastrmci, Potočarki, koja je autohtona uz Glavaticu, iz gornjeg toka rijeke Neretve, je već sve, mnogo puta rečeno.

Konjic - Food Fest

Tako da su Festival hrane ”Food fest ” i Sajam poljoprivrednih proizvoda, koji se održava već 10 godina u Buturović Polju, kraju poznatom po proizvodnji posebne vrste paradajza, u narodu nazvanog ”Konjičkim”, u biti, posljedica općinske politike razvoja poljoprivrede i ulaganja u poljoprivredni sector, kroz poticaje, revolving kredite i donacije, na čemu se neće stati, nego, naprotiv, ambicioznim projektima, nastojimo animirati stanovništvo da se vrati poljoprivrednoj prozvodnji, čime će moći zasigurno obezbijediti siguran izvor prihoda za svoju obitelj. Poučeni dosadašnjim primjerima, u individulani proces poljoprivredne proizvodnje, tkzv. obiteljski, uključuju se svi članovi jedne obitelji, što je i suština same ideje.

Na samom kraju, po meni su o ovom razgovoru nezaobilazni i neki znameniti Konjičani koji su svaki u njegovoj branši, u drugoj polovici prošloga stoljeća te sada, ovih godina, učinile Konjic poznatim i izvan BiH, pa i bivše SFRJ. Konkretno, mislim na rahmetli Zuku Džumhura, pokojnog Antu Markovića i Almu Subašić. Da li i kako Konjic njeguje uspomene na prvu dvojicu i da li je ponosan na mladu pjevačicu sevdaliniki Almu Subašić?

Bubalo: Da, naveli ste rahmetli Zuku Džumhura, Antu Markovića i našu mladu Konjičanku Almu Subašić, što nam je izuzetno drago, i na koje smo zasigurno ponosni.

zuko_dzumhur346x225Zuko Džumhur je i dan danas sveprisutan u Konjicu, samim tim što je još prije rata Općina Konjic otkupila rodnu kuću, koja je na žalost u godinama od 1992- 1995, bila skoro uništena. Kuća je sredstvima Općine Konjic popravljena, vraćena u prvobitno stanje i sada je njena funkcija muzeja, te se tako i zove, Muzej ” Rodna kuća Zuke Džumhura”, u kojoj su pohranjena književna djela u originalu, odjeća prepoznatljiva za ovog ”hodoljupca”, brojne fotografije i karikature. To je sada jedno mjesto sjećanja, koje svakodnevno obilaze brojne đačke ekskurzije i pojedinci, gosti našeg grada. Rodna kuća Zuke Džumhura je u sastavu Zavičajnog muzeja u Konjicu, u kom su, između ostalog, pored znamenitosti vezanih za Konjic, smještene postavke vezane za Lazara Drljaču, prvog akademskog slikara i poslednjeg bogumila koji se tako izjasnio, tražeći da mu stećak bude obilježje na poslednjem počivalištu, u mjestu Borci.

zavicajni_muzej_konjicc

Stećak, koji je znak da su na ovim prostorima živjeli Bogumili, i to u velikom broju, na što ukazuje veliki broj stećaka razasutih diljem cijele općine, po čijoj je brojnosti Općina konjička, druga u bivšoj zemlji, nakon Nevesinja.

Sve te činjenice koje sam sada naveo, o našoj prošlosti bile su uvijet za budućnost, i za činjenicu da su brojni, nespomenuti, znameniti Konjičani, naslijedili izuzetan dar od svojih predaka.I bilo bi nepošteno ne reći da ovaj naš grad obiluje ljudima od pera, misli, lijepoga glasa. Zavičajna biblioteka Konjic je bogata sa oko 200 naslova od 87 pisaca koji su rođeni u Konjicu ili su pisali o Konjicu, iz razloga što su u ovom gradu radili i živjeli. Tradicija horskog pjevanja nastavljena je kroz ženski i muški hor ‘Rezonanca” i ”Sejfullah”,

sejfullah

na pozorišnim daskama i sada igraju Konjički glumci i odigravaju se predstave iz cijele Bosne i Hercegovine, i bliže i šire regije, kroz utemeljeni Festival glumca. Festival narodnog stvaralaštva ” Konjička sehara”, koji ima dugogodišnju tradiciju i svake godine okupi veliki broj gostiju iz cijeloga svijeta , brojni pop i rock sastavi, slikari čiji kistovi, čini se, sami islikavaju najljepše slike koje nas okružuju. U gradu, za koji slobodno možemo reći da je božanski stage na otvorenom.

Otvorenog srca i otvorenih ruku za sve dobronamjerne putnike namjernike koji u sve većem broju pristižu da udahnu zrak koji su disali spomenuti i nespomenuti znameniti Konjičani i nagledaju se ljepote ovoga kraja.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (722)

vrbas-miso

 
komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    daj pusti te prazne price bozanske slike i crtezi to nije bozije ni bozanstveno,nelazi onje zabranio dase to radi i da neko nesto stvara kao on to nemoze niko i zato ste vi u belaju i moze opet davas kazna stignei ti horovi isto,sveje dzavolske pjesme to je zabranjeno u casnim knjigama,posebno u kuranu,uzmi pa malo nauci.i zapitajse stoje to bilo 92.i mozeli opet biti.

  2. SDP kaže:

    U vrijeme povratka imovine stanova i kuca pomocnik nacelnika za stambena pitanja je bio Nermin Niksic,A sto se tice pokretanja Igmana zna se ko je bio Premier prema tome ne kiti se tudjim perjom drzi se ti izgradnje mostova tu su pare LOPOVCINO PRESUDJENA

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s