Dr. sc. Goran Sunajko, član Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i znanstveni suradnik Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: ČINJENICA DA JE HRVATSKA POSTALA SLOBODNOM I NEOVISNOM DRŽAVOM TRIPALU NIJE BILA DOVOLJNA

Posted: 30. Oktobar 2015. in Intervjui

Goran Sunajko

Centar je utemeljen 2003. godine u Zagrebu kao udruga s ciljem promicanja društvenih vrijednosti koje je u svom političkom radu i mišljenju zastupao Miko Tripalo…..Miko Tripalo jedno je najznačajnijih imena novije hrvatske politike, čovjek koji je uvijek imao isti „politički program“ bez obzira na okolnosti u kojima se nalazio. U temelju njegova promišljanja i djelovanja uvijek je bio čovjek i važnost zaštite njegova dostojanstva bez obzira na političke i društvene pokrete u kojima živi i djeluje…..Gospodarski razvoj i rast, ali uz uvjet očuvanja socijalne države bili su također u temelju Tripalove političke vizije. Nakon političkih promjena 1990-ih u Hrvatskoj, slijedile su i gospodarske, odnosno prijelaz s planske na tržišnu ekonomiju koja je omogućila tržišne slobode i poduzetništvo, ali je sve više dokidala ono što se u zapadnim ekonomijama naziva socijalnom državom…..No, teško je reći ima li Vlada RH strategiju zaustavljanja negativnoga trenda odlaska mladih, osobito obrazovanih jer je to pitanje, čini se, vezano uz gospodarsko stanje, odnosno razinu dohotka per capita…..Zanimljivo je to kako je Tripalo u vremenu šutnje čitao zapadnu kritičku literaturu, a osobito je značajan njegov rukopis nastao kao komentar uz Popperovo djelo Open Society and its Enemies, koje će ga inspirirati za ideju otvorenog društva (1993. postat će predsjednik Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska)…..S Tuđmanom se Tripalo nije razilazio u važnosti slobodne Hrvatske, ali se razilazio upravo u društvenim i gospodarskim pitanjima, odnosno nije mogao pristati na program pretvorbe i privatizacije kakav se provodio početkom 1990-ih godina, koji je doveo do narušavanja temeljnih vrijednosti za koje se zauzimao i u Proljeću i u slobodnoj Hrvatskoj…..Knjiga koju pripremamo, zasad još radnog naslova Miko Tripalo: za demokratsku i socijalnu državu izbor je iz nekih objavljenih i neobjavljenih Tripalovih tekstova koji tematiziraju njegova nastojanja oko federalizacije Jugoslavije u prvome dijelu, te oko demokratskih promjena, ljudskih prava, odnosa prema BiH i socijalnih pitanja u drugome dijelu koji se odnosi na 1990-te…..

Kada je ustanovljen Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, šta su bili eventualni povodi za njegovo osnivanje i šta mu je temeljna djelatnost?

SUNAJKO: Centar je utemeljen 2003. godine u Zagrebu kao udruga s ciljem promicanja društvenih vrijednosti koje je u svom političkom radu i mišljenju zastupao Miko Tripalo. Neposredan povod njegova osnivanja nije hommage Miki Tripalu nego, u prvom redu, promicanje demokratizacija društva, socijalne pravednosti i socijalne države, zaštite ljudskih prava i sloboda te poticanje europeizacije hrvatskog društva. S obzirom da neke od navedenih vrijednosti u hrvatskome društvu nisu do kraja ostvarene, Centar je prepoznao važnost svog angažmana u unaprijeđivanju tih vrijednosti kao društveno angažirana udruga.

Zašto ime Centra Miko Tripalo?

SUNAJKO: Miko Tripalo jedno je najznačajnijih imena novije hrvatske politike, čovjek koji je uvijek imao isti „politički program“ bez obzira na okolnosti u kojima se nalazio. U temelju njegova promišljanja i djelovanja uvijek je bio čovjek i važnost zaštite njegova dostojanstva bez obzira na političke i društvene pokrete u kojima živi i djeluje. Svojim osobnim primjerom Tripalo je svjedočio upravo takvome načinu mišljenja i djelovanja. Kao dječak je iz imućne i ugledne Sinjske obitelji pobjegao i priključio se NOP-u ne zato što je morao, nego zato jer se želio suprotstaviti fašističkome režimu koji je protivan čovjeku. Kasnije, kao jedan od vodećih ljudi u SKJ-u, iz istih je humanističkih razloga podigao glas protiv hegemonije i unitarizma i nastojao reformirati Jugoslaviju radi ravnopravnijih odnosa među narodima i republikama što ga je trajno odredilo kao lidera Hrvatskoga proljeća. U konačnici, nakon raspada SFRJ i formiranja samostalne Hrvatske, Tripalo je ponovno, iz istih razloga, kritizirao vlast HDZ-a te upozoravao na važnost zaštite ljudskih prava i nacionalnih manjina te na neophodnost očuvanja Hrvatske kao socijalne države. Upravo je zbog takvog, konzistentnog političkog stava, Tripalo često bio marginaliziran osobito nakon Proljeća, što je samo svjedočilo kako političke nomenklature nisu bile zrele za prihvaćenje njegovih ideja. Kada se sve to uzme u obzir, a osobito odlika ustrajnosti u borbi za demokratske i humanističke vrijednosti, onda je i jasan odgovor na Vaše pitanje.

Jedna od aktivnosti Centra jesu projekti. Šta je osnovni cilj projekta Decentralizacija i lokalna samouprava: reforma sustava lokalne samouprave te da li je do sada projekt polučio neke rezultate?

decentralizacijaSUNAJKO: Centar je koncipiran kao svojevrsni think tank jer u svojem sastavu okuplja uglavnom znanstvenike, sveučilišne profesore prava, politologije, sociologije, filozofije, ekonomije, kulture i novinarstva, ali i ugledne političare koji svojim političkim djelovanjem zastupaju neke od Tripalovih ideja, što pokazuje kako Centar nije bez izravnog utjecaja. No, njegov se program temelji na projektima vezanima za pojedine relevantne društvene probleme i Centar ogranizira znanstvene i stručne skupove te javne tribine, zaključke kojih publicira kroz zbornike koje objavljuje s ciljem utjecaja na šire društvene krugove s nadom podizanja svijesti o pojedinim problemima. Jedan od njih je i Decentralizacija i lokalna samouprava pokrenut 2011. uz potporu Open Society Foundation. Nastao je na tragu Tripalova stava kako je istinska demokracija moguća jedino prema nečelu samoupravljanja koje kao preduvjet mora imati svijest o decentralizaciji i deetatizaciji u političkom ali i u gospodarskome smislu. Riječ je o načelu supsidijarnosti, odnosno da se nižim razinama prepusti odlučivanje i upravljanje ako je tako korisnije jer se središnja država ne treba uplitati u niže razine ako one mogu same funkcionirati, nego samo pružati institucionalni okvir i pomoć ukoliko je i kada to potrebno. Na taj bi se način postigao značajniji politički i gospodarski razvoj lokalnih jedinica koje bi se same, uz pomoć države, organizirale na način koji pridonosi njihovu razvoju, ali bi i time preuzele odgovornost koja se ne može jasno ogledati ukoliko je država centralizirana. Prema pokazateljima Hrvatska je u skupini manje decentraliziranih europskih zemalja. Istraživanjem je obuhvaćena procjena funkcioniranja lokalne samouprave u tri područja (teritorijalna podjela, financiranje, lokalna demokracija i kvaliteta lokalnog upravljanja) na temelju vlastitih istraživanja i analize već obavljenih istraživanja. Takva ocjena stanja bit će osnova za nacrt prijedloga reforme navedenih elemenata sustava, ali i povod otvaranju dijaloga s lokalnim udrugama i lokalnom javnom upravom o učinkovitosti, odgovornosti i transparentnosti upravljanja na lokalnoj razini. Primjera radi, zaključeno kako bi se Hrvatska trebala, umjesto postojeće dvojne podjele (županije te gradovi i općine), podijeliti u 5 regija.

Prerano je govoriti o rezultatima, jer ipak treba proći vremena da politički akteri uzmu u obzir ove prijedloge. Sa svoje je strane i u okviru svojih mogućnosti, Centar dovoljno naglasio važnost projekta. Publicirana je knjiga Decentralizacija koja sadrži iscrpnu ocjenu funkcioniranja lokalne samouprave u Hrvatskoj kao i naznake prioriteta i potrebnih budućih reformskih zahvata. Knjiga kao i projekt predstavljeni su više puta na sveučilišnoj razini (Sveučilište u Osijeku, Sveučilište u Rijeci te Sveučilište u Zagrebu), a 2012. godine članovi istraživačkog tima projekta prezentirali su nalaze i preporuke projekta Vladi Republike Hrvatske. Na prezentaciji projekta, uz potpredsjednika Vlade Nevena Mimicu, biti su prisutni i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, te ministar uprave Arsen Bauk. Članovi Centra Tripalo upoznali su ministre s rezultatima projekta koji Centra provodi uz financijsku potporu Instituta Otvoreno društvo i njihovog programa Local Governance Initiative.Članovi Vlade pokazali su velik interes za projekt Centra Tripalo te istaknuli važnost suradnje Vlade RH, stručnjaka i civilnog društva.

A jedna od tema kojima se Centar bavi jeste gospodarstvo i socijalna država. Da li su vršena (mislim na Centar) temeljita istraživanja o privatizaciji/pretvorbi u Hrvatskoj i stanju u hrvatskom gospodarstvu danas te do kakavih se pokazatelja, eventualno, došlo?

SUNAJKO: Gospodarski razvoj i rast, ali uz uvjet očuvanja socijalne države bili su također u temelju Tripalove političke vizije. Nakon političkih promjena 1990-ih u Hrvatskoj, slijedile su i gospodarske, odnosno prijelaz s planske na tržišnu ekonomiju koja je omogućila tržišne slobode i poduzetništvo, ali je sve više dokidala ono što se u zapadnim ekonomijama naziva socijalnom državom. Tripalo je u svojim tekstovima u tom razdoblju ponajviše inzistirao na važnosti očuvanja socijalne države, odnosno socijalnih prava radnika. Centar nema izravne instrumente kojima bi kao udruga mogao provesti takvu vrst istraživanja, no na konferencijama i tribinama koje je organizirao ekonomisti i drugi znanstvenici iznosili su svoje podatke i uvide u stanje gospodarstva. Najznačajniju studiju o tom pitanju, Centar je objavio u knjizi Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti u kojoj se iznose neki relevantni ekonomski uvidi. Pored toga, 2014. godine organizirana je važna tribina Nejednakosti i siromaštvo u Hrvatskoj,  koja je pokazala neke važne uvide. Udjel stanovnika u riziku siromaštva i socijalne isključenosti 2012. godine dosegao je 32,3%. Po tome je Hrvatska u skupini zemalja – članica EU s veoma nepovoljnim socijalnim pokazateljima. Posebno su zabrinjavajući podaci o nejednakostima u obrazovanju, glavnom kanalu vertikalne mobilnosti mladih generacija. Tako, npr., djeca neobrazovanih roditelja u Hrvatskoj, u odnosu na druge članice EU, imaju osjetno manje šanse da pohađaju ili pak završe fakultet.Važno je upozoriti da nejednakosti u obrazovanju slijede nejednakosti na tržištu rada, koje se intenzivno mijenja pod utjecajem globalizacije, tehnoloških promjena i drugih procesa u društvu.Također znamo da su u Hrvatskoj prisutne, mada prikrivene, osjetne nejednakosti u korištenju zdravstvene zaštite. Slično se može reći za pristup drugim vrstama socijalnih usluga i dobara, pomoću kojih država treba utjecati na smanjivanje socijalnih razlika među građanima te podizanje razine opće dobrobiti u društvu.

Mladi, visokoobrazovani i stručni kadrovi iz svih država nastalih raspadom SFRJ, masovno idu (ili žele da idu) u svijet u potrazi za sigurnom egzistencijom i boljim životom. To je slučaj i sa takvima iz Hrvatske, članice EU. Ima li, po Vašim spoznajama, Hrvatska vlada strategiju kako takav trend, ako ne potpuno zaustaviti, a ono bar reducirati?

SUNAJKO: To pitanje, čini mi se, nije vezano samo za sadašnju situaciju. Iz bivše Jugoslavije odlazilo se iz političkih, ekonomskih i društvenih razloga, a nakon rata i iz mnogih drugih bez obzira na postojanje ili odsustvo smišljenih programa raznih vlada. Kad je riječ o Hrvatskoj danas, ona jest članica EU, no to mladima omogućuje „Europu bez granica“, odnosno mobilnost koja omogućuje flekibilno obrazovanje i zapošljavanje. Hrvatska postaje otvorenija država i još važnije, otvorenije društvo iz kojeg se može otići, ali i u koje se može doći. No, teško je reći ima li Vlada RH strategiju zaustavljanja negativnoga trenda odlaska mladih, osobito obrazovanih jer je to pitanje, čini se, vezano uz gospodarsko stanje, odnosno razinu dohotka per capita. Naime, razumljivo je da će mlada radna snaga koja tek kreće u radni proces formiranja boljih životnih uvjeta ipak pristati na gotovo triput bolju plaću u inozemstvu koju može ostvariti za isti posao i razinu obrazovanja, stoga zaustavljanje tog trenda ovisi o rastu gospodarskog standarda u Hrvatskoj. Članstvo u EU može dugoročno doprinijeti ujednačavanju takvog standarda, odnosno smanjiti razliku između najrazvijenijih zemalja i onih manje razvijenih. To je pitanje, dakako, povezano i sa sustavom obrazovanja koje sve više postaje roba na tržištu bez smišljene strategije koja bi značila komunikaciju obrazovnog i gospodarskog sektora. O problemu mladih Centar je 2014. godine, u suradnji s Institutom za društvena istraživanja, organizirao znanstveni skup Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj a godinu dana ranije javnu tribinu Znanost i visoko obrazovanje – što činiti u Hrvatskoj? o strategiji razvoja znanosti i visokog obrazovanja.   

tripalo66-217x300Itekako je izazovno razgovarati o Miki Tripalu, za širu javnost poznatom kao jednom od vođa- vjesnika Hrvatskog proljeća iz 1971. godine. Ako je bio prisiljen na šutnju nakon uklanjanja sa političke scene, da li se ikome u to vrijeme (šutnje) povjerio barem privatno i rekao ko neposredno ili posredno stoji iza njegovog i Savkinog uklanjanja, personalno ili institucionalno?

SUNAJKO: Neposredan uvid o takvome čemu nemam, no mogu posrednim putem navesti kako je Tripalo privatno razgovarao o političkim događajima i prije i nakon Proljeća. Prije svega razgovarao je s Ivanom Šiblom i Ivanom Lekom te u krugu proljećarskih izopćenika koji se sastajao petkom uvečer (Srećko Bijelić, Janko Bobetko, Savka Dabčević-Kučar, Dragutin Haramija, Marko Koprtla, Ivan Leko, Stipe Mesić, braća Ivan, Milivoje i Zlatko Rukavina, Jure Sarić, Ivan Šibl, Franjo Tuđman). Od listopada 1985. do veljače 1987. vodio je niz razgovora s leksikografom i publicistom Josipom Šentijom o ključnim momentima svog političkog djelovanja, posebno o razdoblju Hrvatskog proljeća. Na osnovi tih razgovora napisat će 1989. autobiografsku knjigu Hrvatsko proljeće, a razgovore će 2005. objaviti Josip šentija pod naslovom Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću. Zanimljivo je to kako je Tripalo u vremenu šutnje čitao zapadnu kritičku literaturu, a osobito je značajan njegov rukopis nastao kao komentar uz Popperovo djelo Open Society and its Enemies, koje će ga inspirirati za ideju otvorenog društva (1993. postat će predsjednik Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo Hrvatska).

Ante Miko Tripalo je umro 1995. Da li je za života dočekao istinsko Hrvatsko proljeće, na javi?

SUNAJKO: Činjenica da je Hrvatska postala slobodnom i neovisnom državom Tripalu nije bila dovoljna. On se uvijek pitao kakva je ona. U tom kvalitativnome zahtjevu leži njegovo inzistiranje da ona bude socijalna i liberalna. S Tuđmanom se Tripalo nije razilazio u važnosti slobodne Hrvatske, ali se razilazio upravo u društvenim i gospodarskim pitanjima, odnosno nije mogao pristati na program pretvorbe i privatizacije kakav se provodio početkom 1990-ih godina, koji je doveo do narušavanja temeljnih vrijednosti za koje se zauzimao i u Proljeću i u slobodnoj Hrvatskoj. Mogao bih zaključiti kako je Tripalo dočekao slobodnu Hrvatsku, ali ne i onakvu kakvu je zamišljao u svojoj političkoj viziji demokracije i socijalne pravednosti.

Hipotetički, da li bi Miko Tripalo, da je danas živ, prepoznao neku lijevu, istinski socijaldemokratsku političku opciju u Hrvatskoj, istu ili sličnu njegovom poimanju i zalaganju za istu? Da budem konkretniji, da li je to današnji SDP Hrvatske, neko drugi, treći….?

SUNAJKO: Teško je to i hipotetički postaviti iz barem tri razloga. Prvo, političke stranke su u Tripalovo vijeme, a to nije tako davno, ipak imale jasnije odvojene programe no ove danas. Danas se one sve više primiču političkome centru, pa je teško razlučiti po čemu se razlikuju, osim po diskursu koji je sveden isključivo na politički marketing komuniciranja s biračima. Drugo, pozicioniranje stranaka prema političkome spektru na osi lijevo-desno, u suvremenoj se politološkoj analizi sve manje koristi, uglavnom zbog prije navedenog razloga. I treće, za razliku od zapadnih demokracija gdje je ta podjela uglavnom ekonomske i društvene naravi, u Hrvatskoj se odnos lijevo-desno svodi na nacionalne i vjerske odnose opterećene prošlošću, uglavnom onom vezanom za II. svjetski rat što potpuno promašuje smisao odnosa ljevice i desnice koji se u zapadnim demokracijama pronalazi u programskom sučeljavanju oko ekonomskih i društvenih pitanja.

Zbog svega navedenog, Tripalo bi se mogao složiti sa svim političkim strankama danas koje u programu imaju demokratizaciju društva, otvaranje novih radnih mjesta, zaštitu ljudskih prava i sloboda itd., no Tripalov je politički i životni put pokazao kako politika ne može biti „samo na papiru“. Tripalo je 1994. pokrenuo inicijativu za ujedinjenje socijaldemokratskih stranaka i grupa, a u listopadu je postao predsjednikom Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Izdvojio bih citat njegova govora na osnivačkom kongresu ASH jer najbolje opisuje ono što je mislio pod socijaldemokracijom:

“Dvije sam ideje dosljedno živio. Ideja pravde odvela me 1941. iz udobna, bogata i sigurna života u potpunu neizvjesnost, ali u bitku za jednakost i slobodu. Ideju pravde prepoznao sam i slijedio bez obzira na cijenu. Napustio sam komunizam kad sam shvatio da to nije ideja pravde već totalitarizam. Izašao sam iz sustava zaštićenih u svijet progonjenih. Nikad nisam napustio ideale socijalne pravde, jednakosti i slobode. A to je socijaldemokracija. Ideja hrvatske države ideja je mog života… Mi u hrvatskom proljeću htjeli smo suverenu Hrvatsku, Jugoslaviju kao savez suverenih država. To je bio smisao Amandmana 1971. i jedine realne opcije u onim prilikama. Totalitarizam se pokazao jačim od demokratskih ideja, bili smo slomljeni. Nakon toga znao sam da je za mene Jugoslavija mrtva kao ideja i sustav. Danas je hrvatska država realnost, ali bitka za Hrvatsku tek počinje, za Hrvatsku kao demokratsku građansku državu. I to je socijaldemokracija. I zato sam danas tu.”

Da li su ideje Mike Tripala danas postale nadahnućem relevantnog broja slobodoumnih ljudi u Hrvatskoj?

SUNAJKO: Za one koji su dovoljno upućeni u njegov život sigurno jesu, no takvih je ipak manjina, što opet ima svoje razloge. Hrvatsko proljeće s kojim je Tripalo uglavnom izjednačen, odvlači pažnju s njegovih temeljnih političkih nastojanja. Hrvatsko proljeće svakako je važna i određujuća epizoda u Tripalovu političkom životu, no rekao bih da nije i najvažnija. Ono je bilo samo jasno vidljiv i omasovljeni izraz nekih njegovih ideja koje su živjele prije i nakon Proljeća, no Centar koji nosi njegovo ime bitno skreće pažnju na ideje koje je zastupao. Tako Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Hrvatski helsinški odbor dijele istoimenu nagradu – Miko Tripalo.

Na samom kraju, zajedno sa Slavenom Ravlićem i Darijom Čepom pripremate knjigu o Miki Tripalu. Šta će biti temeljna poruka iste i kada će izići iz štampe?

SUNAJKO: Knjiga koju pripremamo, zasad još radnog naslova Miko Tripalo: za demokratsku i socijalnu državu izbor je iz nekih objavljenih i neobjavljenih Tripalovih tekstova koji tematiziraju njegova nastojanja oko federalizacije Jugoslavije u prvome dijelu, te oko demokratskih promjena, ljudskih prava, odnosa prema BiH i socijalnih pitanja u drugome dijelu koji se odnosi na 1990-te. Pripremamo je povodom 20 godina Tripalove smrti kako bismo skrenuli pozornost kako su pitanja o kojima je Tripalo pisao i dalje fokusu političke zbilje. Knjiga će ujedno prikazati i konzistentnost jednog političara koji je uvijek zastupao isti „politički program“ kao svijetao primjer kako misliti politiku u njezinu izvornom značenju, kao neprestano i beskompromisno ustrajavanje na vrijednostima čovjeka. Knjiga će biti objavljena i promovirana 11. prosinca u Zagrebu.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (720)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s