Ines Tanović Sijerčić, projekt koordinatorica u Udruženju Akcija i koordinatorica incijative Kultura 2020: KULTURA SE KAO I DRUGI JAVNOPOLITIČKI PROSTORI NAŠLA U POLITICI KOJA SISTEMSKI URUŠAVA KONCEPT OPĆEG DOBRA

Posted: 16. Oktobar 2015. in Intervjui

Ines Tanovic Sijercic

Kulturu vidimo kao javno dobro,  koja kao takva zahtijeva neophodnu sistemsku pažnju za dobrobit svih građana. Kultura je važan faktor za društvenu koheziju i ličnu i kolektivnu emancipaciju…..Akcijom „Ja sam Muzej“ željeli smo promijeniti javni imidž Zemaljskog muzeja u medijima i javnosti, ukazati na tešku i neodrživu egzistencijalnu situaciju u kojoj se nalaze zaposlenici Muzeja i čiji se broj svakodnevno smanjuje, senzibilizirati javnost u BiH i šire o vrijednosti i multikulturalnom karakteru kolekcije koju Muzej čuva, kreirati filantropske akcije za Muzej, „okupirati“ Muzej serijom kulturnih događaja (izložbe, koncerti, performansi), javnih debata i dobrotvornih akcija, ojačati kapacitete samog Muzeja – i, što je najvažnije, vratiti pitanje spašavanja Zemaljskog muzeja na dnevni red donosilaca političkih odluka…..U više od mjesec dana akcije u kojoj se dežurama odazvalo preko 3000 građana/ki ove zemlje, pokazali smo da se znamo boriti i da cijenimo svoje kulturno-historijsko i prirodno blago, te da građanski aktivizam u ovoj zemlji itekako može polučiti dobre rezultate. Čast da nakon tri godine otvori Zemaljski muzej pripala je djeci, našoj, nadam se, boljoj budućnosti…..Bez riješenja pravnog statusa nema niti trajnog riješenja financiranja Muzeja…..U potpisanom Memorandumu predstavnici više političkih nivoa obvezali su se da će pravni status Muzeja biti riješen do početka 2018. godine….. Većina političkih partija u BiH kulturu posmatra kao ideološku bazu nacionalističke retorike te u skladu s tim ne nudi niti jedan konkretan plan strateškog viđenja kulturne politike i/li plan realizacije određenih zahtjeva s kojima se predstavlja u programskim dokumentima partija / stranka…..Ipak, vjerujem da kultura i umjetnosti u BiH zahvaljujući entuzijazmu, talentu i radu i dalje uspješno vode bitku protiv primitivnog etnokratskog modela koji je jedna od posljedica postdejtonske BiH…..Iako nismo vršili istraživanje na temu zastupljenosti kulture u medijima i bez toga možemo reći da su teme iz kulture, umjetnosti i obrazovanja rijetke u medijskom prostoru BiH…..Nedostaju nam tematske emisije vezane uz kulturu, književne, likovne, muzičke kritike i sl. No zato nam ne nedostaje bombardiranja kojekakvim reality emisijama, mediokritetima svih vrsta i šundom koji nam se svakodnevno servira…..

Kada je osnovana organizacija Akcija i šta su joj osnovna djelatnost te programski cijlevi?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Udruženje Akcija Sarajevo osnovala je 1998. godine grupa mladih ljudi sa iskustvom u oblasti medija i nezavisne kulture, okupljena kako bi utjecala na kreiranje i ostvarivanje progresivnih kulturnih politika i praksi. U svom pristupu Akcija nastoji zagovarati sistemske promjene u sektoru kulture u BiH što vjerujemo da se može postići insistiranjem na znanju i kompetencijama, oslanjanjem na konkretne analize, advocacy aktivnosti, umrežavanje i edukativne programe. Poseban naglasak stavljamo na prikupljanje informacija i educiranje ključnih aktera u sektoru kulture, kao i na kolektivno djelovanje, partnerstva unutar sektora kulture, te intersektorsku saradnju. Kulturu vidimo kao javno dobro,  koja kao takva zahtijeva neophodnu sistemsku pažnju za dobrobit svih građana. Kultura je važan faktor za društvenu koheziju i ličnu i kolektivnu emancipaciju. Također, kultura ima obrazovni i ekonomski značaj, kao i potencijal za promicanje ukupne slike o zemlji u međunarodnom kontekstu. Nakon akcije Ja sam muzej udruženje Akcija u narednom će periodu provoditi aktivnosti na osnaživanju rada incijative Kultura 2020, te zagovarati izrade kulturnih strategija na svim administrativnim nivoima, kao i aktualizirati pitanje depolitizacije rukovodečih mjesta u javnim institucijama kulture.

Bili ste neizostavni dio priče u sklopu građanske akcije “Ja sam Muzej”, posebno njenog praktičnog dijela pod nazivom “Dežuram za Muzej”. Akcija je urodila plodom. Hoćete li kazati nekoliko riječi o sadržaju same akcije i njenim efektima? Ko je i zašto imao čast da ponovo otvori Zemaljski muzej, jednu od najstarijih kulturnih institucija u našoj zemlji, nakon što je gotovo tri godine bio zatvoren ?

ines-1TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Udruženje Akcija Sarajevo u periodu od oktobra do decembra 2014. godine, na teritoriji cijele BiH, provelo je istraživanje o ključnim potrebama / problemima u sektoru kulture kako bi se dobila što potpunija slika postojećeg stanja.Izrađen je upitnik sa okvirnih devet (9) pitanja pomoću kojeg su se identificirali ključni problemi kulturnog sektora kao i specifični problemi s kojima se susreću radnici u kulturi iz javnog i nezavisnog sektora kulture. Na osnovu analiziranih intervjua, identificirane su ključne potrebe / problemi sektora kulture u BiH, među kojima je bilo i pitanje sistemskog pravno-financijskog riješenja statusa sedam institucija na državnom nivou, među kojima i Zemaljskog muzeja, kao najveće i najvažnije institucije kulture u našoj zemlji. U Zemaljski muzej ušli smo u januaru ove godine zajedno s kolegom fotografom Zijahom Gafićem i stanje koje smo zatekli bilo je više nego poražavajuće: iako zatvoren već tri godine Muzej nastavlja raditi, a radnici bez ikakvih primanja već tri godine dolaze svakodnevno – dežuraju i čuvaju kulturno blago pohranjeno u ovoj instituciji. Narednih mjeseci dolazili smo nekoliko puta sedmično kako bi portretirali stanje koje smo zatekli, razgovarali s radnicima i zajedno s njima krenuli pripremati građansku akciju Ja sam Muzej kojom želimo podsjetiti bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost na činjenicu da je najveća i najznačajnija muzejska institucija u Bosni i Hercegovini zatvorena skoro tri godine, te utjecati na odgovorne da se ovaj problem što hitnije riješi. Akcijom „Ja sam Muzej“ željeli smo promijeniti javni imidž Zemaljskog muzeja u medijima i javnosti, ukazati na tešku i neodrživu egzistencijalnu situaciju u kojoj se nalaze zaposlenici Muzeja i čiji se broj svakodnevno smanjuje, senzibilizirati javnost u BiH i šire o vrijednosti i multikulturalnom karakteru kolekcije koju Muzej čuva, kreirati filantropske akcije za Muzej, „okupirati“ Muzej serijom kulturnih događaja (izložbe, koncerti, performansi), javnih debata i dobrotvornih akcija, ojačati kapacitete samog Muzeja – i, što je najvažnije, vratiti pitanje spašavanja Zemaljskog muzeja na dnevni red donosilaca političkih odluka. Akcija „Ja sam Muzej“ sastojala se iz art akcija – portreta i priča radnika i radnica Muzeja, te autorskih tekstova o muzeju istaknutih bh. i regionalnih književnika/ca i esejista/ca – i dežura za Muzej, u koje su bili uključeni svi relevantni društveni akteri, javne ličnosti i građani/ke, šaljući poruku  o hitnosti  rješavanja statusa Zemaljskog muzeja. U više od mjesec dana akcije u kojoj se dežurama odazvalo preko 3000 građana/ki ove zemlje, pokazali smo da se znamo boriti i da cijenimo svoje kulturno-historijsko i prirodno blago, te da građanski aktivizam u ovoj zemlji itekako može polučiti dobre rezultate. Čast da nakon tri godine otvori Zemaljski muzej pripala je djeci, našoj, nadam se, boljoj budućnosti.

Ja sam Muzej

Da li je sada trajnije riješen status Zemaljskog muzeja?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Nažalost, ne. Potpisani memorandum riješava problem financiranja Zemaljskog muzeja BiH do kraja 2018. godine, no ne riješava njegov pravni status odnosno pitanje osnivača ove institucije. Bez riješenja pravnog statusa nema niti trajnog riješenja financiranja Muzeja. Unatoč tome, ovo je prilika da se institucija „digne iz pepela“, da radnici i radnice Muzeja napokon prime plaće, da se plate režijski troškovi i da spasi kolekcija, te da se u narednom periodu razmotre i pronađu modaliteti za riješavanje statusa ne samo Zemaljskog muzeja nego i ostalih šest institucija kulture od državnog značaja. U potpisanom Memorandumu predstavnici više političkih nivoa obvezali su se da će pravni status Muzeja biti riješen do početka 2018. godine.

Da li je i koliko kultura zastupljena u programskim dokumentima bh. političkih stranaka?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Udruženje Akcija je uoči izbora u oktobru 2014. godine analiziralo predizborne programe za kulturu 12 stranaka s obzirom na participativnost u dosadašnjim mandatima, ali i na preliminarne rezultate zadnjih izbora. U analizu su ušli izborni programi, ukoliko su uključivali i platformu za kulturu, u nedostatku izbornih programa analizirani su programski dokumenti stranaka kako bi se predstavila politička platforma o kulturi i kulturnom sektoru. Kriteriji koji su uzeti za analizu su konkretnost programa, prisutnost ili nedostatak analize stanja, nuđenje okvira za rješenje problema, definiranje kulturne politike stranke i strateški okvir i(li) model za provođenje kulturne politike. Analiza programskih dokumenata o kulturi političkih partija u BiH upravo pokazuje da je kultura marginalnim dijelom programskih i izbornih dokumenata stranaka, ukoliko je i uključena u stranačku platformu tu je tek pamfletski predstavljena kao bastion nacionalnih, kulturno-identitetskih, narativa ili je čak izvan glavnih stranačkih političkih programa u dokumentima aktiva mladih. Većina političkih partija u BiH kulturu posmatra kao ideološku bazu nacionalističke retorike te u skladu s tim ne nudi niti jedan konkretan plan strateškog viđenja kulturne politike i/li plan realizacije određenih zahtjeva s kojima se predstavlja u programskim dokumentima partija / stranka. Također, dominantna ideološka baza političkih partija kulturne politike kreira na pola puta od nacionalnih narativa ka liberalno-tržišnom modelu upravljanja. Kultura se kao i drugi javnopolitički prostori našla u politici koja sistemski urušava koncept općeg dobra.  To također pokazuje koliko je kultura uopće zastupljena u političkoj javnosti i da li ijedan politički subjekt odlučivanja u BiH kulturu vidi kao jednakopravni sektor brige.

A kako to izgleda u praksi, na terenu, kada su bh. stranke u pitanju?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: U praksi, sve prethodno navedeno (analiza), postaje i ostaje itekako vidljivo. Odustvo kulturnih strategija na svim administrativnim nivoima, nedostatak vizije i želje da se stanje u kulturi promjeni, nametanje i promocija nacionalističke retorike unutar kulturnog sektora, doživljavanje kulture kao luksuza, troška ili tražišne vrijednosti umjesto životne, samo su neki od problema s kojima se radnici i radnice u kulturi svakodnevno susreću u BiH.  Ipak, vjerujem da kultura i umjetnosti u BiH zahvaljujući entuzijazmu, talentu i radu i dalje uspješno vode bitku protiv primitivnog etnokratskog modela koji je jedna od posljedica postdejtonske BiH.

Postoji li u našoj zemlji kultura javnog dijaloga, kao kodeks?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Teško je govoriti o postojanju kulture dijaloga, kada dijaloga kao i kulture ima samo u tragovima. Onda i kada postoji obično se završava na već uvriježenim floskulama i obećanjima koja se nikada ne ostvare. No, dijalog je neophodan kako među kulturnim radnicima tako i sa resornim ministarstvima i vjerujem da smo proteklih godinu dana osnivanjem incijative Kultura 2020, ali i drugih udruženja poput Udruženja reditelja i rediteljica, pokrenuli te procese.

Kulture nigdje i nikada previše. Ima li je u bh. javnim servisima, te medijima općenito? Jeste li vršili neka istraživanja na tu temu i u tom sektoru?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Iako nismo vršili istraživanje na temu zastupljenosti kulture u medijima i bez toga možemo reći da su teme iz kulture, umjetnosti i obrazovanja rijetke u medijskom prostoru BiH. Naravno, postoje mediji u kojima se mogu pročitati članci ili vijesti vezane za kulturu, no nažalost govorimo o malom broju medija koji prepoznaju značaj kulture u društvu u kojem živimo. Nedostaju nam tematske emisije vezane uz kulturu, književne, likovne, muzičke kritike i sl. No zato nam ne nedostaje bombardiranja kojekakvim reality emisijama, mediokritetima svih vrsta i šundom koji nam se svakodnevno servira.

Šta su sadržaj i ciljevi inicijative Kultura 2020?

Ines-2TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Inicijativa KULTURA 2020 počela je s radom u februaru ove godine i  predstavlja pokušaj saradnje i kolektivnog djelovanja radnika u kulturi u cilju kreiranja novog aktera na sceni kulturne politike u Bosni i Hercegovini. Inicijativa polazi od stajališta da je krajnje vrijeme za sistemske promjene u sektoru kulture u Bosni i Hercegovini  gdje odluke neće, kao što je to bila praksa do sada, ovisiti o senzibilitetu i estetskim preferencijama pojedinih ministara, već će reflektovati sistemsko promišljanje uloge kulture kao javnog dobra u bh. društvu. Inicijativa KULTURA 2020 fokusira svoje djelovanje na sljedeće probleme: nepostojanje ili neprimjenjivanje strategija za kulturu na svim nivoima vlasti, netransparentnost potrošnje javnih sredstava u kulturi, politička i ekonomska instrumentalizacija kulture, zloupotreba javnih prostora kulture, prekarni rad u sektoru kulture, nepostojanje sindikalnog udruživanja i kolektivne borbe za interese radnika u kulturi, itd.  Smatramo da je odluke vezane za kulturu i umjetnost potrebno je donositi na osnovu zahtjeva koji su bazirani na konkretnim iskustvima djelovanja u bh kontekstu, u stalnoj komunikaciji između donosilaca odluka i samih kulturnih radnika. Kulturni radnici se uključuju u procese donošenja odluka o budućnosti kulture i umjetnosti u BiH kroz kolektivno i solidarno djelovanje oko zajedničkih, a ne pojedinačnih interesa.

Jeste li činili neke konkretne akcije u sklopu Inicijative i jesu li urodile plodom?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Članovi/ce incijative aktivno su se uključili u akciju Ja sam muzej i svojom dolaskom i umjetničkim akcijama dali doprinos u njenoj realizaciji. Trenutno obilazimo ministarstva kulture na svim administrativnim nivoima (U BiH postoji 14 ministarstava kulture, ali ne i državno ministarstvo) kako bi potaknuli ministre da krenu u procese izrade kulturnih strategija. Jedna od akcija koju planiramo u narednom periodu je i depolitizacija menadžerskih pozicija u javnim ustanovama kulture.

Na samom kraju, jedna ste od 20 javnih ličnosti iz BiH koji su potpisali i uputili otvoreno pismo papi Franji uoči njegove ovogodišnje junske posjete našoj zemlji. Taj gest se kod dobronamjernih ljudi može uzeti kao  visoko moralan, etičan, principjelan… i zaista je za pozdraviti. No, Dragan Čović je ipak bio jedan od glavnih  domaćina na ceremoniji. Dakle, treba li se i dalje boriti sa vjetrenjačama, bez obzira na odnose snaga u pojedinim segmentima određenog društva i bez obzira na spoznaju kod koga su i dalje bijele figure?

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Osobno ne vidim nikakav drugi izlaz iz situacije u kojoj se nalazi bosanskohercegovačko društvo nego da aktivno uključimo u procese u kojima se odlučuje o našim životima na dnevnoj bazi. Apatija i letargija koja je pristuna među građanima ove zemlje rezultat je dvadesetogodišnje sistemske etnonacionalne indoktrinacije u svim porama društva. Iako ponekad doista liči da se borimo protiv vjetrenjača, nakon februarskih protesta prošle godine itekako je vidljivo da se građani sve više uključuju u različite aktivnosti i inicijative s ciljem poboljšanja uvjeta u kojima živimo. Ako svatko od nas počne od sredine u kojoj živi ili sektora u kojem radi i djeluje, vjerujem da možemo pomaknuti stvari s mrtve točke. Mislim da to akcija Ja sam muzej najbolje ilustira.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

TANOVIĆ-SIJERČIĆ: Hvala vama.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (713)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s