Prof. mr. sc. Marjan (J) Hajnal: Naučio sam dovoljno i od Jevreja i od Palestinaca

Posted: 3. Oktobar 2015. in Intervjui

Sjećam se Izraela kada sam došao, bez smetnji i problema sam ulazio u arapska sela, čak i iza tzv. zelene linije, tj. teritorije pod palestinskom jurisdikcijom. Sa brojnim Arapima sam se susretao kao sa prijateljima, jedan od njih je dolazio k nama i u apsorpcioni centar. Imali smo višak stvari i odjeće, a on brojnu djecu. Danas nas dijele visoki zidovi…

prof-mr-sc-marjan-j-hajnal-naucio-sam-dovoljno-i-od-jevreja-i-od-palestinaca-_1443894462

Ovih dana muslimani cijeloga svijeta raduju se kurban-bajramu. Vi zivite u, mozemo li tako reci, epicentru bliskoistocnog haosa? Mozete li, da citaocima bude jasnije, opisati gdje Vi, zapravo, zivite, cime se bavite, i da li i po cemu primjecujete ‘dolazak’ ovog blagdana? Koliko Vas ti bajrami podsjecaju na bosanske? Ili ne? Da li Vas po necem zacudjuju?

U Bosni je bilo uobičajeno da komšije i kolege čestitaju vjerske praznike jedni drugima, uručuju poklone, zajedno slave. Nerijetko su to činili i ne sasvim bliski poznanici, takvo ophođenje smatralo se normalnom formom komuniciranja. U Izraelu su etničke i vjerske zajednice uglavnom monolitne i ne mogu se sjetiti da sam tokom četvrt stoljeća doživio prizore nalik bosanskim. Pet godina sam živio u Jerusalimu, svakodnevno bio okružen zvucima ezana i crkvenih zvona. Danas ih ne čujem u Bat-Yamu (kćerka mora), južnom predgrađu Tel-Aviva. Navikao na njih nedostaju mi, a nekad, ne pristajući na tišinu, pitam se, kakav li je ovo gluhi svijet? Kako svi ti ljudi oko mene mogu živjeti izolirano? Kako mogu pjevati samo svoje pjesme, ne mareći za drugom kulturom? Kulture su sestrinski povezane, kao bliznakinje. Bez upućenosti na druge, kako mogu vrednovati sebe? Kod nas su se kulture preplitale kao što se prepliću narodne folklorne igre, svi su folklorci znali igrati sva kola i pjevati pjesme iz cijele bivše domovine. Na Bliskom istoku toga nema, svako se drži svog jata. Zato me proslave vjerskih praznika u Izraelu ni po čemu ne podsjećaju na proslave kojih smo bili svjedoci i učesnici u svom rodnom zavičaju. Naprotiv, ti praznici su prilika za rat, kao što su nažalot 1991. po uzoru na svoje bliskoistočne inspiratore i bosanski „vjernici“ jedni drugima „čestitali“ Božić ili Bajram uz granate i rafale. Kao što pripadnike drugih konfesionalnih orijentacija nadahnjuje identično osjećanje pripadnosti velikoj porodici kojom upravlja zajednički Tvorac, tako i muslimane svijeta nadahnjuje svetkovanje privrženosti zajedničkom ocu, ispunjavajući ih radošću saznanja da nigdje nisu usamljeni i napušteni, da na svim prostranstvima Planete imaju braću i sestre. Svetkovanje praznika posvećenog napuštanju tradicije prinošenja ljudskih žrtvi ih razlikuje od nevjernika, agnostika, ateista, skeptika, nihilista… prepuštenih sebi ili uvjerenju da im nije potreban nikakav izvanjski demijurg da bi bili časni ljudi. Dosljedni muslimani ne žele ljudske žrtve. Zamijenili su ih obrednim ritualima žrtvovanja životinja na koje su prebačeni iskupljenje grijeha, kušnja, praštanje…

abu goss                                         Abu Goš – primjer suživota – arapski gradić pored Jerusalima

Kako se u Gazi bajram obiljezava, kako drugi, brojni, praznici? Bude li tu zajednicke radosti, jeste li je Vi dozivjeli? Kako shvatate cinjenicu da i u tim danima, trebalo bi, mira, oruzje ne miruje, niti nasilje?

U Gazi nisam bio, kao ni mnogi Arapi koji imaju izraelsku ličnu kartu. Mogu samo pretpostavljati kako je stanovnicima Pojasa Gaze i u samom razrušenom gradu Gaza u kom se trenutno šire protesti građana protiv palestinskih vlasti jer su česte restrikcije električne energije i goriva. U običnim prilikama lijepo je vidjeti radosne i uzajamno solidarne ljude. Mora se uvažiti činjenica da etička dimenzija vjerovanja bitno utiče na pozitivno vrednovanje uloge porodice, jer, bez porodice nema društva. S druge strane, suviše naglašen kategorički stav ovisnosti o Bogu i nekritičko pothranjivanje sujevjerja, od naizgled lijepo vaspitane i uvijek uredno odjevene djece, sa pročišćenim svjetonazorom, često može stvoriti fanatične ratnike koji su pogrešno razumjeli poruke svetih knjiga ili su metaforiku i fantazmagoričnost ljudske imaginacije pretvorili u fatalistički struktuirane postulate postojanja. Moj pogled na žrtvovanje je specifičan jer sam vegetarijanac, pa se moja svijest protivi svakom ubijanju, ali, konstanta zvana neumitna stvarnost, ne dopušta nikakve otklone od tradicije, pa se stvarnosni fakticitet mora hipotetički uzeti kao nepromjenljivo stanje. Ta istrajnost je ono što me začuđuje, jer, čovjek je biće mogućnosti, biće čija ga inteligencija neprekidno poziva do rubova novih horizonata spoznaje i samospoznaje. Neodlučni i odveć dogmatični vjernici nikada ne prelaze te horizonte, ostajući kao fatalist Žak zauvijek unutar njih. U zatvorenim krugovima se akumuliraju štetne energije kao izraz straha od negativne entropije, napuštenosti, ugroženosti, beznađa i, na kraju, sumnje u božansko voditeljstvo. Ljudsko društvo koje je postalo društvo zatvorenih krugova, sa svojim energijama komprimiranim do potencijala samorazornosti, ne trpi da takvo stanje predugo traje, umjesto da razori samo sebe tražiće tačku najmanjeg otpora – u krivici drugih. Judaizam je prenio unutarnju frustriranost nepronađenog identiteta na plan svjetske duhovnosti koja nakon svih povijesnih oluja treperi rastrgana u ritama lažnih vjerovanja na jarbolima lađe zvane civilizacija. Zato Bliski istok jeste epicentar haosa, a proslave praznika se često pretvaraju u scene nemilosrdnog nasilja. Primjeri su napad arapskih zemalja na Izrael 1973. tempiran nimalo slučajno tačno na jevrejski svetac Yom Kipur, ili, razaranje Gaze u toku Ramazana 2014. Nažalost, dok Vi i ja razgovaramo, umjesto mirnog pripremanja za blagdane koji se skoro poklapaju, Bajram, Yom Kipur i nekoliko dana poslije Sukot, Jerusalim je poprište velikih nereda, poznatih slika nasilja, umjesto da je Grad Mira, El Quds je ponovo otvorena scena svega samo ne bogobojažljivosti i uzajamne tolerancije. Moram istaći i ulogu propagande koja obično prešućuje kompletne informacije, jednostrano servirajući javnosti samo vijesti prilagođene određenim ukusima. Paralelno pratim više izvora izvještavanja i bez imalo pristrasnosti kojoj i inače niti sam sklon niti imam razloga da govorim drugačije, smatram da su izraelski mediji samokritični, objektivni i da prikazuju stanje kakvo jeste, pruža se prilika palestinskim novinarima da uživo govore na tv i radio programima.

Ja sam Vam nekidan cestitala jevrejsku Novu godinu, Vi ste kurtoazno prihvatili ali i napomenuli da je Vi ne slavite?Kakva je u Gazi jevrejska Nova godina kao praznik? Koliko se osjeti, na ulici, kod Vasih prijatelja?

Često sam u neugodnoj situaciji da svojim dobronamjernim prijateljima moram reći da ne slavim jevrejske praznike jer ih ne doživljavam sukladnim mojoj životnoj filosofiji. Mogu birati da se svima koji mi čestitaju učtivo zahvalim i kažem kako mislim i osjećam, ili da prećutim, ali tada ne bih bio korektan ni prema njima ni prema sebi. Bolje je prevladati malu neugodnost i reći istinu. Nemam ni predstavu o tome ima li Jevreja u Gazi i kako slave. To su odvojeni svjetovi.

al-aqsa-2                                                                                       Al-Aqsa

Moram istaci zbog citalaca, da ste nedavno bili u BiH, svojoj domovini, i da nas je, na neki nacin, povezala prica o ilijaskom starom gradu Dubrovniku. I Vi ste posjetili taj nacionalni spomenik, kao i obliznje Kopošiće, nekropolu? Kakvi su Vasi dojmovi?

Opet će me neko kuditi zbog mog svjetonazora. Protivim se diranju svetinja, posebno stećaka, a napisao sam prije dvadesetak godina poemu „Podkameni snivač“, naslovom (jedino) parafraza na Makovog „Kamenog spavača“. Jedno vrijeme sam u Izraelu radio kao arheolog-supervisor pri Glavnom arheološkom centru u Jerusalimu. Imao sam i zapažen rezultat, pronalazak mozaika, o čemu postoji zvanična publikacija. Ukratko, znam šta znači iskopavati starine. Družeći se sa renomiranim kolegama naučio sam i kako se to radi, gledano sa stručne strane. Međutim, bavljenje arheologijom u Izraelu je posebno teško zbog neprekidnog napadanja na istraživače od strane ortodoksnih Jevreja. Uz brojne zloupotrebe kojih sam se nagledao, na kraju sam shvatio da moram svoju egzistenciju bazirati na nekoj drugoj osnovi. No, bilo mi je to odlično iskustvo koje mi je pomoglo da razumijem objektivnu stvarnost, da se ponekad nužno moraju pomjerati artefakti, izdvajati ih s njihovog prirodnog lokaliteta. Tako sam lakše doživio i odluku da se pretraže grobnice ispod stećaka u Kopošićima. Ljubaznošću gospodina Perice Mijatovića, velikog entuzijaste i bosanskog patriote, na osnovu njegovog krajnje predanog i požrtvovanog rada na oživljavanju sjećanja na kraljevski grad Dubrovnik kod Ilijaša i održanim iscrpnim predavanjem-prezentacijom, uz obilazak ostataka starih zidina tog nekadašnjeg centra bosanske kulture, građenog po uzoru na Dubrovnik u Dalmaciji, po kom je ovaj bosanski Dubrovnik dobio svoje ime, shvatio sam da je Bosna uz već postojeći turistički potencijal dobila još jedan dragulj na čijem otkrivanju tek treba raditi. Potrebno je animirati sve zainteresirane subjekte kojima je Bosna u srcu da daju svoj doprinos otkrivanju ovog nekadašnjeg ekonomskog i političkog centra srednjovjekovne Bosne. Njegov značaj je ogroman, a predstavlja i za arheologe veliki izazov, jer, nema sumnje da taj lokalitet krije brojne tajne.

kopoc5a1ic487i-istrac5beivac48d-i-kustos-na-otvorenom-perica-mijatovic487

kopocici-2Kopošići – Istraživač i kustos na otvorenom Perica Mijatović

Kao osoba dubokih vizija, vjerujem da ste razmisljali i o tome kako bi ta bastina mogla pomoci tamosnjim ljudima, u razvoju? Cijeloj regiji? Kako?

Mislim da bi se sada starom bosanskom Dubrovniku moralo pristupati na mnogo senzibilniji način od dosadašnjeg. Uprkos prepuštenosti zubu vremena i nemaru države za starine, postoje brojni razlozi da se oživi taj živopisni kraj u kom je Kulin Ban dopustio otvaranje rudnika srebra i željeza, da se uđe u psihu bosanskog čovjeka rođenog u takvom netaknutom ambijentu, da se dokuči grandioznost estetike življenja koja je bila nerazdvojni ornament duhovnosti tog autentičnog i plemenitog povrh svega – bosanskog čovjeka, kakav je među ostalima bio i bosanski knez Batić. Svi su potomci drevnih naroda ponosni na kulturne tekovine svojih pramajki i praotaca, pa ako i jedan Miroslav Krleža ističe vrijednosti Bosne i šta je to čime se ona može ponositi, onda i nama treba biti bliska spoznaja da se tu, u Kopošićima, rađala zapravo europska civilizacija u konturama modernih modela duhovnosti i prije svega humanosti. Znam da ima osporavanja da su ti naši preci bili Bogumili (a ja baš nimalo ne žurim da takve tvrdnje prihvatim kao tačne), da su bili samo i isključivo Dobri Hristjani. Da napomenem da sam živeći u Izraelu imao dovoljno vremena, kao kulturolog po užoj vokaciji, proučavati korijene hrišćanstva, razvoj pravaca koje će pogrdno i tendenciozno nazivati sektama, da sam kraj Mrtvog mora i Qumrana, kao i na Masadi proveo mnogo dana i noći proučavajući kulturu Esena i njihov mogući uticaj na Manihejce, tako da ne vidim puno razloga za defetizam i opstrukciju vjerovanja da su Dobri Krstjani sahranjeni na nekropoli u Kopošićima sami sebe nazivali i Bogumilima. Ništa u kozmosu nije ex-nihilo, pa neka mi oproste svi oni koji trče za rekla-kazala jednog kvazi historičara, ustvari zapadnjačkog špijuna Noela Malkolma. Osim toga, i da nisu bili Bogumili, bili su Bogu mili. A osobno, ni prema Lazaru Drljači ne bih da ogriješim dušu.

No, Vi ste i ovaj put, dosavsi iz Izraela, puno putovali, od jednog do drugog bh. bisera, sto cinite uvijek. Primjecujete li razliku na njima u odnosu na ranije dolaske? Gdje, u cemu?

Zemlja se mijenja u pozitivnom i negativnom smjeru. Gradi se i polako iščezavaju ožiljci ostavljeni na njenom licu. Arhitektura mijenja fizionomiju gradova, ima puno skladnih i nenametljivih objekata, ima i onih koji su potpuni urbanistički promašaji. Požari, deponije, krađe šuma, čak su u ravni ekocida. Puno je migranata, sve manje domicilnog stanovništva. U opasnost je dovedena demografska struktura Bosne. Kontrasti među bogatima i siromašnima su se enormno zaoštrili. Željeznički transport je na sramotnom stupnju u 21. st. Ipak, putujem da bih nadoknadio propušteno. Naporno je i rizično, vozači su nedisciplinirani, ne poštuju ograničenja i punu liniju, jure začarani brzinom koja ubija nedužne. I ubice na točkovima su protagonisti svojevrsnog democida. A ako se ne rizikuje i ne putuje, nema se šta postići, vidjeti, naučiti. Zbog Ferijalnog saveza Jugoslavije sam imao puno glavobolja. Braneći tu nezaboravnu organizaciju i budući da sam osnovao u Visokom pri Srednjoškolskom centru Ferijalnu družinu, i da sam i školu i grad napustio 1985. zbog neslaganja sa onima koji su lomili tu inicijativu da učenici na licu mjesta kreiraju predstave o zemljopisu i istoriji svoje zemlje, učio sam svoje đake sve dok sam to mogao da su parole te organizacije: „Upoznaj svoju zemlju da bi je više volio“ i „Putuj svojom zemljom da bi je upoznao“, i sama organizacija, bile zapravo izraz genijalno koncipirane zamisli odgoja mladih patriota. Nažalost, nacionalisti i kleronacisti sakriveni pod petokrakom i partijskom knjižicom pokušali su (ali, i pored rata, neće uspjeti dovršiti svoj prljavi neljudski naum) da mladi ostanu zatvoreni u svojim klero-taborima i da nigdje ne putuju. Sad, zamislite situaciju da moja supruga, pri kraju šeste decenije života, odlučivši da sa mnom kakav jesam (oduvijek bio i ostao avanturist, a ona uvijek uz mene, kroz oluju, kroz vatru i kroz vodu), nađe se po prvi put na Martin Brodu i da u toku raftinga po prvi put otkriva čari Une?

una-rafting

A ja onda u sebi prekorijevam one što su se zvali našim nastavnicima i profesorima. Za šta su primali plate? Za isprazni teror u ime lažnog znanja. Čemu su nas učili ako nas nisu doveli na takvo mjesto? Ili na Tjentište? Ili, u Jablanicu, na srušeni most? Ili, da nas odvedu na Mrakovicu? Do Blagaja? A eto, digli su se na mene veliki „komunisti“ kada sam htio odvesti đake na Titov grob, na Partizansko groblje u Mostaru… Zbog takvih nije ni do današnjeg dana ukazana čast i dužna briga prema počivajućim Dobrima u Kopošićima. Škola je samo odskočna daska, a život se uči u slobodnom padu, neko preživi, neko se razbije.

izvor-bune-5                                                                            Na izvoru Bune

Da li smo mi, u BiH, mozda i suvise samozaljubljeni, ili je doista BiH, odnosno njena bastina, njena priroda, ono sto dovodi do toga da mnogi tvrde kako je to nevjerovatna, cudesna zemlja?

Bosna je čudesno lijepa i bogata zemlja. Njen nepatvoreni iskonski čovjek je njeno najveće bogatstvo. A ni priroda ni čovjek nisu dovoljno cijenjeni. Vječito pod agresijom i okupacijom, Bosanac se da lako zavesti i navesti da suicidalno djeluje protiv svojih interesa. Najveći dio građana su izgubili samopoštovanje. Paradoksalno je da u fazi poplave raznih religijskih uticaja, malo koja religija uči čovjeka da mora biti sam sebi prijatelj, prije nego pomisli da bude prijatelj drugome. Ko sebi nije prijatelj, ne može biti prijatelj nikome. Utjerani u strah užasima rata, pokolebani i dezorijentirani, Bosanci još uvijek lutaju i oko samog imena, a najjeftiniji demagozi im pričaju bajke o narodu koji nije nacija i o naciji koja treba da se odrekne bitnog elementa svoje definicije – bosanskog jezika. Dejtonske horde vršljaju i mitinguju, porušili su skoro sve spomenike revolucije, poskidali ploče sa imenima narodnih heroja antifašista koji su proslavili Jugoslaviju u svijetu, zabranjuju zastave sa ljiljanima ili ih se sami odriču. Ovo je samo fragment šireg rentgenskog snimka, nije u pitanju moja subjektivna vizija. Ukratko, 80 % Bosanaca ne cijene ni sebe ni Bosnu, niti čine bilo šta da zaustave kriminalni trend pustošenja duhovnog i fizičkog blaga svoje zemlje. Ali, ovo je najbitnije u cijelom ovom našem razgovoru, iako kroz moje odgovore provijava odraz realnosti koja doista jeste krajnje loša (mislim na ukupno stanje u Bosni, ravno aparthejdu), iako se sve čini sivo i crno bez izlaza i mnogi naši sugrađani osjećaju se stiješnjeni u bezizlaznom prostoru koji guši i prijeti više nego 1991. godine, postoji nešto veoma ohrabrujuće: postoje jake tendencije i već konkretne aktivnosti na prevladavanju postojećeg stanja, u što sam dobro upućen jer sam jedan od svjedoka skorih promjena koje mogu i moraju zaživjeti nakon više od dvije decenije bezobzirnog guranja Bosne i Bosanaca u ambis i katastrofu.

Kako, kao neko ko se decenijama na specifican nacin zanima kulturom, gledate na cinjenicu da se po cijelome svijetu unistava bastina? Zaista, svuda… Da ne pominjem nijedan konkretan primjer, jer ih ima nebrojeno. Evo, sada je aktuelna Sirija, sta sve tamo nestaje? Šta je sve unisteno u Iraku jos se ni ne zna, u Afganistanu…tu, gdje Vi zivite? Kako tumaciti ove urbicide? Sta Vas je, od tog urbicida, u Gazi, i inace u Izraelu najvise pogodilo?

Od paljevine sarajevske Vijećnice mene više ništa ne može začuditi. Pa u toj biblioteci bilo je pohranjeno književno blago i onih koji su je zapalili. Tako nešto mogu učiniti jedino sotonski poluumovi. Nažalost, historija je puna takvih prizora: Luxor, Aleksandrija, Persepolis, Jerusalim, Niniva, Kartagina, Konstantinopolis, Lima, Staljingrad, Drezden, Tokio, Sajgon, Kabul, Sarajevo, Tripoli, Bagdad, Damask… Ima li još išta sveto, neoskvrnuto? Nasilan, urbicidu sklon humanoid je najkratkovidije, najjadnije i najnesretnije stvorenje. Iako krtica ima oči rijetko ih koristi, a moralni slijepac sagorene savjesti je doživotni stoprocentni invalid. Ovo što se događa u Siriji ima dvostruku negativnu simboliku. Drevni naziv Syria je Sunce. Zemlja Sunca. Čije Sunce gase kukavice zvane ISIL? Postoje li dva Sunca? Dvije Zemlje? Ko je izmislio papir i nalivpero? Terakote? Zidne boje? Gigantske monumente? Kovani novac, nakit, staklo, porcelan, freske, aktove predstavljene bez stida? Melioraciju? Akvadukte? Sve je to djelo čovjeka, njegovog uma i spoznaje o svepovezanosti voda, života jelena, kozmosa i ljudskog mladunca. Rušenje kipa Bude i miniranje škola za učenice, odrubljivanje glava pred kamerama i devastiranje hramova, detoniranje džamija i prijetnje zdepastog kompleksaša atomskom bombom, samo su nastavci Herodijadinog zahtjeva da joj se na pladnju donese glava Johanana (Jovana, Ivana) Krstitelja… Razaranje Gaze je barbarski čin i bez obzira što je bio Jevrejin, Teodor W. Adorno bi ponovo rekao da je svaki dokument kulture dokument barbarstva. To znači, ko god da je svoju kulturu gradio i branio uništavajući tuđu, bio je i ostao barbarin. Njegova kultura je „kultura“. Prizori ugljenisanih leševa djece ubijene u Gazi zabranjenim fosfornim i kasetnim bombama, slike sravnjenih četvrti uništenih uranijumskim pancir-projektilima, koje su pak šala u poređenju sa vakumskim megabombama kojih ima u arsenalima levantinskih armija, prizori su ovozemaljskog pakla. Rijeke izbjeglica, prognanika koje prvo ucjenjuju i siluju, šutiraju i premlaćuju, mameći ih za robovsku radnu snagu i pedofilske repertoare, tek su dio stihije koja prijeti čovječanstvu.

Nije li licemjerno to sto međunarodna zajednica cesto poduzima neke akcije oko rehabilitacije unistenih spomenika, pa i rekonstrukcije, a, zapravo,svojom politikom ona je te spomenike unistila?

Ne znam otkuda, ovoga trena pade mi na um izreka: „Dokoni pop prasiće krsti“. Ili, još bolja alegorija na koju se volim pozvati, o dobrom čovjeku koji je spasio lastavicu, izliječio joj slomljeno krilo i zauzvrat bio nagrađen velikim blagom, što je zavidni pohlepni komšija pretvorio u suprotnost kada je namjerno porušio lastavici njenu kućicu, slomio joj krila pa je liječio da bi na kraju na njega pala s neba sva najgora zla. Tako je sa rehabilitacijom spomenika. Ja bih im poručio da se oni ne brinu za spomenike već za obnovu fabrika, njihovu nacionalizaciju, da Interpol pohapsi sve osumnjičene za ratne zločine i da se ustanovi prijeki sud nalik onom u Nürnbergu 1945.

Naravno, imajuci u vidu sta se sve desava danas covjeku, nije cudno sto nestaju i spomenici. Za sebe tvrdite da ste prvi u Izraelu spomenuli aparthejd? Izricali ste brojne, doista, smione rijeci na racun aktuelne izraelske politike, i svih aktera na tamosnjoj politickoj i vojnoj sceni, javno se oglasavali… Jeste li ikad snosili posljedice tog traganja za slobodom i istinom?

Posljedice sam snosio i snosim, ali ne povijene kičme. I prosjaka i generala sam navikao gledati u visini očiju. Ne želim se žaliti, ali sam stradao više nego što želim o tome da govorim. Ne samo ja, cijela moja porodica. Na sramotu svih onih koji su u tome sudjelovali. Ali kažem: Bog je Velik! Svima će biti plaćeno koliko su zaradili. Nisam nikome ništa nažao učinio, nikome ukrao, nikome dužan novac, nikome nogu podmetnuo, o nikome spletkario, nikome jamu pod njegovim nogama kopao. Imam mirnu i čistu savjest. Da, pored njih trebalo bi da se osjećam kao Jevrejin ili Palestinac čija je sudbina da luta, bježi, pati, nestane… Ja nisam taj tip. Naučio sam dovoljno i od Jevreja i od Palestinaca. I nema te presije koja će me pokolebati da svaki anihumanizam nazovem njegovim imenom. Nakon dvadeset godina koliko je prošlo od kada sam se usudio javno i glasno govoriti u samom Izraelu o aparthejdu, pomalo se tu i tamo čuje stidljivi eho mojih riječi. Svidjelo se to onima koji znaju sve o svima, ponašam se sasvim slobodno, u skladu sa satiričnim samoosvrtom: lajem dok trajem. Svakodnevno testiram izraelsku demokratiju i moram priznati da se sloboda političkog, novinarskog i književnog izraza poštuje.

Kako na Vase istupe gledaju drugi Bosanci i Hercegovci koji zive u Izraelu? Da li Vam se pridruze, javno? Kako biste nam, i inace, opisali tu zajednicu? Koliko je ona vezana za BiH? Koliko se na njoj vide podjele u BiH? Hocu da pitam, koliko tu ima Bosanaca Vasega kova, neprikosnovenih, nepodmitljivih?

Ne mogu reći da nema Bosanaca, ali, ako nikada nigdje nisu javno niti spomenuli Bosnu, a ima među njima književnika, glumaca, muzičara, naučnika, koji su došli iz Bosne, najviše iz Sarajeva, ne znam kako ih odrediti kao Bosance? Većinom su pristrasni, javno ili prikriveno. Njima prepuštam da se dokažu, bilo kad, ili kao Bosanci, ili kao diletanti i izdajnici. Ustvari, da ih ne imenujem (za sada), pouzdano znam za neke da su prodali dušu đavolu. To su oni koji liferuju humanoide, čovjekolike demone kojima ništa nije sveto. Osim dolara i lične „slave“.

Zasto ste izjavili da Vas je pogresna procjena dovela u Izrael?

Mogao sam birati kuda krenuti. Otac mi je rođen u Hrvatskoj, ali je bio i do kraja života ostao Bosanac. Nisam nikada ni pomislio da tražim hrvatsku putovnicu. Zvali su me prijatelji u razne zemlje, ali, do sada se još nisam odlučio pokrenuti. Nije jednostavno opet negdje biti stranac. Uvijek se smijem tome što mi je jednom ozbiljno ponuđeno: mogao sam se naći u Irskoj kao biskup unijatske crkve! Danas mogu reći da je opredjeljenje za Izrael stvar životnog udesa. Nekad je neophodno otpaliti dio svoje karme na nekom mjestu, u određenom ambijentu i sociokulturnom kontekstu. Generalno gledajući, jesam razočaran, nisam očekivao da će se dogoditi tolike promjene, toliki užasi. Sjećam se Izraela kada sam došao, bez smetnji i problema sam ulazio u arapska sela, čak i iza tzv. „zelene linije“, tj. teritorije pod palestinskom jurisdikcijom. Sa brojnim Arapima sam se susretao kao sa prijateljima, jedan od njih je dolazio k nama i u absorpcioni centar. Imali smo višak stvari i odjeće, a on brojnu djecu. Danas nas dijele visoki zidovi. Na mikro planu, stekao sam iskustva za koja je vrijedilo biti univerzalni majstor za sve, ali nikada ničiji pajac. Bilo da sam zarađivao minimalac, ili bio bez posla, nisam pao u kandže ovisnosti o mecenama. Na mom vratu nema traga ogrlice. Bio sam i ostao vuk samotnjak.

Dormiton                                                                                       “Dormition”

No, Vi ste tamo svjedokom mnogo cega o cemu mi, i svijet inace, ne zna. Svjedok ste i brojnih predrasuda koje se gaje spram pojedinih glavnih dijelova tamosnjeg drustva. Koje su najvece predrasude? Na koji nacin one opstaju? Kome to odgovara? Da li je predrasuda i to sto neki tvrde da kljucne poteze u SAD-eu vuku Izraelcani?

Najveća i najpogibeljnija je predrasuda o nepomirljivosti razlika. Na sreću, ima i primjera koji dokazuju suprotno. O Jevrejima, o cionizmu, uvijek postoje brojne predrasude. Na Bliskom istoku neće biti mira sve dok se za svaku naci-doktrinu objašnjenje pronalazi u “jevrejskoj zavjeri” protiv cijelog svijeta, dok se lamentira za Hitlerom “što ne dovrši svoj posao!”, dok se poziva na uništenje “malog sotone”, tog “kancera na Planeti”. Sve dok se ispoljava generalizirajući konformizam prema uništenju jevrejskog naroda i dok se svi njegovi članovi nekritički optužuju za “smrt Boga”, za genocid, ne vodeći računa o tome da među Jevrejima/jevrejima ima puno drugih konfesionalnih skupina, davaće se povoda nadobudnim “cionistima” da liju krokodilske suze i da sliježu ramenima pred strašnim prizorima razorene Gaze na čijim ulicama i pod ruševinama ostadoše raskomadani leševi djece koja su bila samo djeca. Ne sumnjam da u Pentagonu sjede i Izraelci koji kontroliraju Bijelu kuću, Kongres, MMF, NASA, CIA… To još nije razlog da se krene s totalnim antijevrejstvom, protiv Izraela koji je u suštini metafizički pojam. Izraelci imaju puno razloga za zabrinutost u pogledu budućnosti, no, oni su i nevjerovatno ležerni i ispunjeni samopouzdanjem.

Poznato je da u Izraelu postoje i pacifisticki aktivisti. Koliko su oni ozbiljna, snaga koja se uvazava, a kojoj je dosta rata s Palestincima? Kome je, tamo, zaista stalo do mira?

Izrael je zemlja jake kontrole, represije, ali, i jedina bliskoistočna zemlja u kojoj postoje slobodni demokratski parlamentarni i predsjednički izbori. Na slobodu i autonomnost pravosuđa niko ne može uticati. Premijer i predsjednik vlade za dokazanu korupciju, za mobing i druge prekršaje idu u zatvor na dugogodišnje robije. Izrael je milenijumsko poprište odvijanja tragedije naroda. Ekstrema svih boja i profila nikad dosta. Mirovnih pokreta također ima, ali, „kad topovi grme, muze ćute“. No, ima popriličan broj slobodoumnih intelektualaca koji reagiraju kao živi normalni ljudi. Za način kako govori prof. Norman Finkelstein mogu samo reći: tako govori pravi Čovjek! Jedino takav se može nazvati cionistom. Nažalost, zlonamjerni, zluradi, neobaviješteni i sistematski indoktrinirani antijevreji, najčešće po inerciji nacističke i klerikalne propagande kojoj su se priklonili jerusalimski muftija Hadž Amin el-Husseini i iranski ajatolasi, sve ekstremne jevreje i Jevreje proglašavaju cionistima, nositeljima cionističkog režima, što je nečovječno, nepravedno i katastrofalno pogrešno. I Palestinci i svi Arapi čija je vjera preko proroka Muhammeda vezana za brdo Cion, i oni su cionisti. Oni su čak i veći cionisti od ekstremnih jevreja i Jevreja, vlastoljubivih i srebroljubivih, koji su se na tom brdu odrekli Hrista, u hajkačkom transu zahtijevajući njegovo raspeće. Prof. Norman Finkelstein je pravi cionist, dostojan najdubljeg poštovanja. Loši jevreji i Jevreji moraju prestati liti krokodilske suze nad stradalima u Holokaustu koristeći kliše tugovanke kao opravdanje za svaki zločin nad Palestincima.

Da li ste nekada mozda bili zadivljeni nekim od tih aktivista, ili su to borci za doziranu pravdu?

Zadivljen baš ne, ali inspirisan, da! Npr. djelom pok. profesora Jeshayahua Leibowitza. Prvi je spomenuo rastuću opasnost od judeonacizma. Čovjek sa četiri doktorata! Govorio je da kada bi se njega pitalo, on bi srušio Zid plača. Nagradu Izraela je odbio primiti. Značajni mirovni aktivisti su i Uri Avnery, Miko Peled, Amos Klausner-Oz…

Zasto se ne vratite u BiH? Politicari stalno pozivaju takve poput Vas, odrzavaju konferencije zbog toga da se vratite, pa, sta cekate?

Formalno, ja sam disident, u privremenom egzilu. Nemam te ambicije da postanem slavan kao Miloš Crnjanski, on je bio genijalan pisac i pjesnik, ali bih naveo primjer njegovog povratka iz Londona: jednog dana, kada su izgleda prosijale neke druge žarulje osim crvenih, Crnjanskom je u posjetu došao (vjerovatno po diskretnoj partijskoj direktivi) Moša Pijade i rekao: „Hajde, vrijeme da se vratiš!“ Meni ne bi bila satisfakcija da mi to kaže osoba takve reputacije, jedan naizgled simpatičan čičica, ali, otrovnog srca, kakvo je imao taj Moša Pijade. Time želim reći da je jako bitno ko na koga i iz kojih razloga računa. Crnjanski je pogriješio što je prihvatio upravo taj poziv. Ne može mu se zamjeriti što ga je slomila nostalgija za zavičajem i što je pristao. Ja nisam on, nemam ni Mošu koji bi me lakonski preveo iz pastoralne idile u urbanu divljinu, slatkaste zamke nekog zadimljenog kabarea i doveo do mračne lože sa masnim likom čije već poze i sjene sa cilindrom se gnušam, niti vidim da neko baš silno treba “trabanta koji na sebi nosi pepeo Gaze”. A moguće je da me neki nadobudni kerber može karikaturalno predstaviti upravo takvim. Ne, ne griješim. Ko pokrade i uništi moju biblioteku, otuđi sve porodične nekretnine i u čijem prijetećem glasu i pognutoj grmaljskoj pozi vreba brutalna sila, neodoljivo podsjećajući me na njegove četničke i ustaške pobratime, suviše me vraća bolnim danima preturanja stana i pljačke iz koristoljublja, iako je kuća bila puna vedske i adventističke literature, do ubistava nedužnih bliskih osoba, a ubice niko nikada nije ni spominjao niti ih je tražio. No, neka odluči zov Dobrih Snivača, kao i moja sklonost avanturizmu. Nemam se čega ni stidjeti ni plašiti. Čak ni slaba zebnja od zlih humanoida nikada nije nadjačala moju ljubav prema Bosni. Dolazim uvijek kada mogu, a doći ću i definitivno, možda i prije nego se pojavi neki moj Godo zvani Mojšele.

Na kraju, toplo Vam se zahvaljujem za ovaj inspirativni razgovor sa Vama i da pozdravim sve naše bosanske patriote, u Bosni i egzilu.

Izvor: Oslobođenje od 3. oktobra 2015.

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    BICE TO JOS MALO JASNIJE KOJE TAJ KOJI IZAZIVA ZLO BLIZISE KONACNA BITKA ANAKONDA.TESKO VAMA ZLOBNICI.PACE SE POVIKATI ETOIH IZA KAMENA UDRITEJI.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s