KRENIMO U POTRAGU ZA ORIGINALNIM DEJTONSKIM UGOVOROM

Posted: 3. Oktobar 2015. in Intervjui

KO i ZAŠTO KRIJE ORIGINAL DEJTONSKOG MIROVNOG UGOVORA?

Građani BiH, bosanska Dijasporo, krenimo u potragu za originalom Dejtonskog mirovnog sporazuma, najvažnijeg dokumenta države kojim je uspostavljeno neustavno državno uređenje BiH, država podijeljena na genocidnu Rs i nefunkcionalnu FBiH. Na osnovu nepostojećeg dokumenta vrši se implementacija s kojom se jačaju pozicije ugovorom nagrađenog agresora, a žrtvi agresije genocida nanose nove rane. Kako pristupiti ukidanju ili promjeni akta za koji se zna da postoji, ali se ne zna ko ga i s kojim razlozima krije.

Rezultat slika za originalan Dejtonski mirovni sporazum

Vrhunac bh apsurda, sa kojima nas biju svakoga dana, je da se ni do danas, nakon 20 godina traganja i prikrivanja, nije došlo u posjed originala Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je pod pritiskom MZ postignut 22. novembra 1995. u Dejtonu, a potpisan 16. decembra u Parizu. Odgovorno i sa sigurnošću se može tvrditi da je BiH jedina zemlja na svijetu koja provodi ustavne odredbe i formira svoju unutarnju i vanjsku teritorijalnu i organizacionu strukturu na osnovu dokumenta koji je nametnula međunarodna zajednica, koji nije usvojio narod, koji ne postoji u originalnom pisanom formatu i za koji mnogi u zemlji i svijetu tvrde da je manjkav, da je na štetu žrtvi agresije i da ne vodi sjedinjenju već nepravednoj i posljedičnoj podjeli zemlje. Može li se u ovom današnjem vremenu u bilo kojoj državi, bilo kom gradu, na bilo kom području zamisliti gradnja ili dogradnja infrastrukture, javnog objekta pa i privatne kuće ili dvorišnog objekta bez projekta i projektne dokumentacije? Skrivanje originala ne može biti iz poštenih i časnih namjera, već je rezultat težnji da se historijski put države preusmjeri i konzerviraju rješenja neprihvatljiva za BiH državu i njene narode.

Dejtonski sporazum potpisan bez znanja građana i nikad nije ratificiran

Podsjećamo da je Opći okvirni sporazum za mir u BiH ili kraće Dejtonski sporazum naziv mirovnog ugovora iz baze zračnih snaga Ohio – SAD o uređenju BiH nakon rata – agresije na BiH koja je trajala od 1992 do 1995.g.  Dejtonski sporazum je službeno potpisan 14.12. 1995. godine u Parizu. Potpisan je bez znanja građana BiH, a Predsjedništvo R BiH kao zvaničan organ nikad nije donijelo odluku o potpisivanju sporazuma. Francuska je čuvar originala, a ovlašteni tumač Sporazuma je Ured visokog predstavnika u BiH. Dejtonski sporazum nikad nije službeno preveden na jezik ili jezike bh naroda, nije ratificiran u Parlamentu BiH, niti je ikad objavljen u Službenom glasniku BiH, što je uslov za njegovu primjenu. Najveći rezultat sporazuma je što je okončan rat.

Ovlašteni tumač Sporazuma je Ured visokog predstavnika u BiH  

Po tumačenju datom iz Ureda visokog poredstavnika zvanična je i autentična samo verzija Sporazuma na engleskom jeziku sa njegovim anexima, koju su 14.12. 1995. u Parizu potpisale Savezna R Jugoslavija, R Hrvatska i RBiH.  I pored više upozorenja iz OHR, zvanični prevodi Sporazuma nikad nisu urađeni. Suprotna ovoj tvrdnji iz Ureda visokog predstavnika je tvrdnja Ministarstva pravde BiH po kojoj je Sporazum potpisan i na jezicima BiH ( što tvrdi i član Predsjedništva BiH  B. Izetbegović u intervjuu datom krajem septembra 2015. TVBiH), ali ti prevodi nikad nisu bili dostupni javnosti. Svih postdejtnonskih godina u upotrebi je samo engleska verzija, što je omogućilo jednostrano tumačenje odredbi i zloupotrebe. Rezultat toga je uspostava nesnošljivog totalitarnog Dejtonskog uređenja, koji je omogućio slabljenje države a uspostavu i jačanje genocidne Rs, i totalna konfuzija koja i danas vlada u svim sferama života BiH.

Više puta je u pojedinim bh medijima, naročito prigodom obilježavanja godišnjica Dejtonskog ugovora, postavljano pitanje šta je sa originalom i gdje se krije, ali time sve do danas nije potstaknuta niti službeno zadužena ni jedna državna služba ni jedna politička ili druga oganizacija da se angažuje i usmjeri u tom pravcu i intenzivira traganje da se dođe do originala tog primarnog državnog akta.

Do danas nije nađen nestali original  Dejtonskog ugovora

Apsurd nad apsurdima je da je i jedina zvanična verzija državnog Ustava, kao anexa Dejtonskog sporazuma, samo na engleskom jeziku. Nakon potpisa srpsko, hrvatsko i bošnjačko izaslanstvo su dobili svoj primjerak Sporazuma. Srpski primjerak bio je pohranjen kod tadašnjeg Predsjednika Rs Radovana Karadžića ili kod Predsjednika Narodne skupštine Rs Momčila Krajišnika. U februaru 2008. tadašnji Pred. Predsjedništva BiH g. Željko Komšić je objelodanio da je nestao originalni primjerak Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za mir, koji se nalazio u Arhivu BiH ili Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Traganje je bilo uzaludno. Nije nađen ni hrvatski, ni bošnjački ni srpski primjerak. Na zahtjev zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH  Ministarstvo vanjskih poslova Francuske krajem 2009. dostavilo je ovjerene kopije originala Dejtonskog sporazuma sa svim aneksima.

Dejtonski ugovor korišten kao „Švedski sto“

Tokom ovih godina Dejtonski sporazum nije ostao stalan, već je po principu “Švedski stol“  tiho i prećutno mijenjan onako kako je to kojoj strani odgovaralo, što je prouzrokovalo mnoge sistemske  probleme, otežalo i usporilo rad pa  i paralisalo neke ključne parlamentarne i izvršne funkcije zemlje, te  postalo glavna kočnica za uspostavu suživota među narodima. Promjene Sporazuma bile su moguće jer je očigledno u upotrebi bio prevod teksta sa engleskog jezika, koji se mogao različito interpretirati, i kao takav ne može biti validan.

Svima nama iz BiH, koji smo se naselili po Americi i drugim državama engleskog govornog područja, ako smo se barem malo posvetili izučavanju jezika, sasvim je jasno da se neke jezičke forme u engleskom jeziku formiraju potpuno drugačije nego u jezicima našeg govornog područja i ne mogu interpretirati i notirati na isti način. Samo mala stilska greška može potpuno izmjeniti suštinu ne samo jedne riječi, već cijele rečenice ili čak pasusa.

A Dejtonski sporazum je međunarodni akt na kome je zasnovano i po kojem se dograđuje kompletno društveno-političko uređenje države Bosne i Hercegovine, koji se direktno ili indirektno reflektira i na mnoge druge građane koji žive u neposrednom susjedstvu ili dijaspori.

Dejtonski ugovor je samo Sporazum, a ne Ustav BiH

Kada se govori o Dejtonskom sporazumu, prije svega treba imati u vidu da je to samo Sporazum, kako u naslovu i piše, a ne Ustav BiH. Ustav RBiH je i dalje Ustav BiH (koja sada nije više Republika, ali zato to  jeste genocidna Rs), jer nije verifikovan niti promjenjen u Parlamentu BiH. Dejton je u državno uređenje BiH instalirao dva entiteta, FBiH i Rs, uspostavio Vladu BiH sa rotirajućim predsjedništvom od 3 člana, uspostavio funkciju Međunarodnog predstavnika u BiH, a Ustav BiH protuustavno  inaugurirao kao Anex 4. Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum sa Ustavom BiH kao aneksom nikada nije objavljen u Službenom glasniku države niti entiteta, a jedina autentična verzija Ustava je i danas samo na engleskom jeziku. U nadležnosti je Međunarodnog suda pravde poništenje Dejtonskog sporazma, ali iz BiH nikad nije upućen takav zahtjev, iako svi vide da ovako dalje ne ide.

Dejtonski sporazum je nagrada agresoru

Dejtonskim sporazumom MZ je nagradila srpskog agresora za agresiju i genocid koji je počinio nad Bošnjacima BiH. Dala im je  49% teritorija, omogućila visok stepen dominacije nad Distriktom Brčko i preko grupe srpskih opština na području Federacije BiH ostvaruje jak uticaj na politička rješenja u FBiH. Formiranjem genocidne Rs na polovini bh teritorija MZ je srpskom agresoru maksimalno pomogla da ispuni ili se približi ispunjenju 6 glavnih ciljeva srpskog agresora, utvrđenih još 12. maja 1992.  na jednoj od prvih skupština Rs. Ti ciljevi su bili: Uspostaviti državne granice koje odvajaju srpski narod od druga dva naroda, Uspostaviti koridor između Semberije i Bosanske Krajine, Uspostaviti koridor u Podrinju (što faktički znači ukinuti stanje Drine kao granicu srpskih država), Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi, Podijelili Sarajevo u srpske i bošnjačke dijelove, Osigurati pristup moru i Uspostaviti sposobne državne vlasti u oba dijela.

Ni jedan Bosanac i Hercegovac, ni jedan Bošnjak, koji BiH osjeća kao svoju jedinu domovinu, nema nikakvu obavezu ni moralno pravo da podržava nepravedno, diskriminatorsko i destruktivno Dejtonsko uređenje BiH, po kojem je srpski okupator dobio polovinu bh teritorija, po kojem je Republici Bosni i Hercegovini ukinut status Republike a dodjeljen novoformiranoj genocidnoj Republici srpskoj, sa kojim je sve što je na okupiranom području BiH u Rs vjekovima bilo bošnjačko ili zajedničko “Bosansko“ postalo „Srpsko“.

Bošnjački lideri moraju osporiti neprihvatljiva Dejtonska rješenja

Neshvatljivo je da Bošnjački lideri brane Dejton i drže ga se slijepo ko pijan plota, a svima je jasno da je Dejton protuustavan akt MZ koji je Bosnu i njene narode pogodio gore i teže nego agresija Srbije i Hrvatske. Dugogodišnji član Predsjedništva BiH g.Izetbegović nikad nije zatražio ukidanje ili promjenu Dejtona, već i danas  ističe i naglašava “da je Dejton izbalansirao etničke skupine, napravio presjek interesa zaraćenih strana i nametnuo Konvenciju o ljudskim pravima, uz niz drugih dokumenata…“.  Po Izetbegoviću  radikalana promjena Dejtona ni u ovom času (nakon 20 godina promašaja i neuspješne primjene) nije realno moguća, već nas upućuje na traženje rješenja kroz nove jalove dogovore, valjda opet na štetu Bošnjaka. Promjene po njemu su moguće tek z 10 godina, kada će se promjeniti skupa i neodrživa etno-tehnička struktura. Umjesto da se narod pozove i mobilizira na zahtjevu za izmjenu Dejtonskog uređenja, postupa se upravo suprotno. Umjesto da traži od naroda akciju i podršku opredelenju većine građana BiH i njegove SDA stranke da se Dejton ukine ili mijenja, pa da ga i srušimo pravnim sredstvima ili silom, jer je krajnje štetan i posljedičan, Izetbegović nas destimuliše, nastavlja nam pjevati uspavanke i nagovara nas da se umjesto borbe i akcije pomirimo s beznađem. SDA sa Izetbegovićem ne nudi rješenja za nepravedan i neprihvatljiv Dejton, već traži dalje odlaganje za neko drugo nedogledno vrijeme, možda novih 20 i kusur godina. Iako pažnja svijeta u ovom vremenu nije usmjerena prema Bosni, ovakve izjave člana Predsjedništva BiH su u najmanju ruku štetne i neodgovorne. Ono što se međunarodnoj zajednici ne usuđuju prigovoriti bošnjački političari, svakodnevno čine Dragan Čović u ime bh Hrvata i lideri Rs, posebno M. Dodik. Aktuelni Predsjednik Predsjedništva BiH Dragan Čović, i dalje dosljedan u davanju neostvarivih obećanja, insistira na tome da se sačuva osnova Dejtona, iako zna da je osnova Dejtona podjeljena BiH, sa Republikom srpskom kao genocidnom tvorevinom i Federacijom koja od prvog dana ne funkcioniše kako treba. A Dodik i ovih dana, s punim autoritetom vođe genocidnog entiteta, uzima sebi za pravo da pred čitavim svijetom kaže „ Dejton je imao suštinsku grešku jer je dozvolio da BiH preživi”. I niko se od  tolikih domaćih ulizica, toliko odgovornih evropskih i svjetskih moćnika i autoriteta nije našao da mu začepi gubicu. A dovoljno mu je bilo staviti do znanja da je Dejton zaista imao grešku, ali grešku što je dozvoliio da genocidna republika nastane i oživi.

Ako je ikad bilo vrijeme za energičniju akciju protiv štetnog Dejtona, onda je to sada na 20-godišnjicu. Ovakvo uređenje države BiH sa Rs kao genocidnom tvorevinom, u kojoj iz sjene vladaju zločinci preko  svite korumpiranih političara, je neodrživo za BiH i neprihvatljivo za pravni sistem MZ. Ipak, nema sumnje da je uz korumpirani državni i entiteteske vrhove za sadašnje stanje u BiH i stanje u cijelom postdejtonskom periodu najodgovornija međunarodna zajednica na čelu sa SAD,  jer je tolerantno, indolentno dopuštala agresorskim snagama Rs da uz podršku Srbije implementiraju Dejtonski sporazum na štetu žrtve a u korist neprijatelja BiH. Krajnje je vrijeme da MZ i SAD svoje propuste i greške isprave i vrate BiH u poziciju samostalne i nezavisne države, republike, koje joj od postanka  pripada. Naravno, u sadašnjim složenim međunarodnim prilikama, kada sukobi na Bliskom istoku i izbjeglička kriza dodatno eskaliraju, teško je vjerovati da će neko od najodgovornijih sada  naći vremena za probleme BiH.

BiH je danas između Dejtona i Brisela

Prema ocjeni evropskih političkih analitičara BiH se danas nalazi između Dejtona i Brisela, što bi se reklo “ni na nebu ni na zemlji”, jer BiH nije ostala na Dejtonu niti ušla u Briselsku strukturu Evrope. BiH  nije bila niti će ikad biti Dejtonska, iako već 20 godina trpi Dejtonski totalitarizam i egzistira na dejtonskom ustrojstvu sa skupom i nefunkcionalnom  Federacijom i genocidnom RS.  Istina je da se BiH malo pomakla iz Dejtonske ljušture i primakla  Briselskom pragu, ali je još uvijek u početnoj fazi. BiH se nije oslobodila luđačke Dejtonske košulje. Da bi ušla u viši nivo pristupa EU BiH mora po oštrim zahtjevima Bečke infrastrukturne agende,  kroz operacionalizaciju, regionalizaciju, rekonstrukciju … provesti političke, ekonomske i socijalne reforme, kako bi postala tzv “model evropske budućnosti “. A gospodarske i socijalne reforme, koje se moraju provesti, ne mogu bez izmjene pravnog sistema zemlje i bez sudara s Dejtonom … Iako po nekima prostor za reforme postoji čak i u uslovima Dejtona, više je nego jasno da je Dejton preživio, postao kočnica i prepreka u implementaciji mira i u pristupu BiH ka EU i NATO savezu. U takvoj organizacionoj strukturi mogu se veoma dugo održati i dominirati kompromitovani i korumpirani bosanski političari iz sva tri bh naroda. Reformska agenda u BiH će uspjeti samo ako pokrene i omogući ustavne promjene i povrat BiH na legalni Ustav R BiH.  Sve do tada Dejton je ne samo naša smrtna rana već teška migrena EU.

20-godišnjica Dejtona je krajnje vrijeme da se Dejton ukine ili promjeni

Dvadesetgodišnjica Dejtona je krajnje vrijeme da se otvoreno kaže Americi, Evropi  i UN-a da Dejton ne valja, da tvorevine Dejtona moraju biti porušene, da se potsjeti svijet da su Srbija a potom i Hrvatska izvršile agresiju na BiH u kojoj se BiH očajnički branila, da agresija nije zaustavljena i da u različitim vidovima i danas traje. Ubijanje u BiH nije bilo uzajamno, kako se uporno  pokušava naturiti javnosti. Nije to bio rat, niti građanski rat,  jer napadnuti goloruki Bošnjački narod kad je napadnut nije imao ni vojsku ni oružje. Bila je to agresija sa svim modalitetima agresorskog terora (mučenja, ubistva, logori, progoni…). Tek kad su se uvjerili da nisu bile tačne poruke pred. Izetbegovića da neće biti rata, kad su agresori otvorili logore, intenzivirali pljačku, progone i ubijanja, Bosanci/ Bošnjaci su počeli da se organizuju i brane.

Dejton nije i ne može biti ponos već je velika sramota i ljaga Amerike. Dejton je luđaćka košulja na tijelu žrtve u kojoj se žrtva bez zraka  guši, a zločinci se krvlju žrtve hrane i tove. Ako je Amerika mogla biti ponosna s tim što je Dejtonom zaustavila ubijanja u ratu-agresiji, može joj biti  na ugled i savjest što je uspostavila nepravedan mir u kojem počinioci zločina genocida uživaju prava i  konstantno stiču nove privilegije na osnovu zločina koje su nad Bošnjacima počinili.

U nastojanju da osujete i spriječe svaku pomisao bilo koje strane u svijetu o ukidanju Republike srpske, (koje se prije ili kasnije mora dogoditi), lideri Rs ukazuju na tezu po kojoj se Evropska unija priprema na ukidanje Rs i u tom cilju priprema dvije rezolucije, za koje se unaprijed zna da neće biti obavezujuće. Koliko je to jeftina prodaja magle, nije vrijedno ni komentarisati, jer svako razuman u BiH zna da MZ, dok ne bude dobro pritisnuta, neće učiniti ništa da se stanje u BiH promjeni. Da je to htjela ne bi međunarodni predstavnici u BiH svih 20 postejtonskih godina, s manjim časnim izuzecima, figurirali ka klovn. Tek ovih dana mogao se čuti čak pomalo ljutit komentar g. Valentin Inzka o najavljenom referendumu Rs o sudu i tužilaštvu, jer je osjetio da bi tim činom i sam mogao biti pogođen. Stanje u BiH smo mogli i morali mijenjati sami. Krajnje je vrijeme da to učinimo. Ako to ne uradimo, ostaćemo u okovima koje su nam nametnuli i koji sve više stežu. Naviknućemo, ako već nismo, na luđačku košulju koju su nam navukli i sami početi vjerovati da smo zaista ludi, da nam i pripada.

Mada je svakom građaninu u BiH, svakoj organizaciji, uključujući i mnoge iz Rs, kristalno jasno da Dejtonski mirovni ugovor ne odgovara društvenoj strukturi BiH, da je štetan i veoma posljedičan, da njegova nedosljedna ili dosljedna primjena proizvodi i uzrokuje niz štetnih posljedica, do danas nije stvorena povoljna klima da se prisile tvorci Dejtona da ga mjenjaju ili ukinu. U tom smislu najveća krivica i odgovornost pada na Sjedinjene države, jer su bile najangažovanije i najmoćnije da ga sačine i implementiraju u interesu države i svih građana BiH, a umjesto toga Dejton je postao nagrada agresorima na BiH, jako oružje u rukama secesionističkih struktura i osnova i garancija opstanku genocidne Rs. Ono što dodatno iritira je činjenica da u najvećem broju susreta i razgovora bh političkih ili stranačkih lidera, sve do danas se ni jedan nije usudio izraziti puno nezadovoljstvo većine građana BiH sa Dejtonom i zatražiti od njih da se angažuju u pravcu izmjene ili ukidanja Dejtona. Iz tih razloga, kada je obilježavano 5, 10,15 pa sada 20 godina,  ni na 20 godišnjicu Dejtona nismo dočekali da se MZ, Sjedinjenim državama i UN jasno i glasno kaže da Dejton ne valja, da je štetan, da razara tkivo multietničke BiH i pravi od nje nacionalistička jezgra. Umjesto da se narod pozove i mobilizira na zahtjevu za izmjenu Dejtonskog uređenja, postupa se upravo suprotno.

Službe sigurnosti BiH su dužne otkriti ko i gdje skriva original Dejtonskog ugovora

Rasprave koje se o Dejtonu vode u Banja Luci posljednjih dana, i koje će tu i na području BiH trajati puna dva mjeseca, su toliko bljutave, jalove, neracionalne i nekorisne da ih je riječima teško opisati. Te rasprave ne polaze od suštine već je razvodnjavaju i prikrivaju. Suština Detona se može reći u nekoliko riječi. Dejton je zaustavio rat ali je nametnuo nepodnošljiv mir, koji je za najbrojniji narod BiH Bošnjake gori od rata. Dejton je podijelio državu na dva tri dijela, srpske agresore umjesto kazne i osude nagradio sa 49% i kusur teritorija, dozvolio im da na teritoriju BiH formiraju svoju državu i omugućio im da nastave agresiju na federalni dio BiH.

Obzirom da je potpuno izvjesno da u skorije vrijeme neće doći do izmjene ili ukidanja Dejtonskog sporazuma i da će se njegova implementacija nastaviti i u narednom periodu, potrebno je doći u posjed originala Dejtonskog ugovora, kako bi se što prije mogle otkloniti nastale greške i procese implementacije usmjeriti u željenom pravcu, na ključna pitanja. Skrivanje originala baca ozbiljne sumnje da se ovdje radi o najvišem kriminalnom aktu, koji je direktno uperen protiv države BiH i svih njenih građana. S ovim postaje do kraja upitno po čijem se prevodu vrši implementacija Dejtonskog ugovora, jer skrivanje bi moglo značiti da se Dejton ne provodi onako kako je zacrtan, već se nezakonito provodi u korist secesionista i s njima povezanih  korumpiranih vladajućih strauktura, što direktno i indirektno ugrožava kompletan život države i građana BiH.

Upravo zbog toga najvažniji posao za sviju nas, posebno za državne i entitetske službe bezbjednosti, sve druge službe koje brinu o sigurnosti države i građana, bio je i sada je otkriti mjesto gdje se krije i ko skriva taj originalan dokument, taj najvažniji akt države BiH. A prije svih, na ovo pitanje gdje je orginal Dejtonakog ugovora (koji zovemo Ustav BiH)  bila je dužna, od prvog dana svog postojanja, odgovor dati Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Ako to ne želi ili ne može rukovodioci SIPA su bili dužni i sada to jesu, dati ostavke. Obzirom da se ne može više čekati, a da se u službe bezbjednosti države BiH malo možemo pouzdati, u entitetske nikako, apelujem ovim aktom na sviju nas da se pokrenemo i pođemo u potragu za originalom Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Nakon 20 godina štetne i posljedične  primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, vlasti Bosne i Hercegovine dužne su narodu i građanima  BiH predočiti originalan tekst ovog najvažnijeg akta države. Odgovorne institucije i službe države dužne su dati odgovor na pitanje koje na odgovor  čeka već 20 godina  “Ko, zašto i gdje krije originalan tekst  Dejtonskog mirovnog sporazuma – Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH ?

Burlington, 3.Oktobra 2015.

Zijad Bećirević

Zijad_Becirevic2

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    E DA IMA POSTENI LJUDI NA VLASTI I DA IMAJU DINA I IMANA I OSTRO KAZU DOSTAJE MORA SE OVO RIJESITI KAO STOJE I TUDJMAN REKAO I DOBIO ZELENO SVJETLO I RIJESIO SE TE ISTE REPUBLIKE SRPSKE TO JEST KNINSKE I KRAJINESKE MARTICEVE BAGRE ISTE DOIKOVE.ALI NAZALOST BOSNJACI JOS IZDAJU SVOJE,LJUDE ITO ONE BORCE JKOJISU BRANILI BOSNU.I PROGONE POSLUSNI ONIMA KOJI IM KAZU I KOJI OVAKO RADE.DOK ONI NISU DALI NI RATNE ZLOCINCE DA IDU NA SUD U HAG SKRIVAJU ISADA MNOGE A MNOGI RADE I U SIP-I A IZETBEGOVICEVCI PUSTILI ONIM LAGUMDZIJI DA IZDAJE LJUDE I TAKO I PROGONI I KOJE OSTO KAO JEDAN HAMZA LEZI U ZATVORU VEC 9 GOINA A NEKI LAZO UBIJO ZLOCINAC AGRESOR NA BIH NAPADO HAMZA BRANIO BIH I LAZO IZASO IZ ZATVORA NAKON 7 GODINA A BRANIOC JOS LEZI,U ZATVORU BEZ IKAKVI DOKAZA I OPTUZNICE.STA VISE COVJEK DA KAZE NEGO OKRIVI I IZDAJNIKE PA PREPUSTI TO SVE GOSPODARU SVJETOVA STVORITELJU KOJICE USMRTITI I TE STO SU NAREDJIVALI I TE STOSU IZDAVALI I NIJEDAN NECE POBJECI MELEKU SMRTI NIKO.TOMIJE SAD ZASAD NAJ BOLJA UTJEHA I JEDINA PRAVDA.DRUGE NEMA I NEPOSTOJI.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s