Neki utisci sa nedavnog (juli-august 2015.) puta po BiH i RH – U ZNAKU FERHADIJE I MNOGIH – “ALI”….

Posted: 6. August 2015. in Intervjui

SAM_3515

Bez obzira na neka, eventualna očekivanja i dosadašnju tradiciju, bio sam ipak u dilemi da li da ovoga puta napišem svoje utiske sa netom završenog puta po BiH i jednim dijelom po susjednoj nam Hrvatskoj. Naime, kontao sam, koga to više uopće zanima…, šta su efekti baš moga javnog ispoljavanja onoga što sam vidio i doživio u Domovini i njenom neposrednom okruženju…kome, zapravo pišem…? Međutim, za bogdu je prevagnula želja i nada da će i ovih nekoliko redova, uz ilustracije, valjda nekad poslužiti kao zabilježeno svjedočanstvo mojim sinovima i unucima da sam i ovoga puta, kao i inače, imao svoj stav o svemu onome što vidim i doživim a tiče se mene, njih i društva u cjelini.

Ovoga puta će, upravo iz gore navedenih promišljanja, izostati dio koji se odnosi na privatne susrete.
Dva dana od Bostona do Banja Luke
Ovoga puta put od Bostona do Banja Luke je trajao cijela dva dana. Nakon slijetanja na londonski aerodrom Heathrow i dovoljnog vremenskog razmaka da uhvatimo slijedeći planirani i plaćeni let za Zagreb, saopćeno je nama i grupi od još 15-ak putnika koji su također doletjeli iz Bostona do glavnog grada Ujedinjenog Kraljevstva i namjeravali nastaviti do Zagreba, da za nas nema slobodnih sjedišta u avionu i da moramo prespavati tu negdje, te sutradan nastaviti put do konačne destinacije. Očigledno je bilo da su prodali duple karte – ili ovi iz “Virgin Atlantica”, s kojima smo doletjeli iz Bostona, ili njihovi partneri iz “Croatia Airlinesa”, s kojima smo trebali nastaviti prema Zagrebu. Spomenute aviokompanije i međusobni partneri su prebacivali krivicu jedni na druge, ali šta smo mi imali od toga. Dakle, prespavali smo u jednom hotelu u širem području Heathrow aerodroma i sutradan pokušali bukirati boarding karte za Zagreb. No, ni toga dana nije bilo mjesta u izravnim letovima London-Zagreb, nego su nas uputili za Istanbul, gdje ćemo čekati skoro cijeli dan na let Istanbul-Zagreb. Da smo barem vidjeli Istanbul, pa i iz zraka, ne bih žalio.
Daljnji sadržaj putešestvja prema Zagrebu, odnosno Banja Luci nije bitan, ali jeste bitno kazati da smo u naš grad stigli dva dana nakon polijetanja iz Bostona, iscrpljeni, umorni, smoždeni…nasekirani, zahvaljujući neprofesionalnosti, odnosno lopovluku jednog (ili oba) spomenuta avioprijevoznika. I nismo samo mi tako nešto doživjeli, nego, kako rekoh, još 15-ak drugih putnika bez obzira jesu li letjeli samo do Zagreba, ili su išli, kao i mi, dalje.Ovi utisci nisu samo moji, odnosno privatni, i zato sam ih zabilježio. Kao iskustvo, poruku…..No, iskoristio sam noćenje u okolici Londona da načinim nekoliko snimaka:
SAM_3457————————————————————————————————————————————
SAM_3459——————————————————————————————————————————————-
SAM_3460——————————————————————————————————————————————-
SAM_3461
Banja Luka
Ovaj dio reportaže bit će njena okosnica. Naravno, s velikim razlogom. Jer, u pitanju je, ipak, Banja Luka iz koje sam morao izići krajem 1994. ali koja nikada nije izišla iz mene. A, k tome, prvi put, nakon više od 22 godine, imat ću priliku klanjati u tek obnovljenoj Ferhadiji i to posljednjih 6 teravija i bajram namaz. Odmah da kažem da me je pratio veličanstven osjećaj u tih posljednjih 6 dana i noći Ramazana i, kao kulminacija ushićenja i nekih dosanjanih snova – Ramazanski bajram 2015/1436. Što god bih sada napisao o tome bilo bi nedostatno, jer to je trebalo doživjeti. Možda da citiram samoga sebe kada sam jednoj medijskoj kući, nakon izlaska iz Ferhadije po klanjanju bajram namaza rekao, između ostalog, da mi je “sada srce veliko k'o Amerika…” Posebnu aromu preostalom dijelu ramazanskih dana i večeri u Ferhadiji je dao jedan mladi hafiz iz Turske koji me je, dok je učio, uglavnom rasplakivao. Uljepšao je taj dio ramazana meni, a drugima i cijeli.
SAM_3470———————————————————————————————————————————–
SAM_3471—————————————————————————————————————————————
SAM_3476—————————————————————————————————————————————
SAM_3478                                            Sa Adnanom Džonlićem i Safetom Isićem prije jedne teravije
SAM_3525                                                         Ispred Ferhadije nakon bajram-namaza
Banja Luci je Ferhadijom definitivno vraćen dio njene izgubljene duše, ma kako ko mislio o tome, ali….
…..ali Ferhadiji i Banja Luci trebaju njeni ljudi. Jasno, uključujući i mene samoga. Nije fraza, nego gola istina, da svaki grad, pa i Banja Luku, naročito čine njeni ljudi. A, gdje su.., gdje smo….? Je li sve do anamo njih, stranaca ili i do nas samih? Koliko je to do nas…? To su pitanja, čini mi se, prava, krucijalna? Ovdje ću citirati svoga prijatelja Emira Vižlina iz Stranke dijaspore BiH o čijem sam I Kongresu održanom u Banja Luci 22. jula napisao tekst i koji je na neprimjeren komentar jedne naše sugrađanke javno uzvratio: “Niko ti ne brani da se vratiš na svoje, ako nije prodano….” Ja bih dodao i – bez obzira da li nas tamo žele ili ne…ne samo anamo oni, nego i tzv. – “naši”!
…. ali, i pored ushićenja koja nosim zbog prelijepe i predrage Ferhadije s kojom decenijama gajim poseban odnos, moram ispoljiti i svoje veliko razočarenje u ljude koji vode tamošnju Islamsku zajednicu. Naime, muftiju Osman efendiju Kozlića jednostavno se ne može sresti, porazgovarati s njim, ni privatno ni za javnost. To nisu samo moji utisci, nego i mnogih cijenjenih banjalučkih džematlija, kako onih što žive tamo tako i onih koji ne žive, ali često pohode naš grad i njegove džamije. Čovjek, kako kažu i kako sam se uvjerio, se ogradio “kineskim zidom” –  ne može mu se prići. Napravio je u međuvremenu takvu kadrovsku rašomonijadu da ona ne odražava interese Zajednice niti su njome zadovoljeni neki opći, pa ni  islamski kriteriji. Zapravo, iza mnogih kadrovskih rješenja koje je u proteklih godinu dana povukao muftija Kozlić, ne stoji kvalitet, već – podobnost. U prilog ovoj tvrdnji neka posluži i svjedočenje mnogih banjalučkih džematlija da novoimenovani glavni imam Medžlisa, Muhedin ef. Spahić, “se ne selami ni sa kim…”, djeluje “otuđeno”, “nadmeno”….  U čijem je to interesu, javno pitam muftiju Kozlića? Sjetih se gesta tog mladog momka, od prije više od godinu dana, kada je u povodu inauguracije novog muftije u svojstvu sekretara Muftijstva grubo uskratio pravo sada rahmetli Kjazimu Halimiću, da nešto kaže upravo tim povodom. Pitao bih, zapravo, muftiju Kozlića još mnogo toga, putem intervjua, ali nije se udostojo dati mi ga. Daje nekima, posebno lokalnim medijima, ali ne i meni.., nama iz tzv. dijaspore. Znam da se tamo ne pika ničiji minuli rad, niti se poštuje ičija ličnost, ali ako ništa drugo, osim što sam novinar, ja sam i član IZ Banja Luka jer uredno plaćam članarinu/vazifu.
Htio sam upoznati svoga nasljednika na poziciji predsjednika Medžlisa IZ-e Banja Luka – Edina Bekrića, ali čovjek nije izrazio želju da sretne mene, da nakon Bajrama popijemo kahvu i razmijenimo iskustva… Ali ne, “kineski zid” je i oko njega, baš kao što je, kako rekoh, i oko muftije koji ga je postavio i koji mu, kao takav, očigledno odgovara. Nije na odmet navesti da mi se jedan časni, prefinjeni banjalučki imam, Mersudin ef. Hodžić, sekretar Medžlisa, pravdao kako je, nakon što je primio moj upit za intervu,upućen novoizabranom predsjedniku Medžlisa, isti prenio dotičnom te pitao me da li mi je taj odgovorio. Uzvratio sam da nije!
Nije moje da koristim tako grubu riječ za stanje u i oko IZ Banja Luka, ali dužan sam da prenesem ono što kažu mnogi koji jesu tamo i pripadaju, kao i ja, toj Zajednici decenijama. Za stanje koje je tamo uglavnom koriste jednu riječ: KATASTROFA!
   No, da ne bude ovo samo priča o Ferhadiji i efendijama u Banja Luci, spomenut ću i tradicionalnu godišnju manifestaciju “Vezeni most” na čiji početak sam također prispjeo. Selektivno sam je neposredno pratio. Naime, zbog onih kojima je dio programa bio namijenjen odazivao sam se, a zbog organizatora manifestacije ne bih, jer ja i oni smo “dva svijeta različita…” Ideološki, politički, moralno, etički… kako hoćete.  Dakle, bio sam na činu bacanja ruža u Vrbas sa visećeg mosta u Gornjem Šeheru “civilnim žrtvama rata u BiH”, kako su to nazvali, ali ne da bacim neki cvijet, nego da im proučim Fatihu, što je, u izvjesnom smislu, bio atipičan banjalučki gest.
SAM_3491                                                   Sa kolegom i prijateljem Mišom Vidovićem
SAM_3497
————————————————————————————————————
SAM_3496                                                            Sa Slavkom Kovačevićem Bianchijem
   Skoknuo sam i u avliju Nasihe Kapidžić Hadžić na pjesničke susrete, posebno zbog Nasihe,
SAM_3503
a svratio sam i na šahovski turnir koji je organiziran u sklopu “Vezenog mosta” kako bih sreo neke prijatelje-šahiste.
    I to je bilo sve što se tiče moga prisustva toj manifestaciji. O mome viđenju njenog organiziranja već sam se ranije odredio i ne bih sada ponavljao. Samo ću dodati da sam uočio da su se u sklopu manifestacije prodavala posljednja 2-3 izdanja “Banjalučkih žubora”, Ismeta Bekrića. Učestvovao sam  u sadržaju prethodnih 15-ak, jer je to uvijek auotor od mene tražio. Posljednjih 2-3 godine nije tražio a “Žubori” su i dalje išli. Upitao sam ga otvoreno pred “Palasom” da li mi je i on “dao crveni karton”? Odgovorio je nešto nejasno i nevješto ali, evo, i sada javno kažem da ako me je najpoznatji živući bh. pjesnik za djecu i moj i naš sugrađanin Ismet Bekrić omaškom zaobišao u priči oko naše suradnje u posljednje 2-3 godine, onda ću to tako i prihvatiti, a ako je to bio rezultat nečije “preporuke”, prihvatit ću to kao – kompliment. I, tačka!
SAM_3513Na ovom mjestu, u mome najbližem komšiluku, donedavno je bila kuća u tipičnom bosanskom stilu familije Muftić: Ešrefa, Remze i sina im Idhana-Didija. Sve troje su preselili na ahiret, kuća im i okućnica prodani i sada je tu kuća i okućnica Branislava Borenovića, potpredsjednika PDP-a (Ivanićeva Partija)   
 
   Ako ne poštuju ljudi koji vode IZ Banja Luka minuli rad ni čovjeka-džematliju, poštuju neki drugi. Naime, čast mi je bila odazvati se pozivu Stranke dijaspore BiH da prisustvujem njihovom I Kongresu koji je održan u Banja Luci 22. jula. Iako nisam njihov član niti bilo koje druge stranke (ne bih bio onda novinar, zar ne!), ugodno je bilo čuti kako me je predsjednik, gospodin Edin Osmančević predstavio čime je bio i ostao jedan od rijetkih zvaničnika u Banja Luci i BiH koji je iskazao zahvalnost za moj angažman u medijskom praćenju i te stranke. Ali, za razliku od mnogih drugih, Edin Osmančević je gospodin u pravom smislu riječi.
SAM_3622
 
Naravno, bilo je i ugodnih susreta u Banja Luci kojih ću se rado sjećati a neke od njih ilustriram slijedećim fotosima:
sa Gordanom Katanom                                      Sa kolegicom-dopisnicom “Oslobođenja” Gordanom Katanom
SAM_3498                                                               Zna se s kim u Stupničkoj džamiji
SAM_3516
                                                             Sa kolegom iz Gimnazije Ilijom Durbićem
SAM_3552                                                       Sa Čadom Sojtarićem, Fućom Čorbegovićem i nekim Komaricom
SAM_3703
                                                                                 Sa dr. Emirom Bišćevićem
SAM_3615
                                             Sa Rasimom Dizdarevićem (lijevo) i njegovim bratom
A bilo je, kao i uvijek, i posjeta mojim i našim rahmetlijama.
SAM_3533
Posebno sam si uzeo za obavezu posjetiti mezare i proučiti im Fatihu onima koje sam lani sreo, a u međuvremenu su preselili u vječni svijet. To su: moja amidžična Sabina Gušić,
SAM_3510
suprug od moje amidžične Nidžare Sulejman-Meman Šljivić,
SAM_3553
te Raifa Mešinović 
SAM_3514
i hadži Kjazim Halimić.
SAM_3499
 
Kozarac
 
I ovoga puta sam zijaretio u Kozarcu 94-godišnjeg Teufik efendiju Hadžića, čovjeka koji je sa mojim rahmetli ocem pohađao banjalučku medresu. Učinio sam to prvi dan Bajrama i njegov sin Ekrem, na ulazu u kuću mi reče da je Teufik efendija tog jutra išao na bajram namaz u džamiju. Susret s tim dragim mi čovjekom bio je i ovoga puta srdačan, dirljiv. Ni taj segment moga puta po Bosni se ne može smatrati samo privatnim, pa ga zato navodim.
SAM_3536
 ————————————————————————————————————————-SAM_3601
————————————————————————————————————————–
SAM_3600——————————————————————————————————————————–
SAM_3602
Bužim
 
Posjetiti drevni Bužim a ne otići u Nanica Dolinu  i proučiti Fatihu heroju bh. odbrambenog i oslobodilačkog rata, generalu Izetu Naniću, bio bi, najblaže rečeno – grijeh…..
SAM_3572
 
Ahmići
 
…kao što bi bio grijeh proći putem Travnik – Sarajevo, pokraj Ahmića, a ne posjetiti obližnju džamiju i Memorijalni centar te ne proučiti Fatihu 116-oro nevino ubijenih bošnjačkih civila koji zločin su počinili pripadnici HVO-a.
SAM_3639
 
Sarajevo
 
Posjetiti našu prijestolnicu, bez obzira šta me žulja i jede mi jetru cijelu godinu, a dolazi iz tog Sarajeva, uvijek imam razloga. Bilo je nekoliko dragih mi susreta a kulminacija kratkog boravka u tom gradu bila je džuma namaz u Begovoj koju je na sebi osebujan način predvodio hafiz Mensur efendija Malkić. Njegovo učenje razgaljuje dušu!
SAM_3644
 
Blagaj-Mostar
 
Razlozi posjete Mostaru jesu bili private prirode, ali se i to iskoristilo za obilazak Tekije na izvoru Bune te Staroga mosta i sve to pri velikoj vrućini.
SAM_3673————————————————————————————————————————————-
SAM_3681
 
Varcar Vakuf/Mrkonjić Grad
 
Susreti sa kolegom i prijateljem Ibrahimom Halilovićem i članovima njegove familije nikako se ne mogu podvesti samo pod privatne. Uostalom, ko prati moj i njegov javni angažman, zna o čemu govorim. Bilo mi je prelijepo kod njih a imali smo itekako o čemu razgovarati. Pogotovo ja i Ibrahim.
SAM_3693
 
Jedna dženaza i jedna sahrana
 
U Banja Luci sam prisustvovao dženazi mlade (30) Aide Gunić-Sedić, kćerke rahmetli Sulejmana Gunića – Cuge. Da li je koincidencija ili ne, ali prije koju godinu sam u istom haremu (kod Seferbegove-Podpećinske džamije) klanjao dženazu njenom ocu, pošto sam se zatekao u Banja Luci.
Ta mlada osoba-Banjalučanka je u svom kratkom ovozemaljskom životu činila samo dobra djela i o tome su govorili neki u povodu njene dženaze, a najviše je govorila  činjenica da se na tom mjestu i tim povodom skupilo, po mojoj slobodnoj procjeni, najmanje hiljadu ljudi – svih nacionalnosti, vjeroispovjesti ili svjetonazora. I ovom prilikom molim Allha dž.š. da Aidi podari svoju milost i njenu dušu nastani u Džennetu, a familiji podari sabur. Amin!
SAM_3607
————————————————————————————————————————————
SAM_3613
 
Nismo propustili ni sahranu Ane Lovrić u Jajcu, majke naše ovdašnje komšinice Orijane Sivić i sestre našeg ovdašnjeg komšije Nebojše Vukovića Dafe. Neka počiva u miru Božijem!
 SAM_3729
Vrsar, Poreč,Venecija…
 
Postala je već tradicija da nam je Istra pretposljednja destinacija pri povratku “kući”, u Ameriku. Najviše iz privatnih razloga ali uz njih postoje i neki drugi koji nam boravak na tim prostorima učine lijepim i ugodnim. Posljednju džumu za ovoljetnog boravka u Evropi, odnosno nekim zemljama zapadnog Balkana, sam klanjao u mesdžidu u Poreču, a predvodio ju je meni poznati i poštovani Ismet efendija Ibiši.
SAM_3761
Skoknulo se i do Venecije, koju sam posljednji put posjetio još davne 1969. godine, odnosno pet mjeseci prije katastrofalnog potresa u Banja Luci.
SAM_3800
 
Zagreb
 
Posljednja dva dana pred let za Boston smo proveli u Zagrebu. Mnogo toga je bilo u znaku priprema za obilježavanje 20-te obljetnice “Oluje”, pa sam do nekih zagrebačkih destinacija dolazio vozeći kojekavim obilaznicama. Posebno se to odnosilo na nekoliko posjeta prelijepoj Zagrebačkoj džamiji. Tu sam, uz meni dragog hadžiju Ismeta Krkalića, sreo i svoga dugogodišnjeg prijatelja, nekadašnjeg predsjednika Medžlisa IZ Zagreb, hadži Mustafu Plićanića, a čuo sam se odatle telefonom i sa umirovljenim zagrebačkim muftijom, hadži Ševkom ef. Omerbašićem, koji je prije mjesec dana imao tešku operaciju i koji se sada kod kuće oporavlja. Obojici nam je bio drag taj kratki telefonski razgovor i poželjeli smo da se vidimo dogodine, uz Božiju pomoć.
SAM_3806
——————————————————————————————————————————————-
SAM_3830
                                Sa hadži Ismetom Krkalićem i hadži Mustafom Plićanićem 
Umjesto rezimea
 
Uobičajeno je da se na kraju svake priče napiše nekakav rezime, zaključak…, siže… Iz praktičnih razloga izostavit ću to ovoga puta pa neka kao osnovna poruka iliti utisak o stanju u BiH posluži želja mnogih mladih, obrazovanih ljudi, kako iz manjeg entiteta tako i iz F BiH, neovisno o tome kakva su im krvna zrnca, a koji svi do jednoga sanjaju kako da čim prije odu u svijet – “trbuhom za kruhom….”
 
Bedrudin GUŠIĆ
plitvice-ferhadija
 
 
 
 
 
 
 
 
komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    nema sveje to okrenjeno i preokrenjno nvotari i novotarije moj gusicu kao i tvoja fatiha napisi sta ima mrtvi koriste odnje.kao i mi iz Dijaspore od bosne nista beno ama bas nista samo lopovi polticira imaju koristi odnas koji potrosimo i dolazimo ali ja nisam vec bio 17 godina i josmise nejude.nisam od BANJALUKE OD OLOVA SAM.

  2. bedrudingusic kaže:

    Zdravko, jarane! Ja postujem da ti ne vjerujes da ce moje ili bilo cije druge Fatihe biti od koristi mrtvima, ali postuj i ti da ja vjerujem da oni hoce imati koristi od Fatiha. Inace, hvala na pracenju.

  3. floki kaže:

    Dobar putopis, ako ima jos onda dodaj.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s