Mr. sci. Sejdalija Gušić, v.d. direktora JU Historijski arhiv Sarajevo: ARHIV JE U PROTEKLOM PERIODU DIJELIO SUDBINU GRADA U KOJEM JE OSNOVAN

Posted: 22. Juni 2015. in Intervjui

sejdalija gusic

Tradicija čuvanja arhivske građe na području Sarajeva seže od srednjevjekovnih vremena, o čemu svjedoče sačuvani primjerci  listina, povelja, rukopisnih knjiga i raznih drugih dokumenata historijskog, kulturnog, ekonomskog, političkog i drugog značaja i vrijednosti…..Tako u Sarajevu, kao centru Bosanskog sandžaka, još u XVI stoljeću egzistira funkcija Defteri-emina, kao čuvara zvaničnih katastarskih knjiga i državne arhive uopće. Tek sredinom devetnaestog stoljeća i reformama u Osmanskom carstvu, dolazi do poboljšanja mehanizama za upravljanje zapisima i stavaranja uslova za odgovarajuću brigu o odlaganju spisa koji su do tada čuvani u raznim magacinima bez odgovarajućih uslova…..Unatoč svim iskušenjima, Arhiv je uspio odoljeti svim izazovima vremena i sačuvati dostojanstvo profesionalne časti bez obzira na sve nedaće koje su ga pratile od njegovog osnivanja do današnjih dana…..Ove godine je Historijski arhiv Sarajevo, obilježavajući  Međunarodni dan arhiva, priredio već tradicionalno i Sedmicu arhiva. Počelo je sa  poosjetom učenika OŠ „Zajko Delić“ i Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ kojom prilikom je  održano predstavljanje Arhiva i interaktivna radionica za djecu pod nazivom „Šta je to Arhiv?“ a završilo otvaranjem naše izložbe „Sarajevski atentat“  u galerijskom prostoru  Državnog arhiva u  Zadru, Republika Hrvatska…..Smještajni, kadrovski i tehnološki kapaciteti nisu adekvatno podržani od vlasti Bosne i Hercegovine i realna je opasnost propadanja kulturne baštine koju čuvamo u okviru svojih fondova i zbirki i koja predstavlja identitet države i naroda koji žive u njoj…..Historijski arhiv Sarajevo ima dugogodišnju saradnju ili  potpisane protokole o međusobnoj saradnji s arhivima u Celju, Mariboru, Dubrovniku, Zagrebu, Užicu, Novom Pazaru, Ljubljani, Beogradu, Međimurju, Zadru. Redovni su kontakti sa arhivima u Beču, Gratzu, Istambulu, Budimpešti…..

Odabir ovog sugovornika zaista nije bio zbog njegovog lijepog prezimena, nego su teme na koje smo razgovarali itekako zanimljive, a on više nego kompetentan da odgovara na moja pitanja.

Od kada datira tradicija čuvanja arhivske građe na području Sarajeva i postoje li o tome neki pisani dokumenti?

 GUŠIĆ:Tradicija čuvanja arhivske građe na području Sarajeva seže od srednjevjekovnih vremena, o čemu svjedoče sačuvani primjerci  listina, povelja, rukopisnih knjiga i raznih drugih dokumenata historijskog, kulturnog, ekonomskog, političkog i drugog značaja i vrijednosti. Iako u periodu osmanske a ni austrougarske uprave, a kasnije ni u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, pa ni Sarajevu, nije formirana samostalna arhivska ustanova, ipak je organizirano čuvanje arhivske građe, i što više, njena naučna obrada i objavljivanje. Tako u Sarajevu, kao centru Bosanskog sandžaka, još u XVI stoljeću egzistira funkcija Defteri-emina, kao čuvara zvaničnih katastarskih knjiga i državne arhive uopće. Tek sredinom devetnaestog stoljeća i reformama u Osmanskom carstvu, dolazi do poboljšanja mehanizama za upravljanje zapisima i stavaranja uslova za odgovarajuću brigu o odlaganju spisa koji su do tada čuvani u raznim magacinima bez odgovarajućih uslova. Četrdesetogodišnji period austrougarske uprave ( 1878-1918) obilježen je intenzivnijon brigom i pravilnijim ophođenjem prema spisima i arhivskoj građi. Tako je već Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Prvoj provizornoj uredbi o poslovanju institucija u Bosni i Hercegovini od 16.2.1879. godine, a koja je objavljena u Zborniku zakona i naredaba za BiH u Beču 1880.godine, u članu 17 naložila da se diplome, ugovori i svi zapisi od važnosti imaju čuvati na sigurnom. U Općinskom štatutu za grad Sarajevo iz 1884. godine u članu 47 navodi se da se sjednički zapisnici čuvaju u općinskom arkivu gdje moraju biti pristupni svakom članu općinskog zastupstva. U okviru odsjeka Vladinog povjerenika za glavni grad Sarajevo, 1914. godine egzistirao je i Pomoćni ured sa arhivom i otpravništvom.

Uviđajući neophodnost, značaj i važnost jedne arhivske ustanove za grad Sarajevo, kao centar cjelokupnog političkog, ekonomskog i kulturnog života, Narodni odbor grada Sarajeva je, po ugledu na slične ustanove koje su već postojale u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, predložio osnivanje Arhiva. Aktom o osnivanju nosio je naziv Arhiv grada Sarajeva .Odluku o osnivanju Arhiva, koja je donesena pod brojem I/6491, donio je Narodni odbor grada Sarajeva 03. maja 1948. godine

Kada je došlo do osnivanja prve samostalne arhivske ustanove u gradu Sarajevu?

 GUŠIĆ:Uviđajući neophodnost, značaj i važnost jedne arhivske ustanove za grad Sarajevo, kao centar cjelokupnog političkog, ekonomskog i kulturnog života, Narodni odbor grada Sarajeva je, po ugledu na slične ustanove koje su već postojale u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, predložio osnivanje Arhiva. Aktom o osnivanju nosio je naziv Arhiv grada Sarajeva .Odluku o osnivanju Arhiva, koja je donesena pod brojem I/6491, donio je Narodni odbor grada Sarajeva 03. maja 1948. godine.

Da li je institucionalno čuvanje arhivske građe, nakon što je bila osnovana prva arhivska ustanova, u daljnjem periodu imalo svoj kontinuitet ili diskontinuitet?.

 GUŠIĆ:Arhiv je u proteklom periodu od svog osnivanja dijelio sudbinu Grada u kojem  je osnovan. Unatoč svim iskušenjima, Arhiv je uspio odoljeti svim izazovima vremena i sačuvati dostojanstvo profesionalne časti bez obzira na sve nedaće koje su ga pratile od njegovog osnivanja do današnjih dana. Ostao je i opstao kao središnja institucija arhivske djelatnosti koja je nezaobilazna za proučavanje naše historije, kulture, ekonomije, graditeljstva i drugih ljudskih djelatnosti. Baština prikupljena i smještena u našim  depoima neiscrpno je vrelo za istraživanje prošlosti, ali i temelj za razumijevanje savremenosti.

Zbog limita u vremenu i prostoru, nećemo ovaj razgovor voditi nekom historijskom kronologijom, pa ćemo  retrospektivno “skoknuti” na blisku prošlost, konkretno na vrijeme agresije na R BiH 1992-1995. Kao što je poznato, Sarajevo je bilo pod opsadom 1425 dana i svakodnevno granatirano. Kako je Arhiv prošao tada? Je li stradala građa ili njen dio te je li neko poginuo od zaposlenih?

GUŠIĆ:Sastavni dio edukacije svakog arhiviste, bar u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji,  bila je i tema o značaju i načinu čuvanja arhivske građe u ratnim uslovima i u slučajevima prirodnih nesreća i velikih katastrofa.  Svi smo to učili kao čisto teorijsko pitanje, ne sluteći da će mo to znanje jednog dana morati primjenjivati i u praksi.

Bez obzira što su nas  rat i agresija iznenadi i izbacili iz kolotečine, uposlenici (oni koji su ostali u Sarajevu) Arhiva su se vrlo brzo konsolidovali i svako je nastojao učiniti ono što je bilo u njegovoj mogućnosti. U prvom ratnom mjesecu, u aprilu 1992. godine, Arhiv je radio prilično normalno, što znači da su uposlenici dolazili na posao i nastavili rad na redovnim radnim zadacima, kao i na zadacima proisteklim iz proglašene ratne opasnosti. U toku maja i juna, nakon potpune blokade Sarajeva, strahovitog svakodnevnog granatiranje, uništavanja brojnih objekata, prekida dostave struje, vode, plina i drugih živežnih namirnica, prekida svih komunikacija kako sa svijetom tako i unutar Bosne i Hercegovine, u potpunosti je bio onemogućen normalan rad. Ali, i pored  strahovitih ratnih dejstava, uposlenici su pojedinačno obilazili matičnu zgradu Arhiva i depoe ( Matična zgrada je tada bila smještene u Ul. Koturova 3, a dva depoa u ulicama čiji su današnji nazivi  Čadordžina 90 i Ferhadija 13).  U maju je jedna grupa uposlenika, cijeneći da je između ostalog cilj agresora i fizički uništiti i izbrisati tragove državnosti Bosne i Hercegovine i njenog kontinuiteta,  hitno izmjestila Orijentalnu zbirku,  vrijednije fondove austro-ugarskog perioda i pojedine zbirke i lične i porodične fondove koji su čuvani u matičnoj zgradi. Neposredno nakon ove akcije, samo nekoliko dana kasnije, granatirana je matična zgrada Arhiva i pretrpila je značajna oštećenja : porušen je krov, znatno oštećene prostorije na drugom spratu, oštećena fasada, polupana su stakla na svim prozorima zgrade i niz sitnijih oštećenja. Nešto kasnije, 6. juna 1992. godine,  prilikom granatiranja, izbio je požar u susjednij zgradi. Proširio se na podrum Arhiva, ali je brzom intervencijom uposlenih i stanara susjednih zgrada, požar lokalizovan i ugašen tako da nije oštećena arhivska građa. Od druge polovine juna 1992. godine većina uposlenika Arhiva koji su ostali u Sarajevu a nisu bili mobilizirani u Armiju Republike Bosne i Hercegovine, u sklopu radne obaveze počela je dolaziti na posao. Odmah se pristupilo osposobljavanju matične zgrade Arhiva za kakav-takav normalniji rad, jer je ta zgrada u više navrata granatirana i znatno oštećena. Samo u toku 1992. godine tri puta je obnavljana krovna konstrukcija i zamjena crijepa, na sve prozor postavljene su folije ( staklo nije stavljano jer zbog detonacija na okolnim objektima to nije imalo svrhe). Otklonjene su i posljedice izbijanja požara u matičnoj zgradi, dok je arhivska građa, koja se nalazila u ugroženom prostoru , sklonjena na sigurnije mjesto. Jedan dio prostorija u matičnoj zgradi Arhiva tokom 1992. i 1993. godine  je korišten i za smještaj uposlenih sa njihovim porodicama jer su im kuće ili stanovi bili uništeni ili devastirani granatiranjem.

Na svu sreću niko od uposlenika koji su radili u Arhivu početkom rata,  nije  poginuo, a o načinu preživljavanja i posljedicama koje je rat ostavio svako od njih bi mogao ispričati posebnu priču.

Kako je riješen prostor za potrebe Arhiva nakon rata, odnosno nakon 1995. godine?

GUŠIĆ:Arhivi u mislima mnogih, pa i onih koji odlučuju o njihovoj sudbini i statusu, žive kao zabačena i zapuštena mjesta na kojima se godinama skupljaju debele naslage prašine i u kojima stoga ne vide ništa značajnog i zanimljivog. Jedino na taj način se može objasniti odluka Skupštine Kantona Sarajevo iz 1998.godine da Arhiv napusti zgradu u Koturovoj ulici broj 3 (1000 kvadratnih metara) i preseli u nove prostore u ulici Alipašina 19 (350 kvadratnih metara), koji apsolutno ne odgovaraju ni njegovim potrebama niti njegovu ugledu i u velikoj mjeri znatno otežava njegov normalan i efikasan rad. Osim što je prostor upravne zgrade mali i nefunkcionalan,  arhivska građa je smještena na još dvije lokacije što u velikoj mjeri otežava normalan i efikasan rad.

historijski arhiv sarajevo

Ko danas polaže prava osnivača vase Javne ustanove?

 GUŠIĆ:Skupština  Kantona Sarajevo i Arhiv je u nadležnosti Ministarstva kulture i sporta.

Koje su osnovne djelatnosti Arhiva?

 GUŠIĆ:Kao institucija od posebnog interesa za Kanton Sarajevo, Historijski arhiv Sarajevo obavlja matičnu arhivsku djelatnost za  teritoriju Kantona Sarajevo. Arhiv evidentira, preuzima, sređuje, stručno obrađuje, istražuje, čuva, zaštićuje registraturski materijal i arhivsku građu,objavljuje i daje na korištenje arhivsku građu iz djelokruga organa vlasti Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i općina s teritorija Kantona, udruženja građana i drugih pravnih i fizičkih lica, kao i druge poslove od značaja za obavljanje arhivske djelatnosti: prezentacija i publikovanje arhivske građe, izložbe, međuarhivska saradnja i sl.

Šta čini vaš Bibliotečki fond?

 GUŠIĆ:Naš arhivski i bibliotečki fond sadrži preko 11. kilometara arhivske građe.Najstarija arhivska građa datira iz osmanskog perioda od koje je sačuvano preko 14.000 arhivskih jedinica. Ta arhivsko-rukopisno-štampana građa (na turskom, arapskom i perzijskom jeziku) sastoji se od dokumenata, deftera (popisne knjige), sidžila (sudskih protokola), rukopisnih i štampanih knjiga, salnama (godišnjaka), takvima (kalendara), novina, časopisa, geografskih karata i slično. Ukaz o slobodi vjeroispovjedanja iz 1532. godine velikog Gazi Husrev-bega je najstariji originalni dokument u Arhivu.

Iz perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878.-1918.) sačuvane su veće količine arhivske građe, a posebno se ističu vrlo značajni fondovi: Vladin povjerenik za zemaljski glavni grad Sarajevo (1879.-1918.), Gradsko poglavarstvo Sarajevo (1879.-1918.), Okružni i Kotarski sud i nekoliko vojnih sudova (1914.-1918.)

Arhivska građa nastala između Prvog i Drugog svjetskog rata (1918.-1941.) sačuvana je, također, u znatnoj količini. Tako je, primjera radi, sačuvan fond Gradskog poglavarstva Sarajevo iz perioda 1918.-1941., zatim fond Okružnog suda Sarajevo iz 1922.- 1941., kao i fondovi Trgovinsko-industrijske i Zanatske komore, koji sadrže i arhivsku gradju iz austrougarskog perioda, a i više fondova privrednih preduzeća značajnih za ekonomski razvitak Sarajeva. Osim toga, sačuvani su i brojni fondovi sarajevskih škola koje su djelovale u tom razdoblju.

Iz ratnog perioda (1941.-1945.) također je sačuvana arhivska građa Gradskog poglavarstva, Ureda za upravu židovskih nekretnina, Sarajevo (1941.- 1942.), zatim Rizničkog upraviteljstva – Ureda za podržavljeni imetak Sarajevo (1942.-1945.), kao i građa nekoliko privrednih preduzeća i raznih škola, koje su u to vrijeme djelovale na sarajevskom području. Želimo napomenuti da se mnogi fondovi, nastali u ovom periodu u Sarajevu, nalaze i u drugim institucijama, često i izvan Bosne i Hercegovine.

Ipak, najviše arhivske građe sačuvano je iz perioda bivše Jugoslavije (1945.-1992.). Najveći dio te građe odnosi se na privredna, trgovačka i zanatska preduzeća, te građu tadašnjih društveno-političkih organizacija, društava i udruženja.

S obzirom na to da je arhivska građa poslije 1945. godine planski prikupljana, ona je i cjelovitija, te se na osnovu nje može, pratiti cjelokupni ekonomski, politički, društveni, kulturni i drugi oblici života Sarajeva.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) i nakon njenog završetka intenzivno se prikuplja i obrađuje arhivska građa koja se odnosi na ovaj period. Fondovi raznih provenijencija obogaćuju se svakodnevno novom arhivskom građom i stvaraju se novi arhivski fondovi, koji će u budućnosti biti nezaobilazni za izučavanje ovog kratkog, ali značajnog razdoblja u  razvitku grada Sarajeva, pa i njegovog šireg okruženja.

Posebnu vrijednost arhivske građe Istorijskog arhiva Sarajevo čine porodični i lični fondovi, među kojima se naročito izdvajaju fondovi poznatih sarajevskih porodica Despića, Ćurčića, Hadži-Ristića, Jeftanovića, Miličevića, Fadilpašića, Užičanina, Kreševljakovića i mnogih drugih.

Iz zbirki koje se čuvaju u Arhivu, treba posebno izdvojiti zbirku plakata (1878.-2008.) koja sadrži preko 2.800 primjeraka i zbirku fotografija (1878.-1945.) od oko 2.300 komada.

Svi  podaci  o našin fondovima i zbirkama nalaze u «Vodiču kroz fondove i zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo» kao i na web stranici Arhiva ( arhivsa.ba).

Kako ste obilježili ovogodišnji Međunarodni dan arhiva i Sedmicu arhiva?

 GUŠIĆ:Na međunarodnom kongresu u Beču održanom 2004. godine ICA (International Council on Archives) je usvojila rezoluciju kojom se zahtijeva od UNESCO-a da odredi dan koji će se obilježavati kao međunarodni dan arhiva, a 2007. godine ICA je usvojila odluku da se 9. juni, što je datum njenog osnivanja, uzme kao datum obilježavnja Međunarodnog arhivskog dana.

Prvi put je ovaj dan u svijetu obilježen 9. juna 2008. godine, a Historijski arhiv Sarajevo, kao punopravni član ICA, se već 2010. godine pridružio svjetskoj arhivskoj zajednici u obilježavanju ovog, za nas, značajnog datuma. Ovo je dobra prilika kada arhivi u čitavom svijetu skreću pažnju javnosti na sebe, svoj rad i značaj koji imaju u svakoj društvenoj zajednici, a isto tako i da skrenu pažnju organima odlučivanja u svakoj zemlji na svoju ulogu. Prilika je to da svi bolje upoznaju i spoznaju pravu misiju arhiva, a također i da se svi oni koji odlučuju o sudbini arhiva i arhivske profesije pozovu na bolje razumijevanje i podršku.

Ove godine je Historijski arhiv Sarajevo, obilježavajući  Međunarodni dan arhiva, priredio već tradicionalno i Sedmicu arhiva. Počelo je sa  poosjetom učenika OŠ „Zajko Delić“ i Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ kojom prilikom je  održano predstavljanje Arhiva i interaktivna radionica za djecu pod nazivom „Šta je to Arhiv?“ a završilo otvaranjem naše izložbe „Sarajevski atentat“  u galerijskom prostoru  Državnog arhiva u  Zadru, Republika Hrvatska.

Jeste li zadovoljni sa trenutnim stanjem arhivske struke i arhivske građe u BiH?

 GUŠIĆ:Obzirom da ni jedan Arhiv u Bosni i Hercegovini ne posjeduje namjenski izgrađen objekat za čuvanje i zaštitu arhivske građe, samo entuzijazmom uposlenih se uspijeva sačuvati arhivski fond Bosne i Hercegovine. Smještajni, kadrovski i tehnološki kapaciteti nisu adekvatno podržani od vlasti Bosne i Hercegovine i realna je opasnost propadanja kulturne baštine koju čuvamo u okviru svojih fondova i zbirki i koja predstavlja identitet države i naroda koji žive u njoj.

U stručnom i naučnom pogledu nastojimo uhvatiti korak sa modernim tokovima u svjetskoj ahivistici, ali i to nije planski i sistemski riješeno i više je stvar pojedinačnog angažmana arhivista. Samo da podsjetim da u Bosni i Hercegovini ne postoji studij arhivistike.

S kojim arhivima u zemlji i regionu surađujete i u čemu se ogleda ta suradnja?

 GUŠIĆ:Saradnja sa svim arhivima u Bosni i Hercegovini je na zadovoljavajućem nivou i u tom segmentu zajednički radimo na unapređenju arhivske struke. Želim istaći izuzetno dobru saradnju sa arhivima u regionu. Historijski arhiv Sarajevo ima dugogodišnju saradnju ili  potpisane protokole o međusobnoj saradnji s arhivima u Celju, Mariboru, Dubrovniku, Zagrebu, Užicu, Novom Pazaru, Ljubljani, Beogradu, Međimurju, Zadru. Redovni su kontakti sa arhivima u Beču, Gratzu, Istambulu, Budimpešti. Saradnja se ogleda u razmjeni iskustava, informacija, kopija dokumenata, stručne literature ali i zajedničkim projektima, izložbama i izdavanjem publikacija. Značajan segment saradnje jeste i učešće stručnih uposlenika Arhiva na seminarima, savjetovanjima, naučnim i stručnim skupovima u zemlji i inostranstvu (savjetovanja, konferencije i seminari u Sarajevu, Tuzli, Ljubljani, Zagrebu, Trstu, Parizu, Istanbulu).

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 GUŠIĆ:Hvala i Vama na prilici da na određeni način predstavim djelatnost Arhiva i ukažem na njegov značaj za očuvanje kulturne baštine Bosne i Hercegovine.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (691)

bg-vlasinje

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s