Neven Crvenković, glasnogovornik Regionalnog Ureda UNHCR-a za jugoistočnu Evropu: “RJEŠENJA SU NA VIDIKU… ali ostalo je još mnogo posla….”

Posted: 19. Juni 2015. in Intervjui

neven crvenkovic

UNHCR svakome kome je to potrebno nastoji osigurati korištenje prava na azil i pronalaženje sigurnog utočišta u drugoj državi, uz mogućnost dobrovoljnog povratka kući, lokalne integracije ili preseljenja u treću zemlju. U mandat UNHCR-a također ulazi pružanje pomoći osobama bez državljanstva. Tijekom više od šest desetljeća rada, Agencija je pružila pomoć desecima milijuna osoba da iznova započnu živjeti svoje živote…..Novi godišnji izvještaj UNHCR-a Globalni trendovi pokazuje nagli porast broja osoba primoranih da napuštaju svoje domove – 59,5 milijuna osoba prisilno raseljenih na kraju 2014. godine u usporedbi s 51,2 milijuna prethodne godine i 37,5 milijuna prije jednog desetljeća…..U Bosnu i Hercegovinu se od rata vratilo oko 1.030.000 ljudi, od toga 450.000 iz inozemstva, a 580.000 raseljenih unutar BiH. Od te ukupne brojke, 470.000 su tzv. manjinski povratnici.  U BiH se trenutno nalazi još oko 7.000 izbjeglica, uglavnom iz Hrvatske, te oko 85.000 interno raseljenih…..U BiH je trenutno oko 150 kolektivnih centara u kojima živi oko 8.500 ljudi…..

Gospodine Crvenkoviću! Radi onih čitatelja koji nisu “familiar” (upoznati) sa djelatnošću UNHCR-a, pa i onih koji su imali sreću da im ne zatreba vaša pomoć, jer nisu morali izbjeći ili nisu bili raseljeni ili prognani sa svojih ognjišta, hoćete li, ukratko, reći nešto o temeljnoj djelatnosti vaše organizacije?

 CRVENKOVIĆ: Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice osnovala je Opća skupština Ujedinjenih naroda 14. 12. 1950. Agencija djeluje temeljem mandata za upravljanje i koordiniranje međunarodnih operacija zaštite izbjeglica i rješavanje izbjegličkih pitanja u cijelom svijetu. Njezina je glavna svrha zaštita prava i dobrobiti izbjeglica. UNHCR svakome kome je to potrebno nastoji osigurati korištenje prava na azil i pronalaženje sigurnog utočišta u drugoj državi, uz mogućnost dobrovoljnog povratka kući, lokalne integracije ili preseljenja u treću zemlju. U mandat UNHCR-a također ulazi pružanje pomoći osobama bez državljanstva. Tijekom više od šest desetljeća rada, Agencija je pružila pomoć desecima milijuna osoba da iznova započnu živjeti svoje živote.

 Djelujete u 123 zemlje svijeta sa svojih preko 9,300 djelatnika. Koji oblici pomoći svim izbjeglim/prognanim/raseljenim bi se mogli staviti, tako da kažem, pod zajednički nazivnik, a šta su, opet specifični oblici pomoći u konkretnim slučajevima i u konkretnim zemljama?

 CRVENKOVIĆ: Zaštita miljuna ljudi koja su izgubila svoju domovinu i osobe bez državljanstva (apatrida) je u osnovi mandata UNHCR. Agencija pruža zaštitu na nekoliko načina: ona obezbjeđuje osnovna ljudska prava izbjeglica i apatrida u zemljama azila ili prebivališta i da ih se ne može prisilno vratiti u zemlju u kojoj bi bili suočeni sa progonom. Dugoročno posmatrano, organizacija pomaže izbeglicama da nađu odgovarajuća trajna rješenja putem dobrovoljnog povratka u domovinu, integracije u zemlji azila ili preseljenjem u treće zemlje.

U mnogim zemljama, zaposlenici UNHCRa rade rame uz rame sa partnerima na raznim lokacijama, od glavnih gradova do udaljenih kampova i graničnih zona. Oni nastoje da unaprijede ili osiguraju pravnu i fizičku zaštitu, te da svedu na minimum opasnost od nasilja – uključujući i seksualnog nasilja – kome su izložene brojne izbjeglice, čak i u zemljama azila. Oni takođe nastoje da osiguraju barem minimalne uslove za smještaj, hranu, vodu i zdravstvenu zaštitu neposredno nakon svake izbjegličke krize, imajući u vidu specifične potrebe, žena, djece, starijih i osoba sa invaliditetom.

Ljudima koji su primorani da bježe iz svojih domova u potrazi za sigurnošću u nekoj drugoj zemlji ili u drugom djelu vlastite domovine uvijek je potrebna pomoć. Mnoge izbjeglice i interno raseljena lica napuštaju svoje domove bez ičega ili sa malo stvari. UNHCR i njegovi partneri osiguravaju razne oblike vitalne pomoći. U početku pružamo interventnu, životno važnu pomoć u obliku čiste vode i higijenskih paketa, medicinske njege, građevinskog materijala ili artikala poput deka, dušeka, kanti za vodu, pokućstva i ponekad, hrane. Drugi oblici pomoći koju pružamo ili pri čijem pružanju pomažemo jesu registracija izbjeglica, pomoć i savjetovanje o zahtjevima za azil, obrazovanje i pravno savjetovanje. Pomoć UNHCRa se nastavlja i kada se ljudi vrate svojim domovima – organiziramo prijevoz avionom, brodovima i autobusima i dajemo povratnicima pakete pomoći. Agencija također provodi programe lokalne integracije ili reintegracije, uključujući dohodovne projekte, obnovu infrastrukture, i druge vrste pomoći.

Konačno, UNHCR se često suočava sa iznenadnim krizama koje zahtjevaju momentalnu reakciju  – izbijanjem borbi uslijed kojih desetine hiljada ljudi napuštaju svoje domove ili snažan zemljotres uslijed koga stotine hiljada ljudi gubi svoje domove. To znači da agencija mora biti spremna da pošalje hitnu pomoć i stručnjake u ugrožena područja bez odlaganja. Pružanje interventne pomoći stanovništvu u takvoj situaciji često predstavlja prvi korak ka njihovoj dugoročnoj zaštiti i rehabilitaciji. Da bi se pripremio za i reagirao na krizne situacije, UNHCR je okupio timove ljudi sa širokim spektrom vještina i znanja koji su spremni za rad u bilo kom dijelu svijeta na prvi poziv. Agencija je također stvorila zalihe neprehrambenih artikala da bi dopunila lokalne zalihe pomoći u regijama gdje nastaju potrebe.

Imate li podatak koliko je trenutno izbjeglih i raseljenih osoba u svijetu i koji procenat od toga konzumira neki oblik pomoći UNHCR-a?

 CRVENKOVIĆ: Izvještaj koji je 18.6. 2015. objavio UNHCR ukazuje na to da je raseljavanje stanovništva uslijed ratova, sukoba i progona u svijetu dostiglo najvišu zabilježenu razinu, te da broj raseljenih ubrzano raste.

Novi godišnji izvještaj UNHCR-a Globalni trendovi pokazuje nagli porast broja osoba primoranih da napuštaju svoje domove – 59,5 milijuna osoba prisilno raseljenih na kraju 2014. godine u usporedbi s 51,2 mllijuna prethodne godine i 37,5 milijuna prije jednog desetljeća. Porast broja raseljenih zabilježen od 2013. godine najveći je ikad zabilježen u toku jedne godine. Svakog dana tijekom 2014. godine, 42.500 osobe postajale su izbjeglicama, tražiteljima azila ili interno raseljenim licima, što predstavlja četvorostruki porast u periodu od samo četiri godine. Svaka 122. osoba na svijetu danas je izbjeglica, interno raseljeno lice ili osoba koja traži azil. Kad bi oni bili stanovnici neke zemlje, ta zemlja bi po veličini bila 24. na svijetu.

A koliko je trenutno izbjeglih i raseljenih osoba sa prostora bivše Jugoslavije?

 CRVENKOVIĆ: Što se tiče situacije na području bivše Jugoslavije, s 31.3.2015. godine, prema službenim podacima, u regiji se nalazi oko 58.000 izbjeglica, 100.000 interno raseljenih ljudi, uz 204.000 u Srbiji raseljenih s Kosova.

 I, naravno, koliko je takvih sa prostora BiH?

 CRVENKOVIĆ: U Bosnu i Hercegovinu se od rata vratilo oko 1.030.000 ljudi, od toga 450.000 iz inozemstva, a 580.000 raseljenih unutar BiH. Od te ukupne brojke, 470.000 su tzv. manjinski povratnici.  U BiH se trenutno nalazi još oko 7.000 izbjeglica, uglavnom iz Hrvatske, te oko 85.000 interno raseljenih.

 Koliko izbjegličkih centara u BiH još uvijek postoji i koliko je ljudi u njima, sada, 20 godina nakon završetka rata?

 CRVENKOVIĆ: U BiH je trenutno oko 150 kolektivnih centara u kojima živi oko 8.500 ljudi.

 Ko su vaši partneri iz vladinog a ko su iz nevladinog sektora u BiH, naprimjer? U čemu se ogleda to partnerstvo, odnosno međusobna suradnja?

 CRVENKOVIĆ: Dvadeset godina od okončanja sukoba u BiH, iako je uistinu učinjeno mnogo u provedbi Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, izbjeglice, interno raseljene osobe i povratnici se I dalje suočavaju sa brojnim problemima, koji sprečavaju njihovu efikasnu socijalnu inkluziju i nastavak života u normalnim okolnostima. UNHCR pomaže vlastima Bosne i Hercegovine da nađu održiva rješenja, bilo kroz direktni plasman projektnih fondova ili putem zalaganja ili izgradnje kapaciteta u cilju rješavanja većine potreba. Rekonstrukcija/stambena pitanja, povrat imovine, elektrifikacija, infrastruktura, zdravstvo, socijalno i penzijsko/invalidsko osiguranje, obrazovanje rad i zapošljavanje te sigurnost su elementi održivosti na kojima radi UN-ova Agencija za izbjeglice, u suradnji sa vlastima na svim nivoima, međunarodnom zajednicom i civilnim društvom, posredstvom niza projekata.

 Koji su vaši aktuelni programi u BiH?

 CRVENKOVIĆ:

  • Kao prvo, tu je zajednički regionalni program trajnih rješenja za izbjeglice i raseljene osobe poznat kao Regionalni stambeni program (RSP) potiče od tzv. Sarajevskog procesa, koji je osigurao politički okvir za okončanje regionalnog aspekta raseljenja na zapadnom Balkanu. Četiri partnerske zemlje koje učestvuju u tom procesu – Bosna I Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija – ulažu napore kako bi osigurale trajna rješenja za ljude koji su raseljeni zbog sukoba iz 1991-1995. godine te zbog sukoba u bivšoj Jugoslaviji iz 1999. godine. RSP je osmišljen da osigura stambena rješenja za 74.000 ljudi u regiji, a BiH segment pokriva 14.000 raseljenih u zemlji. Predviđeno je da RSP osigura trajna stambena rješenja u BiH za 5.400 porodica ugroženih izbjeglica, interno raseljenih osoba i povratnika.
  • Zatim tu je projekt „Zatvaranje kolektivnih centara I alternativnog smještaja kroz osiguranje javnih stambenih rješenja“, poznat kao „projekat CEB II“ čiji je cilj je ponovno stambeno zbrinjavanje ugroženih stanara iz 121 (72% od ukupnog broja) kolektivnog centra i alternativnog smještaja u 46 općina širom Bosne i Hercegovine, do 2019. godine.
  • Podrška održivim rješenjima iz „Revidirane strategije za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ je projekt vrijedan 8.1 milion eura. Finansira ga Evropska unija u iznosu od sedam miliona eura, a sufinansira i realizuje UNHCR. Cilj projekta je da pomogne u rješavanju socijalnih i ekonomskih izazova najmanje 2.400 ugroženih interno raseljenih osoba I povratnika, uključujući žene-žrtve rata, kroz usku suradnju lokalnih vlasti, lokalnih zajednica, civilnog društva I projektnih partnera. Zajedno sa lokalnim vlastima, projektni partneri identifikuju potrebe interno raseljenih osoba i povratnika u cilju jačanja njihove socijalne zaštite i inkluzije i osiguranja zdravstvene zaštite za starije, obrazovanja za djecu, pravne pomoći, psiho-socijalnog savjetovanja i boljih stambenih uvjeta.
  • „Stabilizacija zajednica u Kantonu 10 putem koncepta ljudske sigurnosti“ je projekat osmišljen za Kanton 10 u Federaciji BiH, u svrhu stabilizacije zajednica, uz primjenu koncepta ljudske sigurnosti, te kroz postizanje pet ciljeva: snažno partnerstvo sa lokalnim vlastima, povećanje kapaciteta kantonalnih i općinskih upravnih organa za pružanje socijalnih usluga, prevencija diskriminacije u obrazovanju, smanjivanje rizika od mina, jednake mogućnosti za zapošljavanje i ekonomska održivost. Projekat finansira Fond Ujedinjenih naroda za ljudsku sigurnost (UNTFHS) i sufinansira Kanton, i njegova ukupna vrijednost je 2.5 miliona dolara (vrijednost UNHCR-ove komponente je 160.500 dolara). Projekat je započeo 2013. godine i okončat će se 2016. godine. Realizuje ga tim koji čine UNDP (kao vodeća agencija), UNICEF, UNHCR i IOM, a cilj mu je da identifikuje I osigura pomoć za 2.500 ugroženih manjinskih povratnika i zajednica
  • UNHCR je također uključen u „Projekat za razvoj i saradnju u regiji Birač“. To je zajednička inicijativa UNDP-a, UNICEF-a i UNHCR-a, koja se nadograđuje na već realizovanu i postojeću podršku datu općinama Bratunac,

Milići, Srebrenica, Šekovići, Zvornik i Vlasenica, te potiče na međuopćinsku i regionalnu suradnju kako bi se pružila podrška partnerskom pristupu od dna prema vrhu, radi razvoja i poticanja teritorijalne povezanosti.

 (Vidi brošuru u prilogu)

 I, na kraju, kako ćete obilježiti predstojeći Svjetski dan izbjeglica koji je, da podsjetim, 20. juna?

 CRVENKOVIĆ: Ove je godine, 15.6.  PREDSTANIŠTVO UNHCRa  u BiH i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH obilježilo Svjetski dan izbjeglica organizacijom događaja na kojem su nekada raseljene osobe, kojima je UNHCR pomogao da se ekonomski osamostale, predstavile  svoje proizvode, – povrće, voće, sir i ručne radove. Dvadeset godina od okončanja sukoba u BiH ,iako je uistinu  učinjeno mnogo u provođenju  Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, izbjeglice, interno raseljene osobe  i povratnici  se i dalje suočavaju  sa brojnim problemima, koji sprečavaju  njihovu efikasnu  socijalnu inkluziju  i nastavak života  u normalnim okolnostima . UNHCR  pomaže vlastima u BiH  da se nađu održiva rješenja , pa je upravo zbog toga moto ovogodišnjeg  Svjetskog dana izbjeglica  RJEŠENJA SU NA VIDIKU …ali ostalo je još mnogo posla.

 (Fotografije u prilogu)

 Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 CRVENKOVIĆ:

 RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (690)

vrbas-miso

 

 

 

 

Prilozi:

UNHCR-1————————————————————————————————————————————–

UNHCR-2————————————————————————————————————————————-

UNHCR-3—————————————————————————————————————————

https://annotatepdf.appspot.com/#/edit/0B5CNLOISUG-pcXk1NEs5Qkw3MVMzV3o5VnZaWngweWhGcHow

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s