I danas, kao i ranijih godina, građani Prijedora, članovi porodica žrtava stradalih u genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru polovinom 1992. i nadalje, građani iz drugih krajeva BiH kojih se to tiče (jer je ljudski da ih se tiče), su se okupili u Prijedoru, Sarajevu, Zagrebu, Banja Luci….Malmeu….da obilježe 23. godišnjicu vjerovatno najcrnjeg dana u novijoj povijesti tog bosansko-krajiškog i podkozarskog grada kada su aktivisti SDS-a, pripadnici prijedorske policije i Mladićevih vojnih falangi naredili građanima nesrpske nacionalnosti da svoju etničku pripadnost obilježe bijelim trakama. Dakle, četnička ideologija, koju su slijedili projektanti i izvođači radova, konkretno u Prijedoru, je nadahnuta ideologijom onih s kojima su Draža Mihailović i njegovi četnici u Drugom svjetskom ratu kolaborirali – ideologijom njemačkih nacista koji su, da podsjetim, u tom ratu naređivali Židovima da nose žute trake. Dakle, ideologija ista, samo je razlika u boji.
Ni ove godine, na tom skupu šutnje zbog šutnje o strašnim zločinima u Prijedoru nije se pojavio prvi čovjek tog grada – Marko Pavić.
Koliko god njegovo nepojavljivanje među svojim sugrađanima i drugima koji su se tu našli zbog solidarnosti i ljudskog suosjećanja izazivalo revolt svakog normalnog čovjeka, još više djeluje licemjerno njegovo obrazloženje kada je, između ostalog, rekao da “ne želi sudjelovati u jednom politikantskom događaju…”, jer ga, kako navodi, organiziraju oni koji ne žive u Prijedoru, “napale građane Prijedora, uslikaju se i odu odakle su i došli…”, a “meni valja živjeti s mojim sugrađanima daljnjih 365 dana…” Klasična zamjena teza! Da je moralan čovjek, kao što nije, da je političar i gradonačelnik koji drži do toga da bude upamćen po dobru, kao što nije, on bi se barem zacrvenio nakon ovakvih morbidnih izjava i apstinencije da se nađe među ljudima koji su bijelim trakama oko ruku podsjetili na ne tako davnu, ali sramnu prošlost Prijedora od koje se on, Marko Pavić, očigledno ne želi distancirati. Zato ono u naslovu oko njegovog crvenog obraza treba iščitavati u – kondicionalu!
Taj isti Marko Pavić još uvijek šuti na nekoliko mjeseci staru inicijativu 1000 građana Prijedora i roditelja da se u tom gradu podigne spomenik 102 ubijene djece. Ako će istrajati i u toj šutnji, prvi čovjek grada u kojem je ubijeno 3173 pripadnika nesrpske nacionalnosti a puno više njih strpano u zloglasne konc-logore, znači pristaje da bude upamćen i po tome da mu nije smetala ni činjenica da je, i pored mnogih zločinaca tog grada koji su procesuirani i osuđeni u Hagu, još uvijek na slobodi te na raznim funkcijama u tom gradu njih oko 2000.
Ipak, pomaka u ljudskoj solidarnosti na širem planu u BiH ima, što potvrđuje i činjenica da je Dan bijelih traka obilježen i u Banja Luci. Doduše skromno, ali je ipak obilježen i to od strane mladih aktivista Banja Luke što podgrijava nadu u neko bolje sutra na tim prostorima. A to bolje sutra podrazumijeva da Marko Pavić i njemu slični neće biti aktivni sudionici političkog i društvenog života u tom dijelu BiH, odnosno cijeloj BiH. Ali hoće biti smješteni tamo gdje im je mjesto – na smetljište historije. Čak i srpske, kad-tad!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 