Iako mi pomalo termin “osuda/osuđujem(o)” već ide na džigere, jer mi djeluje više politički a manje iskreno (to je, uostalom, pravni termin i zna se ko osuđuje, odnosno donosi presude), u nedostaku boljeg termina u ovom trenutku, pridružujem se javnoj osudi terorističkog napada na Policijsku stanicu u Zvorniku od prije dva dana. Naravno da suosjećam sa porodicama Dragana Đurića i Nerdina Ibrića. I, naravno da sam ohrabren reakcijama političkih subjekata u samome Zvorniku, Rs-u, uključujući i onakvog Dodika, te na nivou BiH u kojima se poziva na prisebnost te daljnje njegovanje međukomšijskih odnosa kako na lokalnom nivou, tako i u cijeloj BiH. To je u svakom slučaju za pozdraviti. Dan žalosti
Dok pišem ovaj osvrt i u Rs- i u F BiH je Dan žalosti. I neka je. Međutim, ne mogu a da ne primjetim da kada se desio jednako tragičan teroristički napad na Policijsku stanicu u Bugojnu od prije pet godina, ne sjećam se da je u F BiH bio proglašen Dan žalosti (izvinjavam se ako griješim!), a sjećam se sa sigurnošću da nije bio proglašen u manjem entitetu. Zašto je tome tako?!
Može li bez ideološke oblande?
Istražni organi kažu da rade svoj posao i očekujemo rezultate njihovih radnji. Da li ćemo ih dobiti i hoće li biti potpuni, to je već veliko pitanje? Naime, mnogo toga što je bitno za ovu tragičnu priču otići će u kabur sa tijelom, može se reći, samoubice Nerdina Ibrića. Od, recimo, njegovih motiva koji su odveli njega u sigurnu smrt te onoga kojeg je ubio – Dragana Đurića. Da li je osveta motiv i da li je jedini? To je, po meni, ključno pitanje. Istražni organi će vjerovatno doći do nekih kopči koje povezuju Ibrića sa ovima ili onima, te na bazi toga možebitno izvući neke zaključke. Ali, pošto je ubica/samoubica mrtav, ne mogu doći do ključnih motiva njegovog čina.
Terminologija ranjenih policajaca
Dvojica ranjenih policajaca su hvala Bogu van životne opasnosti, taman toliko dobro da su mogli u kamere i mikrofone brojnih medija sjetiti se detalja, posebno onoga da je jedan od tragičara ove priče Nerdin Ibrić, prije pucanja uzvikivao “Allahu ekber”! S druge strane, postoje navodi da nije izgovarao tekbir, kako tvrde ranjeni i što su prenijeli brojni domaći i regionalni mediji, nego da im je opsovao mater. Šta je od toga dvoje tačno? Ako je ono prvo, onda po ne znam koji put javno izjavljujem da su tekbir i čin kojeg je počinio počinitelj nespojivi. Ko god da uradi ubistvo ili samoubistvo, to je antiislamski čin i ne može ga uraditi u moje ime, niti u ime bilo kojeg istinskog muslimana na ovome svijetu. I, tačka!
O “štetama” islamu i muslimanima
“Ubiše” se mnogi bh. zvaničnici iz političkog i vjerskog života kada tvrde da teroristički akti, kao ovaj u Zvorniku, najviše štete prave islamu i narodu iz kojeg je počinitelj. Ne slažem se s tom tezom!
Islamu se ne može napraviti šteta, ma ko to pokušavao i ma kojim metodama. Islam se može prihvatiti ili ne prihvatiti, tumačiti ispravno ili neispravno, ali ako ga se ispravno tumači onda njemu svi teroristi ovoga svijeta i svi antiislamisti (a ima ih, itekako) ne mogu nanijeti štetu. Analogno tome ne može se nanijeti ni šteta iskrenim muslimanima-mu'minima. Može se stvoriti kriva slika kod nedobronamjernih, ali pošto su oni takvi (nedobronamjerni), oni će uvijek raditi na tome da naude muslimanima na ovaj ili onaj način, pa šta onda možemo kada u takvom svijetu (i vremenu) živimo!
O Lazanskom
Ne može se u ovoj tragičnoj priči iz Zvornika mimoići ni vaskrsnuli i opskurni Miroslav Lazanski, vojni analitičar koji je do ranih 90-tih medijski djelovao u Zagrebu, da bi se prodao Miloševiću kako bi odradio za njega veliki dio ratnohuškačkog posla uoči njegovih krvavih pohoda na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Evo, dakle, taj, pomalo zaboravljeni Lazanski je vaskrsnuo upravo sada kada treba nešto i za nekoga odraditi na temu aktuelne antiislamske kampanje. Rođen je čovjek da radi samo prljave poslove i to ti je.
O vehabijama
Ne može ni bez vehabija, jer se spominju u širem kontekstu priče o terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Zvorniku. Vidjet ćemo, kao što rekoh, do kakvih će nalaza doći istražitelji, ali ako u ovome ima i vehabijskog masla, onda ću kazati da je to još jedan u nizu belaja koje nam prave pripadnici selefijskog pokreta u BiH. BH društvo se već godinama suočava sa posljedicama njihovog bitisanja i načina djelovanja u našim sredinama. Da li ikoga, međutim, zanimaju uzroci, pozadina… Da li ikoga danas zanima ko ih je instalirao u BiH a ko im je širom otvorio vrata rekavši” Bujrum, vi, novi muslimani, u naše džemate…”? Kakva podvala, a kakve posljedice!
Neprimjerene poruke iz Beograda
Danas se u Beogradu Milorad Dodik sastao sa predsjednikom i premijerom Srbije. Nikolić je poručio da će “…. Srbija pomoći Srpskoj u borbi protiv terorizma, jer Srpska sama nije dovoljno snažna da se izbori sa ovim problemom….” Ovo je po meni veoma neprimjerena, pa čak i opasna izjava predsjednika Srbije. Naime, ako se pažljivo iščitava, može se lahko uočiti kako se grubo isključuje država Bosna i Hercegovina, suverena i međunarodno priznata država, čiji je Rs samo jedan dio, odnosno entitet. Zar ne bi bilo primjerenije da je prvi čovjek Srbije rekao da će njegova zemlja, u sklopu regionalne suradnje u borbi protiv terorizma, pomoći svome zapadnom susjedu – Bosni i Hercegovini, kojoj je, inače, toliko toga i dužna iz dalje ili bliže prošlosti?! Ili, zar se ne može uzeti Nikolićeva izjava i opasnom, jer, bez obzira što njegova zemlja ima Sporazum o paralelnim vezama sa manjim bh. entitetom, on (Sporazum) ne uključuje i prisustvo bilo čijih vojnih, obavještajnih ili policijskih snaga na teritoriji BiH, odnosno Rs-a, a pod onim Nikolićevim “pomoći”, može se podrazumjevati i tako nešto. Znate kako se kod nas u narodu kaže: “Koga su zmije ujedale, i guštera se boji”! Ovakva izjava sa najvišeg mjesta u susjednoj Srbiji zaslužuje, u najmanju ruku, oštar diplomatski demarš prema Ambasadi Srbije u Sarajevu. Ali, tu ima jedan mali problem: nema ko to da učini!!!
Dodikove izjave nakon sastanka u Beogradu ne bih sada komentirao zbog lične higijene.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 