SARAJEVO JE KLJUČ ZA SVE BRAVE BiH

Posted: 20. April 2015. in Intervjui

C:\Users\Zijad\Pictures\Sarajevo.jpg

Sarajevo je oduvjek nada a odnedavno i dejtonsko beznađe Bosne i Hercegovine, mjesto (ne)uspješnih pregovora suprostavljenih strana i trulih kompromisa iznuđenih pritiskom nedovoljno odgovorne međunarodne zajednice.

Kao značajan multietnički, kulturni i turistički centar Evrope, markantna tačka Balkana, kao glavni grad FBiH i glavni grad Bosne i Hercegovine, kao centar Sarajevskog kantona, Sarajevo ne može samo zaljubljenički tražiti i gledati svoj lik u ogledalu, već mora podići svoj pogled, usmjeriti ga dalje prema regionalnim centrima države i periferiji koja se guši u dejtonskom mraku. U Sarajevu je ključ za sve brave BiH. Samo reintegracijom sebe Sarajevo može pokrenuti zdrave procese reintegracije zemlje.

Reintegracija Sarajeva i države

Sarajevo aktivno i uporno već desetljećima ako ne stoljećima traži i nalazi svoje mjesto u Evropi i svijetu, a nakon posljednje agresije od Srbije i Hrvatske nije ga još našlo u vlastitoj državi. Slavna  prošlost Sarajeva, turistički raj i njegovo historijsko nasljeđe daju mu pravo i obavezu da bude i ostane  zvijezda vodilja ne samo na zvijezdanom nebu BiH, već i mnogo šire. Nažalost, Sarajevo  sve više liči na na zamršenu čvornu tačku BiH, zapetljanu u evropske intrige i sopstvene težnje i ambicije. Umjesto da bude grad i metropola koja veže, spaja i drži u cjelini bh teritorij, naročito u osjetljivim pograničnim dijelovima koje od vajkada ugrožavaju, svojataju i otimaju pohlepni susjedi, Sarajevo je sve više izolovan ali privlačan i po mnogo čemu jedinstven kopneni otok BiH. Ozbiljna ali ne i jedina prepreka reintegraciji Sarajeva i države je nametnuta Dejtonska podjela Sarajeva i države.

Identitet BiH zasniva se i proizilazi iz identiteta Sarajeva

Sarajevo mora angažovanije razriješavati problem sa samim sobom i svojim identitetom, jer  se identitet BiH u mnogome  zasniva i proizilazi iz identiteta Sarajeva. U svih 20 postdejtonskih godina Sarajevo se ne otvara već sve više zatvara i umjesto više etničko postaje više jednonacionalno, što daje pravo i periferiji da razvija sličan model. Sarajevo i Sarajlije  imaju jake ambicije, ali bi željeli biti sve, što ih dovodi u opasnost da se začaure  ili razvodne i izgube u sopstvenoj ljušturi. Po shvatanju mnogih koji vole ovaj grad i ovu zemlju, budućnost bh države i svih nas koji u njoj živimo u mnogome ovisi od toga u kakvom je stanju  Sarajevo i šta ono predstavlja za većinu ljudi i bih državu. Sarajevo neće postati ono što želi i treba biti sve dotle dok ne pokrene šire procese reintegracije, dok se ne približi i šire poveže sa drugim regionalnim centrima države, dok provincija ne postane dio interesne zona Sarajeva.

Imidž Bašćaršije ne odražava imidž države

Sarajevo postaje sve više centar samo za sebe i glava države koju zatvara i guši luđačka dejtonska košulja, koju su prije  20 godina navukli ovoj državi. Žamor, oduševljenje i razdragana lica građana i posjetilaca Sarajeva, svakodnevno prisutnih na sarajevskoj Bašćaršiji, ne daju pravu sliku ovog grada i bh metropole, jer se sve veći broj kulturnih gradskih zdanja prazni i zatvara, sve češće se čuju pucnji i padaju nevine žrtve na sarajevskim ulicama, u kojima je sve više apatičnih ljudi i oronulih fasada i mnogo drugih nepoželjnih stanja.

Uslov reintegracije je odlaganje i reciklaža kadrova

Primarni uslov reintegracije Sarajeva i bh države je odlaganje i reciklaža kadrova. U BiH i gradu Sarajevu nataložilo se toliko ološa, nakupilo toliko kadrovskog mafijaškog korumpiranog smeća, da se i pored pokušaja reciklaže, i pored nekih časnih izuzetaka, do sada ništa nije moglo promjeniti. Bolji ljudi, sa novim idejama i izvodljivim programima ne mogu probiti kordon mafije i doći u situaciju da stanje mjenjaju na bolje.

A Sarajevo je oduvjek bilo centar i mjera događaja na ovim prostorima.  Iako su ratna zbivanja devedesetih izbrisala stope atentatora  Gavrila Principa na austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, njegov pucalj ispaljen 1914. i sada odjekuje nad Miljackom. I u ovom ratu rijeka Miljacaka, uz izvorište rijeke Bosne, u okruženju Jahorine, Bjelašnice, Igmana, Treskavice i Trebevića, imala je poseban duhovni značaja za život Sarajeva i Sarajlija, naročito u toku agresije i višemjesečne opsade grada.

Prvi prioritet Sarajeva je integracija Sarajeva i Istočnog Sarajeva

Danas je Sarajevo glavni grad države BiH, glavni grad FBiH i središte kantona Sarajevo, ali je više od toga izolovani kopneni otok, koji i dalje drži svoju ljušturu podobro zatvorenom  umjesto da se reintegrira, da svoju ljušturu više otvara i u nju uključuje sve dijelove države.Međuentitenska granična linija između FBiH i Rs podjelila je i Sarajevo na dvije strane, još i danas u mnogo čemu suprostavljene jedna drugoj. Do rata su grad Sarajevo činile općine : Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća sa 4 prigradske općine Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo, a nakon ovog rata čine ga općine Centar , Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i dio općine Trnovo.

Kanton Sarajevo čine opštine Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, a po popisu iz 2013. u  tim općinama žive 291.422 stanovnika. Umjesto da raste i širi se kao drugi urbani prirodni, ekonomski i kulturni centri Evrope , raste kao duhovna, kulturna i historijska metropola, Sarajevo je sa 416.497 stanovnika 1991, nakon ratnih razaranja, u junu 2009. palo na 305.242  stanovnika.

Stupajući na funkciju gradonačelnika Sarajeva g. Ivo Komšić je kao svoj prvenstveni cilj istakao integraciju Sarajeva i Istočnog Sarajeva, što prije svega pretpostavlja da svi organi i institucije počnu funkcionisati kao jedan tim, a ne kao zavađene političke partije. Da bi Sarajevo moglo naći i ozvaničiti sebe u historijskoj ulozi koja mu na ovom području neprikosnoveno pripada, da bi u BiH bilo ono što je trebalo i uvijek treba biti, jedan grad, Sarajevo i Istočno Sarajevo moraju se približiti, integrirati se i spojiti, kako bi se i ostala područja države po istom modelu mogla povezati u jedinstven teritorij, na kojem će svi građani imati ista prava i obaveze.

  1. April značajan datum u historiji Sarajeva

U Sarajevu je  6. Aprila ove godine obilježen Dan grada Sarajeva i 70- godišnjica oslobođenja Sarajeva od fašističke  okupacije u II Svjetskom ratu. Šesti april se i danas tretira kao značajniji datum u historiji Sarajeva,  jer taj dan simbolizira početak opsade Sarajeva duge 1.425 dana u ratu u kojem je ubijeno 11.541 Sarajlija, od toga 1.601 dijece, a ranjeno preko 50.000.

Pa ipak, Sarajevo je bilo i dalje je  jedinstveni mirisni cvijet Balkana. Vrata Sarajeva nisu samo vrata jednog grada već su glavna ulazna i izlazna kapija ove države. Ono je dužno na cijelom prostoru zemlje, regije i šire njegovati, čuvati, odražavati i braniti imidž Bosne i Hercegovine, kao i vlastiti imidž. I dok Sarajevo opravdano i argumentovano traži i nalazi svoje mjesto u Evropi i svijetu, uz velike teškoće , prepreke  i otpore traži ga i nalazi u BiH. Ovako bi se mogao najkraće formulisati bilans ovog grada na 70-godišnjicu njegovog oslobođenja od fašizma i nakon 23 godine od početka jedne od  najdužih opsada u historiji ratovanja.

Veliki i značajni historijski događaji, kao što su Atentat, Olimpijada… čine Sarajevo velikim i značajnim ali ga i obavezuju da da se brže oslobađa negativnog nasljeđa a pozitivno historijsko nasljeđe sadi i rasađuje širom BiH i dalje…

Dejton spiriječava teritorijalno ujedinjenje i reintegraciju

U dejtonskim uslovima BiH lokalna sredina i manji gradovi postaju rupe u kojima zamire život, gdje stariji ubrzano umiru, a mladi traže i čekaju šansu da bježe. Postojeća industrijska preduzeća se gase i propadaju a nova ne pokreću. BH teritorioj podjeljen Dejtonom ne može da se ujedini i reintegriše. Investitori nisu spremni ulagati sredstva u izolovane i nepovezane lokalne zajednice. Samo u rijetkim prilikama, više zbog nostalgije i patriotizma, a manje zbog poslovnog interesa, rijetki poduzetnici  i pored brojnih barijera i prepreka odlučuju se u takvoj sredini investirati svoj kapital. Veliki gradovi gube se u sebi, zanose  se velikim projektima, hegemonijom, i u cilju ekonomskog prosperiteta zanemaruju socijalni aspekt života. U takvim uslovima umjesto da se smanjuje povećava se razlika i raskorak između državnog i regionalnih centara i između regionalnih centara i periferije. Za razliku od drugih razvijenih evropskih zemalja, u kojima sve veći broj ljudi kao poželjno mjesto življenja odabire periferiju umjesto velikih gradova, u BiH se koncentracija stanovništva nastavlja u velikim gradovima i centrima, a mali gradovi i sela ostaju napušteni i pusti. Rezultat toga je da mnoga kapitalna dobra kao što su fabrike, proizvodni pogoni, bolnice, škole, objekti kulture, kuće i zemljišta  u privatnom, javnom ili državnom vlasništvu postaju mrtvi kapital i propadaju, a najznačajniji prirodni resursi prodaju se u bescijenje. Danas su rijetki gradovi, naročito na području Rs, koji nemaju na stotine praznih i napuštenih kuća.  Da kojim čudom oživi Josip Kozarac morao bi ponovno i daleko uvjerljivije napisati svoje poznato djelo „Mrtvi kapital“ i u njemu kao mrtvi kapital identivikovati cijele gradske ulice bosanskih gradova, u kojima su nekad živjeli Bošnjaci.

Pa ipak, vjera u bolje i sretnije dane još ne umire. Četiri mjeseca nakon provdedenih općih izbora, novoizabrano vijeće ministara predvođeno Denisom Zvizdićem, daje nam nova optimistička obećanja. Nastoji nas uvjeriti da ovoj državi dolaze bolji dani, iako po svemu izgleda da na te bolje dane treba još dugo čekati, čak i ako se brzo krene ispravnim putem. Narod nema posla, nema kruha.  Armija gladnih penzionera i armija mladih nezaposenih ne može više čekati. Oni ne trebaju samo bolje sutra već žele i trebaju prije svega bolje danas, da bi se mogli nadati boljem sutra. Oni žele posla i kruha odmah.

Bez obzira na sve probleme BiH, sve prepreke i otpore u procesima intergracije, ključ za ključna rješenja BiH je u Sarajevu. Svi važni putevi idu preko Sarajeva, vode u Sarajevo i iz Sarajeva. Sarajevo je ključ za sve brave BiH,uključujući i onu dejtonsku. Ostaje pitanje da li se sarajevski ključ nalazi u pravim rukama, koje će ga znati znalački upotrijebiti kada bude potrebno važnije kapije otključati ili zaključati?!

Burlington, 19. Aprila 2015

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    tako je SARAJEVO JE SAMO KLJUC ZA KRADJU I ONE STO MISLE DAJE SARAJEVO KLJUC BIH NIJE SAMO SARAJEVO BIH A NIJE SARAJEVO NISTA VEC LJUDI U SARAJEVU LOPOVI KRADLJIVCI KOJI PREKO SARAJEVA SEBI KRADU

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s