Poštovani,
Ovim obraćanjem želimo vam skrenuti pažnju na jedinstvenu pojavu nezabilježenu u dosadašnjoj povijesti IVZ BiH, od njenog uspostavljenja od strane Austro-Ugarske monarhije 1882.godine pa do danas.
O čemu se radi?
Opće je poznato da je institucija vakufa u islamskoj vjeri aksiom, dakle nešto čije je postojanje neupitno i ne treba ga dokazivati. Smisao postojanja ove institucije jasno je definiran i kao takav inkorporiran u temelje same islamske vjere. Posebnu težinu institucija vakufa dobila je upravo na teritoriji Bosne i Hercegovine, sa svim antropološkim nanosima koji su tokom historije utjecali na razvoj osebujnog islama na ovim prostorima. Vakuf je zahvaljujući čestitoj ulemi i porodičnom ambijentu dobrano profilirao i formirao zdrav odnos bosanskohercegovačkog dijela svjetskog Ummeta prema smislu i svrsi postojanja vakufa.
Dakle, prvotna želja i namjera vakifa ni u kom pogledu ne smije biti oskrnavljena, a pogotovo privatizirana, što je naročito potencirano u svakoj vakufnami te kvalificirano kao protivljenje Božjoj volji ,sa posljedicama prokletstva na počinitelja i njegove suučesnike – kolaborante do sedmog koljena.
Odgovornost uleme u ovome smislu je posebno apostrofirana kada je riječ o njenom djelovanju u njihovim odnosima sa džematlijama i njihovom predstavljanju prema institucijama države kao i samom bitisanju na ovom prolaznom svijetu. Znači vakuf, eo ipso vremenom je genetski kodiran u bošnjačkog čovjeka tako da je Bosna postala nalik ćilimu protkanom šarama najplemenitijih tkanja naših predaka – vakifa, od Isabega Ishakovića, Gazi Husrevbega, do današnjih anonimnih običnih vjernika i njihovih oporuka- uvakufljenja, bez obzira na historijske okolnosti i društveno uređenje.
Čak i ovakva precizno određena konstitucija-ustav vakufa nije izdržala pod pritiskom i naletom pohlepe, primitivne bahatosti pod egidom novih struja unutar Islamske zajednice, tj. uleme predvođene dr. Mustafom ef. Cerićem i Ismetom ef. Spahićem, obojicom porijeklom iz visočkog kraja, Huseinom Smajićem i nekim drugim pojedincima… Ova grupacija iz reda uleme potpomognuta svojim svjetovnim političkim suradnicima (Hasanom Čengićem, Jusufom Zahiragićem i drugim). Na ovaj način ova grupacija je ostvarila svoje sitno i krupno sopstveničke interese kroz bešćutnu pljačkašku privatizaciju uvakufljenih objekata besprijekorno osmišljenu i projektiranu u vrijeme početka bosanske kataklizme. Naime, u vrijeme kada su na bestijalan način uništavani svi simboli duhovnosti bošnjačkog čovjeka kao i sam njegov opstanak (mnogi konc logori poput Omarske, Trnopolja, Dretelja, porušena Ferhat-pašina džamija u Banjaluci, Vlasenica, Semberija… logori u Hercegovini, Stolac, Počitelj, Heliodrom…), u Sarajevu najviše pozicionirana ulema baca oko na vilu bivšeg političkog funkcionera Rate Dugonjića koja je vlasništvo radnika HIDROGRADNJE i u tu svrhu dopisom Naibskog vijeća traži od direktora Hidrogradnje Mehmeda Drine suglasnost za privremeno korištenje namještene i opremljene zgrade (vile) radi smještaja naibu reisa Mustafe ef. Cerića, što im je i udovoljeno u manje od mjesec dana – akti u prilogu.
Eksplikacija:
U jeku dvostruke agresije na Republiku BiH od strane SR Jugoslavije i Republike Hrvatske i njihovih surogata u BiH, uz planirani i izvršeni genocid nad bošnjačkim, samom sebi prepuštenom, narodom, uz kataklizmu i svekoliki pogrom svega što je imalo atribut islamsko, istovremeno ziheraški u to vrijeme Mustafa Cerić planira i osmišlja kako svoj boravak u Sarajevu učiniti što komfornijim te u tu svrhu postavlja cilj koji će se realizirati netom po njegovom dolasku u grad: zaposjedanje i ugrunćenje vile u vlasništvu radnika Hidrogradnje pod izgovorom privremenog korištenja za smještaj novopostavljenog poglavara IVZ Republike Bosne i Hercegovine. U manje od mjesec dana ulazi u posjed u trenutku kada je SARAJEVO već postalo konc. logor u rangu najtragičnijih u historiji čovječanstva zabilježenih slučajeva. Ovakav solipsistički čin nezapamćene samodovoljnosti ostao je neprimijećen jer se desio u apokaliptičnom historijskom trenutku Sarajeva – kada su njegovi stanovnici bili preokupirani spašavanjem i pukim održavanjem vlastitih života i života svoje porodice, prijatelja, suboraca, komšija. Planiranje i izvedba, kada se u obzir uzmu sve okolnosti ovog nauma, dostojni su, ako ne i prevazišli, najbolje iz produkcije famoznog Blerovog i Lagumdžijinog spin – doktora Alistera Kembela.
Treba napomenuti i sljedeće: dok su ojađeni radnici Hidrogradnje nesebično darivali i uvakufili gradu Sarajevu novi-restaurirani most Drvenija 1998.godine ( fotografije u prilogu), čime se bavi Mustafa Cerić?
Bez ikakvog zakonskog uporišta (bez i dana radnog staža ili bilo kakve druge veze sa Hidrogradnjom) umjesto da predmetnu opremljenu i namještenu vilu od 277 kvadratnih metara stambenog prostora sa pripadajućim 1,5 dunumom zemlje, uvakufi kao službenu rezidenciju Reis Uleme Islamske Vjerske Zajednice, Mustafa Cerić nesebično ugrunćuje vilu na svoje ime, a time i na svoje nasljednike Damira, Aljoše… Također se pobrinuo da preko svojih prijatelja u svjetovnoj vlasti krene besprizorna i nezabilježena pljačka putem rasprodaje nacionalizirane vakufske imovine (vakufa Gazi Husrevbega, Kaćeži Hasana i drugih) uz prešutnu podršku uleme koju je on instalirao i održavao na okupu raznim kompenzacijama ( svi su oni tajkuni – tycoon – novobogataš odnosno onaj koji se preko noći obogatio – čiji se imetak mjeri milionima eura što u nekretninanama što na inozemnim bankovnim računima ), te koji su posljednju organizacionu shemu i USTAV IVZ prilagodili samo sebi , priskrbljujući sebi zvučne titule i izmišljajući pompezne nazive ureda na čijim su čelu ( naprimjer opskurni, svjetovno i vjerski, izvjesni Ramiz Čolić direktor je Uprave za , ni manje ni više, vanjske poslove i dijasporu!, i to pri Rijasetu IZ Bosne i Herzegovine, kao još niz formiranih sličnih organa i tijela po uzoru na strukturu vlasti na državnom nivou. Dakle, na sceni je paralelni sistem vlasti čiji su autori Cerić i Čengić, što nejma nikave veze sa islamskom vjerom kojoj bi trebali služiti kao predvodnici i ulema. Kao da je malo birokratskih struktura koje parazitiraju na sluđenom i ojađenom bošnjačkom narodu, ekspolatirajući ga i manipulirajući njime do besvjesti!
O ovome je Omer Hajam davno ispjevao:
Daj prođi hodža uzalud ne gudi,
Prepusti nas Bogu neka nam on sudi,
Ti krivo gledaš , a ja pravo idem,
Idi vidaj oči pa gledaj ko ljudi
Idi liječi se hodža kleptomane i ne istjeruj nas iz dini Islama!
U vrijeme svekolike bijede, gladi, nezaposlenosti, besperspektivnosti… koje nakon vojne faze agresije ponovo desetkuju bošnjački narod, iako zvanično penzioniran, psihofizičke kondicije očuvane i njegovane dvodecenijskim mandatnim komforom sa kompletnom familjom, Mustafa Cerić promijenio je samo formu stolovanja – u zdanju vakufa Gazi Husrefbega (Biblioteci), iz svog novog kabineta na drugom spratu koji je prištekan na budžet haznu Bejtul mal Kasu IZ-a, tj. Rijaseta, vodi izmišljeni Centar za dijalog VESATIJA. S kim i kakav dijalog osim sa ciljem proizvodnje govora mržnje, haosa i nereda skrećući tako pažnju sa krčmljenja i rasprodaje vakufske imovine – gruntovnog privatiziranja vakufa i vakufske imovine – nije šala, ni manje ni više nego i vakufa Ishabega Ishakovića, dućani Gazi Husref bega oko njegove džamije, te izigravanjima osnovnih vjerskih aksioma i postulata islama, a u konačnici razbaštinjenja IVZ BiH, odnosno gruntocida nad bošnjačkim umetom, što je protivno svjetovnim i vjerskim zakonima.
Ovaj gruntocid na sceni je ne samo u RS-u nego i u Federaciji BiH preko 17 godina u Livnu, Sarajevu, Počitelju, Neumu…
Mustafa Cerić se sam proglasio doživotnim reisom u javnim nastupima, nastavlja na uigranim šemama koristiti ojađeni bošnjački narod za interese sebe i svoje uže rodbine i ahbaba i njihovih familija. Sami sebi svrha, okaljali su obraz čestite uleme.
Najilustartivniji pljačke kroz investicije koje je vodio za svoga rejsovanja je takozvani Islamski centar na Kovačima ( staro greblje vakuf Kovači pretvoreno u stovarište u prethodnom sistemu ) provincijalno megalomanski konstrukt u viziji Zlatka Ugljena, betonska nakaza koja se nadvila nad Baščaršijom, novi Skadar na Bojani u režiji Mustafe Cerića kroz koji je oprao ogromna sredstva bez kolaudacije.
Samo Božije određenje stavilo je tačku na ovu vrhunsku farsičnu prevaru iz radionice spin majstora Cerić Mustafe. * Naš narod nije blečak* – riječi su rahmetli predsjednika Izetbegovića, i Mustafa Cerrić će kad -tad morati položiti račune za ovu i sve druge investicijske prevare u njegovoj režiji.
Uvaženi Reis efendija Kavazoviću, da li je prilikom primopredaje dužnosti tj Menšure Mustafa Cerić pismeno položio ulaze – izlaze sredstava kolaudaiju investicije po, ako ništa drugo, ovoj investiciji na greblju Kovači ?
Da je Cerić izašao iz ljudskog sureta pokazuje i sam njegova fizička pojavnost – masonski prsten na lijevoj ruci ( još se u mektebu uči da muškarac musliman ne smije nositi bilo kakav prsten na lijevoj ruci, iz poznatih razloga), sa brijačkim egzibicijama na bradi , gologlav; u svojim javnim nastupima izrazito netolerantan sa agresivnim, isključivim vokabularom u konverzaciji sa sugovornicima. Sve ovo jasno ukazuje na to da je u njemu uvjek čučao nepatvoreni politička varalica , a ne vjerski službenik iliti dostojanstvenik .
Na Islamsku Zajednicu BiH pod njegovim dvadesetogodičnjim vodstvom kao Instituciju mogla bi se primijeniti neka vrsta Arhimedova zakona : prevelika uronjenost u društvene vode IZu BiH je oduzela upravo srazmjernu mjeru njene specifične duhovne težine. Do grla su se uvalili u tu vodu i biće vrlo teško vratiti se izvornom, autentičnom našem islamijetu. IZ postala je ogledalo društva :
opći trend pada kriterija i vrijednosni upside down učinili su da naša čestita ulema – alimi budu skrajnuti i stavljeni u autsajdersku poziciju upravo zbog kanerogenog, amoralnog i destruktivnog djelovanja Mustafe Cerića i njegove svite koji su novom organizacionom shemom ( intronizacija Hasana Čengića) okupirali i preostale male dijelove slobodne teritorije IVZa.
Vašom instrukcijom sa hudbe odaslane po svim džematima 3. aprila. 2015. godine, čestitim Bošnjacima preporučujete bavljenje poljoprivredom kako bi sijanjem, teškim poljskim radovima natopljenim posljednjim kapima težačkog bošnjačkog znoja stvarali nove vrijednosti te sadakul vitru, zekjat, organizaciju hadža i dobrovoljnih priloga u Bejtul mal kasu Mustafe Cerića na taj način mogli dostvaljati u haznu kasu IZ koja je očito još uvjek pod kontrolom Mustafe Cerića, Hasana Čengića i njihovih odabranika.
Slobodni smo upitati Hasana Čengića šta se desilo sa sadakul vitrama, zekjatom , dobrovoljnim prilozima koje su braća muslimani iz cijelog svijeta od Mašrika do Magriba ofiijelno slali po njemu i njegovim saradnicima muslimanima u BiH od 1992 do 1995 godine? Kao predsjednik Sabora IZa BiH, zbog digniteta te funkcije, Hasan Čengić bi morao položiti račune pred vjernicima i Ummetom kojima je namjenjeno bilo.Također bi trebao vratiti poklopljeni vakuf cca 20 dunuma greblja u okolini Visokog koje već preko desetljeća korsiti u svrhu privatne firme Bio tours d.o.o. i pogotovo kao član NO Vakufske Direkcije , IVZa Sarajevo.
Kao dobri, čestiti građani-džematlije, Bošnjakinje i Bošnjaci, vjernici sljedbenici naših dobrina i čestite uleme koja je stoljećima čuvala i cijenila dignitet institucije vakufa kao Božji dar i mudžizu, znamo da nikada u povijesti nije zabilježena prodaja i prelazak u privatni grunt uvakufljene imovine i ultimativno zahtijevamo da Mustafa Cerić, nekretninu – vilu koju je na nepošten način bez ikakvog prava, bez dana radnog staža u Hidrogradnji, ugruntio sa 1,5 dunumom zemlje, a što je kupljeno sve za 18.000 KM certifikata, na adresi Meše Selimovića broj 4 u centru Sarajeva, uzetih iz Hazne kase Rijaseta – odmah uvakufi kao službenu rezidenciju Vakufske Direkcije IVZ Sarajevo kao vakifa radnika Hidrogradnje Sarajevo.
Također apeliramo da se Mustafi Ceriću, Hasanu Čengiću, Ismetu Spahić, Huseinu Smajiću, Begi Selimoviću, Zijadu Ljevakoviću, Huseinu (Hamde) Živalju, rodom od Rogatice, sada nastanjenog u Saudijskoj Arabiji i drugoj Cerićevoj sviti kao penzionerima umirovljenim vjerskim službenicima onemogući bilo kakvo djelovanje u vezi sa vjerskim životom, upravljanjem i djelovanjem u IZ, jer su u proteklih 20 godina pogubno destruirali ugled Islamske zajednice u BiH, jer su otimačinom vakufskih dobara tj. pretvarajući je u privatnu imovinu, učinili neviđeni presedan u povijesti muslimana u BiH.
Iz Gazi Husref Begove džamije su jednostavno šutke nestali tanki bosanski čilimi (prića se da su toptan kao rariteti toptan rasprodati kao tekstilni modni dizajn sa bosanskom šarom putem šlepera i kao izvoz preko Bio tursa, a ostali samo perzeri koji se sa namjernim mehaničkim oštećenjima ( pokloni Gamala Abdel Nasera, Šaha Reze Pahlavija i inih drugih lidera nesvrstanog islamskog svijeta iz prošlog stoljeća spremaju za reparaciju i popravku u inozemstvo bez povratka, za aukcijsku prodaju kao rariteti za svjetsxke aukcijske kuće antikviteta hand made carpeta u režiji navedene skupine na čelu sa bivšim muftijom Husom Smajićem, a sada novonaimenovanim naibu reisom)
Rubaije Velikana Omera Hajama su uvijek aktuelne ali u ovom slušaju radi se o hrsuzu aktuelnoj nazovi ulemi ma čelu sa Mustafeom Cerićem, hasanom Čengićem i njihovim aktualnim pajtosima
U džamiju ući i ja kat kad znadem,
Ali ne da se molim ili Bogu dušu dadem;
Neki dan sam ušo ukro serdžadu staru,
A sad uđoh da novu ukradem.
Šakir Džirlo, Sarajevo
Prilog :
- Akt Naibskog vijeća IVZ BiH Sarajevo broj 124/93 od 25.6.1993., koji je u ime Naibu Reisa Mustafe Cerića potpisao Ismet Spahić.
- Akt Ugovora o ustupanju namještenog stana na privremeno korištenje za rezidenciju između MP GIK Hidrogradnje Sarajevo zastupane generalnim direktorom Mehmedom Drinom i IVZ u BiH koju zastupa Naibu reis Mustafa Cerić, ovjereno i potpisano u Sarajevu 20.7.1993.
- Fotografija Drvenija modernog betonskog mosta preko Miljacke vakifi radnici Hidrogradnje Sarajevo
——————————————————————————————————————————-
———————————————————————————————————————————–
—————————————————————————————————————————————-
——————————————————————————————————————————————
bedrudingusic 