Neću otkriti nikakvu Ameriku ako kažem da je Bosna po mnogo čemu i zemlja nonsensa (lat. non =ne i sensus=smisao), apsurda te za ostali svijet potpuno neshvatljivog mazohizma.
Ne može se tu ništa promijeniti, riječ je o kroničnom stanju bh. društva koje kao takvo u cikličkim razdobljima iznjedruje političare i glasa za njih a o čijim rezultatima ne treba trošiti riječi jer sve se itekako vidi na terenu.
Treba li sada zabiti glavu u pijesak i praviti se da me se ne tiče…eno im tamo…ne mogu ništa promijeniti…?! Ne, ja ću reći ono što me žulja i barem zehru olakšati svojoj duši.
Ovoga puta ću o tri nonsensa koji jesu bh. zbilja i svakodnevnica ovih dana, pa i sedmica i koji će trajati Bog dragi zna dokle, ako uopće prestanu trajati. Na kraju ću i o jednom nesuđenom, hipotetičkom, ali globalnom. Slijedi kratka elaboracija istih uz napomenu da je njihov redoslijed potpuno nebitan – može biti i drugačiji i opet bi bio nebitan.
Nonsens # 1
Dakle, svjedoci smo prave cirkusijade za vrijeme održavanja sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH kada Dodikovi zastupnici i njihovi koalocioni partneri iz DNS-a teatralno napuštaju sjednice jer ne mogu osigurati da se na dnevni red stavi njihov prijedlog za smjenu predsjedavajućeg Šefika Džaferovića kojeg je, da podsjetim, opanjkao izvjesni Mirsad Kebo a Tužilstavo BiH se odredilo prema tim optužbama na način da nema osnova za procesuiranje po Kebi (i Dodikovim Srbima) optuženog. Dakle, iako je najviša pravosudna instanca u zemlji rekla svoje, cirkus se od strane zastupnika kojima Dodik dirigira na daljinski nastavlja. Šta je tu nonsens? Pa nonsens je da niko ni ne pokušava učiniti da se ta lakrdija zaustavi, a pogotovo niko ne pokušava da, dok god javno opstruiraju svoj posao, tim zastupnicima umanji i za cent visoke plaće, a kamo li da im do daljnjeg (do prestanka opstrukcije) prestane isplaćivati. Koga briga za to – ni poziciju, ni ostatak opozicije…, ni visokog.. neka agonija traje do besvijesti. Nonsens # 2
Novoizabrana prva zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH, a zašto ne reći i bivša predsjednica (prije Budimira) Federacije BiH te aktuelna potpredsjednica HDZ BiH Borjana Krišto ovih dana je sa govornice istog tog Doma čiji je de facto i de iure drugi čovjek pozvala svoje pučanstvo (čitaj: zapadnohercegovačke Hrvate) da ne plaćaju tv. pretplatu dok se “bh. Hrvatima ne osigura Javni tv. servis na hrvatskome jeziku…” Dakle, drugi čovjek (u konkretnom slučaju žena) institucije u kojoj se donose zakoni traži javno da se ne poštuju zakoni, pa ni zakon koji regulira rtv. pretplatu u BiH. Dotična je, naravno, bila samo megafon svoga partijskog gazde Dragana Čovića koji će i sa pozicije člana Predsjedništva BiH te kao predsjednik HDZ BiH učiniti sve da opstruira put ka reformama u BiH te integrativnim procesima, odnosno radit će ka daljnjoj destrukciji zemlje. Zar je neko išta drugačije očekivao od njega? Da se vratim Borjani Krišto. Ako neko misli da joj je za javno zalaganje da se krši zakon falila dlaka s glave, vara se. Naprotiv! Agonija, odnosno pretpostavljena tlapnja o Javnom servisu na hrvatskom jeziku (usput, ne postoji nijedan Javni servis na nekom od tri bh. službena jezika, a druga je stvar kakvi su nam Javni servisi) tek je počela i trajat će najmanje do slijedećih izbora. Umjesto da je neko pokrenuo krivični postupak protiv Borjane Krišto zbog huškanja naroda da krši zakon, gledat ćemo tu sapunicu do oktobra 2018. Mislim ko bude živ do tada. Takav nonsens je također jedan od bh. specijaliteta ovoga vremena.Nonsens # 3
Džigere su mi se ne jednom prevrnule kada sam prije koji dan čuo pompeznu najavu od Munire Subašić, predsjednice Udruženja Majke Srebrenice i Žepe da na 20-tu obljetnicu genocida u Srebrenici dolazi Bill Clinton. Za nju, ostale koji je slijede, vjerovatno i za aktuelni bh. državni i politički establišment to će biti velika čast i po njihovim kriterijima uvećat će Bill specifičnu težinu tog događaja. Ali, činjenice nisu na njihovoj strani. Treba li podsjećati da isti taj 42. po redu američki predsjednik, naravno, skupa s Mladićem i njegovim koljačima te 
izdajnicima iz reda bošnjačkog naroda, takodjer treba da nosi na duši onih preko 8 hiljada ubijenih srebreničkih civila.?! Zašto? Zato što je tada imao moć da potezom pera spriječi genocid u tom dijelu svijeta, Evrope i BiH. Mogao je a nije! Zar onda nije nonsens, te jednako tako i mazohizam, njega zvati na tu jubilarnu a tužnu godišnjicu i pri tome ga smatrati “specijalnim” ili “visokim gostom”. O tempora, o mores!Nesuđeni nonsens # 4 – globalni
Na samom kraju, da se ne desi još jedan nonsens, doduše ne kao bh. specijalitet već onaj globalni i o kojem bih sada pisao na ovom istom mjestu pobrinuo se Andreas Lubitz, ko-pilot njemačkog aviona koji se prije dva dana srušio negdje na Alpama i što je prouzrokovalo veliku ljudsku tragediju jer je nasilno ugašeno 150 ljudskih života, među njima puno mladih i među njima i dvoje koji vode porijeklo iz naše zemlje. Šta bi tu bio nonsens? Pa da se taj ko-pilot zvao 
naprimjer Muhammed, Hasan, Husein…. zna se kakav bi prefix dobio taj tragični čin. Zar to u svojoj osnovi ne bi bio nonsens?! Neka me se pogrešno ne shvati, ne daj Bože da me raduje što se ko-pilot zvao kako se zvao i što se nije drugačije zvao, jer tragedija je tragedija, žrtve su žrtve, a ubice su ubice i tačka. Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 