Dragi moji Banjalučani, ma gdje bili!
Naš, trakođer nostalgični sugrađanin Boris Zrile, mi je upravo poslao set fotografija Banja Luke do zemljotresa (do 26. i 27. oktobra 1969.). Izabrao sam neke od njih i sada želim s vama da podijelim uzdahe i, možda, po koju suzu.
Dakle, svi vi koji pamtite naš grad sa ovih fotki, osvježite uspomene na njega. Naravno, prilika je da se svi podsjetimo da je Banja Luka imala dušu upravo do katastrofalnog potresa iz 1969., od kada počinje njeno demografsko i fizičko ubijanje, djelimično višom silom a jednim (većim) dijelom nečijom strategijom. Grad čine naročito njegovi ljudi a Banja Luke koju imate ispred sebe više nema, kao ni velike većine njenih ljudi. Barem ne u njoj. Danas paralelno egzistiraju dvije Banja Luke – ona sa ovih fotografija koju svi mi, iščupani iz svojih zavičajnih korjena (i jedan mali broj onih koji danas žive u njoj) nosimo u sebi te ona koja je ostala tamo, ni nalik, ne na onu do 1969., nego ni na onu do 1992., kao da joj nije “ni u rodu rod…” Ova prva će trajati dok budemo trajali mi koji je nosimo u svojim srcima i uspomenama, a ova druga neka traje koliko njoj bude suđeno. Ali, neka ni ova (današnja Banja Luka) ne nadživi mezarja i groblja svojih domicilnih žitelja koji svjedoče i koji će, ako Bog da, svjedočiti o njihovom višestoljetnom bitisanju u gradu na Vrbasu.
——————————————————————————————————————————————–
Đački dom “Veselin Masleša” (nema ga više)
Vakufska palata (nema je više)
Stara medicinska škola (nema je više)
Lijeva Novoselija (Tulekova brana)
Pogled na Gimnaziju preko Gradske tržnice
Gradski park (danas ne izgleda ovako)
Obje srušene – džamija 7. maja 1993., sahat-kula 15. decembra 1993. – džamija obnovljena, sahat-kula nije
Stadion sportskih igara (nema ga više)
Stara željeznička stanica (danas Umjetnička galerija)
Viša ekonomsko-komercijalna škola (nema je više)
Zmaj Jovina Osnovna škola (nema je više)
“Titanik”, desno (nema ga više)
Međutim, kako će ova priča bez trojice živih banjalučkih muzičkih legendi – Enesa, Nadira i Atifa!? Bila bi suhoparna kao baklava bez agde. Ako dovde niste pustili suzu, siguran sam da će odavde poteći i onima čije je srce i duša od “kamena”. Dakle, zaplačite, dragi moji, bit će vam lakše…imam puno iskustva s tim……
PRIREDIO: Bedrudin GUŠIĆ