Nije se štedio kako bi zaštitio Bosance i Hercegovce • Iz dana u dan veća i bolnija samoća, veći strah od budućnosti, kaže Zlata
Porodica Hajrulahović 1993. godine
Upoznali se kao srednjoškolci, zavoljeli, uživali u ljubavi na Vrbasu. O velikoj i iskrenoj ljubavi Mustafe i Zlate Hajrulahović pričale su se priče, a oni uživali jedno u drugome. Vjenčali su se 1980. godine kada je Mustafa završio Vojnu akademiju i otišli živjeti u Split.
– Sve nam je u životu išlo kako smo željeli i planirali. Dobili dvoje djece i bili najsretniji na svijetu. Mustafa je pamtio datume, obilježavao ih, ali nije se vezao samo za te dane. Znao me je često obradovati nekim sitnicama bez ikakvoga povoda. Ustvari, povod za radost i sreću bili smo jedno drugome, kaže Zlata uoči 15. godišnjice suprugove smrti.
Rađanje Patriotske lige
Mustafa Hajrulahović Talijan rođen je u Banjoj Luci 22. januara 1957. godine, gdje je završio srednju školu i proveo najljepše godine života potpuno prepušten beharu, šeheru i Vrbasu. Završava Mornaričku vojnu akademiju u Splitu sa odličnim ocjenama, a nakon toga školu za pomorskog diverzanta, postaje stručnjak za diverzije na moru i kopnu. Kao najbolji među diverzantima postaje komandant odreda, pa zatim i diviziona. Nastavlja stručno obrazovanje, prolazi niz kurseva, uči italijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju što su bile prave pripreme za neki budući rat. Nešto kasnije, postaje kapetan korvete. Rat u Sloveniji zatiče ga u službi u Splitu gdje je živio s porodicom. Ratovi koje je povela JNA definitivno ga okreću od toga poziva i Mustafa dolazi u Sarajevo.
– I ja sam napustila JNA, jer smo oboje radili tamo, ali sam ostala u Splitu kada je Mustafa otišao u Sarajevo. Dolazili su po mene, odvodili me u policiju na ispitivanja, a djeca su ostajala sama. Bilo je strašnih momenata i tada sam i ja osjetila ono o čemu je Mustafa već govorio, a to je da se crni oblak nadvija nad BiH. Odlučila sam biti uz supruga i krajem 1991. dolazim s djecom u Sarajevo, prisjeća se Zlata i dodaje kako su joj djeca tada imala pet i 10 godina.
Te 1991. godine u haustorima, podrumima i na sijelima rađala se Patriotska liga. Jednu od glavnih uloga imao je Mustafa, jedan od rijetkih vojnih stratega koji su u to vrijeme bili svjesni zla koje se sprema našoj domovini. Prenosio je svoje znanje mladima, pokušavao ih obučiti kako ne bi nespremni dočekali vojnu silu kakva je bila JNA.
– Nije se štedio kako bi zaštitio Bosance i Hercegovce od agresora, kaže Zlata.
Uspomene na veliku ljubav
Talijan je bio član Patriotske lige, preteče Armije RBiH. Bio je branilac grada i prije prvih agresorskih barikada. Bio je prvi ratni komandant 1. korpusa ARBiH, general ARBiH.
– Bio je najsretniji čovjek na svijetu kada je u BiH prestalo zlo i ubijanje. Mislili smo da ćemo nastaviti život tamo gdje je stao 1992. godine. 8. marta 1998. Mustafa je otišao u Njemačku majci u posjetu i na operaciju vena koje su mu dugo stvarale probleme. Nije se vratio. Osmog marta sam saznala da je moj Mustafa imao infarkt i da nije preživio, sa tugom i bolom u glasu, govori Zlata.
Šok, nevjerica, tuga, praznina… Iz dana u dan veća i bolnija samoća, veći strah od budućnosti.
– Mislila sam da neću znati živjeti dalje bez njega, prisjeća se Zlata i dodaje da je svaki put kada bi pokleknula bio dovoljan pogled na djecu da se izdigne i uhvati ukoštac sa problemima, a bilo ih je.
Valjalo je dvoje djece iškolovati, izvesti na put. I uspjela je.
– Dolazi i ovaj, petnaesti Osmi mart nakon smrti moga supruga. Njega nema i to je najveća tuga. Poklone imam. Ostavio mi je dvoje zlatne djece koja su najveći i najljepši poklon na svijetu, najljepša uspomena na našu ljubav i divan život, priča Zlata.
Zlata kaže da ne voli plakati, ali kako vrijeme prolazi sve je teže.
(prenešeno iz “Oslobođenja” od 8. marta 2013.)
bedrudingusic 