Izvjesno je da proces ne ide prema scenariju kojeg su pred izbore razrađivali dvojac Dodik-Čović. Plan je, naime, bio da državnu razinu vlasti u kapacitetu kontrolnog paketa preuzmu oni – i da, naravno, time realnima učine šanse projekta na kojem godinama zajedno rade. A radi se, da ne bi bilo dvojbi, o scenariju kontinuiteta destruiranja BiH i dokazivanja svijetu kako je ona nemoguća i kao država i kao društvo. I kako je, sukladno tome, neophodno uraditi jednu od dviju stvari – ili je preurediti na način da se od nje napravi labava konfederacija ili ići i na najradikalnije rješenje, disoluciju…..Ali, istodobno je rezultat izbora omogućio Čoviću poziciju ucjene. Logika, s kojom prethodnih mjeseci nastupa, je krajnje jednostavna – ili će te mi na razini države dati sve što tražim ili vlasti neće biti. A protiv toga on također nema ništa protiv jer u postojećem vijeću ministara kontrolne poluge drže Dodik i on……Krajnje pojednostavljeno, iza Deklaracije se ne kriju interesi Hrvata nego interesi pojedinaca i užih grupa koji tobože istupaju u ime Hrvata a stvarno brinu kako da spase vlastitu kožu zbog kriminala koji prethodnih desetljeća počiniše…..Temeljem zaključaka HNS-a će se pokušati stalno radikalizirati politički ambijent u dva segmenta. Istrajavat će se na hrvatskom TV kanalu – a to je, vjerovali ili ne, podvala kakvu siroti hrvatski narod nije iskusio nikad u svojoj dosadašnjoj povijesti…..Posjetu BiH gospođe Grabar-Kitarović obilježile su prihvatljive, rekao bih izjave dobra susjeda i prijatelja. Ostaje za vidjeti, međutim, hoće li takav kurs biti i zadržan obzirom na neke izjave, koje je gospođa predsjednica davala u predizbornoj kampanji i neposredno nakon izbora, a koji sugeriraju mogućnost da njezino predsjedničko djelovanje ipak ostane u okvirima hrvatskoga HDZ-a…..BiH je mala država – svega četiri miliona stanovnika – i nema prostora za veliki broj stranaka lijeve provenijencije. Dapače, usitnjenost može proizvesti samo gubitak glasova biračkoga tijela i njihovu preraspodjelu na druge političke partije. Snažna ljevica joj je, prema tome, jedan od preduvjeta njezine pobjede na izborima i konačnog početka stvarnih društvenih promjena…..Priča o Sutorini je priča ljudi koji se nisu uspjeli značajno etablirati u bh. javnosti – barem najznačajniji dio njih – i koji preko jedne ekscesne priče pokušavaju postati prepoznatljivi. Time ne želim sugerirati zaključak kako meni ne bi bilo drago da je Sutorina dio BiH. Ali, mogućnost dobivanja Sutorine je tek u sferi teorijskog…..Napad na mene je napad na sve koji se ne slažu s jednom politikom. Suština napada je prebijanjem ušutjeti, ako treba i eliminirati. Radi se, drugim riječima, o filozofiji koja je već viđena u prvoj polovici XX stoljeća na prostoru njemačkoga Reicha. I usput, radi se o napadu iza kojega stoji sami vrh HDZ-a. Stoga ni od procesuiranja napadača ne treba očekivati ništa spektakularno. Jer, on je samo izvršitelj, nalogodavci su u centrima političke i državne moći…..
Uvaženi gospodine Kukiću! Od naseg posljednjeg razgovora za javnost protekle su više od 2,5 godine. Za to vrijeme se mnogo toga izdešavalo u BiH i regionu pa ćemo selektivno ovoga puta na neke od tih tema. Dakle, od općih izbora u BiH dijeli nas, evo, skoro pet mjeseci. Kako komentirate dosadašnji učinak u formiranju vlasti na svim nivoima?
KUKIĆ: Izvjesno je da proces ne ide prema scenariju kojeg su pred izbore razrađivali dvojac Dodik-Čović. Plan je, naime, bio da državnu razinu vlasti u kapacitetu kontrolnog paketa preuzmu oni – i da, naravno, time realnima učine šanse projekta na kojem godinama zajedno rade. A radi se, da ne bi bilo dvojbi, o scenariju kontinuiteta destruiranja BiH i dokazivanja svijetu kako je ona nemoguća i kao država i kao društvo. I kako je, sukladno tome, neophodno uraditi jednu od dviju stvari – ili je preurediti na način da se od nje napravi labava konfederacija ili ići i na najradikalnije rješenje, disoluciju.
Podbacili su, međutim, prvo rezultati Milorada Dodika i stranaka koje je okupio na državnoj razini. Zapelo je, potom, kako sada stvari stoje, i na federalnoj razini Draganu Čoviću i njegovoj ambiciji da temeljne procese u ovom dijelu zemlje stavi pod svoju kontrolu.
Kako će sve to završiti još je prerano govoriti. Ali, kako god da se sve ovo završi, sve upućuje da vrijeme nestabilnosti još uvijek nije iza nas – i da ni slijedeće četiri godine nećemo imati ambijent kolektivne opredijeljenosti za BiH kao evropsko društvo i evropsku državu.
Dok vodimo ovaj razgovor (3. marta 2015.) zapelo je među koalicijskim partnerima SDA-HDZ-DF vezano za formiranje Vlade F BiH, a što bi se posljedično moglo odraziti na formiranje Vijeća ministara. Zašto je, po Vašem mišljenju, došlo do tog “kurzschlussa” i kakav mogući rasplet očekujete?
KUKIĆ: Obrazloženje je relativno jednostavno. Rezultati izbora nisu onakvi kakvima su ih priželjkivali Dodik i Čović. Pojednostavljeno, Dodikov plan na državnom nivou je podbacio, a posljedica toga je i njegova eliminacija iz državnih struktura vlasti. Ali, istodobno je rezultat izbora omogućio Čoviću poziciju ucjene. Logika, s kojom prethodnih mjeseci nastupa, je krajnje jednostavna – ili će te mi na razini države dati sve što tražim ili vlasti neće biti. A protiv toga on također nema ništa protiv jer u postojećem vijeću ministara kontrolne poluge drže Dodik i on. Drugim riječima, njemu se ne žuri da to i mijenja – osim da, dakako, za sebe utrži toliko da na mala vrata u nekoj formi također može u vlast slijedeće četiri godine uvesti i Dodika.
Na Čovićeve ucjene drugi su, najiskrenije, pristali. Pitate se, zašto? Pa, jer su time definitivno s leđa htjeli skinuti Milorada Dodika – i za to su morali platiti cijenu. Pogledajte uostalom. Stranke iz RS-a su na državnoj razini s preko 260.000 glasova dobile 3 ministarske i tri zamjeničke pozicije, SDA s čak 300.000 glasova premijera, dvije ministarske i dvije zamjeničke pozicije, DF s preko 160.000 glasova samo jednog ministra i jednog zamjenika, a HDZ s oko 123.000 glasova tri ministra i čak četiri zamjenika. Ispade, izbori nam nisu ni potrebni jer je puno važnije od toga kako će te nakon njih uspjeti ispregovarati raspodjelu pozicija u izvršnoj vlasti.
S istom logikom ucjena Čović je ušao i u razgovore o federalnoj razini vlasti. Zašto? Zato jer je računao da bi blokadom formiranja vijeća ministara, i prijetnjom pada esdeaova kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara – jer, ne bude li Vijeće formirano do 11. ožujka, gospodin Zvizdić pada po automatizmu zbog probijanja zakonskog roka konstitucije Vijeća – mogao prisiliti Izetbegovića da ucjene prihvati i na federalnoj razini.
I, po mojoj procjeni, u tome bi i uspio da se ispriječio nije lider DF-a Željko Komšić. Izgleda, međutim, da bi Komšićeva principijelnost mogla priču oko formiranja vlasti i „iskomplicirati“ – i rok formiranja vlasti dodatno produljiti. To, međutim, ne treba gledati kroz negativne naočale. Potpuno suprotno, principijelnost DF-a, izdrže li u tome, mogla bi označiti početak postupnih promjena stvarnosti na koju je BiH već desetljećima osuđena.
Svježa je tema i Deklaracija HNS-a. Kako je Vi komentirate i rješava li ona suštinski tzv. hrvatsko pitanje u BiH?
KUKIĆ: Deklaracijama poput ove, koju nedavno usvoji tzv. HNS, ne rješava se bukvalno ništa. Pita li se mene, time se stanje Hrvata u BiH samo dodatno komplicira. Iskreno, međutim, ja sam sklon uvjerenju kako ni tvorci Deklaracije nisu imali prevelikih očekivanja od nje, barem što se hrvatskog naroda u BiH tiče. I, ako takva očekivanja i postoje, ona su sračunata tek za održavanje razine homogenizacije koja omogućuje produžavanje vijeka njihova političkog trajanja. Krajnje pojednostavljeno, iza Deklaracije se ne kriju interesi Hrvata nego interesi pojedinaca i užih grupa koji tobože istupaju u ime Hrvata a stvarno brinu kako da spase vlastitu kožu zbog kriminala koji prethodnih desetljeća počiniše. Najefikasniji način je baš ovaj – da Deklaracijama održavaju ili i dodatno povećavaju postojeću razinu straha sunarodnika, a time onemogućavaju zaživljavanje pravne države. Jer, dođe li do njezina zaživljavanja, mnogi od njih će morati tamo gdje svi takvi u svijetu i završavaju – u zatvoru.
Koji su mogući scenariji operacionalizacije Deklaracije HNS-a?
KUKIĆ: Temeljem zaključaka HNS-a će se pokušati stalno radikalizirati politički ambijent u dva segmenta. Istrajavat će se na hrvatskom TV kanalu – a to je, vjerovali ili ne, podvala kakvu siroti hrvatski narod nije iskusio nikad u svojoj dosadašnjoj povijesti. S druge strane, stalno će se obnavljati priča o potrebi ustavnih promjena i formiranju hrvatske federalne jedinice kao nužnog uvjeta nacionalne jednakopravnosti.
Sve to je, međutim, nerealno jer podrazumijeva procedure koje treba savladati, a koje je zbog nepostojanja konsenzusa, nemoguće savladati. To znaju i u HDZ-u. Ali, oni istodobno i mole Boga da se postojeće stanje održi – i da se ništa ne promijeni – kako bi na kraju četverogodišnjeg mandata mogli tražiti obrazloženje zašto njihova vlast nije mogla biti uspješnija. Pojednostavljeno, učinili bi mi sve ono što obećasmo, ali, nažalost, imamo sistemske blokade koje nas u tome sprečavaju. A, za njih nismo odgovorni mi nego Bošnjaci i Srbi koji nam ne omogućuju status ravnopravnog naroda. I stoga nas nemojte kažnjavati. Naprotiv, potrebno nam je vaše povjerenje i slijedeći mandat kako bi našim zahtjevima mogli nastaviti pritiskati i Srbe i Bošnjake da popuste – pa tako sve dok nas pola ne pomre (osim njih, razumje se).
Danas dolazi predsjednica Republike Hrvatske u svoju prvu zvaničnu posjetu našoj zemlji. Hoće li obje zemlje imati neke praktične koristi od te posjete s obzirom na neke kontradiktorne izjave koje je u kratkom vremenskom razdoblju dala gospođa Grabar-Kitarović vezano za rješavanje tzv. hrvatskog pitanja u BiH?
KUKIĆ: Posjetu BiH gospođe Grabar-Kitarović obilježile su prihvatljive, rekao bih izjave dobra susjeda i prijatelja. Ostaje za vidjeti, međutim, hoće li takav kurs biti i zadržan obzirom na neke izjave, koje je gospođa predsjednica davala u predizbornoj kampanji i neposredno nakon izbora, a koji sugeriraju mogućnost da njezino predsjedničko djelovanje ipak ostane u okvirima hrvatskoga HDZ-a. Apostrofiram ovo zbog izjava predsjednika ove stranke koje upućuju na njegove ambicije da se već sutra, kao eventualni premijer zapadnih susjeda, ozbiljnije umiješa u poslove ove zemlje, i sve to pod kišobranom tobožnje brige za hrvatski narod koji ovdje živi.
Kažu da Lagumdžija nije više predsjednik SDP-a. Da li je stvarno otišao i ima li znakova da je započela konsolidacija i demokratizacija Stranke čiji ste i Vi bili član ili će tako nešto popričekati neka bolja vremena i druge ljude u prvom safu SDP-a?
KUKIĆ: Prvo, nikada nisam bio član SDP-a (izvinjavam se, onda sam imao krivu informaciju, odnosno bio sam dezinformiran o tome, op. B.G.), ali jesam intelektualac lijeve političke provenijencije, pa onda i po prirodi stvari blizak strankama socijaldemokratske provenijencije. Prvi potezi novog predsjednika SDP-a daju osnova i za pozitivne i za tvrdnje s rezervom. Pozitivna je činjenica da je iz predsjedništva stranke uklonjen najveći dio Lagumdžijinih ljudi. Pozitivna je, potom, činjenica da je SDP omogućio izbor DF-ovog čovjeka za potpredsjednika Federacije – što Lagumdžija ne bi učinio ni pod utjecajem alkohola. Suzdržanost, međutim, izaziva činjenica da je Lagumdžija imenovan za prvog čovjeka savjeta koji je tek sada, faktički radi njega formiran – i da je tamo doveo sve svoje ljude, a to sugerira sud kako na taj način nastoji razviti paralelan centar moći u SDP-u. No, vidjet ćemo u kojem će pravcu sve to ići.
Postoji li u BiH istinska ljevica? Treba li našoj zemlji jedna snažna ujedinjena politička opcija lijeve (ali suštinski lijeve) orijentacije i može li se tako nešto u doglednoj budućnosti i dogoditi? Šta su preduvjeti za tako nešto?
KUKIĆ: BiH je mala država – svega četiri miliona stanovnika – i nema prostora za veliki broj stranaka lijeve provenijencije. Dapače, usitnjenost može proizvesti samo gubitak glasova biračkoga tijela i njihovu preraspodjelu na druge političke partije. Snažna ljevica joj je, prema tome, jedan od preduvjeta njezine pobjede na izborima i konačnog početka stvarnih društvenih promjena.
U ovom momentu, na sreću, na sceni već imamo prve inicijative za umrežavanje političke ljevice. Održana je, primjerice, i prva zajednička tribina SDP-a, DF-a i Naše stranke nedavno u Mostaru. Za vjerovati je da će takvih i sličnih susreta biti i u bližoj budućnosti i da će oni biti sve učestaliji.
Što se mene tiče, ujedinjavanje ljevice bi u sljedećih nekoliko godina moralo ići kroz barem dvije faze. U prvoj fazi treba vidjeti mogućnost zajedničkog, koordiniranog političkog djelovanja. Lokalni izbori su odlična prilika za to – da se, recimo, vidi mogućnost kreiranja zajedničkih politika, mogućnost formiranja zajedničkih izbornih listi, mogućnost zajedničkog nastupa na izborima. Pokaže li se ta mogućnost realno ostvarivom, već na parlamentarnim izborima bi se ista priča mogla ponoviti – možda u još intenzivnijoj formi. A uspije li i to, pitanje ujedinjavanja bi nakon toga moglo biti više tehničko nego suštinsko pitanje. No, s tim ne treba žuriti, lomiti preko koljena. To mora biti promatrano kao proces i u čitavoj toj priči treba pokazati i mudrosti i strpljenja. Osobno, dakako, vjerujem u takav završetak ove priče
Aktuelna je i priča o Sutorini i trebalo bi se, jel’ tako, odrediti i o tome. Ima li ta priča neku ideološku pozadinu, eventualno?
KUKIĆ: Priča o Sutorini je priča ljudi koji se nisu uspjeli značajno etablirati u bh. javnosti – barem najznačajniji dio njih – i koji preko jedne ekscesne priče pokušavaju postati prepoznatljivi. Time ne želim sugerirati zaključak kako meni ne bi bilo drago da je Sutorina dio BiH. Ali, mogućnost dobivanja Sutorine je tek u sferi teorijskog. Što se, hoću reći, realne mogućnosti tiče, ona je izvan prostora racionalnoga. Jer, odlukom Badinterove komisije – a ta odluka je, zapravo, presuda – Sutorina je dio Crne Gore, ona se i katastarski vodi u općini Herceg Novi itd. Prizivanje u pomoć povijesnog prava – kako je Sutorina 500 godina bosanskohercegovačka, kako je i na Berlinskom kongresu pripala BiH i slično – ne pije vode. Uostalom, ako bi se u pomoć prizivalo povijesno pravo BiH bi mogla biti i značajno veća nego što jeste, ali i mnogo manja nego što jeste. Granice, pak, u kojima BiH danas jeste su međunarodno priznate i to je mjesto gdje priču treba zatvoriti. Sve ostalo može samo narušavati naše dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, ali i pogoršavati naš položaj u svijetu. Uostalom, u američkom se kongresu, ako sam dobro upratio, priprema rezolucija kojom se BiH upozorava da zatvori priču sa Sutorinom ukoliko želi i dalje zadržati interes svjetskih centara moći za svoje stabiliziranje.
Ima li se sve to u vidu, čovjek se ponekad ne može oteti dojmu kako iza svega toga stoji i nešto gore – kako je, recimo, talasanje u vezi sa Sutorinom dio velikosrpskog političkog koncepta. U prilog tome, uostalom, govore i neke reakcije iz toga ideološkog kruga.
Nekako sam iz pristojnosti bježao od ovog pitanja ali ne mogu ga ipak zaobići, ne bi bilo niti korektno, jer nije samo lične prirode. Kako danas, više od pola godine od tog nemilog događaja, tretirate brutalni fizički napad na Vas i ima li on neku političku pozadinu, nalogodavce i sl.? Da li je napadač procesuiran?
KUKIĆ: Napad na mene je napad na sve koji se ne slažu s jednom politikom. Suština napada je prebijanjem ušutjeti, ako treba i eliminirati. Radi se, drugim riječima, o filozofiji koja je već viđena u prvoj polovici XX stoljeća na prostoru njemačkoga Reicha. I usput, radi se o napadu iza kojega stoji sami vrh HDZ-a. Stoga ni od procesuiranja napadača ne treba očekivati ništa spektakularno. Jer, on je samo izvršitelj, nalogodavci su u centrima političke i državne moći.
Na njihovu žalost, međutim, u svojem planu nisu uspjeli – nisu me zastrašili, nisu me ušutjeli, nisu u meni ubili ni duh ni optimizma u vezi s očekivanjima kako će ovaj suludi politički ambijent – koji je BiH koštao i miliona raseljenih i na stotine tisuća poginulih – u konačnici ipak biti pobijeđen.
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (657)
bedrudingusic 