DOBRO JUTRO AMERIKO

Posted: 1. Mart 2015. in Intervjui

Gromoglasno, kao jaka eksplozija, u američkoj bh dijaspori, BiH i njenom susjedstvu odjeknula je vijest da su Sjedinjene države najavile deportaciju 150 bh državljana za koje se vjeruje da su počinili ratni zločin u BiH, a dolaskom u Ameriku prikrili svoju umješanost u ratne zločine.

Rezultat slika za Sjedinjene drzave

Da li si se probudila ili si još sanjiva Ameriko? Da li znaš ili nećeš da znaš da se sa bh izjeglicama u SAD uselilo znatan broj srpskih vojnika, koji su u BiH počinili teške zločine, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima?! Kako logika zdravog razma može shvatiti da je američkim imigracionim službama i službama bezbjednosti trebalo skoro dvije decenije vremena da se odluče zaviriti u izbjeglička dosija, iako su pouzdano znali da je sa civilnim izbjeglicama iz BiH u SAD ušao jedan  broj pripadnika agresorskih vojnih i paravojnih jedinica, od kojih su mnogi bili umješani ili sami počinili ratne zločine?

Ranije do američkog tla nije mogao doploviti ni jedan brod, niti na bilo koji američki aerodrom sletjeti ni jedan avion, da se ne zna ko u njima dolazi i kakav teret nosi. Nakon agresije na BiH i po zaključenju Dejtonskog sporazuma, kada je veliki broj bh izbjeglica morao napustiti Njemačku i neke druge evropske zemlje, pa po sporazumu sa američkim vlastima doseliti u Sjedinjene države i Kanadu, kao da se na to zaboravilo. U prvom valu izbjeglica koji je počeo devedeset druge i trajao preko pet godina, doselili su prvenstveno prognani Bošnjaci. Među njima najviše onih koji su protjerani iz svojih domova i ostali bez svojih bližnjih. A kada je postalo izvjesno da je rat okončan, sa kojim su se agresorske formacije počele rastakati i kada je kasnije mnogim srpskim ratnim zločincima zaprijetila opasnost da budu otkriveni i privedeni, srpske vlasti su ih na vrijeme sklonili na sigurne destinacije u neke zemlje Evrope, ili ih prebacili preko okeana i uhljebili. Vlasti Srbije i Rs su im pripremile zadatke i dosija i sa solidnom otpremninom otpremile ih u evropske zemlje i Ameriku, a neke u područja gdje se već od prognanih formirala Bošnjačka dijaspora.

Osude i deportacije bh građana iz Amerike bile su do sada dosta rijetke, iako se na ovom području i nakon Drugog svjetskog rata skrivao znatan broj osumnjačenih za ratene zločine. Posljednjih godina u Sjedinjenim državama je osuđeno i sa teritorija SAD deportovano svega nekoliko zločinaca, kao Duško Šarić, Zvezdan Batanović, Zdenko Jakiša, Dean Radojković, Neđo Ikonić, Rasema Handanović, Edin Sakoč… Ranije je širenje informacija bilo limitirano, pa su i najtraženiji zločinci ostajali dugo neotkriveni i sigurni. U današnjim uslovima, kada su informacije svima dostupne, ne može proći nezapaženo da se na američki kontinent sklonio ili je organizovano sklonjen veliki broj počinilaca zločina nad Bošnjacima, koji su bili pripadnici agresorskih vojnih i paravojnih formacija, a sada svi mirno žive među prognanim Bošnjacima, mada se za mnoge zna ili s pravom pretpostavlja da su bili umješani u zločine na području bh tokom 91-95 g.

Dosta šturu informaciju o deportaciji 150 bh državljan iz SAD prije dva dana objavio je “New York Times”, a takvu su prenijeli i neki drugi mediji. Kada se saznaju imena osoba predviđenih za deportaciju pokazaće se da li se pretežno radi o pripadnicima četničkih ili ustaških formacija ili je to progon muslimana po inerciji iz Evrope. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da u konvoju za deportaciju budu i Bošnjaci, jer u Beogradu, Banja Luci a dijelom i Zagrebu već godinama u saradnji s lobijima u svijetu pripremaju optuženička dosija sa kojima često uspjevaju baciti sumnju i nerijetko optužiti uticajne Bošnjake za zločine ili učešće u zločinima koje nisu počinili.  Na osnovu spiskova i internacionalnih potjernica sa imenima tih Bošnjaka hapse se Bošnjaci u svijetu, pa nerijetko budu i optuživani zato što su branili svoju zemlju i svoj kućni prag.

Ne može se reći da imigracione službe SAD nisu znale ili barem nisu mogle pretpostaviti ko im to dolazi, pa su svjesno i neodgovorno u isti koš trpali i bošnjačke žrtve i njihove dželate. Nije bilo teško znati i saznati ko je gdje bio, šta radio, za koga kalešnjikov nosio i za koga klao i ubijao. Američka administracija je bila dovoljno informisana o svemu što se događa u BiH pa je znala ko čini strukturu bh izbjeglica i mogla je lako zaključiti da veliku većinu Bošnjaka čine civili koji nisu učestvovali u ratnim operacijama a da je najveći broj Srba bio uključen u srpske vojne i paravojne formacije, pa time i potencijalno odgovoran za zločine koji su se tamo dogodili. Međutim, imigracione službe kao da to nije opterećavalo. S povjerenjem su primane lične izjave u kojima su doseljenici odgovorno potvrđivali da nisu ili da jesu učestvovali u ratnim sukobima.

Imigracione službe SAD tek sada, dvije decenije kasnije, sjetile su se dublje zaviriti u dosija brojnih izbjeglica iz bh, među njima i osumnjačenih za ratne zločine, koji su po okončanju agresije na BiH doselili na tlo Amerike i nastanili se u skoro svim američkim državama  i mnogim američkim gradovima.

U BiH i njenoj dijaspori malte ne svi znaju da na području koja sada pokriva Republika srpska tokom agresije na BiH skoro da nije bilo muške osobe koja je tada mogla nositi pušku a da na bilo koji način, svojom voljom ili pod pritiskom srpskog ekstremizma, nije bila uključena u vojne ili paravojne formacije Rs, pomagate tada iz Srbije. Davno se zaboravilo i više se i ne spominje da je Ratko Mladić bio na platnom spisku Srbije, da je Karadžićevo dugogodišnje skrivanje bilo finansirano iz državne kase Srbije, itd, itd.

Deportacija 150 od oko 300 identifikovanih bh državljana koja se sad najavljuje trebala je usljediti prije 10 ili 15 godina, odmah po njihovom ulasku u SAD. Bezbroj vojnika paravojnih srpskih formacija i vojske Republike srpske i onih iz Srbije i susjednih zemalja koje su pomagale agresiju, od kojih su mnogi do lakata okrvavili ruke s bošnjačkom krvi, došlo je u SAD sa otpremninom iz Srbije zaposlili se na posebno odabranim radnim  mjestima sa kojih i danas mogu nesmetano promatrati i snimati Bošnjake u njihovim domovima, na njihovim radnim mjestima, zabavama i javnim skupovima, pratiti svaki njihov pokret, slušati svaku njihlovu riječ, zajedno sa njima veseliti se i slikati, a fotose i  informacije slati svojim političkim sponzorima u Srbiju ili Rs.

I umjesto da imigracione službe još ranije malo dublje zavire u dosija doseljenih srpskih izbjeglica, one prihvataju iz Srbije spiskove osumnjačenih Bošnjaka sa upakovanim optužbama, privode ih i prijete deportacijom, a mnogi srpski zločinci mirno spavaju u svojim domovima i uživaju blagodati američkog gostoprimstva.

Kako nakon srpske a potom i hrvatske agresije na BiH, Bosni i Hercegovini nije priznato ni da se branila, nisu imenovani agresori niti osuđeni na obeštećenje, niti priznato da su na njenom širem području počinjeni genocidi (osim genocid u Srebrenici i izrečenih pojedinačnih kazni koje ne odražavaju visinu zločina), tako ni braniteljima bh nije priznato pravo na odbranu, pa se odbrana jednako tretira kao agresija a branioci nerijetko oštrije sankcionišu od onih koji su nad njima vršili teror. Po istoj analogiji i sada je za očekivati da će se u spisku za deportaciju naći ne mali broj Bošnjaka koji su samo branili svoju zemlju i svoj kućni prag, a krivicu su ima upakovale srpske vlasti koje se tim  aktivno bave godinama, kako bi izjednačili krivice za rat i predstavili ga kao građanski.

Sviju nas koji očekujemo pravdu, priželjkujemo da svi odgovorni budu privredeni pravdi i adekvatno kažnjeni za zla koja su počinili, ohrabruje činjenica da se u Sjedinjenim državama, a vjerovatno uskoro i u drugim dijelovima svijeta, makar sa zakašnjenjem počelo odvajati žito od kukolja. Odluka o deportaciji osumnjačenih za ratne zločine daje nadu porodicama žrtava u svim gradovima BiH da će zločinci konačno završiti tako gdje im je odavno bilo mjesto.

Zaželjeti dobro jutro Americi je izraz nade svih onih koji su izgubili svoje bližnje da se uspavana pravda budi i najavljuje svoju beskompromisnu borbu i pobjedu nad zlom i nepravdom.

Burlington, 1. Marta 2015.

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s