Tužiteljstvo i sudovi su već punih 20 godina, cijeli tok postejtonskog djelovanja, bili političko usko grlo i poslije šutnje očevidaca najveća prepreka Pravdi da identifikuje i osudi zločine i njihove počinioce za genocid i teške ratne zločine počinjene na teritoriji BiH tokom agresije.
Nedavni intervju Predsjednice suda BiH g. Meddžide Kreso dat TV1 i hapšenje sudinke Azre Miletić koje je nakon toga usljedilo, ne samo da baca ljagu na rad pravosudnih organa BiH, pokazuje koliko je pravosuđe BiH zahvaćeno korupcijom, već nam vraća pozornost na niz sudskih procesa u kojima su počiniocima najtežih krivičnih djela, uključujući i zločin genocida, maksimalno smanjene kazne ili su neosnovano oslobođeni svake odgovornosti.Time je ravnoteža pravnog sistema zemlje ozbiljno poremećena. U ovom trenutku teško je sagledati koliko je duboka provalija u kojoj se nalazi pravosuđe BiH, posebno pravosudni organi Republike srpske.
Praksa nagrađivanja zločina i zločinaca, uspostavljena Dejtonskim sporazumom, kojim je srpski agresor na BiH nagrađen priznanjem genocidne Rs sa 49% bh teritorija, nastavljena je u sudovima Republike srpske i u sudskim organima BiH ležiranjem sudskih procesa, ublažavajućim i oslobađajućim presudama za najteže zločine, uključujući i zločine genocida. U ovih 20 postejtonskih godina u Republici srpskoj, a dijelom i Federaciji BiH, oslobođen je odgovornosti odnosno amnestiran veliki broj zločinaca za počinjene teške zločine, uključujući i učešće u zločinu genocida nad Bošnjacima. O tome mediji nisu detaljnije izvještavali niti postoji sumarna statistika iz koje bi se moglo vidjeti o kojem se broju slučajeva radi.
Zloupotreba Zakona o amnestiji
Zakoni o amnestiji FBiH, Republike srpske i Distrikta Brčko su kukavičija jaja podmetnuta žrtvama, posebno žrtvama genocida, jer su poslužila kao sredstvao za oslobađanje i ublažavanje kazni počiniocima najsurovijih zločina od Drugog svjetskog rata, uključujući zločin genocida nad Bošnjacima. U toku pripreme ovih zakona neke pravne institucije države (sudovi, tužilaštva) su zamrzle i zaboravile brojne predmete koji su bili u procesu i trebali biti procesirani i sačekali slovo zakona da se olakšaju i bez imalo grižnje savjesti oslobode najokorjelije zločince. Ovo bi se komotno moglo nazvati udruženim pravnim poduhvatom sa kriminalnom namjerom. Ko se kroz ovo opario, ko je potpuno a ko dijelom oslobođen odgovornosti, vjerovatno se nikad neće ni znati.
Mnogi zločinci za najteža krivična djela oslobođeni su krivice po članu 1 i 2. Zakon o amnestiji F BiH, ili po sličnim odredbama Zakona o amnestiji Rs i Brčko Distrikta, u kojima se određuju uslovi oslobađanja. Tako je zloupotrebom odredbi ovog zakona, Opštinski sud u Prijedoru u dosluhu za Okružnim sudom Banja Luka 6.2.2012.godine , u predmetu koji je kod ovog suda ležao skoro 20 godina, oslobodio svake odgovornosti ubicu Stojana Zgonjanina, koji je 13.8.1992. hladnokrvno i bez ikakava povoda, isključivo iz mržnje prema muslimanima, pucao u glavu Hazimu Dautoviću-Majkiju, ocu dvoje male djece, koji nikad ni muhu nije zgazio. Da bi mogli osloboditi ubicu, Zgonjanin nije optužen za počinjeno ubistvo (kave li ironije) već “za izazivanje opće opasnosti sa smrtnim slučajem“. Optuženi nije ni došao na ovaj sudski proces, jer su mu iz suda ranije javili da će biti oslobođen. U ovom slučaju se može otvoreno posumnjati da je optužnicu neko naknadno mijenjao, kako bi se oslobađajuća presuda mogla zasnovati na Zakonu o amnestiji. A sa istom namjerom, nakon 20 godina Okružni sud Banja Luka osudio je na samo 6 godina zatvora Milinka Konjevića iz Bos. Dubice za ubistvo Remzije Hajdarevića (19) izvršeno 31.8.1992.g. A koliko je tek ovakvih presuda ili slučajeva koji nikad neće biti ni procesirani u svim gradovima BiH, posebno u Rs gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima.
Niko od sudskih organa nije odgovarao za zastare
S pravom se može vjerovati da su mnogi krivični predmeti, na osnovu krivičnih prijava podnesenih prije više godina, namjerno zadržani ili u tužilaštvima ili u ladicama sudija, sa očitom namjerom da čekaju da predmeti panu u zaborav ili zastare, kako bi se poznatim počiniocima zločina mogle minimalizirati kazne ili kako bi mogli biti potpuno oslobođeni odgovornosti.
Za sve ove godine do sada niko nije pozvao na odgovornost niti pokrenuo postupak protiv odgovornih u tužilaštvu ili protiv sudija u sudovima, koji su kod sebe zadržali neki predmet da dočeka zastaru. Najčešći izgovori tužilaca i sudova, ako su za neki predmet u mirovanju bili pitani, bio je da su opterećeni, da imaju prevelik broj neriješenih predmeta i da nema dovoljan broj sudija, mada s pravom možemo pretpostaviti da je njihov motiv mogao biti samo sprega sa počiniocem zločina, primljeno mito od okrivljenog ili dogovor sa korumpiranim vlastima koji štite zločinca. Dakle radi se o kriminalu, odgovornosti tužilaca, sudija ili o lancu odgovornosti u kojem su i organi vlasti, pa čak organi sigurnosti. Za takve kriminalne radnje niko od sudija i tužilaca nije odgovarao, nije smjenjen, niti je bilo ko zavirio u njihove radne ormare da skine prašinu s predmeta za najteže zločine koji su dočekali ili još čekaju amnestiju.
Dubički slučaj
Kao markantan primjer navodimo slučaj iz Bosanske Dubice, u kojoj za počinjena brojna ubistva Bošnjaka niko nije odgovarao, a ubice kao srpski heroji žive normalan građanski život i prkose porodicama žrtava. Prije tri godine Prijedorski sud je u sprezi sa Banjalučkim oslobodio Stojana Zgonjanina, ubicu Dautović Hazima- Majkija a da suđenje nije ni održano. Ubica se čak nije ni pojavio na sudu. Dvije sestre pok. Hazima, koje su doputovale iz inostranstva da prisustvuju suđenju, ostale su zapanjene kada je sudija rekao da je ubica amnestiran po Zakonu o amnestiji. U ovom slučaju ako nije osuđen ubica morao je biti pozvan na odgovornost sudija. Naravno, niko od pravnih institucija i drugih nadležnih sudskih organa nikad se nije ni upitao kod kojeg sudije je predmet dočekao zastaru. Niko sudiju nije ni spomenuo, niko ga nije pozvao na odgovornost, nije ga smjenio. A prvi koji je to bio dužan učiniti bio je predsjednik Opštinskog suda Prijedor. To nije učinjeno tada, ali može biti učinjeno sada.
Predsejednica suda BiH najavljuje prekretnicu u radu sudova?
Prije dva dana u Dnevniku plus BH TV1 gostovala je Predsjednica suda BiH g. Meddžida Kreso, koja je tada iznijela slučaj jednog sudije Republike srpske koji je zbog držanja predmeta do zastare umjesto da bude pozvan na odgovornost i kažnjen, kada se to otkrilo, samo premješten na sudijsku dužnost na mjesto sudije u drugi sud. Tom prilikom predsjednica Kreso je naglasila da se mora spriječiti da se nastavi sa zastarom, da počinjeni zločini ne smiju ostati nerasvjetljeni, da ubice ne smiju izbjeći odgovornost. Da li je riječima “Moramo oteti od zaborava i ne dozvoliti da kriminalci i kriminal budu nagrađeni” predsjednica Kreso najavila prekretnicu u radu bh sudova? Vidjetćemo!
Uhapšena sudkinja Azra Miletić
Kako javljaju brojni mediji, jučer je po nalogu Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju SIPA uhapsila sudinku Azru Miletić, Ramu Brkića i Senada Šabića zbog primanja i davanja mira. Sudinka Azra Miletić, kao Predsjednica vijeća suda BiH, prošle sedmice je u obnovljenom postupku oslobodila odgovornosti Miloša Stupara, koji je prvostepenom presudom u julu 2008. godine bio osuđen na 40 godina zatvora za genocid počinjen jula 95. u Srebrenici (ubistvo više od 1000 civila u ZZ Kravica i Bratunac). Pored ove oslobađajuće presude Miletićki, predsjednici Apelacionog vijeća, stavljaju se na teret oslobađajuće presude Mirku Todoroviću ( ranije suđenom na 17 godina), Radmilu Vukotiću (prvostepeno osuđen na 5,5 godina) i Marku Samardžiji, ranije suđenom 26 godina za zločine počinjene jula 1992. u Bjeljini i Ključu.
Nakon hapšenja Azre Miletić, Rame Brkića i Senada Šabića, sa optužbom za davanje i primanje mita, ponovno se oglasila predsjednica suda BiH g. Kreso i najavila oštriji obračun sa korupcijom. Pod lupom će se naći sve presude sudinke Azre Miletić od 2004.godine. Možda se Azri i onima oko nje i dohaka, ali šta će biti sa oslobađajućim i omekšavajućim presudama drugih sudija u sudovima BiH, a posebno u sudovima Republike srpske, o čijem se kriminalu govori i piše godinama, a niko od odgovornih se ne češe ni po stražnici.
Tužiteljstvo i sudovi usko grlo i prepreka pravdi
Tužiteljstvo i sudovi su već punih 20 godina, cijeli tok postejtonskog djelovanja, bili političko usko grlo i poslije šutnje očevidaca najveća prepreka Pravdi da identifikuje i osudi zločine i njihove počinioce za genocid i teške ratne zločine počinjene na teritoriji BiH tokom agresije. U istom kolu sa tužilaštvima i sudovima su bili neki istražni organi, koji su imali načina da razbiju zid šutnje i dođu do dokaza i činjenica potrebnih tužilaštvu za pokretanje optužbi protiv počinilaca zločina i kriminalnih dijela. Oni su mogli biti pokretači i potsticaji građanima da prijave, kao što je tužilaštvo već prvih godina nakon završetka rata trebalo biti filter i trijaža za odabir prioritetnih predmeta, kako bi najznačajniji predmeti bili što prije procesirani. Tužilaštvo je u nekom smislu moralo ažurno pripremljenim predmetima pritiskati sudove da zakažu i provedu suđenja.
Sporosti i neažurnosti sudova kumovali i građani
Nažalost, u svemu ovome je i velika krivica naroda, nas građana. Ne svih, svaka čast “Ženama u crnom“, „Majkama Srebrenice“, Udruženju Prijedorčana… i mnogim drugima, ali da nije ovih moglo bi se generalno zaključiti da se narod predao, jadikuje, ljudi kukaju, žale se, a ništa ne preduzimaju da promijene stanje. Njihove reakcije se ne doživljavaju kao govor, već kao šutnja. Pojedinačne akcije i reakcije se gube i nemaju dalek domet.
Zaista je vrijeme da mi, građani BiH, prestanemo živjeti dvojni život, na jednoj strani stajati izolirani i ograđeni zidom šutnje a na drugoj kritikovati i kritizirati druge i za svoju nepreduzimljivost.
I nadležni državni organi su su-odgovorni
Nadležni državni, organi FBiH, Rs i Brčko Distrikta, su su-odgovorni za greške i propuste u radu tužilaštava, sudova i istražnih organa, jer tolerišu pasivan odnos i ne reaguju na ekscesne greške u ključnim krivičnim predmetima. Javnost očekuje njihovu reakciju kada se naruši ravnoteža pravnog sistema zemlje. A ona je već dugo narušena. Sudija koji je amnestirao Stojana Zgonjanina i sve druge sudije koje su slično postupile morale su biti pozvane na odgovornost i kažnjene, jer su ubice neosnovano oslobođene za počinjene zločine.
Da bi se ovo postiglo, neki tvrde da trebaju promjene. Treba stvoriti novi pravni okvir, a potom i politički okvir, u kojem će biti moguće uraditi ono što se ne može sad. To bi u suštini značilo dalje odlaganje procesa, odnosno konačno amnestiranje drugih počinilaca zločina, za koje postoje prijave ili se još pripremaju.
Situacija u pravosuđu BiH već godinama bode oči svima. U sudnicama bh sudova, naročito sudova Republike srpske nešto smrdi.Takvo stanje ukazuje na potrebu da se revizorskim očima mora zaviriti u sve sudske institucije zemlje, na način kako to rade finansijski revizori u računovodstvima preduzeća. A takva revizija ne mora biti ni teška ni složena.
Provosuđu BiH treba hitno pomoći, da se žito odstrani od kukolja. Ako se to ne uradi sada ostaćemo bez žita.
Burlington, 27. Februrara 2015.
Zijad Bećirević
bedrudingusic 