Bosanski sudovi na popravnom ispitu

Kontinuitet zahtijevanja da se nevini Sulejman Berbić i Ćamil Bilić puste na slobodu

        

   U vrijeme kada u našoj zemlji vlada nezadovoljstvo na sve strane teško je procijeniti kako se pravni sistem može postaviti na zdrave noge gdje bi nepoželjni uticaji mogli da se smanje. Ove institucije pred sobom često imaju teške poslove i odluke. Ostavljajući sumnju na stranu ipak moramo nastojati da se stvari poprave gdje god se može naročito kad su pravda i sudski proces prema ljudima i zakonu u pitanju. Tome se nadaju zaboravljeni zatvorenici Ćamil Bilić i Sulejman Berbić iz Večića kod Kotor Varoši, koji već 6-tu godinu izdržavaju nametnutu kaznu u KPZ-u Foča.

Neki od čitaoca se trebaju podsjetiti da je sutkinja Republike Srpske poslala u Foču ove nevine ljude jer su se navodno “nepravilno ponašali…” prema zarobljenim napadačima na njihovo selo Večiće. U sudskom procesu svjedočenje nastranih i “nagovorenih” svjedoka Tužilastva RS-e je sasvim prihvaćeno dok je svaki protest advokata optuženih neprestano odbijan. Žalosno je da su Ćamil i Sulejman završili u Foči kao ratni kriminalci dok se dobro zna da su u stvari “politički zatvorenici” u nasrtaju vlasti RS-e da se u osnovi prikrije zločin u logoru Grabovica gdje su ubijena 163 borca, branioci svoga rodnog kraja, obični radni ljudi, naši muslimani.

         Zašto ova dva čovjeka do sada nisu pušteni na slobodu? To su nasi građani, nedužni muslimani, branioci Bosne i kao takvi nikada ne bi smjeli biti dio jednačine “zločini su počinjeni na svim zaraćenim stranama”. Branili  su svoju zemlju, svoje kuće, a kod nas je uvijek važilo pravilo da “nisi kriv ako se braniš u svojoj napadnutoj kući”. To gledište treba nastaviti sa podržavanjem i “demokratske” Bosne umjesto da se ćuti i ništa ne čini da bi ovi bh. patrioti otišli slobodno u svoje Večiće da pokušaju sanirati njihove narušene živote. Ćamil je bolestan  otišao u zatvor i još uvijek ima problema sa zdravljem. Što se tiče Sulejmana, avionska bomba mu je raznijela kuću u kojoj su mu poginuli članovi porodice a dvoje preživjelih su bili ranjeni.

         U kontekstu današnjih događaja po svijetu povezanih s ratnom situacijom u ex-Jugoslaviji sigurno se može reći da naši bh. muslimani nisu neprijatelji katolicima i pravoslavcima već obični sunarodnjaci koji se bore za bolje sutra jednom rukom vezanom iza ledja. U normalnoj Evropi to “bolje sutra” svi uvijek traže iako situacija nije idealna. Istinska pravda se dijeli ravnomjerno prema svakome. Upravo radi toga, kada jedan huškač na rat kao što je Vojislav Šešelj dolazi iz Haga na osnovu svoje bolesti da bi nastavio sa starim zanatom, zašto Sud i Tužilaštvo BiH ne oslobodi Ćamila i Sulejmana? Ovo je sasvim valjan argumenat i više nego ubjedljiv razlog naročito kad se zna da njihova apelacija (jednostavnije rečeno žalba) na presudu izrečenu u Banja Luci vec 5-6 godina uopšte ne dolazi na red.

         Eto, upravo radi ovih činjenica naš pravni sistem, bolje rečeno Sud BiH, treba izaći na popravni ispit i koji nije smio dozvoliti da se ovoj dvojici patriota sudi pred sudovima u RS-u. Možda im se mogu pridružiti i neke i od državnih institucija (ne smijemo zaboraviti Republika Srpska nije država) zajedno sa Islamskom zajednicom i nekim od poznatih pojedinaca koji se više brinu o događajima kao što je slučaj Charles Hebdo u Parizu (reakcije su ipak za pohvalu) nego o antibosanskom šovinizmu, bosanskom antifašizmu, islamofobiji unutar BiH kao i ex-jugoslavenskih granica, nepravedno osuđenim patriotama, masama gladnog naroda koji hoće da radi, patnji djece na upornom opiranju da zaštite svoj bosanski jezik u Vrbanjcima i Konjević Polju, kao i boljem dijalogu sa dijasporom po pitanju masovnog glasanja.                                                                           

Na kraju svega, čovjek treba das razumije da onaj ko govori istinu nije njegov neprijatelj.

Februar 14, 2015.

Hamdija Todorovac
USA