Jadna Bosno šta si dočekala: duh Daytona da te pravdom hrani

Posted: 15. Februar 2015. in Intervjui

Piše: prof. Filip Ćorlukić

filip u maglaju

U Mostaru je 24. 07. priređen dugo očekivani spektakl obnove Starog mosta. Osjećao sam tugu zbog uzaludnog nadanja onih koji žele vjerovati da će ovaj čin umanjiti snažnu polarizaciju stanovništva.U uvjetima Daytonskog sporazuma, to se ne može ostvariti.

Samo nekoliko dana ranije gledali smo sahranu nekoliko stotina od oko osam tisuća žrtava masovnog pokolja stanovnika Srebrenice. Tuga i jad, I što je najtragičnije – beznađe. Narod je zbunjeno slušao kako političari patetično uzvikuju da je to najveći zločin u Evropi nakon II svj. rata i da se to više nikada neće ponoviti. Prvo nije točno, a drugo neutemeljeno.

Međutim, treba imati na umu da su Srebrenica i Stari most simboli nečega mnogo šireg, ali i da u različitim okonostima simboli mogu imati različita značenja. Tako, u najširem kontekstu, Srebrenica označava i zločinački čin ostvarenja ideologije širenja Srbije na zapad. Doseljeni Srbi u Srebrenici to  slave kao dan oslobođenja!?  

Najveći zločin nakon II. Svj rata zapravo je onaj u svibnju 1945. kojega obično simboliziramo Bleiburgom. Tada je pobijeno oko 200 tisuća golorukih ljudi, među kojima je bilo više od 50 tisuća muslimana. U govorima je prešućeno da je srebrenički zločin samo nastavak one zlokobne ideologije, kada su četnici 1941. izvršili strašan pokolj muslimanskog življa u Podrinju. Tada ih je od daljeg pokolja spasila jedna mala hrabra vojska. Vođa im je postao legendom i simbolom, ali ga se danas političari sramno odriču.

Ovaj je puta srebreničane trebala štititi najjača vojna sila na svijetu, a ne samo da ih nisu zaštitili, nego je za taj i sve ostale zločine takva ideologija Daytonskim «sporazumom» nagrađena tzv. Rebublikom srpskom!?

U svojoj burnoj tisućgodišnjoj povijesti, Bosna je doživjela mnogo zala. Preživjela je i uspješno se prilagođavala postavši jedinstvenim multikutranim, multivjerskim i na kraju multinacionalnim mikrokozmosom, kojemu su se mnogi (barem verbalno) divili, premda ga nisu mogli, ili nisu htjeli razumjeti.

Međutim, u ovom najnovijem zločinu, u kojemo je pobijeno oko 200 tisuća ljudi i dva milijuna protjerano, dogodio se do sada najapsurdniji zločin: krvavi sukob među braniteljima  – koji je za budućnost Bosne mnogo opasniji od svih drugih ratnih stradanja. U ratu stradaju ljudi, a to se vremenom nadoknadi, pa potomci bivših neprijatelja često postaju prijateljima, ali u ovm je sukobu teško ranjen  sam duh bosanskog mikrokozmosa.

Širenjem «dokaza» o opasnosti od «onih drugih», vještački je stvarana shizofrena atmosfera nepovjerenja i mržnje. Jedan od mržnjom opsjednutih vojnika HVO-a u svome je psihopatskom deliriju Stari most doživio kao neprijatelja i – «ubio ga»! Uz sve ono što mostovi inače simboliziraju, a ovaj most posebno, Stari je most najviše bio simbol Mostara, a tek njegovim rušenjem postao je simbolom kidanja međunacionalnih veza, odnosno onoga što sam nazvao Duhom Bosne.

Narod uzalud traže pravdu. Uzalud, jer je traži od moćnika koji su dozvolili da do tih zločina uopće dođe, a oni čine samo ono što je u njihovu interesu. Raspadom SSSR-a su moćne vojske Zapada ostale je bez neprijatelja, a to je opasno. Samo SAD na vojsku troši preko milijardu dolara dnevno! Da bi to opravdala pred poreznim obveznicima, Vlada mora izmišljati neprijatelje i održavati krizna žarišta. To je jedan od razloga nastanka lukavo zamišljene daytonske tvorevine RS.

U daytonski asimetrično organiziranoj BiH ne može biti stabilnosti. Najbolje što je do sada učinila Svjetska zajednica, jest slanje gospodina Ashdowna. Zahvaljujući ogromnim ovlaštenjima, on je učinio iznimno mnogo, uključujući tu i dokidanje mnogih atributa državnosti RS. No, on je iskreno priznao da ima i snažna ograničenja, pa da si ne može dozvoliti «luksuz» da po savjesti učini i više. Ipak ga jastrebovi napadaju sa svih strana.

Svečanost otvaranja Starog mosta, nije prošla bez niza osporavanja. Navest ću samo dva vjerska čelnika. Biskup Perić je nekršćanski odbio prijeći preko mosta pomirenja, jer tamo negdje muslimani imaju svoj znak, a reis Cerić zamjera (pored ostalog)  i što je fratar sjedio u prvom redu a mostarski muftija u drugom!

Duh Daytona učinkovito obavlja zadatak koji su mu dali, a političari Hrvatske papagajski ponavljaju da se svi problemi u BiH mogu i moraju rježavati u tm duhu. Sramotno!

Objavljeno u Vjesniku 06. kolovoza 2004.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s