Pomozimo Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma

Posted: 8. Februar 2015. in Intervjui

 Poštovani čitatelji!

U posjedu sam rukopisa neobjavljene knjige “Heretik”, moga prijatelja – publiciste, fizičara te osvjedočenog humaniste i bosnoljuba prof. Filipa Ćorlukića. U rukopisu su i tri članka o “zlu onoga što zovemo Daytonom” (citiram autora), uvijek aktuelne teme za nas Bosance i Hercegovce, pa sam odlučio objaviti iste, svaki od njih jedanput sedmično (nedjeljom, naprimjer).

Bedrudin GUŠIĆ

—————————————————————————————————————————————–

         Piše: prof. Filip Ćorlukić

Hrvatska intenzivno nastoji uspostaviti dobre odnose sa svim zemljama. No pritom kao da se zaboravlja, da je obzirom na naš uzajamni geopolitički položaj, dobrobit i stabilnost susjedne nam BiH od životne važnosti za dobrobit i stabilnost Hrvatske. Stoga, čak i bez pozivanja na moral i susjedsku solidarnost, Hrvatska iz vlastitih, strateških interesa, mora pomoći Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma. Mora i može, jer Hrvatska je supotpisnik Daytona. Sporazumi se sklapaju i razvrgavaju, pa zašto bi ovaj bio neraskidiv.

U vezi s upravo završenim izborima u BiH, međunarodna je zajednica davala velika obećanja. Nažalost, bez osnove, jer se u postojećim okolnostima mogu očekivati samo nekakva manja poboljšanja. Naime, u daytonskoj BiH nije moguća potpuna normalizacija.

U svojoj tisućgodišnjoj povijesti, Bosna je mnogo toga preživjela, ali je uvijek ostala cjelovitom. Daytonom, ona je obogaljena. Od tada je to monstruozna tvorevina, invalid kakav ne može samostalno opstojati, a obećanja koja daju oni koje nazivamo međunarodno zajednicom, obična su demagogija, je znadu da u ovakvim psihosocijalnim uvjetima uopće nije moguće provesti prave, građanske demokratske izbore.

Kapitulacija pod pritiskom Amerike

Dok samo jedna od triju nacionalnih zajednica ima svoju državu u državi, kod ostalih se mora pojaviti osjećaj ugroženosti, ili barem nepravde, koji spontano uzrokuje nacionalističku homogenizaciju.

Već prema načinu prihvaćanja, Daytonski sporazum nije sporazum, nego je to kapitulacija jedne članice Ujedinjenih naroda pod pritiskom Amerike, a uz glupu privolu Hrvatske i pohlepnu podršku Srbije.

To je državni terorizam koji je naknadno nemoralno odobrio i UN, čime je trajno onesposobio za život jednu svoju članicu. To je međunarodni pravni akt, koji se mora poništiti i zamijeniti novim.

Teroristički napad na SAD 11. rujna prošle godine, označio je veliku prekretnicu. Najveća je svjetska sila na bolan način shvatila, da joj ni najjača vojska ne jamči sigurnost. Napad je izvršila grupa fanatika, a poruka je bila jasna: Pentagon, simbol vojne sile zapravo je marginaliziran, jer je dvostruko veći bio napad na simbol sebičnoga američkoga i svjetskoga bogatstva.

Potpuno neprimjerena vojna akcija

Predjednik SAD-a je u stilu bahata moćnika iskoristio zbunjenost svijeta i želju Amerikanaca za osvetom, pa je umjesto odgovarajuće policijske, organizirao potpuno neprimjerenu vojnu akciju «hvatanja» terorističkog vođe Osame Bin Ladena.

Uz veliku buku bombardiranja golih brda, bio je to blistavoglup show, nešto kao «strategija» masovnoga vojnog napada, u cilju hvatanja zmije negdje u velikom planinskom području. Kao što se i očekivalo, Bin Laden nije uhvaćen, ali je ostvaren pravi Bushov cilj, pokazao je snagu, pa ga je podržalo više od 90 posto Amerikanaca. «Usputno», kroz Afganistan će sada moći proći za SAD vrlo važan plinovod.

Iskoristivši psihološku prednost, Amerika je odmah pokrenula i osnivanje globalne koalicije protiv terorizma, čemu se i Hrvatska spremno odazvala.

To treba pozdraviti, ali umjesto partnerstva, Hrvatska se u odnosu prema svojim interesima ponaša vrlo naivno i podložnički.

Terorizam postoji od kada postoji i civilizacija i vjerojatno će uvijek postojati, ali još ne postoji jedinstveno prihvaćena definicija što je to terorizam. Je li to i državni terorizam? Terorizira li i Amerika?

Dobrobit BiH važna je i za stabilnost Hrvatske

Hrvatska intenzivno nastoji uspostaviti dobre odnose sa svim zemljama. No pritom kao da se zaboravlja, da je s obzirom na naš uzajamni geopolitički položaj, dobrobit i stabilnost susjedne nam BiH životno važna za dobrobit i stabilnost Hrvatske.

Stoga čak i pozivanja na moral i susjedsku solidarnost, Hrvatska zbog vlastitin, strateških interesa, mora pomoći Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma.

Mora i može, jer Hrvatska je supotpisnik Daytona. Sporazumi se sklapaju i razvrgavaju, pa zašto bi ovaj bio neraskidiv?

Bez obzira na sve razlike u definiranju terorizma, u prošlom je ratu bilo mnogo različitih oblika terorizma. Posljedice tog terorizma za Bosnu su katastrofalne, a najvećim dijelom krivnjom SAD-a i dugoročne. Bez obzira na sve definicije, nitko ne može osporiti činjenicu da je zločin nad građanima Srebrenice bio terorizam, mnogo veći od onog u SAD-u. Veći je po broju žrtava, a okrutniji po njihovoj patnji. I što se događa?

Sjedinjene Države su na čelu međunarodne antiterorističke koalicije, ali dok je u lovu na Bin Ladena upotrijebljena golema vojna sila, srušen je i režim u jednoj državi; bosanski terorist – Karadžić i njegov okrutni izvršitelj Mladić, još su na slobodi.

Nagrađeni zločinci

Međutim, Amerikanci ne samo da nisu organizirali hvatanje glavnih zločinaca, nego su ih još i nagradili: darovali su im «Republiku srpsku» – što je prava super nagrada teroristima, jer je 33 posto naroda dobilo 49 posto teritorija!

«Evropa» je sve priredila ali je bila nesposobna to i realizirati. Da bi toj «staroj dami» dokazali operativnu nesposobnost, pojavili su se Amerikanci. A kada su branitelji zajedno pokrenuli ofenzivu i bili spremni završiti rat u samo nekoliko dana, Amerikanci su im pomoću NATO prijetnji spriječili pobjedu, da bi ih kasnije u Daytonu grubo prisilili na krajnje nemoralni «sporazum». Prihvaćeno je ono što su već bili priredili Englezi i Francuzi.

Pa što čini Hrvatska za rješenje tog prioritetnog problema? Ništa korisno. Premijer tvrdi da prije izmjena «Dayton najprije treba ispuniti», a budući da on tako i misli, prigodom svoje posjete Americi nije ni pokušao od Busha tražiti potporu u radikalnoj izmjeni Daytona.

To bi Bush, možda, rado i učinio. Predsjednik Hrvatske nije ništa bolji. Premda je to u BiH objektivno besmisleno, on bi sve to rješavao formalistički institucionalno, kao da ne zna što to tamo znači. Zaista je politički neshvatljivo kada pretsjednik u intervjuu jednim novosadskim novinama moljaka izbjegle Srbe da se vrate u Hrvatsku, «nesvjestan» nevolja s povratkom Hrvata u vražju daytonsku tvorevinu republiku Srpsku.

Iznimno štetan sporazum

Pa što čekamo? Potpisan je iznimno štetan sporazum. Bošnjaci su bili prisiljeni, ovlašteni predstavnik beha Hrvata Zubak nije htio potpisati, ali su Amerikanci prihvatili «samoinicijativni» potpis neovlaštena Jadranka Prlića? Kao supotpisnici, odnosno jamci, potpisali su Tuđman i Milošević.

Sporazum se pokazao izrazito štetnim. BiH ne može postati državom! Stoga Hrvatska mora službeno zahtijevati (ne moliti) raskid sporazuma.

Nikakvim se ustupcima ne može popraviti čak ni položaj Hrvata u BiH, jer to je psljedica. Simbol temeljnog uzroka je Republika srpska. Sve i kada bi Hrvati i Bošnjaci dobili u Republici srpskoj veća prava od Srba, oni bi se osjećali neravnopravnim. Bez ukidanja Republike srpske i uspostavljanja simetrično jedinstvene BiH, sva druga, parcijalna rješenja, prerdstavljaju nagradu teroristima.

A do tada – dan upada koljačkih horda u Srebrenicu, tamošnji Srbi proslavljaju kao «Dan oslobođenja»! Postoje li još Ujedinjeni narodi?

Objavljeno u Vjesniku 14. listopada 2002.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s