Treba ostati zdrav i jak da nadvladaš stvari u sebi i oko sebe, jer hod po mukama se nastavlja
Nemojmo se zavaravati. Bogati ne treba siromaha što ga voli ili zato što mu želi pomoći, već zato što ga želi do kraja iskoristiti, izmuzati od njega još i ono malo što je kod njega prepoznao kao upotrebivo i zanimljivo. Koliko je ovo tačno, većina nas je imala prilike vidjeti i iskusiti. U svakom našem gradu bogatije porodice, naročito muslimanske begovske, imale su u sastavu svog domaćinstva najmanje jednu osobu, najčešće nedovoljno uračunljivu ili na neki drugi način defektnu, koja im je pomagala u domaćinstvu i za njih radila sve one poslove, prljave i teške, koje drugi u domaćinstvu nisu htjeli raditi. Takva osoba, u pravilu, skoro bez izuzetka, nije bila plaćena, niti je dobivala bilo kakvu nadoknadu za svoj rad, osim što je se hranila u domaćinstvu i imala neki kakav takav smještaj, najčešće u dvorišnim objektima. U javnom životu takva porodica se predstavljala kao humana, darežljiva, od pomoć sirotinji, a u stvari je iskorištavala sirotinju i na njoj se dodatno bogatila. Sličan odnos mogao se vidjeti i na selu, gdje su seoske gazde i kulaci uvijek uz sebe imali nekog na neki način ludog, suludog ili osiromašenog, ko im je pomagao u polju i domaćinstvu. Naravno, ovim ne želim reći da nije bilo i humanih ljudi i da ih nema danas, koji rado pomažu siromašne, pa čak i više nego prije, ali je iskorištavanje siromašnih od strane bogatih i ranije i sada prisutno i vrlo posljedično. Dokaz za to je u svijetu sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Danas svega nekoliko proceneta bogatih vlada svjetskom populacijom. U tom kontestu treba posmatrati i odnos EU prema BiH.
A jedan od najboljih komentara o stanju BiH koji sam neki dan pročitao na BF glasi otprilike „sa ovakvim ustavnim uređenjem kakvo je u BiH i Amerika bi bankrotirala za 7 dana“.
Njemačko-Britanska inicijativa
Njemačko-britanska inicijativa podrške BiH za ulazak u EU nije izraz simpatija i ljubavi, već u mnogo čemu poznata ponuda u drugačijem pakovanju, koja neodoljivo asocira na novu šminka na licu Dejtonske nakaze. Govori se da je to nova strategija i najbolja ponuda koju je EU ikad dala, sa kojom se za određeno vrijeme odustaje od zahtjeva za implementaciju presude Sejdić-Finci. “Sejdić-Finci“ se ostavlja za jedno vrijeme na strani a daje nam se prilika da se fokusiramo na socijalno ekonomske reforme, ojačamo institucije i poboljšamo zakonodavstvo. Evropljani najnoviju inicijativu žele predstaviti kao otvaranje nove etape bh evropske perspektive ili još jednom pružena ruka BiH s namjerom EU da podigne BiH na razinu koja će joj omogućiti uspješne pregovore o priključenju EU. Sa njom se traže reforme, iako su tražene i ranije. Ovaj put za provođenje reformi konkretnije se nudi finansiska podrška. EU pozvala je lidere BiH da se zajedničkom izjavom obavežu na provođenje reformi. Upravo ovih dana Predsjedništvo BiH uobličilo je zajedničku izjavu koju bi mogli svi prihvatiti, uključujući i stranačke lidere, a u skladu sa odrebama izjave svi nivoi vlasti pripremiće vlastite planove provedbe. Upravo ovaj dio strategije je naknadno iznuđen, da bi se omogućilo entitetu Rs da djeluje izolirano u vlastitom pravcu.
Pismena izjava Predsjedništva BiH znači da ono što se potpiše i verificira na Predsjedništvu i u Parlamentarnoj skupštini BiH implementira. To potpisivanje znači suštinsko i formalno prihvatanje obaveza naznačenih u Izjavi. A u izvršavanju obaveza iz izjave svi segmenti društva imaju svoj dio obaveze , koje moraju ispuniti.
Ipak, sve ovo ( čak i ako je s najboljom namjerom) biti će nedovoljno i novi promašaj ako se ne traži i ne potstiče ukidanje teritorijalnih podjela i objedinjavanje teritorija, ako se ne smanje etaže vlasti, vlastima ne ograniči i smanji javna potrošnja, ne ograniči nacionalizam nacionalističkih parija, ne otvore nova RM, ne zaustavi krađa resursa, ne provede revizija pljačkaške privatizacije, ne ostvare privredn i potsticaji koji bi ekonomiju zemlje makar približili predratnom nivou.
Strateška greška je podržavanje entitetskih podjela države
Evropskoj uniji, UN, SAD i svijetu sada se razbija o glavu greška ili pogrešna namjera, učinjena instaliranjem Republike srpske u BiH. To genocidno jezgro je toliko opasno, da se ne može ni demontirati niti ostaviti da jača, jer demontaža bi mogla značiti ratni sukob sa Rusijom ( Srbijom) a jačanje Republike srpske (koja niti jeste niti može biti neka republika) znači jačanje nepoželjnog ruskog uticaja na Balkanu. Evropska unija, posebno Njemačka i Austrija, su veoma zabrinute zbog sve većeg ruskog uticaja na Balkanu, a ključ tog uticaja je Republika srpska. Tu zabrinutost dijele i SAD, jer se može pretpostaviti ako Putin čvršće stane nogom na Balkan da više neće stati. Zato on mora biti zaustavljen. Moguće je da dijelom i s tim ciljem Francuski predsjednik i njemačka kanc. Angela Merkel upravo pregovaraju s Putinom o Ukrajini. Jer ulazak na Balkan nije novi korak već slijed koraka iste strategije, koja se nakon sloma Ćećenije, Gruzije pa sada Ukrajine, produžuje nadlijetanjem Estonije i Latvije…Po riječima potpredsjednika SAD Joe Bidena „Rusija iscrtava novu kartu Evrope“. I dok se na velika zvona i danas govori, uveličava i triplicira uloga mudžahedina u odbrani BiH, nitko i ne spominje ulogu Rusa u agresiji na BiH, od kojih neki nisu ni otišli, a ne mali broj je ostao u grobovima. Da li zbog toga, ili iz ličnih simpatija, predsjedavajući Predsjedništva podržava paralelan uticaj EU i Rusije na Balkanu.
Niko nikad ne odstupa s vlasti dobrom voljom
Očekivati od stranaka na vlasti i njihovih vječnih lidera da odstupe s vlasti, napuste i predaju vlast, je najveća besmislica. Srpski agresori su poveli rat samo zato da etnički očiste i protjeraju Bošnjake sa njihovih vjekovnih ognjišta i zaposjednu ih. Isti razlozi pokrenuli su i Hrvatsku. Nažalost, i dvadeset pet godina kasnije u BiH su nacionalne stranke ne samo ostale na vlasti, već u sve tri bh konstitutivna naroda ojačale svoje pozicije. Da skine s vlasti nacionalne stranke i njihove lidere, narod BiH mora, po onoj narodnoj- utuk na utuk, pokrenuti masovne javne proteste, jer oni sami nikad neće otići, a dok su oni na vlasti u BiH neće biti ni mira ni međusobne ljubavi. Od zadnjih masovnih protesta u BiH prošla je cijela godina, a ništa se na bolje nije promjenilo. Čak šta više, povečao se broj uništenih firmi, smanjio broj radnih mjesta, povećao broj nezaposlenih i gladnih. Ali to nije nimalo pogodilo stranke na vlasti, koje se i dalje ponašaju komotno i razmeću lažnim obećanjima, bez imalo straha od obespravljenih masa. Očekivanja anonimnih lidera naroda da će ovog 7. Februara ponovno oživjeti narodni bunt i dobiti novu snagu i usmjereniji izraz, neće se obistiniti, jer narod BiH je “najveća kobila“.
Prisjetimo se, nakon smrti Tita, kada je raspad Jugoslavije postao neizbježan a pohlepa za teritoriom i imovinom bh građana i države nezajažljiva, srpski agresori nisu sačekali da Bošnjaci sami dobrovoljno napuste svoja imanja, isele se iz gradova i sela u kojima su rođeni oni i njihoviu pretci, kako bi ispunili želju da ih oni zaposjednu, već su odmah zaprijetili i ono što nije išlo milom pokušali dobiti silom.
Ulazak u EU nije jedina alternativa BiH
Od završetka Drugog svjetskog rata socijalno stanje u BiH nije bilo složenije, niti je BiH bila u težoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Ali tako ne treba niti mora da bude. BiH ima više izlaza iz postojeće situacije. BiH je veoma kurentan subjekt Evrope sa ogromnim potencijalima ne samo na evropskom tržištu. BiH je veoma atraktivna ako ne i najvažnija zona Balkana, ali i veoma osjetljiva dodirna tačka Evrope sa Rusijom, Kinom i zemljama Bliskog istoka. Ako ignorišemo aspiracije Srbije i Hrvatske, poseban interes za bh područje imaju EU, Rusija, Turska, SAD, pa i neki drugi. Ako mora da proda svoju kožu, zašto da je nisko licitira. BiH ima priliku da otvori svoje granice i prikloni se svakoj od ovih strana. Istina, čvršće vezanje za bilo koga može dovesti u pitanje samostalnost, ali ako se zna da BiH ni danas nije samostalna, onda se objektivno takvom trgovinom ne bi imalo puno šta izgubiti. Da budem jasniji. Nakon ulaska Hrvatske u EU, osamostaljenjem Kosova, ašikovanjem EU sa Srbijom, prevlast velikih se sve više svodi i ostvaruje na području BiH. Za mnoge u BiH ulaz u EU je bez alternativa. Naravno, BiH pripada Evropi i ona je nedjeljivi dio Evrope. BiH treba Evropu ali Evropa treba BiH, jer BiH je neprocjenjivo vrijedno vezivno tkivo Evrope ne samo unutar EU već i u svijetu. U tom kontestu nastojanje EU da u svoje posjede što prije uključe BiH nije iznenađenje, u situaciji kada je u BiH sve prisutnija Rusija, Turska, a bogme je sve više i Kineza. Jer, ako EU bude i dalje oklijevala, mogu se dogoditi neugodna iznenađenja. Mada nasuprot bloku zemalja EU koje podržavaju SAD, ni formalno ni suštinski ne postoji suprostavljeni blok, u datim uslovima ne bi bilo iznenađenje formiranje potencijalnog azijskog bloka predvođenog Rusijom, u kojem bi se mogla naći i Turska, ako ni zbog čega onda zbog dugogodišnjeg osporavanja njenog prava da uđe u EU. Upravo u toj činjenici ogleda se strateška važnost ulaska BiH u EU, i zbog činjenice što će Srbija, za razliku od BiH, i kad postane članica EU uvijek biti na strani Rusije i podržavati njene zahtjeve.
Ulaskom u EU BiH bi ušla u grupaciju zemalja kojoj pripada i time bi mnogo dobila, ali to nikako ne znači da je to jedina alternativa za BiH. Po najnovijoj izjavi Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH g. Ivanića, put integracija BiH treba da vodi ka Evropi a ne Aziji, što po njemu ne znači distanciranje od Rusije, već njen paralelan pristup ovom području. Ali uslov za to je da EU prihvati postojanje genocidne Republike srpske.
BiH može za minut naći izlaz. Neka se okrene Rusiji, prihvati je i pusti Ruse u BiH, sve će nevolje biti kao rukom odnesene. Istina, narod će se tada morati naviknuti na novog gospodara i morati pomiriti sa siromašnijom trpezom, ali će dobiti veću podršku, sigurnost i zaštitu. Ako bi se BiH umjesto Evropskoj uniji okrenila Rusiji, dobila bi sve što zatraži, ali takav izbor bi značio uskraćivanje mogućnosti i prava građanima bh bez zaposlenja, posebno mladima, da izlaze traže u zemljama EU i vezanje za siromašnijeg. To bi značilo, naročito u prvo vrijeme, ne samo onemogućavanje zapošljavanja bh državljana u zemljama EU, već bi im otežalo posjete rodbini i prijateljima u zemljama EU. Ali ako bi se BiH okrenula Rusiji, dobitak Rusije bio bi kapitalan. Tada bi njen uticaj bio ne samo u Srbiji, koja igra na dva zicera, već potpuno legalan u Rs i na području FBiH. Time bi Rusija formalno i suštinski ušla na Balkan i stekla uslove za ostvarivanje svog strateškog uticaja na Balkanu. A kakav i koliki bi to bio gubitak za EU ne treba ni govoriti. Bila bi to stalna potencijalna prijetnja kao eksplozivni naboj u tkivu EU. A slične ako ne i teže posljedice izazvalo bi svako direktnije i potpunije vezivanje BiH sa drugim zemljama koje imaju interes za područje Balkana, posebno s Turskom.
EU je itekako odgovorna za stanje u BiH
Inicijativa Njemačke i Britanije za put BiH u EU, kao razni apeli i ponude date u neprihvatljivim okolnostima i pod neprihvatljivim uslovima više puta ranije , proglašava se kapitalnom i tretira kao posljednja šansa BiH za priključenje EU. U EU do sada, a izgleda ni sada nije dovoljno shvaćeno, da od zemlje u kojoj je za četiri godine rata opljačkano, uništeno i razoreno sve što je predstavljalo neku vrijednost, (70% privrede i infrastruktura) , u čemu su neke evropske zemlje dosta kumovale u toku agresije i kroz implementaciju mirovnog ugovora, ne može ultimativno tražiti ispunjenje svih uslova pa i onih sa kojima nisu uslovljavane druge zemlje, već je nasuprot tome potrebno mnogo više razumjevanja, tolerancije, popuštanja, podrške, pa i benificija, ako se zaista želi ozdraviti i osposobiti za život teškog bolesnika izmučenog neispravnom i čak štetnom terapijom. I sada je upitno u kojoj mjeri njemačko-britanska inicijativa uvažava i ispravno tretira faktično socijalno-ekonomsko stanje a posebno nakaradno dejtonsko administrativno-političko ustrojstvo, jer se još nedovoljno zna šta sve predviđa i čime se uslovljava novi put pristupa BiH ka EU. Novi pristupom prema BiH stidljivo i ograničeno se priznanje da je EU dosta griješila prema BiH i zato sada pravi zaokret. Ono što je sigurno, EU ne namjerava sa BiH skinuti luđačku Dejtonsku košulju, pa i dalje toleriše i zadržava isti pasivan stav prema unutarnjim podjelama zemlje,nametnutim Dejtonom, sa kojim se ne samo priznaje status Rs (iako se zna da je to genocidna tvorevina stvorena na genocidu nad Bošnjacima) već se sa njenim vlastodršcima i dalje koketira i u velikoj mjeri joj se priznaju i podržavaju elementi državnosti neprihvatljivi za bilo koju formu državnog uređenja. Za razliku od dosadašnjeg direktnog kontakta sa vlastima Rs, sada se ide posredno, pa zahtjeva od BiH da po pojedinim segmentima svoje stavove usaglasi sa entitetom Rs i kantonima, pa sa tako usglašenim stavom pregovara sa EU.
Može li se zaista vjerovati u dobre namjere EU?
Evropa je već toliko puta od onih devedesetih iznevjerila očekivanja naroda i građana BiH, posebno Bošnjaka, i ja joj ne vjerujem. Umjesto da u BiH preduzmu nešto pokretački korisno, uvijek su odustajali i preko svojih drugoplasiranih političara krivnju za neuspjehe, s pravom ili ne, prebacivali na bh politiku i bh političare, znajući da oni i nisu ništa drugo već njihov proizvod. Ipak, ova nova ponuda se ne može odbiti, jer bi to značilo beznadno se odlučiti na „protestovanje kolektivnim štrajkom glađu“. Bilo bi to nedolično ignorisanje novih nastojanja V. Britanije i Njemačke, koje su i do sada za BiH učinile mnogo, naročito Njemačka kroz izdašnu pomoć i zbrinjavanje izbjeglica, koje bi se teško moglo opravdati i oprostiti.
Nažalost, nije samo EU iznevjerila očekivanja BiH. Očekivanja naroda BiH nije ispunila i iznevjerila je Amerika. Od Sjedinjenih država se očekivalo da podrže zahtjeve i pokrenu proces izmjene Dejtona, jer su se imali prilike kroz proteklih 20 godina uvjeriti da Dejtonsko uređenje u BiH ne funkcionira, niti će ikad biti prihvatljivo. Da je BiH cjelovita, bez entiteta i kantona, njen ulazak u EU bio bi mnogo brži i mnogo lakše ostvariv.
Ko će više dobiti ulaskom BiH u EU? EU ili BiH? Interes je obostran, a siguran sam da znatno više dobiva EU, ali ne negiram potrebu BiH da bude članica EU, a potom i članica NATO. U svakom slučaju, ako ni ovaj pokušaj EU u BiH ne uspije, to će biti ne samo dokaz nespremnosti čelnih ljudi države i partija, već i dokaz da EU i pored svojih kapaciteta i potencijala nije u stanju rješiti ni ovaj objektivno ne tako velik problem. To će narušiti vjeru u moć i snagu EU. To bi dodatno ojačalo ekstremiste tipa Dodika i Čovića, jer bi se pokazalo da su Dodikova seljačka filozofija i Čovićeva proračunska logika nadmoćnije nad naučnim pristupom EU u rješavanju političkih i privrednih problema današnjice.
I dalje se gledaju posljedice a zanemaruju uzroci
Žalosno je, ako ne i tragično, da EU u BiH nakon svih propusta i promašaja učinjenih narodu BiH, posebno Bošnjacima, ni 20 godina nakon rata ne vidi uzroke, niti se imalo bavi uzrocima, već gleda i samo djelimično vidi i uvažava posljedice, pa i posljedice vidi samo površno i nastoji sa sebe skinuti svaki vid odgovornosti za teško stanje u BiH.
Ostaje do kraja upitno koliko će dodatno osiromašna BiH, koja je danas u težoj situaciji nego u doba rata, sa više socijalnih problema, manje resursa, manje rada i kapitala, sa manje kapitalnih industrijskih i privrednih objekata, moći podnijeti bolne reforme koje se moraju provesti. Zemlje iz susjedstva nisu imale takve probleme, osim manjim dijelom Hrvatska, pa su zapale u velike teškoće, iz kojih se ne mogu iščupati ni za deceniju. Dakle, narod BiH čekaju još teži dani. Ipak, važna perspektiva koju narod vidi u EU je šansa za sposobne i mlade da više rada i kruha nađu u EU, koji ne mogu naći u svojoj zemlji.
Sve reforme u BiH i reformski procesi koji se budu zasnivali na ovakvoj političkoj i administrativnoj podjeli, sa više nivoa vlasti, od mjesnih zajednica do države kojoj se sa raznih nivoa osporavaju atributi države, neće dati rezultate. Razlog je jednostavan. Nepuna četiri miliona stanovnika od kojih radi svega 685.000 sa mizernim platama ili platama koje ne primaju mjesecima, od kojih 556.000 ne radi, od kojih su 609.000 penzioneri, ne može podmirivati nadgradnju u kojoj radi 200.000 ljudi. Finansijska podrška iz dijapore, koja čini značajan dio bh dohotka, u narednim godinama će biti sve manja. U upravnom aparatu države ( koji neprestano raste) je 5 predsjednika (3 člana Predsjedništva i 2 predsjednika entiteta), 14 vlada, 2 parlamenta, 12 skupština, 13 premijera, 136 ministara, 644 parlamentarca. U 137 bh općina je isto toliko načelnika i općinskih vijeća, odnosno supština. Dakle, prva stvar koju bi reformom trebalo uraditi je treritorijalno uređenje (objedinjavanje teritorija) i smanjivanje nivoa vlasti sa pet na tri etaže. Treba reducirati sredstva političkim partijama, naročito nacionalnim. Ako nacionalizmi žele imati svoje partije, neka ih plaćaju članovi partija, a ne narod. Radnike treba vratiti na radna mjesta, prognane i raseljene u njihove domove. A u daljem procesu pristupa EU ne smije se zaboraviti da mnoge možda i najvažnije zadatke i obaveze treba da ispune baš politički subjekti koji su i do sada bili opstrukcija. Jer smo ih ponovno izabrali. A zar se može misliti da su opstruktori odustali od opstrukcije?
BiH više treba EU nego što BiH treba EU?!
EU bez BiH je kao tijelo u kojem jedan vitalni organ ne funkcionira. Ako se zna da toj EU prijeti istup Grčke, vrdanje V. Britanije, referendum koji će uskoro provesti Austrija o istupu iz EU, onda se može jasno zaključiti da bi integracija BiH u EU bila važan džoker za EU. Naravno, ni BiH nema veliki izbor. Ostati van EU bila bi besmislena i štetna. Već smo pretpili i trpimo ogromnu štetu što nismo ranije pristupili EU, a imali smo za to priliku. U tome procesu ohrabruje činjenica da ovaj put EU traži da BiH govori jednim glasom, iako se i kroz taj zahtjev provlači teza da taj jedan glas bude glas države usaglašen sa entitetima i kantonima.
Zajedno sa EU biće dogovorena mapa puta za cjelovit plan političkih i ekonomskih reformi, koje će stvoriti preduslove za aktivne pregovore sa EU i stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i priključenju, koji je BiH potpisala još 2008.godine.
Na putu BiH u EU poseban se značaj pridaje podršci Hrvatske. I dok se u Hrvatskoj na jednoj strani tvrdi da su u novu inicijativu EU ugrađena i hrvatska nastojanja da se regija a naročito u BiH vrati u središte evropskih interesa, na drugoj strani novoizabrana predsjednica R Hrvatske budi i jača aspiracije bh Hrvata za treći enitet.
Ne treba zaboraviti da pružanje ruke EU BiH ima i skrivene ciljeve, što se već naveliko negira. Jedan od ciljeva je da se zaborave propusti EU načinjeni tokom agresije na BiH, da se zaboravi da se prikriju greške Dejtona i posdejtonske obnove, da se legalizuje podjela države po Dejtonu i da se još jednom prećutno prizna genocidna Republika srpska. Pri tome treba imati u vidu da se uključivanjem BiH u EU u dogledno vrijeme odlaže ili skida s dnevnog reda svaka rasprava o Dejtonu, učvršćuje i konzervira podjela BiH na Rs i FBiH, s mogućnošču formiranja trećeg entitreta.
Očekuje se da će EU vlastima BiH nametnuti novi sistem vrijednlosti, po kome će se znati „ko kosi a ko vodu nosi”, ko je stariji a ko mlađi, kojim bi se otkrilo ko konstruktivno djeluje a ko koči i improvizuje. Već sad bi se moglo ponovno postaviti pitanje zašto predstavnici EU kontaktiraju sa entitetskim i stranačkim liderima, umjesto sa predsjedništvom države i resorskim organima i službama koje ustavno djeluju na nivou države ili ih odredi Predsjedništvo. Kad bi to prestali raditi, onda bi lokalni lideri shvatili da je njihovo mjesto za razgovore i dogovore samo unutar a ne van granica države, osim ako se to izričito od njih zahtjeva.
Februarske demonstracije (ne) mogu dovesti do promjena
Na godišnjicu narodnih protesta protiv postojećeg stanja u BiH građani su ovog 7. Februara ostali su kod svojih kuća. Nije ime se dalo ili nisu željeli rizikovati. Na trgove pojedinih bh gradova izašle su samo grupice starijih građana. Još jednom je potvrđeno uvjerenje da je u BiH sve OK??? Čist zrak, svi rade,velike plate, dobre benificije!!!.. Zašto ići u slabim cipelama po snijegu i bljuzgi. Bolje sjediti uz TV i kao u predvečerje onog rata uz američke sada ćejfiti uz turske sapunice. „Protesti su predstava za budale”. Ako nije tako, onda abscinencija od protesta pokazuje da narod vlastima još daje vremena, da se nove nade polažu u EU ili da rat još nije zaboravljen, da je u ovim prilikama “bolje rob nego grob“. Možda je ovo, ipak, samo zatišje i priprema za buru, koje će ovu unesrećenu državu i njen ispaćeni narod gurnuti u novi stampedo.
Na potezu su opet nacionalisti. Kada lideri pobjedničkih nacionačlističkih partija parafiraju Izjavu predsjedništva o pristupnim razgovorima sa EU, zemlja će krenuti u novu etapu zabluda. A zablude su već dvije decenije nasušna hrana bh građana.
Treba ostati zdrav i jak da nadvladaš sve stvari u sebi i oko sebe, jer hod po mukama se nastavlja. Umjesto da sami kreiramo i unosimo promjene očekujemo ih od drugih. Možda nam se to i posreći.
Burlington, 7. februara 2015.
Zijad Bećirević
bedrudingusic 