Cijeli život sam volio sport, pratio ga ili se pomalo aktivno bavio njime (u mladosti davnoj, naravno). Kao i većina naših ljudi sa onih tamo prostora, najviše sam volio nogomet i košarku.
Prije 20 i kusur godina, kada je i mene iščupalo iz zavičajnih korjena i presadilo ovdje, naravno da sam, osim identiteta, prenio i svoje navike uključujući i sklonosti prema nekim sportskim disciplinama. Obreo sam se u zemlji košarke, bejzbola (baseball), fudbala (football) američkog, hokeja (hockey) na ledu i mnogih drugih. Posebno mi se posrećilo da su me “istovarili” u najsportskiji grad Amerike, posebno grad čiji je košarkaski klub osvojio najviše šampionskih titula najjjače svjetske lige – NBA (17).
Ne volim ni football niti baseball, niti sam se trudio da razumijem pravila tih sportskih disciplina – ostao sam vjeran košarci i nogometu i tačka. Ali, radujem se sportskim uspjesima bostonskih klubova i u sportovima koje ne volim niti ih razumijem. Naime, raduje me radost drugih, posebno mojih sadašnjih sugrađana. A danas su Boston i njegovi sugrađani, posebno oni koji vole football ponosni na svoje New England Patriotse zbog kojih se u ovome gradu upravo dešava velika parada u povodu osvajanja XLIX Super Bowla od strane Patriotsa, ili titule “svjetskog šampiona” u ovome sportu, kako to Amerikanci prepotentno vole kazati. Ovaj sportski klub, pod vođstvom trenera Billa Belichicka 
i najboljeg igrača Toma Brady-ja je u posljednjih trinaest godina osvojio četiri Super Bowl titule (2002., 2004., 2005. i 2015.).
Eto, bio sam sudionik sve četiri parade Patriotsa, tri (2004., 2007. i 2013.) od ukupno osam Red Soxa (baseball), jedne od ukupno šest hokejaša Boston Bruinsa (2011.) i jedne (2008.) od sedamnaest parada meni najdražih – košarkaša Boston Celticsa.
Uz svu turobnu spoznaju da se mi – iščupani iz zavičajnih korjena, ma koliko se trudili, uglavnom ne primamo na nekim drugim prostorima pa ili vehnemo polahko ili održavamo nekako balans puneći baterije na razne načine, posebno posjetama zavičajima, liječimo ranjene duše i na način da dijelimo, osim životnog prostora, i radosti sa svojim sadašnjim sugrađanima. Ne jednom sam rekao da, ako mi je sudbina odredila da budem presađen, onda neka sam presađen baš ovdje – u Boston. Zbog mnogo čega, sporta posebno.Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 