BIHAĆ- GRAD MUZEJ NA OTVORENOM

Grad sa stotinu vrata

Kako drugačije, nego „grad sa 100 vrata“, nazvati grad u koji se svakodnevno vraća sve veći broj izbjeglih i prognanih Bosanaca, koji  svakodnevno posjećuje sve veći broj domaćih i stranih turista, u koji svakodnevno ulazi  sve veći broj prosijaka, kojim iz dana u dan u čoporima luta sve veći broj pasa lutalica. Tako sam doživio ovaj prelijepi bosanski grad i prošle jeseni, kada sam mu bio u posjeti.  Bihaću se to događa, željeli to ili ne njegovi građani. Mnogo toga se desilo ranije  ili je pokrenuto ulaskom bihaćke regije u novoosnovani Nacionalni park „Una“. Nakon što je Bihać dobio status grada, stanje se počinje ubrzano mjenjati u boljem smjeru, ali ima sve više i neugodnih popratnih događaja, kao što su nezadovoljstvo sa uslovima života i rada, protesti radnika i građana koji traže bolje uslove rada sa više radnih mjesta i žele bolji život na rodnoj grudi.

Bihać je ne samo glavni i najveći grad Unsko-sanskog kantona, već regionalni centar koji se sve više širi i sve brže razvija ; postaje sve značajnije mjesto uticaja i političkog odlučivanja,  što je potvrdila i sjednica GO SSDBiH, koja se do sada održavala isključivo u Sarajevu ili inozemstvu.

Pri tome, naravno,  ne treba zaboraviti ni burnu historijsku tradiciju i slavnu historijsku prošlost ovog  područja.

Bihać je privredno, administrativno i kulturno središte Unsko-Sanskog kantona

Bihać je sjedište Unsko-sanskog kantona (USK) u kojem danas žive 299.343 stanovnika, što je još uvijek manje nego 1991. godine, kada je na tom području živjelo 343.317 stanovnika.

Po popisu iz 1991. godine bihaćka opština je imala je 70.732,  a grad Bihać 45.553 stanovnika, od čega su 60% bili Bošnjaci. U strukturi stanovništva  iz 1991.godine  Bošnjaci su činili 66, 0%, Srbi 17,93%, Hrvati 7,88%, Jugosloveni 6,15%  i Ostali oko 2%. Po posljednjem  popisu iz 2013-te  u bihaćkoj općini živi 61.186 stanovnika, a u gradu Bihaću 39.195 stanovnika.

Na sjeveru Bihać graniči sa općinom Cazin, na zapadu općinama Hrvatske Donji Lapac, Korenica (Plitvička jezera) i Slunj, na istoku sa općinama Bos. Krupa i Bos. Petrovac, a na jugu sa općinom Drvar.

Bihaćkom okrugu gravitiraju općine Bosanska Krupa, Bosanska  Otoka, Bužim, Vrnograč, Ključ, Sanski Most, Stari Majdan, Cazin, Velika Kladuša, Bosanski  Petrovac, Kulen Vakuf.

Na zapadnim rubovima Bihaćke kotline smjestila se visoka planina Plješavica (1783m), koja se proteže od Velike i Male Kapele, koje nadvisuju  Plitvička jezera. U stara vremena zvali su je Pišavica, jer oko nje zbog sudara zračnih masa stalno nešto rosi, kaplje ili padaju teške kiše. To sam više puta osjetio i na svojoj koži. Rijetko sam kad boravio u Bihaću tri dana a da u ta tri dana nije dva dana padala kiša. Možda sam imao peh, ali je činjenica.

S pravom se kaže da je Bihać raj Bosne i grad muzej na otvorenom. Da nije bilo rata, da je bolja vlast i više posla za njegove rajske ljepote znalo bi se i ranije i u njima uživalo mnogo više nas.

Sve ulazne kapije grada Bihaća su otvorene i čekaju bh povratnike, koji u sve većem broju na području Bihaćke regije nalaze svoje novo mjesto pod suncem. Nažalost, i Bihać kao mnoga druga područja BiH i napuštaju ili žele napustiti mnogi mladi ljudi, koji nakon sticanja obrazovanja nisu našli adekvatno ili nikakvo zaposlenje. Ipak,  Bihać iz dana u dan postaje veći regionalni centar, ali i po mnogo čemu grad model.

Bihać u prošlosti bio svetionik pismenosti

U razgovoru s jednim od džematlija, nakon  džuma namaza u džamiji Fethiji, izgrađenoj davne 1866. godine, saznao sam da je Bihać u davnoj prošlosti bio svetionik pismenosti. Imao je vrlo razvijen obrazovni sitem  (u rangu univerzitetskih gradova), sa čak tri medrese, od kojih je 1841. prvu osnovao Mehmet-paša Bišćević, drugu su izgradili građani Bišća 1866. g. pored džamije Fethije, a treća je izgrađena 1892.g. i bila je to najljepša zgrada u Bihaću. Ovo je važno znati jer je do sada zvanično isticano da je prva srednja škola u Bihaću ali i cijeloj Krajini bila gimnazija osnovana 1911. g. U zgradi u kojoj je sada džamija Fethija nekada je bio katolički samostan, koji je nakon ulaska Turaka u Bihać (1592) bio prazan sve do1863, kada je zgrada preuređena u džamiju i na njoj podignut visoki minaret. U znamenitosti Bihaća spadaju sakralni spomenici, bihaćki nišani po svojim obilježjima jedinstveni u svijetu, te Fethija džamija, prerađena crkva Sv. Antuna Padovanskog.  Značajne kultutrne ustanove Bihaća su i Muzej Pounja, Muzej AVNOJA, Historijski arhiv grada, Galerija i Mala galerija, Dom JNA, te Narodna biblioteka, Radnički univerzitet…

Historija Bihaća je duša Bišćana

Kroz dugu i slavnu historiju Bihać je bio ključ Bosne, a historija Bihaća postala duša Bišćana. Tragovi joj potiču iz prahistorijskog  i  Rimskog doba, Srednjeg vijeka, Omanlijskog i Austrougarskog doba, te od Dvadesetog vijeka do sadašnjih vremena.

U doba Turske vladavine Bihać  je bio glavna Bosanska tvrđava i najisturenija tačka Osmanske imperije u Evropi, a na počiteljskoj tvrđavi je pisalo „Ključ Bosne je  Bihać“. Bihaćkom Sandžaku tada su pored Bihaća pripadali Ripač, Kamenica, Cazin i Bužim.

Tridesetih godina devetnaestog vijeka strani vlasnici kapitala podigli su u centru Bihaća pet hotela. Jedan od njih bio je Hotel „Central“, a nalazio se na prostoru današnjeg Doma armije.

U evropska i svjetsko tržište bihaćko područje uključuje  se izgradnjom Unske pruge Bosanski Novi – Bihać, a potom Bihać -Knin, te povezivanjem Bihaća sa Zagrebom. Prvi voz stigao je do Bihaća 1924.godine. U vrijeme Austrougarske na širem području bihaćke regije bila su zaposlena čak 18.303 stranca, pretežno Austrijanci i Mađari, a od 1862. godine  Austrija je u Bihaću imala svoj konzulat. Po nekim izvorima Bihać je u davnoj prošlosti bio i glavni grad Hrvatske.

Dio tog vrijednog historijskog nasljeđa su samostan sestara skupocjene krvi, 7 džamija, muslimanski mauzolej i jevrejska sinagoga. Jedan od znamenitijih vjerskih objekata u gradu svakako je  Kloster, podignut za vrijeme austrougarske, a više puta paljen i obnavljan.

Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a otvoren je 1952. godine u znak sjećanja na borce NOR-a i na ovaj veliki događaj naše historije. Nekad rado posjećivan od radnika i učenika, muzej sada dijeli sudbinu sličnih institucija  u BiH.

Odmah po završetku II svjetskog rata na dijelu Une koji se zove Jarak obnovljena je električna centrala izgrađena 1911.godine, radi čega je podignuta betonska pregrada i napravljen Veliki slap, koji je i danas ponos Bihaća.

U toku agresije na BiH 91-95. godine Bihać je 1.201 dan bio opsjednuti grad, a deblokiran je tek 5. Avgusta 1995.godine. Peti korpus Armije RBiH svojom herojskom odbranom  spriječio je da bihački okrug postane Srebrenica.

Danas je Bihać grad ubrzane urbanizacije, koju nažalost prate i mnoge nepoželjne posljedice.

Grb i zastava Bihaća nose obilježja iz 16-tog stoljeća

Rijetki su gradovi u BiH koji imaju svoj zaštitni grb i zastavu iz ranije prošlosti. Grb Bihaća temelji se na pečatu grada iz XIV i grbu iz XVI stoljeća, koji prikazuju tvrđavu sa tri kule i zastavu, sa dodatkom bijele rozete kao simbola tolerancije kutura i žute zvijezde, kao simbola orijentacije i modernog nasljeđa.

Grad prosijaka i pasa lutalica

Tokom ljetnih, ali i ovih zimskih dana, na svakom bihaćkom trgu, na svakom frekventnijem mjestu čeka vas ispružena ruka nekog ko prosi, od vas traži i očekuje milostinju. Pretežno su to djeca različitih doba i uzrasta ili žene uvijene u tradicionalne bošnjačke šamije i marame. Bihać nije još uvijek preveliki grad, pa mnoge Bihaćlije u glavu znaju svoje domaće prosijake.  Za većinu ovih koji (naročito u određene dane) doslovno preplavljuju centar grada, tvrde da su u lancu organizovanog prosijačenja, uvezeni sa područja Rs, pretpostavlja se iz rejona Bijeljine.

Na ulicama Bihaća se svakim danom može vidjeti sve veći broj pasa lutalica, koji sve češće nastupaju u manjim ili većim čoporima. Izgladnjeli psi prevrću kante sa smećem, a sve češće ugrožavaju i napadaju prolaznike.  I za mene, koji sam jesenas nekoliko dana proveo u jednom od naseljenijih dijelova  Bihaća, nedaleko od benzinske pumpe i željezničke pruge, napustiti kuću ili se u nju vratiti pješice bila je prava napast i veliki rizik, jer mi je za petama neprestano bilo nekolika psa. Naravno, nisu psi lutalice samo problem perifernih dijelova grada, već svakodnevni prizor u najužem centru grada. Bihaćke vlasti su svjesne ove napasti i pokušavaju da je riješe, ali to još uvijek ne uspjeva ni organizovanijim urbanim sredinama BiH, pa ni bihaćkim vlastima.

U nastojanju da riješe ovaj ozbiljan problem vlastima pristupaju u pomoć veterinarski stručnjaci. Prvi među njima je dr. vet. med Almir Karabegović, vlasnik prve privatne Veterinarske stanice u Bihaću, na području bihaćke Kamenice, u Ul. Plješavička br. 117, koji je u tu svrhu patentirao vlastiti izum do sada jedinstven u svijetu, kojim bi se na jeftin i jednostavan način spriječila nekontrolisana oplodnja pasa. Ovaj patent je nedavno  legalizovan u Hrvatskoj (jer složena procedura nije omogućila registraciju patenta u BiH) i dobio je odobrenje za primjenu, što će biti od  ogromne koristi svim gradovima BiH koji imaju sličan problem. Veliki interes za patent  već  su pokazale Austrija i neke druge evropske države.

Nakon Sarajeva, Međugorja i Visokog, Bihać je danas jedan od najposjećenijih gradova BiH. Dok u Sarajevo dolaze pretežno poslovni ljudi, diplomate, u Međugorje vjernici, u Visoko istraživači i znatiželjni, u Bihać se dolazi  vidjeti i uživati ljepote r. Une, kaskade Martin Broda i još neviđene rajske ljepote Štrbačkog buka. Službe Nacionalnog parka “Una“ u prošloj godini zabilježile su 100.000 posjeta.

Rajske ljepote Bihaća treba doživjeti i osjetiti

Ni jedan posjetilac lijepog grada Bihaća ne može odoljeti težnji da makar kafendiše u nekom od hotela, restorana, kafana nanizanih na obalama Une, da pojede ukusan vruć bosanski burek ili ćevape u nekoj od brojnih burekdžinica i ćevapćinica, makar nakratko posjeti zapuštene znamenitosti bogate bihaćke kulturne baštine. A sve to je samo dio raja koji se prepoznaje i duboko osjeti na terasama Hotela i Motela “Sunce“ poredanih uz riječne tihine i pored riječnih brzaka… A na 700 godina  postojanja ovog historiskog  grada stidljivo potsjeća reljef u bronzi, ugrađen 4.11.1960. godine u starim zidinama grada kod Kapetanove kule, koja je najstariji spomenik srednjovjekovnog Bihaća.

Smaragdna unska dolina sa vodopadima i kaskadama Štrbačkog buka i Martin Broda

Posjetiti Bihać, a ne otići na 20 km udaljen Štrbački buk, znači propustiti priliku da sam za sebe otkriješ do sada potpuno zaboravljeni dio raja koji tek sada otkriva svoje čari ; da nahraniš i napojiš dušu rajskim biserima s unskih kaskada i vodotoka, kakve  sigurno do tada nisi ni vidio ni osjetio. Mada sam ovo područje posjećivao više puta ranije, tek sada od kada se nalazi pod zaštitom nedavno osnovanog Nacionalnog parka “Una“, postaje dostupno posjetiocima.  Na lokalitetima Štrbačkog buka i Martin Broda poboljšavaju se uslovi za prijem sve većeg broja turista. Uređuju se pristupni prilazi, otvaraju vidikovci, uređuju mokri čvorovi, postavljaju prodajni punktovi suvenira, uređuju obližnja naselja, kuće i dvorišta, grade kampovi za turiste i ribare, ali i još mnogo toga što će ovo područje činiti privlačnim i nezaboravnim za sve veči broj turista. Koliko je u BiH i široj regiji porastao interes za Unu i ovo područje, pokazuju sve veći broj posjeta i Unske regate, koja postaju sve veća atrakcija regionalnog značaja.

Zajednički projekat Nacionalnog parka “Una“ i „Plitvice“

U Bihaćkom kantonu se intenzivno radi na stvaranju ambijenta za privreni, kulturni i svaki drugi razvoj, proširuje i jača međugradska i međugranična saradnja.

Najnoviji projekat koji bihaćki kanton pokreće zajedno sa Hrvatskom,  u cilju širenja saradnje i povezivanja Nacionalnog parka „Una“ sa Nacionalnim parkom Plitvička  jezera“, je  „Green Wain to National Parks“ koji će ova dva nacionalna parka povezati kružnom  stazom  za bicikliste, pješake, šetače. Kružna staza bi vodila preko Ličkog Petrovog Sela granicom na Izačić, a izlaz bi bio preko Udbine na Donji Lapac… Ambicije entuzijasta g. Amarilda Mulića, direkt. Nac. parka “Una“, su da se aktivira Unska pruga i vojna baza sa aerodrumom na Željavi, što bi upotpunilo turističku ponudu, oživjelo turizam ovog kraja i povezalo bh destinacije sa Plitvičkim jezerima.

Redžini i Zejnini muzejski eksponati u selu Ćelije

Moj posjet tom dijelu Bihaćkog raja dodatno je obogaćen gostoprimstvom koje su mi neočekivano i velikodušno ukazali  Šehić Redžo i Zejna, mještani sela Ćelije koji žive na velikom sređenom seoskom imanju, udaljenom svega par stotina metara od Štrbačkog buka. Na njihovom imanju se mogu vidjeti svi sadržaji koji oblikuju život na selu, čine ga neodoljivim  i daju mu poseban imiđž.  U njihovij kući je pravo blagostanje, a poseban kuriozitet su nebrojeni veoma stari muzejski eksponati neprocjenjive vrijednosti, koje bi poželio imati svaki historijski muzej. A prema riječima dobroćudnog Redže, nenadmašnog šaljivđije,  to je samo manji dio muzejskih dragocjenosti, koje su uspjeli sačuvati tokom agresije.

U Bihaću se komšija cijeni, a dobrodošlica nudi srcem

Razlog povećanog interesovanja  za Bihać nije samo u prirodnim ljepotama r. Une, prvom Nacionalnom parku na području Federacije BiH, već što se tu još uvijek pod relativno povoljnim uslovima, na finom mjestu, može jeftino kupiti dobra kuća, školovati djeca i steći najviši stepeni obrazovanja, naći zaposlenje ili pokrenuti vlastiti biznis.

Bihać je i danas sredina u kojoj se komšija cijeni a dobrodošlica nudi srcem, što su mi minule jeseni više nego uvjerljivo potvrdili Šehić Zejna i Redžo iz sela Ćelije, na Štrbačkom buku.

Sve kapije Bihaća za vas su otvorene. Bihać vas čeka. Dođite i uvjerite se, da je Bihać grad muzej na otvorenom, a  bihaćka regija jedinstvena turistička destinacija Bosne i Hercegovine, raj na zemlji darovan od prirode, mjesto pod suncem u kojem za mnoge od nas još uvijek zavičajno sunce grije.

Burlington, Februara 3, 2015.                                                                                            

Zijad Bećirević