Iako sam rođenjem Vukovarka, Bosnu silno volim još iz davnih dana studiranja u Sarajevu. Ta je ljubav za zemlju i ljude iz Bosne ostala u meni i trajat će dok živim. Život me doveo opet u blizinu BiH, pa se često dogodi da se boreći za interese svoga Neretvanskoga kraja, borim i za ljude s druge strane granice….. No, zahvaljujući upravo angažmanu u politici bila sam u situaciji da potaknem tematske sjednice o termoelektrani i u Pločama i u Dubrovniku. Narod doline Neretve me prepoznaje, povjerovali su u moje tvrdnje da nas žele uništiti tom TE, i odazvali su se sa 60% na referendum, a 91% je glasalo protiv, što je bila senzacija, jer u RH još ni jedan takav referendum nije uspio, nije se odazvalo preko 50% glasača…..Pošto energetski projekti nisu u nadležnosti gradova, već države, grad nije mogao raspisati referendum i njegovi rezultati su bez ikakvog pravnog učinka, vladajuća koalicija u gradu Pločama zajedno sa lučkim menadžmentom nametnula je ovaj referendum jer su bili potpuno sigurni da se narod neće odazvati, kao i u svim dosadašnjim referendumima u RH. Raspisali su referendum bez da su ijednom riječju pozvali narod da glasa PROTIV, bez ikakve kampanje osvješćivanja o opasnostima TE za narod i za dolinu. To je bila ta dvolična politika…..Tretirali su nas kao da smo čopor debila, kako političari i inače često tretiraju narod. Onda smo mi udarili kontru i počeli dovoditi energetske znanstvenike od kojih je jedan u EU parlamentu. Znanstvenici su nam dolazili potpuno besplatno, imali smo hotelijera koji je prihvaćao sve naše goste, tiskao nam plakate, letke…..imali smo pomoć širokoga kruga izuzetnih ljudi koji su znali prenijeti svoje znanje narodu, pa zagovornicima TE ni najpoznatiji hrvatski PRovac Krešimir Macan nije mogao pomoći……Upravo večeras (1.veljače) direktor Luke Ploče kapetan Ivica Pavlović poslao je priopćenje za javnost u kojemu između ostaloga kaže: „….Nema velikih investicija bez potpore lokalne zajednice, a u ovom projektu ta potpora izostaje pa naš interes za jednu takvu investiciju prestaje…..Jednom riječju, mi smo zapravo dio naroda koji je uz medije jedini koji galami, skreće pozornost i vrši pritiske na uglavnom korumpiranu vlast…..Mislim da se i u RH i u BiH vrlo mlako odnose prema projektu i posljedicama Gornjih horizonata, da uopće nisu internacionalizirali ovaj problem koji će biti poguban za nas na ušću Neretve. Tu više optužujem našu, Hrvatsku vlast koja se sve ove godine (a već ih je deset) ponaša kao noj sa glavom u pijesku…..
Poštovana gospođo Musa! U pripremi ovog razgovora naveli ste da, iako ste trenutno prezauzeti, da ja kao Bosanac imam popust (parafraziram), na čemu Vam zahvaljujem. Želim i ja, evo i javno kazati da meni, kao Bosancu, a vjerujem ni mojim čitateljima, nije svejedno kako će se neka krucijalna pitanja po život ljudi rješavati u Pločama, koji gradić jeste u susjednoj Hrvatskoj, ali je itekako vezan za BiH, ne samo zemljopisno. Pa da započnemo sa najsvježijom temom – netom održanom referendumom u vašem gradu po pitanju izgradnje termoelektrane na ugalj. Kako komentirate odziv na referendum i krajnji ishod istog?
MUSA: Iako sam rođenjem Vukovarka, Bosnu silno volim još iz davnih dana studiranja u Sarajevu. Ta je ljubav za zemlju i ljude iz Bosne ostala u meni i trajat će dok živim. Život me doveo opet u blizinu BiH, pa se često dogodi da se boreći za interese svoga Neretvanskoga kraja, borim i za ljude s druge strane granice.
Bez obzira što sam vijećnica i u Gradskom i Županijskom vijeću, odmah želim naglasiti da nisam političarka, ne znam politički misliti i izrazito sam glupa za politiku. U tim sam vijećima zahvaljujući isključivo mojoj 18-togodišnjoj aktivnosti u zaštiti okoliša, i u tim vijećima to su jedine teme o kojima raspravljam. No, zahvaljujući upravo angažmanu u politici bila sam u situaciji da potaknem tematske sjednice o termoelektrani i u Pločama i u Dubrovniku. Narod doline Neretve me prepoznaje, povjerovali su u moje tvrdnje da nas žele uništiti tom TE, i odazvali su se sa 60% na referendum, a 91% je glasalo protiv, što je bila senzacija, jer u RH još ni jedan takav referendum nije uspio, nije se odazvalo preko 50% glasača.
U jednom svom javnom osvrtu, sedmicu prije održavanja referenduma, kao predstavnica Građanske inicijative Pravo na zdrav život ukazali ste da “….raspisivanje referenduma pokazuje dvoličnu politiku gradskih lidera….” Hoćete li pojasniti tu tvrdnju?
MUSA: Naravno, tvrdila sam i tvrdim da je to bilo pravo kukavičje jaje. Radi se o tome da smo imali dva masovna prosvjeda u Pločama, da je Gradsko vijeće reklo odlučno NE TE, također i Županijska skupština Dubrovačko- neretvanska. Pošto energetski projekti nisu u nadležnosti gradova, već države, grad nije mogao raspisati referendum i njegovi rezultati su bez ikakvog pravnog učinka, vladajuća koalicija u gradu Pločama zajedno sa lučkim menadžmentom nametnula je ovaj referendum jer su bili potpuno sigurni da se narod neće odazvati, kao i u svim dosadašnjim referendumima u RH. Raspisali su referendum bez da su ijednom riječju pozvali narod da glasa PROTIV, bez ikakve kampanje osvješćivanja o opasnostima TE za narod i za dolinu. To je bila ta dvolična politika. No, kad su već raspisali referendum, onda smo mi u udruzi i građanskoj inicijativi poduzeli apsolutno sve što se moglo da kažemo narodu zbog čega rade tu farsu. I narod nam je povjerovao, zato je to za sve bio šok. Sada svojataju i kupe političke poene na tim rezultatima, a nisu čak bili u stanju doći u naš stožer među narod koji nam je priredio vatromet, žene su nam ispekle kolače, ljudi su u koloni automobila trubili kroz grad, bilo je to pravo narodno veselje. A oni koji tvrde da su za to zaslužni nisu došli među svoj narod i radovali se s nama.
Šta su bili argumenti zagovornika gradnje termoelektrane?
MUSA: Ma to su vam bile idiotske priče o velikoj zaposlenosti: najprije 1000 ljudi, pa su smanjili na 700. Pa na 350, i na kraju su došli do 100, ali smo im i tu dokazali da lažu. Pričali su da će poljoprivrednici imati jeftinu struju u plastenicima, a mi na jugu Jadrana imamo toliko sunca da nam plastenici ne trebaju. Pričali su da će zrak biti čišći nego danas, da će TE imati takve filtere koji apsolutno ništa ne propuštaju, dakle 0% štetnih tvari i otrova. Pokazivali su narodu svoje projekcije gdje oko TE cvjeta cvijeće, po zelenoj travi pasu ovčice i lete leptirići….. ma svašta su lupetali. Tretirali su nas kao da smo čopor debila, kako političari i inače često tretiraju narod. Onda smo mi udarili kontru i počeli dovoditi energetske znanstvenike od kojih je jedan u EU parlamentu. Znanstvenici su nam dolazili potpuno besplatno, imali smo hotelijera koji je prihvaćao sve naše goste, tiskao nam plakate, letke…..imali smo pomoć širokoga kruga izuzetnih ljudi koji su znali prenijeti svoje znanje narodu, pa zagovornicima TE ni najpoznatiji hrvatski PRovac Krešimir Macan nije mogao pomoći.
Koje su se institucije i udruge osim vaše Građanske inicijative također izjasnile protiv gradnje TE, prije referenduma?
MUSA: Bila sam koordinator dviju neretvanskih građanskih inicijativa: Pravo na zdrav život iz Ploča i Spasimo dolinu Neretve iz Metkovića. Kasnije nam se u borbi vrlo aktivno pridružila i udruga građana Škanj iz Ploča. Nažalost, dosta je udruga šutjelo, jer im Grad dodjeljuje donacije pa se nisu htjeli izjašnjavati. Šutjele su i institucije, pa se činilo da zapravo nemamo nikakvu podršku. Podržali su nas profesori iz osnovne i srednje škole, a kad smo organizirali prosvjed učenici srednje škole su pobjegli i došli nam na prosvjed. Imali smo bezrezervnu podršku svih zelenih udruga u Hrvatskoj, a posebno moram naglasiti Zelenu akciju iz Zagreba i Srđ je naš iz Dubrovnika. Podržao nas je gradonačelnik Grada Metkovića, koji je odmah na početku borbe preko Gradskoga vijeća donio odluku o odbijanju gradnje TE u dolini Neretve. Bojali smo se tražiti pomoć u susjednoj BiH radi politizacije, ali je ravnatelj Parka prirode Hutovo Blato poslao javnosti priopćenje o protivljenju izgradnji TE. Podržale su nas neke braniteljske udruge, ali najjača Udruga branitelja Grada Ploča nije, oni su šutjeli, kao i Dječji vrtić i Dom zdravlja. Bilo je to teško i tužno vrijeme kada se činilo da je bitka uzaludna, ali mi nismo odustajali.
Termoelektranu želi graditi Luka Ploče i za to ima potporu Ministarstva gospodarstva RH. Sada, pošto su građani Ploča velikom većinom rekli “ne termoelektrani na ugalj”, kakvu pravnu snagu ima takav rezultat referenduma? Mora li se poštovati volja građana i imaju li zagovornici gradnje, posebno potencijalni investitor (Luka Ploče), još nekog manevarskog prostora da nastave s pravnom bitkom do svog cilja?
MUSA: Upravo večeras (1.veljače) direktor Luke Ploče kapetan Ivica Pavlović poslao je priopćenje za javnost u kojemu između ostaloga kaže: „….Nema velikih investicija bez potpore lokalne zajednice, a u ovom projektu ta potpora izostaje pa naš interes za jednu takvu investiciju prestaje. Svatko ima pravo na svoj stav i uvjerenje te bez obzira na to što smatram da je referendum bio preuranjen i nepotreban, nakon njega je projekt termoelektrane za mene završena priča. Nastavljamo tražiti prilike za osiguranje održivog razvoja Luke Ploče kroz druge projekte.“ Dakle, volja građana će se poštovati.
Vaša Udruga djeluje skoro dvije decenije. Hoćete li nabrojati neke od važnijih projekata i aktivnosti koje ste za to vrijeme realizirali?
MUSA: Mi nismo udruga koja radi velike projekte, ali doista puno radimo na očuvanju prirode i kampanjama koje tome služe. Bavimo se edukacijom mladih o važnosti očuvanja okoliša, pa smo za njih devet godina radili eko list Lijepa naša Neretva, vodili smo djecu i mlade diljem Hrvatske u parkove prirode, sa njima smo sadili masline po Dalmaciji na koje smo stavljali kao plodove naše eko poruke, borimo se protiv prljavih investicija, nekoliko smo godina bili u borbi za izmještanje azbesta iz Ploča, a sa našim azbestašima (150 umrlih i 300 se liječi od azbestoze) borili smo se za njihova prava, dizali smo prosvjed protiv antracita u gradu Pločama. Uglavnom smo u ratu sa vlastima kojima je posve svejedno što stoji iza neke investicije, samo ako će njima biti koristi od toga. Jednom riječju, mi smo zapravo dio naroda koji je uz medije jedini koji galami, skreće pozornost i vrši pritiske na uglavnom korumpiranu vlast.
Da li ste na neke od njih, eventualno, posebno ponosni?
MUSA: Da, na eko list za mlade „Lijepa naša Neretva“ koji smo besplatno dijelili učenicima u dolini Neretve, a bio je vrlo omiljen među njima, jer smo list koncipirali tako da smo tekstove o povijesti ovoga kraja, o običajima i kulturi radili na mladima vrlo interesantan i blizak način, pa smo ih tako i učili i zabavljali.
Jedna od specifičnosti vaše Udruge jeste da imate vlastitu himnu. Hoćete li nešto kazati i o tome?
MUSA: Nije to naša himna, to su riječi iz prvoga stiha Hrvatske himne (Lijepa naša Domovino), po kojima smo nazvali udrugu. Danas se izričaj Lijepa naša koristi kao sinonim za riječi Hrvatska ili domovina, i na tu činjenicu da je izričaj Lijepa naša potekao od nas smo vrlo ponosni.
Jedan ste od prvoboraca protiv projekta manjeg bh. entiteta Gornji horizonti. O čemu se radilo i kako je to završilo?
MUSA: Zašto kažete „manjeg BH entiteta (zato što joj ime ne volim spominjati s obzirom da znamo i ja i cijeli svijet kako je nastala, a i ja sam jedna od brojnih žrtava njenog nastajanja, op. B.G.), kad se zna da je to projekt Republike srpske protiv kojega sam se počela boriti 2005. godine, kada su me o tome obavijestile kolege iz Konjica. Bila sam ne među prvima, nego prva koja je o tome projektu obavijestila hrvatsku javnost. Gornji horizonti (imamo i Donje, to su oni izgrađeni do 1986.godine) oduzimaju Neretvi vodu iz Popova polja i Trebišnjice, odnosno vode koje su joj pripadale preko Bune, Bunice i Bregave. Sve će te vode, sada nakon izgradnje niza energetskih postrojenja, završavati dvostrukim tunelom u HE Dubrovnik kod Plata. Međunarodnim konvencijama zabranjeno je prevođenje vode iz jednog slivnog područja u drugo vodoslivno područje. Zbog toga su u opasnosti mnoga hrvatska i bošnjačka mjesta, pa smo se mi iz doline Neretve najprije udružili u Građansku inicijativu Spasimo dolinu Neretve i krenuli u zajedničku borbu sa kolegama iz BiH. Na žalost, ni jedna Hrvatska Vlada od tada do danas nije učinila gotovo ništa.
Na samom kraju, s kojim udrugama istog ili sličnog profila surađujete, kako iz Republike Hrvatske, tako i regiona, posebno Bosne i Hercegovine?
MUSA: Nemam kontakte iz tzv. regije osim iz BiH, što je i logično, obzirom da imamo zajedničku rijeku, a granica je od Ploča točno pola sata, 22 kilometra. Najviše zajedničkog imamo sa Zelenim Neretva iz Konjica, sa kojima smo najviše i surađivali, a oko Gornjih horizonata smo imali suradnju i predavanja mi iz Udruge Lijepa naša i GI Spasimo dolinu Neretve sa Međunarodnim forumom Bosna i Forumom mladih Stolac pa smo tako imali i zajednička predavanja u Stocu, Mostaru i Sarajevu. Ne znam zašto, ali je zadnje dvije godine suradnja utihnula. U petak sam bila u Mostaru na zajedničkom sastanku predstavnika RH, BiH i RS o upravljanju slivovima Neretve i Trebišnjice, gdje gospoda iz RS uopće ne žele govoriti o Gornjim horizontima, jer da to nije vodni, već energetski problem. Mislim da se i u RH i u BiH vrlo mlako odnose prema projektu i posljedicama Gornjih horizonata, da uopće nisu internacionalizirali ovaj problem koji će biti poguban za nas na ušću Neretve. Tu više optužujem našu, Hrvatsku vlast koja se sve ove godine (a već ih je deset) ponaša kao noj sa glavom u pijesku.
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (645)
bedrudingusic 