Prof. dr. Suad Kurtćehajić, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu: CRNA GORA NEMA PRAVNU MOGUĆNOST DA DOKAŽE SVOJE VLANIŠTVO NAD SUTORINOM I KRUŠEVICOM

Posted: 25. Januar 2015. in Intervjui
suad kurtcehajic Znate šta sam pročitao kad smo mi digli čitavu medijsku halabuku oko ove situacije da su onda Crnogorci rekli, odnosno njihova državna komisija, da “…..nikada za cijelo ovo vrijeme utvrđivanja granice nama članovi komisije iz Bosne i Hercegovine nisu pomenuli tu Sutorinu, kao da ne postoji…..” Hoću da kažem koliko je to urađeno na jedna neprofesionalan način…..Mislim da su aktuelni crnogorski političari vještiji. Na istom fonu na kojem je i Blaža Jovanović uspio kao vješt advokat, to je na kraju i Vladimir Dedijer rekao u svojim memoarima Titu, napisao da je taj advokat Blaža Jovanović tako lako premotao ovog našeg Đuru Pucara, koji je bio kovač, da ga je prevario u pogledu te Sutorine, ali ga nije do kraja mogao prevariti. Jeste u privremenom smislu jer ne može se pitanje državne granice na taj način rješavati…..Ovo što je urađeno, što je Savjet ministara uradio, pa to je  jedna sramotna situacija. Donio je jednoglasnu odluku da je utvrdio prijedlog. Prema tom prijedlogu Sutorina treba da ide Crnoj Gori. Oni nisu donijeli odluku. Znači, Savjet ministara nije mogao da donese odluku. Sada Predsjedništvo treba da donese tu odluku….. Ovdje Crnoj Gori nedostaje mogućnost da dokaže svoje vlasništvo nad Sutorinom i Kruševicom. To su spojene dvije općine. To je bila jedna općina koja se u Kraljevini Jugoslaviji zvala Primorska općina i sastavljena je iz dvije katastarske općine Sutorina i Kruševica….
Gospodine Kurtćehajiću! Veoma ste u posljednje vrijeme javno eksponirani vezano za Sutorinu i Kruševicu. To i jeste bio povod ovog našeg, ne prvog razgovora za javnost. Koliko stanovnika živi na tom području, koji je de facto u Crnoj Gori i kolika je njegova površina?
 
KURTĆEHAJIĆ:Mislim da nema ni 2000 ljudi na prostoru Sutorine i Kruševice. To je prostor negdje 84 kvadratna kilometra sa 5 km i 300 metara mora i ako gledamo po veličini to je prostor više od 40 puta veći od Monaka, ali nikada nije uređen.
 
Zašto naglašavate da taj prostor “nikada nije uređen”?
 

KURTĆEHAJIĆ:Govorim iz razloga da je to potpuno neuređen prostor, a razlog zašto je neuređen pretpostavljam da Crna Gora nikada nije htjela da ulaže jer nikada nije bila sigurna da li će to njoj u krajnjoj liniji ikada pripasti jer nikada Crna Gora nije provela proceduru koja je bila potrebna da bi ona imala vlasništvo nad Sutorinom, odnosno, prema, ja kažem, ustavno-pravnom sistemu Jugoslavije, 31. januara 1946. godine je donesen Ustav FNRJ. Prema tom Ustavu u članu 12 je stajalo da granice republika mogu se mijenjati, ali mora ih usvojiti Narodna skupština FNRJ  uz saglasnost republika. Znači nikada Jugoslovenska Narodna skupština nije to uradila što znači da Crnogorcima nedostaje procedura koja je bila potrebna da bi jednostavno uknjižila u svoje vlasništvo Sutorinu i Kruševicu. To je to. I Crna Gora je bila u situaciji sad da to uradi. Ja ću Vam reći, prije jedno par mjeseci je ministar njihov unutrašnjih poslova, ja bih rekao, izletio u ofsajd. I on i ovaj njihov Krivokapić. Oni su sami rekli da nema nikakvih problema i to je odmah kod nas stručnjaka izazvalo alarm što znači da su oni napravili dogovor.

Nema problema s čim?

KURTĆEHAJIĆ: S Bosnom. Oni su rekli “….mi nemamo nikakvih problema s Bosnom…. mi smo utvrdili granice…..”

Znači li to da se Bosna i Hercegovina odriče toga?

KURTĆEHAJIĆ:Njihove komisije su utvrdile granice. Znate šta sam pročitao kad smo mi digli čitavu medijsku halabuku oko ove situacije da su onda Crnogorci rekli, odnosno njihova državna komisija, da “…..nikada za cijelo ovo vrijeme utvrđivanja granice nama članovi komisije iz Bosne i Hercegovine nisu pomenuli tu Sutorinu, kao da ne postoji…..” Hoću da kažem koliko je to urađeno na jedna neprofesionalan način. I ono što je komisija državna imala, ja sam imao prilike da iz svojih izvora saznam čime je raspolagala državna komisija kod nas u Bosni i Hercegovini. Oni su imali papire od 1936. i 1937. godine koji su se desili u Zetskoj banovini, koja uopšte nije pravni prethodnik Crne Gore. I na bazi toga, tako ozbiljnu stvar postaviti tako da su granice utvrđene i da nema spora bilo je jednostavno van pameti.

Kako onda tumačiti ponašanje bh. političara po tom pitanju?

KURTĆEHAJIĆ:Mislim da su aktuelni crnogorski političari vještiji. Na istom fonu na kojem je i Blaža Jovanović uspio kao vješt advokat, to je na kraju i Vladimir Dedijer rekao u svojim memoarima Titu, napisao da je taj advokat Blaža Jovanović tako lako premotao ovog našeg Đuru Pucara, koji je bio kovač, da ga je prevario u pogledu te Sutorine, ali ga nije do kraja mogao prevariti. Jeste u privremenom smislu jer ne može se pitanje državne granice na taj način rješavati. Pa u srednjem vijeku čak ni Tvrtko nije mogao granicu Bosne mijenjati samostalno. Bosna je imala stanak, to je bio parlament u srednjem vijeku koji je odlučivao. U savremenim državama to se ne može raditi bez jednostavno njihovog najvišeg tijela. Ne može se niko danas u svijetu jednostavno jednostrano odreći teritorija svoje države i reći to ide toj državi. Znači, to mora biti najviše tijelo kao predstavnik suvereniteta naroda.

Šta bi se desilo, naprimjer, ako bi sva trojica članova bh. Predsjedništva potpisali da Sutorina i Kruševica pripadaju i de iure Crnoj Gori? Da li bi mi izgubili zauvijek taj prostor?

KURTĆEHAJIĆ: Ne bi odmah. Moralo bi ići na Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.  Ovo što je urađeno, što je Savjet ministara uradio, pa to je  jedna sramotna situacija. Donio je jednoglasnu odluku da je utvrdio prijedlog. Prema tom prijedlogu Sutorina treba da ide Crnoj Gori. Oni nisu donijeli odluku. Znači, Savjet ministara nije mogao da donese odluku. Sada Predsjedništvo treba da donese tu odluku. Ako prođe Predsjedništvo, a svaki član Predsjedništva može veto uložiti, znači može to uložiti i Bakir Izetbegović, može Ivanić, može i Čović. Bilo ko od njih može suspenzivni veto uložiti, ali to poslije mora ići na odobrenje. Ako to recimo uradi Ivanić mora da mu podršku da Parlamentarna skupština Republike Srpske. Ako to uradi Izetbegović ili uradi Čović onda to mora biti Dom naroda u dvotrećinskom broju iz reda naroda koji pripadaju u okviru parlamenta praktično Federaciji.

A da li se o ovome pitaju i entiteti?
KURTĆEHAJIĆ: Da, mada ja ovdje govorim o situaciji s kojom moramo razumjeti, ovdje se radi o pravu Bosne. Zato ja ne bih  ovdje pominjao entitete. Naime, ovo pravo je postojalo prije nego što su entiteti nastali. Znači, da budemo u pravnom smislu jasni, entitete u pravnom smislu imamo od Dejtonskog sporazuma, od parafiranja.
Kakve su naše šanse ako se predmet nađe  pred  Međunarodnim sudom pravde?

KURTĆEHAJIĆ: Prema svim argumentima bi trebalo biti. Sad bi trebalo da iznesemo tu vrstu historijskih argumenata zbog čega bi Sud morao biti na našoj strani jer Crnoj Gori nedostaje papir o vlasništvu. Znači, po mom mišljenju, Sud će pitati Crnu Goru kako je ona postala vlasnik i tu će  nastati problem za Crnu Goru jer ćemo mi dostaviti Ustav FNRJ od 46. godine.

Šta ako Crna Gora kaže da je u posjed tog  teritorija došla prije tog Ustava?
 
 KURTĆEHAJIĆ: Ovdje se, međutim, radi se o jednom drugom momentu koji je značajan. Prije toga je bio AVNOJ. A u aprilu mjesecu 1944. godine AVNOJ je donio zakon gdje se on proglasio najvišim tijelom za pitanje vanjskih i unutrašnjih granica. Znači AVNOJ je bio ne samo za spoljne granice, AVNOJ je praktično bio prethodnica Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije. A između dva zasjedanja AVNOJ-a odlučivalo je Predsjedništvo, znači povjeren je mandat Predsjedništvu i to Predsjedništvo je 24. februara 1945. godine zauzelo stav koji stoji u fusnoti ali je to zvanični dokument, to je Zbornik Prezidijuma Narodne skupštine Jugoslavije izdanje koje je napravljeno, koje imamo u originalnom smislu. I to se može pokazati gdje bude trebalo.

Možemo li mi to ilustrirati dokumentima?

KURTĆEHAJIĆ: Možemo. Tu stoji situacija da se Bosna ima uzeti u granicama utvrđenim Berlinskim kongresom, što znači da je Bosna uzeta sa te dvije granice. Hoću kratko samo historijski reći da ako uzmemo period hronološki, nekih zadnjih, ja bih rekao 500 godina, Bosna je gotovo sve vrijeme imala i vlasništvo i posjed nad Sutorinom. Crna Gora je imala jedan period od pola godine 1913/1914. Od kraja 13. do 14. spajanjem Crne Gore i Boke Kotorske, ali to nikada međunarodna zajednica, ni tadašnja, nije priznala. Tako da sa aspekta vremenskog kontinuiteta to je ogromna razlika.

Zašto se svi se pozivaju na taj Berlinski kongres?

KURTĆEHAJIĆ: Zato što se AVNOJ pozivao. AVNOJ se pozvao na granice Bosne koje su utvrđene Berlinskim kongresom i zato je to značajno. I mi imamo topografsku kartu koja pokazuje jasno Sutorinu i Kruševicu, ali postoji i u pisanoj formi koje su granice Bosne, imamo i to sačuvano. Eh sad, šta se dešava, kada Bosna ulazi u Kraljevinu SHS, treba znati jednu situaciju da je stvoreno Narodno vijeće negdje u oktobru mjesecu 1918. godine i da je to Narodno vijeće dobilo od Austro-Ugarske, koja je bila zemlja pred porazom, predaju Bosne i Hercegovine u granicama u kojima je Austrija uzela, znači Austro-Ugarska je 1878. preuzela upravu nad Bosnom, a 1908. je protivpravno anektirala Bosnu jer to je bilo protivpravno Berlinskom ugovoru. Dogovorila se sa Osmanlijama pa im je dala 2 i po miliona funti sterlinga i povukla je svoje trupe iz Novopazarskog sandžaka i to je smirilo Osmanlije, ali još uvijek je to bio protivpravni čin.

Znači, Bosna je uvijek bila predmet neke trgovine, dilova…?

KURTĆEHAJIĆ: Da, sa nama su trgovali. Tako da su tu Osmanlije finansijski dobro prošle prodavši praktično Bosnu Austro-Ugarskoj. Ali sada Narodno vijeće dobija od Austro-Ugarske Bosnu u ovim granicama. I šta se dešava sada, kod stvaranja Kraljevine SHS? Ona je stvorena 1. decembra 1918. razmjenom adresa između Narodnog vijeća i regenta (pošto mu je otac Petar bio živ) Aleksandra Karađorđevića. I tada se jednostavno Bosna u ovim granicama unosi u tu teritoriju. Jer treba reći da je Narodna vlada Bosne i Hercegovine oformljena 3. novembra 1918. i ona je pozvala srbijansku vojsku koja je došla na željezničku stanicu na Bistrik i danas mislim da ima ulica “6. novembra”, posto se tog datuma iskrcala srbijanska vojska. Znači, u Bosni je postojala želja za stvaranjem te južnoslovenske države, a pregovori su bili i prije toga na Krfu 1917. godine. I sada, ono što je jako značajno jeste da je Bosna imala najjače granice. Iako je Srbija ušla sa svojom državnošću, iako je Crna Gora ušla sa državnošću, a Bosna je ušla sa jednim, ja bih rekao, sa jednim kolonijalnim položajem koji je imala kao corpus separatum u okviru Austro-Ugarske, uspjela je Jugoslovenska muslimanska organizacija da se izbori da se ugradi član 135 u Vidovdanski ustav. Eh sada, Srbima je smetalo što je Bosna zadržala svoje granice na najjasniji način u toj Kraljevini, pa su onda zvali taj član Turski paragraf.

Vratimo se na ovaj dokument koji se čini jako važnim. Vi mislite da je ovaj dokument krunski?

KURTĆEHAJIĆ: Tako je, mislim da je krucijalan. Ovdje Crnoj Gori nedostaje mogućnost da dokaže svoje vlasništvo nad Sutorinom i Kruševicom. To su spojene dvije općine. To je bila jedna općina koja se u Kraljevini Jugoslaviji zvala Primorska općina i sastavljena je iz dvije katastarske općine Sutorina i Kruševica.

Znači tu nema neke infrastrukture. Zašto?

KURTĆEHAJIĆ: Pa nema gotovo nikakave infrastrukture jer mislim da je Crna Gora bila nezainteresovana. Moje mišljenje je da je naš Parlament dao to Crnoj Gori, da je ovo prošlo kao što je trebalo da prođe jer je ovo jako tiho urađeno. Ja sam u novinama vidio mali članak da je to usaglašeno i da će to biti i tad sam ustvari napravio rekaciju u tom pogledu da jednostavno se ovo mora zaustaviti. Jer sam ja kao dijete znao, meni je otac bio najbolji član u Skupštini Jugoslavije, bio je direktor medicinskog centra u Bijelom Polju i pričao mi je isto što i Vladimir Dedijer kako je ovaj pametni Blaža Jovanović premuntao ovog našeg polupismenog Đuru Pucara.

Kakvi su argumenti Crne Gore?

Crna Gora se poziva na kontinuitet sa Zetskom banovinom,  što nema blage veze. To mi pokazuje jednu vrstu dilentatizma pred ovako važnim problemom. Ja to zaista ne mogu da razumijem. U jednom momentu, ja sam čak na jednoj televiziji rekao tako nešto za ovaj Savjet ministara ako je o ovako važnom pitanju odlučivao i odlučio jednoglasno, a već su imali spoznaju. Ja sam dva dana prije sazvao konferenciju za štampu i to su svi mediji prenijeli, kada je problem Sutorine iznešen, onda počinjem da sumnjam da možda nisu korumpirani jer ne mogu da vjerujem da su svi kompletno idioti.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (644)
SAM_3102

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s