Stephen Schwartz Sulejman, izvršni direktor Centra za islamski pluralizam u Washingtonu: NEKO MORA NAUČITI PREDVIDJETI, A NE REAGIRATI NA DOGAĐAJE

Posted: 23. Januar 2015. in Intervjui
 
Sulejman-1Za razliku od ostalih muslimana u Zapadnoj Europi, velike valove imigracije u Francusku i Britaniju su činili mnogi bivši vojnici francuske i britanske vojske. Nakon što su riskirali svoje živote kao oponenti alžirskoj revoluciji, a zatim pobjegli u Francusku, kako mogu arapski veterani francuske vojne službe ne osjetiti, u nekom smislu, ljutnju u odnosu na skromne nagrade koje su dobili? Isto se može tvrditi i za indijske i pakistanske muslimane u Britaniji…..Ja sam američki novinar i musliman. To znači da imam apsolutnu vjeru u slobodu izražavanja, osim kada je u pitanju izravno poticanje na osobno nasilje….. Francuskoj je izjavila  u gostujućoj kolumni u New York Timesu 18. januara  da “…svake godine tona oružja s Balkana ulazi na francuski teritorij nesmetano….” Odakle dolaze ove nove i zapanjujuće tvrdnje ? Ja vidim u ovome utjecaj Moskve, koja podržava Le Pen i slične demagoge u zapadnoj Europi, a koja nastoji oživjeti prošlost ruske politike smetnji na Balkanu…..Ne smijemo se bojati reći mi smo bosanski, albanski, makedonski i američki muslimani, s naglaskom na naše nacionalne identitete…… Veoma sam se divio časnom ponašanju Armije Republike Bosne i Hercegovine u ratu. Žao mi je zbog  prihvaćanja Daytonskog sporazuma i podjele Bosne, ali i prepoznajem da su Bosanci htjeli mir, a ne nastavak rata….. Vehabizam je žestoki neprijatelj sufizma, a budući da je većina članova našeg Centra su sufije ili sufijski orijentirani, moramo se braniti od agresije vehabija…..Niko na Zapadu nije razumio kobni paradoks da  bi najnaprednija komunistička država, bivša Jugoslavija, mogla postati uzorak za raspad i krvoproliće…..

Kako vidite poziciju muslimana u svijetu, u cjelini?SCHWARTZ:

Muslimanski ummet je suočen s mnogim izazovima, uključujući, prvo, da je od nasilnog radikalizma kroz primjer tzv islamske države, i drugo, da je diktatura utjelovljena krvožednim režimom Bashara al-Assada u Siriji. Svako uvjerenje da su ti fenomeni fundamentalno različiti jedan od drugog je pogrešno. Brutalnost navodne “islamske države” je proizvod i paralelnih zločina počinjenih od strane Al-Assada. Muslimani trebaju odbaciti radikalizam i promicati socijalnu i političku pravdu.

Kako komentirate posljednji teroristički napad u Parizu od  7. januara ove godine? Posljedice tog čina su tragične. No, šta je sa njegovim uzrocima?
Sulejman-2SCHWARTZ: Francuski muslimani i njihovi potomci su se zatekli u sistemu koji ohrabruje njihovo useljavanje nakon francuskog povlačenja iz njenih kolonijalnih posjeda u Sjevernoj Africi, ali nisu se uspjeli integrirati u njega. Za razliku od ostalih muslimana u Zapadnoj Europi, velike valove imigracije u Francusku i Britaniju su činili mnogi bivši vojnici francuske i britanske vojske. Nakon što su riskirali svoje živote kao oponenti alžirskoj revoluciji, a zatim pobjegli u Francusku, kako mogu arapski veterani francuske vojne službe ne osjetiti, u nekom smislu, ljutnju u odnosu na skromne nagrade koje su dobili? Isto se može tvrditi i za indijske i pakistanske muslimane u Britaniji. Iz tog razloga vjerojatno nije iznenađuje da su Francuska i Britanija centri radikalnog islama u zapadnoj Europi, što je daleko iznad bilo koje druge zemlje.Bilo je istaknuto da je francusko obrazovanje orijentirano prema treniranju elite, a da zaposlenost  često može biti diskriminirajuća protiv onih s arapskim imenima ili adresama u četvrtima u kojima se imigranti okupljaju. Nasuprot tome, Njemačka, koja ima mnogo manje značajan problem radikalnog islama, održava oba sveučilisna pravca i opcije naukovanja koje potiču mlade ljude svih nacionalnosti da pronađu svoje mjesto u društvu.

Važnost tih društvenih pitanja u životu francuskih muslimana su priznali vodeći nemuslimanski francuski političari.

 
Ima li sloboda izražavanja neke granice? Ili, da li  se sloboda štampe u nekim zemljama još uvijek zloupotrebljava?
 
Sulejman-3SCHWARTZ: Ja sam američki novinar i musliman. To znači da imam apsolutnu vjeru u slobodu izražavanja, osim kada je u pitanju izravno poticanje na osobno nasilje. Kad sam živio u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, branio sam slobodu medija protiv represivnog uplitanja stranih agencija, kao što su Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), koja je pokušala nametnuti ograničenja na izvještavanje, izdavaštvo i obrazovanje….Vjerujem da je bolje čuti loše stvari drugih koje bi mogli misliti o nekoj osobi, nego da ih se potiskuje. Po tradicionalnom islamu mi smo vođeni tako da napustimo društvo onih koji nas vrijeđaju. Osim toga, muslimani koji emigriraju u većinski nemuslimanske zemlje moraju poštivati zakone zemlje u koju idu. To je načelo koje je iznio Poslanik Muhammed, sallallahualejhiselam. Ako to  ne mogu učiniti, trebali bi se vratiti u većinski muslimansku teritoriju.

Hoće li biti pogoršanja položaja muslimana u Europi nakon tragičnog događaja u Parizu?SCHWARTZ:

Kao što je navedeno, dopiru izjave odgovornih francuskih i drugih lidera zapadne Europe  do muslimana kako bi se spriječila reakcija protiv islamskih zajednica. Ipak, vidjeli smo već jednu apsurdnu posljedicu zločina. Marine Le Pen, šefica neofašističkog Nacionalnog fronta u Francuskoj je izjavila  u gostujućoj kolumni u New York Timesu 18. januara  da “…svake godine tona oružja s Balkana ulazi na francuski teritorij nesmetano….” Odakle dolaze ove nove i zapanjujuće tvrdnje ? Ja vidim u ovome utjecaj Moskve, koja podržava Le Pen i slične demagoge u zapadnoj Europi, a koja nastoji oživjeti prošlost ruske politike smetnji na Balkanu.U drugom stupcu, gost u London Financial Times od 14. januara, bugarski stručnjak za politiku Ivan Krastev je upozorio: “Logika nalaže da ako Rusija želi povećati pritisak na Europu, to bi trebalo isprobati izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza. To je takav scenarij koji čini Balkan vjerojatno vrućim područjem … opstanak Bosne kao jedinstvene države ne može se uzeti zdravo za gotovo. Ako Rusija otvoreno podupire secesionističke težnje Republike Srpske, to bi mogla biti tačka s koje nema povratka. ”

U isto vrijeme, srbijanski čelnici Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić razgovaraju o obnovi svojih ambicija u vezi Kosova, što se nedvojbeno  temelji na podjeli sjevera zemlje. Prema beogradskim vijestima saopćenih putem B92, savjetnica Nikolića Stanislava Pak je rekla da od Nikolića dolazi prijedlog o Kosovu te da se” mogu se koristiti, primjerice, neki elementi iz …  Republike Srpske(RS)….” Ovo je tužno u svjetlu ukrajinskog događaja, a čini se da je čarolija ruski pokušaj da se tzv. RS učini kao trajno stanje.

 
Vaša teza o razlici između muslimana na Balkanu i muslimana koji su emigrirali u zapadnu Europi je zanimljiva. Da li biste li pojasniti ovu tezu i za moje čitatelje?
 
SCHWARTZ: Izjavio sam slijedeće na međureligijskom skupu na Kosovu prošle godine: Mi smo često također propovjedani od strane islamističkih radikala, s obzirom na neraskidivo jedinstvo ummeta. Mi smo obaviješteni da je jedan Allah subhanawata'la, jedan poslanik Muhammed sallallahualejhiselam i jedan Kur'an al-qerim. Sve su to istine u koje vjerujemo! No, rekli smo, postoji jedan islam, u kojoj lokalne kulturne i doktrinarne razlike nestaju. To je upitno, u najmanju ruku.Ne mislim da bilo ko može prihvatiti tvrdnju “jednog islama” koji promatra osnovne razlike između balkanskog islama, a posebno islama u albanskim zemljama, uključujući Kosovo, gdje religija pripada većini stanovništva i imigrantske islamske manjine u zemljama zapadne Europe, kao i autohtonih islamskih manjina u kršćanskim zemljama istočne Europe – Rusije, Ukrajine, Poljske, Litve, Grčke, Bugarske i Rumunjske. Britanski, francuski, njemački i skandinavski muslimani žive drugačije od autohtonih balkanskih i imuslimana stočne Europe.

Ne smijemo se bojati reći mi smo bosanski, albanski, makedonski i američki muslimani, s naglaskom na naše nacionalne identitete.

 
 Proveli ste mnogo vremena u Bosni. Koja su vaša iskustva iz moje domovine?

SCHWARTZ: Prvi put sam bio fokusiran na područje bivše Jugoslavije kada sam shvatio, nakon pojave srpskog ultranacionalizma 1986., koji strašni rat dolazi tamo. Odrastao sam kao ljevičar i intenzivno bio zainteresiran za španjolski građanski rat 1936-1939. Zapravo, napisao sam knjigu o sovjetskoj umiješanosti u tom ratu, uključujući i ono jugoslavenskih dobrovoljaca, kada sam, u procesu istraživanja, pročitao  sramotni Memorandum SANU. Znao sam odmah da  Srbija  priprema agresiju protiv svojih susjeda. Također sam pročitao vrlo prosvjetljujuće novinarske reportaže od Leona Trockog o balkanskim ratovima 1912-1913.Stoga sam došao u bivšu Jugoslaviju 1990. godine radi izvještavanja o sukobu što sam smatrao kao “moj španjolski građanski rat,” kada sam se poistovjećivao s George-om Orwell-om, koji je otišao u Španjolsku da se bori za revolucionarnu ljevicu. Počeo sam kao tipični “neutralni” novinar, ali sam ubrzo shvatio da  “objektivnost” nije “neutralnost”, već tačnost u snimanju zla. Priznajem da sam se stavio na stranu Hrvata, a potom Bošnjaka i Albanaca protiv srpskog oživljavanja fašizma.

No, poslije sam pao u ljubav s tim zemljama i ljudima, a posebno s Bosnom i Sarajevom. Smatram Sarajevo najljepšim gradom kojeg sam ikada poznavao, a putovao sam diljem svijeta dva puta. Njegov krajolik, njegove džamije, njegovi ljudi i njegova hrana – sve me to oduševilo.

Rođen od oca Židova i majke kršćanke, što znači da nisam bio Židov po vjerskom zakonu, a budući da je moj otac bio duboko anti-religiozan, nisam odrastao kao Židov. Nikad nisam imao bar mitzvah (literarno, po judaizmu, sin zapovjedi, op. B.G.) ili pohađao hebrejsku školu. Više me je, istina, privlačilo  kršćanstvo za kojeg  se nekoć moja majka zanimala. Ali sam cijenio tradiciju uljudnosti i dobrosusjedstva između bosanskih Muslimana i bosanskih Židova i rad bosanskih židovskih pisaca kao što su Isak Samokovlija i Kalmi Baruh.

Studirao sam lingvistiku akademski, govorim španjolski, a bio je zainteresiran za opstanak španjolskog među sefardskim Židovima Bosne. Pronašao sam divnog mentora za to, rahmetli profesora Muhameda Nezirovića sa Sveučilišta u Sarajevu (1934-2008). Naučio sam stare sefardske balade, koje Židovi nazivaju “naše sevdahlinke”, da bi potom slušao  sevdahlinke u izvedbama Safeta Isovića i Omera Pobrića.

Veoma sam se divio časnom ponašanju Armije Republike Bosne i Hercegovine u ratu. Žao mi je zbog  prihvaćanja Daytonskog sporazuma i podjele Bosne, ali i prepoznajem da su Bosanci htjeli mir, a ne nastavak rata.

Vraćao sam se u Sarajevo mnogo puta i smatrao sam ga svojim alternativnim domom. Ništa mi bolje ne odgovara  nego kupiti dnevne novine na bosanskom i hrvatskom jeziku, jesti u aščinici ASDŽ na Baščaršiji, piti kafu u

caffe -u Imperijal, posjetiti knjižare, proučiti Fatihu u mezarju kod Alipašine džamije i pokraj mezara Gazi- Husrevbega, u dvorištu Begove džamije te klanjati u džamijama Čobaniji i Magribiji. Ili razmišljati o braći Morićima dok slušam  prekrasnu pjesmo o njihovoj nepravednoj smrti. Također volim i bosanske filmove.

Sulejman na Alijinom mezaru
                                    Moj sugovornik na mezaru Alije Izetbegovića, 2004. (snimio: Joshua Mensch)
Možda bih bio najbolje predstavljen kao kalifornijski pisac koji je postao, u povodu jedne historijske nesreće, preobraćeni balkanski musliman.  Nakon prihvaćanja islama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, nastavljam izučavati stvarnost sufizma.Priča je zapravo prilično složena i to je nešto o čemu ja mogu govoriti i pisati opširno. Nadam da ću jednoga dana napisati cjelovitu  knjigu o mom bosanskom iskustvu.

 
Što je primarna misija vašeg Centra?
 
SCHWARTZ: Centar za islamsku pluralizam postoji da ujedini umjerene, tradicionalne, konvencionalne, duhovne, pa čak i konzervativne – ali ne i radikalne – muslimane protiv prijetnje ekstremističkih ideologija. Mi djelujemo, prije svega, u ovom trenutku, kroz kultiviranje mladih muslimanskih pisaca diljem svijeta, pomaganje muslimanskim zatvorenicima u američkim i drugim zatvorima i borbu protiv zla kao što je genitalno sakaćenje  žena na Bliskom istoku. Naš dova je jednostavna i skromna.
 
Hoćete li povući paralelu između sufizma i vehabizma, na primjer?
 
SCHWARTZ: Vehabizam je žestoki neprijatelj sufizma, a budući da je većina članova našeg Centra su sufije ili sufijski orijentirani, moramo se braniti od agresije vehabija. Ipak, ja promatram razliku između vehabizma u kraljevstvu Saudijske Arabije, koja prolazi kroz spori i kontradiktorni proces društvenih promjena, te metastazirani vehabizam lažne “islamske države”, koja prijeti islamu i svijetu. Ne želimo ubiti sve vehabije; mi samo želimo da nas ostavite na miru. Oni bi trebali prestati uživati monopol na vjersku vlast u kraljevstvu Saudijske Arabije i postati samo jedan od mnogih tumačenja islama.Dodao bih da sam objavio prvi članak u SAD kao  upozorenje o predstojećem ratu u Jugoslaviji, 1987. godine, a prvi ukazao na vehabizam u BiH,  2000. godine. Do 11. septembra 2001. svijet je ignorirao prijetnju radikalne infiltracije u Bosni.

 
Autor ste nekoliko knjiga. Koja je glavna poruka Vaše knjige Dva lica islama?

SCHWARTZ: Cilj Dva lica islama, koja je po Enesu Kariću i Rešidu Hafizoviću prevedena na bosanski,  je bio objasniti američkoj i svjetskoj javnosti, muslimanima i ne-muslimanima, ulogu vehabizma u al-Qaidi i prevlast umjerenih i sufija, umjesto radikalnih i vehabija, uvjerenja ummeta.

I na samom kraju, koji je vaš stav o Huntingtonovoj teoriji sukoba civilizacija?
 
SCHWARTZ: Huntingtonova knjiga tog naslova mi nikad nije impresionirala jako puno. Ja radije preferiram njegov raniji volumen o globalnoj demokratizaciji, Treći val. Njegov kocept civilizacija je previše usredotočen na Zapad – na primjer, on je predstavio Latinsku Ameriku kao drugačiju civilizaciju od one na Zapadu, što je apsurdno. On je također odvojeno analizirao Japan i Koreju koji su se uspješno integrirale sa Zapadom. I naravno, on tretira cijeli islamski ummet kao jednu civilizaciju, što sam odbio. Balkanski, turska, arapski, perzijski, indijski, islam središnje i jugoistočne Azije, crne Afrike i novi euro-američki islam predstavljaju različite kulture, a, ako neko insistira, i različite civilizacije. Ali ja ne vjerujem podjeli  u smjeru Istok-Zapad, osim geografski i u nekim ograničenim povijesnim kontekstima. Umjesto toga, ja vjerujem u Sjever-Jug disparitet na temelju ekonomije.S druge strane, Huntington je bio u pravu u njegovoj polemici s Francisom Fukuyamom koji je predvidio “kraj povijesti” s padom komunizma. Malo je vidio da bi kraj komunizma mogao dovesti do više, nego manje, sukoba. Niko na Zapadu nije razumio kobni paradoks da  bi najnaprednija komunistička država, bivša Jugoslavija, mogla postati uzorak za raspad i krvoproliće. Svijet nije dobro gledao naprijed. Vjerujem da neko mora naučiti predvidjeti, a ne reagirati na događaje.


Hvala vam puno na ovom razgovoru.

SCHWARTZ: Hvala vama mnogo za priliku – Allah imanet svim bosanskim muslimanima i sve najbolje svim dobrim Bosancima.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (643)
SAM_3102

 

komentara
  1. miralem kaže:

    ahahaa e moj bedurine tajtije sufija i novotar mozes odma zakljuciti dok uci fatihu za mrtve a to nema nikakve logike ni utemeljenja u izvornom ISLAMU a cudime nikako nije ni spomeno sije zestoke zlocince a ni Iran nesto nesmije operisan je on od cistog Izvora Islama i nemoze lagati dokturima kao safetu kuduzovicu sejhu daiji ili dokturu zakiru naiku pa tako ninama koji svoju vjeru poznajemo mrsavoje njegovo znanje Alahimanet

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s