Krvavi Bostonski maraton

Posted: 5. Januar 2015. in Intervjui

Danas, skoro dvije godine kasnije, počinje suđenje Dzhokharu Tsarnaevu, koji je zajedno sa svojim bratom Tamerlanom izveo teroristički napad na učesnike Bostonskog maratona, u kojem je ubijeno troje a ranjeno blizu 200 osoba. Sa ovim tekstom podsjećamo sviju nas na te stravične događaje, upućujemo izraze saosjećanja porodicama stradalih  i  stvaljamo u obavezu svima nama da činimo sve što je u našoj moći da se nešto slično više nikad i nigdje ne dogodi.

Krvavi Bostonski maraton, koji se dogodio 15. Aprila 2013. godine, je jedna od najvećih tragedija čovječanstva, u kojoj je poginulo troje a povrijeđeno blizu 200 osoba. Svima nama koji smo u nametnutim osvajačkim ratovima, nacionalističkoj histeriji ili pod udarom terorizma izgubili svoje najmilije, čija srca trajno i nepovratno krvare, svaki takav događaj u bilo kom dijelu svijeta vraća tužna sjećanja i produbljuje našu bol. Bostonski maraton je opomena ali i odlučnost sviju nas da se ništa slično više nikad nigdje ne dogodi.

Građani Bostona, građani Sjedinjenih Država, ali i svi građani svijeta, više godina kasnije čuju detonacije i vriske nevinih žrtava,osjećaju bol, liječe teško zalječive rane…Ali cvijet mladosti ugašen u najboljoj dobi cvjetanja izrasta iz pepela, dajući novi potpuniji smisao životu, koje se maratonskom trkom mladih nastavlja svake godine na ulicama Bostona…

KRVAVI BOSTONSKI MARATON

Nakon pet dramatičnih dana aprila 2013.godine okončan je krvavi 117. Bostonski maraton, u kojem su tri osobe izgubile život a preko 170 je ranjeno. Za sve to vrijeme američki grad Boston je bio u strahu i panici, Amerika na nogama, a čitav svijet je sa zebnjom pratio nastavak drame započete dvjema eksplozijama  nedaleko od startne linije u završnici Bostonskog maratona. Moglo se samo nagađati da se radi o terorističkom napadu. Umjesto da taj dan bude dan slavlja za građane Bostona i narod Amerike bio je to dan teške tragedije.

Boston maraton-1

Na Bostonskom maratonu, koji se svrstava među šest najmasovnijih i najpopularnijih u svijetu, učestvovalo je tada 17.000 učesnika, a pratilo ga je više miliona posjetilaca. Petnaestog aprila uz maratonsku stazu dugu 42,19 km bilo ih je preko pola miliona. U završnici maratona, pet sati nakon početka maratonske trke, u blizini ciljne crte odjeknule su se dvije jake eksplozije. Dim od eksplozije bio je visok 15 m. Zavladala je panika. Na sve strane čuo se vrisak. Svuda okolo su padali ranjeni učesnici i posjetici maratona pogođeni gelerima eksplozivne naprave. Život su izgubili dječak star svega 8 godina, Martin Richard, djevojka Krystle Campbell, stara 29 godina i kineskinja Lu Lingzi. Među ranjenima je najmanje 16 s težim tjelesnim povredama.

Potraga za počiniocima terorističkog čina je odmah počela. Nije trebalo dugo vremena da se uz pomoć Google pretraživača i video kamera, postavljenih u zgradama duž maratonske linije, otkrije da su eksplozivne naprave postavila dvojica terorista. Jedan od njih je identifikovan kao muškarac visok 188 cm u crnoj jakni s kapuljačom i bijelom kapom na glavi, a drugi je snimljen kako postavlja drugu eksplozivnu napravu i priča mobitelom. Tokom istrage je otkriveno da je prvoosumnjačeni Tamerlan Tsarnaev, star 26 godina, porijeklom iz Čečenije, oženjen, bavio se boksom i kao vanredni student studirao računovodstvo na bostonskom Bunker Hill Community College Boston. Drugi osumnjačeni identifikovan je kao Dzhokhar Tsarnaev, student druge godine medicine, star 19 godina, u toku eksplozije s bijelom kapom okrenutom unatrag. U daljoj istrazi je otkriveno da su Tamerlan i Dzhokhar braća, da su došli u Ameriku prije 11 godina, da potiču iz Čečenije i imaju američko državljanstvo. Prema datim saopštenjima braća su izgradila arsenal cijevi, bombi, granata, improvizovanih naprava koje su koristili i pri bijegu. U toku potrage za braćom Tsarnaev iz ruskog grada Mahačkala telefonom se javio njihov otac Anzor Tsarnaev opisujući svoje sinove kao anđele. Mnogo lijepog o njima su rekli i neki drugi njihovi poznanici. Istraga će otkriti da li su zaista bili takvi, da li su djelovali sami ili povezano i kakve su crne sile u njima pobudile i osnažile mržnju da izvrše tako strašan teroristički čin.

U četvrtak, 18. Aprila, četvrti dan nakon eksplozije, u sukobu policije s teroristima u području  Massachusetts Instituta of Tehnology, gdje su se osumnjačeni pokušali sakriti,  jedan od terorista je ubijen a drugi pobjegao otetim vozilom. U tom sukobu jedan policajac je smrtno stradao a drugi ranjen. Ubijeni terorista je identifikovan kao Tamerlant Tsarnaev, star 26 godina, porijeklom iz Čečenije.

Nastavljajući potragu za drugim teroristom, koji je opisan kao bjelac tamne puti, guste kovrdžave kose, u trenerci ugljen-sive boje s kapuljačom,  policija je pozvala stanovništvo na saradnju, oprez i blokirala dijelove Bostona: Watertown, Waltham, Belmont, Cammbridg, Newton, Brighton. Na Harvardu i dugim sveučilištima je otkazana nastava. Sve firme i škole su zatvorene, školske i druge aktivnosti otkazane, a preko 380.000 građana ostalo je blokirano u svojim domovima.

U petak, peti dan od početka drame, život u Bostonu je potpuno zaustavljen. Na ulicama su se mogla vidjeti samo policijska vozila. Pažljivo su pretraživani blokovi zgrada. Nakon više od 24 sata pretrage u petak naveče u Watertownu je uhvaćen drugi osumnjačeni terorista Dzhokhar Tsarnaev. Skrivao se u čamcu parikranom u dvorištu bostonskog građanina, koji je na čamcu primjetio tragove krvi i potom pozvao policiju.  Smješten je u bolnicu i nalazi se u teškom stanju, jer je dan ranije u sukobu s policijom vjerovatno ranjen. O hapšenju osumnjačenog građane je obavjestio gradonačelnik Bostona g. Thomas Menino. Grad Boston i njegovi građani su odahnuli i oslobođeni teške more izašli na ulice.

Osude ovog terorističkog čina stigle su sa svih strana svijeta, jer je i ovaj, kao svaki drugi teroristički udar- udar na sviju nas, udar na naš mir, našu sigurnost i slobodu.

Dok je FBI sa 9.000 policajaca nastavljalo potragu, desila su se još tri značajna događaja, koji su na neki način mogli imati vezu s terorističkim činom u Bostonu. Jedan od tih su bila pisma s otrovom ricinom upućena predsjedniku Obami i senatoru Misisipija Rogeru Wickeru, (za koja se kasnije utvrdilo da ih je poslao izvjesni Paul Kevin Kurtis iz Misisipija), a druga explozija u Fabrici gnojiva u malom teksaškom gradu Waco, koja se osjetila u krugu 80 km i po svemu potsjetila na nuklearnu eksploziju, u kojoj su mnogi objekti razoreni, poginulo preko 70 ljudi, više ranjeno, a grad iseljen. U trećem slučaju u Atlanti povrijeđen je prodavač, kome je eksplodirao paket dok ga je otvarao i s teškim opekotinama ruku i nogu prevezen je u bolnicu.

Teroristički čin, za koji se sumnjače dvojica čečenske braće, je najveći udar na američku demokratiju, mir i sigurnost američkih građana od 11. Septembra 2001. godine, kada su četiri oteta aviona (od kojih se jedan srušio u Pensilvaniji), napala Svjetski trgovinski centar u New Yorku i Pentagon u Washingtonu, u kojima je život izgubilo 3000 nevinih. Naravno, ovi događaji vraćaju retrospektivu na terorističke napade 27. Jula 1996. na olimpijadi u Atlanti, kada su ubijene 2 a ranjeno 112 osoba; na eksplozije u aerodromskoj garderobi Laguardia u New Yorku kada je ubijeno 11 a ranjeno 75; napad na vlak na pruzi Miami-Los Angelos 9. oktobra 95, kada je poginula jedna a ranjeno 80 osoba; na tragediju u Oklahoma City 19. aprila 95 u kojoj je poginulo 168 a ranjeno preko 500 osoba, te tragediju u Teksasu Aprila 93 kada je poginulo 80, itd.

Iako je teroristički udar u Bostonu okončan s manje žrtava, njegov značaj je ne manji za temeljno gledanje na položaj američkih građana, na  stanje i ulogu američke demokratije i odnose u svijetu. Obraćajući se javnosti, zahvaljući se svima koji su učestvovali u otkrivanju počinilaca, predsjednik Obama je istakao da “Amerikanci uzvraćaju na teror nesebično, sućutom i bez straha”.

Ostaje pitanje u kojoj je mjeri agresorski čin američkih građana s čečenskim porijeklom posljedica onog što se 1994. i ranije dogodilo u Čečeniji. Sigurno je da Čečeni ne mogu zaboraviti zlo koje su im počinili Rusi i imaju šta reći o svojim dugogodišnjim stradanjima, ali ne mogu to ubijanjem nedužnih ljudi na ulicama američkih i drugih gradova svijeta.

Bostonski krvavi maraton je “warning” upozorenje za našu sigurnost kada šetamo ulicom, kada smo na javnim skupovima, kada prisustvujemo kulturnim i sportskim događajima, kad smo na poslu ili idemo na posao, kada smo na odmoru, kod kuće, kada smo budni ili spavamo; to je udar na sigurnost naše djece kada se igraju u dvorištu, idu u školu, kada priređuju školske priredbe,  učestvuju u sportskim događajima, pa i onda kada spavaju i snuju svoje djetinje snove. Krv sa Bostonskih ulica će biti saprana, ali nevino uzeti životi ne mogu biti vraćeni.

Građani Bostona danas slave. Sretni su što mogu u miru zaspati. Mnogo njih je na ulicama. Uzvikuju parole “živile SAD”. Crkvena zvona zvone.  Amerika je odahnula, ali mnogo boli ostaje ne samo u srcima porodica žrtava, već u svima nama koji živimo u Americi i osjećamo je svojom domovinom.

Zašto nevini ljudi moraju osjetiti na sebi moć terora i plaćati cijenu mržnje, koja se kuje u bolesnim umovima? Može li se ikako stati u kraj teroru koji čine pojedinci, grupe, regioni i države?

Na komemoraciji u Bostonskoj katedrali, održanoj 18. aprila uz najviše mjere predostrožnosti, okupilo se oko 2000 građana. „Svi stojimo uz vas, trčaćete ponovo“ poručio je Obama porodicama stradalih građanima Bostona u izjavi saučešća.

Boston maraton-2                        Predsjednik Obama sa suprugom Michelle na komemoraciji u Bostonskoj katedrali

Prema riječima predsjednika Obame, koji u ovih 5 dana već dva puta boravi u Bostonu, zatvara se još jedno crno poglavlje, ali ostaje mnogo pitanja na koje treba odgovoriti istraga.”Zašto su mladići, koji su odrasli i studirali ovdje kao dio našeg društva i naše zemlje počinili takvo nasilje?” jedno je od prvih pitanja predsjednika Obame koje traži odgovor. Borba protiv terora individualnog ili grupnog je zajednički problem svih država, svakog od nas. Bez obzira da li su teroristi muslimani, hrišćani, ovi ili oni, neosnovano je, neodgovorno i opasno upirati prstom u  Islam, Judizam, Hrišćanstvo, u katolike , protestante ili nekog drugog. Već sada ima težnji da se i ovaj teroristički čin stavi na vagu krivice Islamu i Muslimanima.  Neprihvatljiva je i za svaku osudu poruka američkog novinara TV Fox Erika Rusha, poslana u eter preko Twittera prije nego se moglo i znati ko je počinilac ”Muslimani su zli, treba ih sve pobiti!” Možda se dijagnoza i ovog ekstremnog zločina može tražiti kroz postavke stručnjaka za terorizam Leonarda Marcusa, “da male terorističke grupe žele da se čuje za njh”ako ne u nekom već viđenom kontestu.

Možda je u ovoj prilici neprikladno ali ne i nerazumno podsjeti sviju nas da u mnogim dijelovima svijeta,  prije svega Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Palestini, od ovakvih i mnogo razornijih eksplozivnih naprava, podmetnutih rukom individualnih ili grupnih terorista, finansiranih od strane legalnih režima država,  svakodnevno gine na desetine i stotine nevinih ljudi, žena i djece. Nažalost, na ove razorne eksplozije smo već toliko navikli, da ih sve manje čujemo i manje nam znače nego naš dnevni ručak. Neki od komentatora, da li osnovano ili ne, već sada se pitaju u kojoj mjeri je ruski teror, koji je  tokom 1994. godine kulminirao nad čečenskim narodom, izazvao revolt i iznjedrio pobunu. Uz ovo ostaju i mnoga druga pitanja. Zašto je opet napadnuta Amerika? Zašto ove godine i zašto baš Bostonski maraton? Ko stoji iza braće Tsarnaev ili su sami?

Svi građani svijeta, koji su makar jednom osjetili bol za izgubljenim duboko saučestvuju u bolu i dijele tugu s porodicama žrtava u tragediji koja je zadesila narod Amerike.

Krvavi Bostonski maraton neće nikad biti zaboravljen i promjeniće život sviju nas, kao i 11. Septembar 2001. Možda neki odgovori do kojih se dođe u toku dalje istrage posluže kao markacije za maratonsku stazu budućeg Bostonskog maratona, kojem ćemo se svi radovati, slaviti njegove domete i obilježavati uz pobjedničku himnu o miru, ljubavi i slobodi za sve ljude svijeta.

Burlington, 20. aprila 2013

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

    

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s