Ranjeni lav BH socijaldemokratije

Posted: 17. Decembar 2014. in Intervjui

BH socijaldemokratija ne samo da je izgubila članstvo već i povjerenje masa i entuzijasta demokratije, posebno Bošnjaka-muslimana, jer je iznevjerila ideale socijaldemokratije.

SDP je i dalje ranjeni lav koji se može podići, obnoviti snagu i steći izgubljeno povjerenje samo ako se vrati na put demokratije i usmjeri na ostvarenje temeljnih ciljeva demokratije …Slabljenjem SDP a formiranjem i jačanjem Demokratskog fronta Željka Komšića otvorena je još jedna kapija bh demokratije na koju će ulaziti novi demokrati i  u kojoj će se rađati i ostvarivati i jačati ideali socijaldemokratije.

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSb3o89iGryqGEAQt25W4LVwDs8KTPcjNadhmZTXZFyuwKqKAlmBg

Borba za demokratiju nema alternative.

Na posljednjim bh izborima pobjedile su nacionalne stranke. Ponovno, kao devedesetih, samo sa manje euforije, izvršeno je prestrojavanje, grupisanje, prebrojavanje u nacionalnim torovima Bošnjaka, Srba , Hrvata i obavljena inventura u stotinjak drugih većih ili manjih političkih stranaka, od kojih su mnoge potpuno potisnute na margine događaja. Obzirom da su Bošnjaci i dalje najbrojniji narod BiH, pod posebnu lupu stavljena je SDA, a njenu izbornu pobjedu neki su doživjeli kao mobilizaciju muslimana i bošnjačkog nacionalizma. Većini je ipak jasno da se tu ne radi o pobjedi muslimanskog/bošnjačkog nacionalizma već o fatalnom porazu socijaldemokratije, izložene velikom udaru kapitalizma ali ne manje  totalitarizmu, unutarnjim greškama, promašajima.

I pored velikog uspjeha Komšćevog Demokratskog fronta, bh demokratija je doživjela izborni fijasko. Lav bh socijaldemokratije, SDP BiH je najveći izborni gubitnik jer je u godinama pune dominacije na vlasti konstantno provocirao demokratiju i iznevjerio njene temeljne principe i zahtjeve. Postoje i mišljenja da je do devalvacije SDP-a došlo i zbog udaljavanja centra od baze i povezivanja s nacionalnim strankama. Neuspjeh bh socijaldemokratije  je ne samo u gubitku vlasti,  članstva i sljedbenika demokratije, već u izgubljenom potencijalu koji je činio energetsku snagu SDP-e. Time je stotinu godina bh socijaldemokratije , pretežno zbog autotalitarnosti stranačkog vrha, gurnuto na margine, uglavnom zato što se SDP vrh prestao baviti socijaldemokratijom, a već godinama se bavi samim sobom, bori za pozicije vlasti i položaje.

Lavovska snaga BH socijaldemokratije izgubljena je, samo je pitanje da li za neko dogledno kraće vrijeme ili na duži period. Ono što su imali socijaldemokrati bilo je kapitalno, ali zadnjeg desetljeća nedovoljno kreativno i stvaralačko. A kapitalne vrijednosti se teško stiču a lahko gube, što su uvjerljivo pokazali i ovi posljednji izbori. SDP je imao kostur u kome su vitalne dijelove činili dokazani demokrati, pretežno bošnjački. Sada više toga nema. Barem nema  čvrste veze i sklada u tom kosturu. Teško se oteti dojmu da mu prijeti raspad.

BH Muslimni činili i čine kičmu bh socijaldemokratije

Ovim postaje vidljivije ono što se i ranije znalo, ko je činio a ko i danas čini temeljenu osnovu i kostur bh socijaldemokratije. Činili su je i čine u najvećem broju muslimani Bošnjaci, koji su uvijek do sada vjerovali da demokratizacijom društva mogu mijenjati i unaprijediti sebe, izjednačiti se u pravima i mogućnostima  sa Srbima i Hrvatima. Nikad nisu ni tražili ni očekivali podršku iz vana, na koju su uvijek računala druga dva bh konstitutivna naroda. Ranije  se vjerovalo da im KPJ a kasnije SDP mogu omogućiti takvu nivelaciju, mada se već u vrijeme KPJ-e i kasnije kroz SKJ-e moglo vidjeli da se takvi ideali ne mogu ostvariti ni na tim osnovama ni u tim okvirima.

Za razliku od većine socijaldemokrata iz reda hrvatskog i srpskog naroda, kod kojih je primarna nacionalna pripadnost nad opredelenjem za socijaldemokratiju, kod većine Bošnjaka je primarni izbor demokratija a sekundarni nacionalno obilježje. Izuzetak se dogodio prvi put na ovim posljednjim oktobarskim izborima.

Iako su brojni Hrvati i Srbi mnogo vremena ranije odstupili od demokratskih i  prišli svojim nacionalnim strankama, to je bilo manje zapaženo i čak je smatrano normalnim. U tom kontestu izborna pobjeda SNSD (mada graniči s porazom, obzirom na pozicije koje su imali u vlasti) postignuta isključivo glasovima Srba , odnosno HDZ BiH glasovima Hrvata smatra se skoro prirodnim, pa se nacionalni predznak kojim se označava srpski odnosno hrvatski nacionalizam doživljava kao logičan. Postalo je skoro potpuno normalno da Srbi u Rs glasaju za srpske a Hrvati u svojim etničkim područima da glasaju za hrvatske partije, bez obzira koliko su ove nedemokratske i retrogradne.

Činjenica da je SDA dobila značajan broj glasova od glasača koji su ranije pripadali ljevici odnosno SDP-i, ne govori nam da su Bošnjaci postali manji socijaldemokrati, već da je to ovaj put bio jedini mogući način da se odupru upornim nastojanjima Dodika da genocidnu Rs osamostali i Čovića da BH Hrvate izdvoji u treći entitet. Više je nego jasno da bošnjački demokrati, koji su ovaj put dali svoje glasove SDA (ili Demokratskom frontu Željka Komšića) nisu napustili demokratiju, kao što se slično dogodilo i sa dijelom hrvatskih i jednim dijelom srpskih demokrata, koji su ovaj put glasali za svoje nacionalne stranke, umjesto za SDP-u ili Demokratsku frontu Ž. Komšića.

Samo oni koji  ne poznaju stanje u BiH, oni koji neće da vide i prepoznaju intencije srpskog i hrvatskog nacionalizma, mogu vjerovati da je pobjeda SDA na ovim izborima rezultat povećanih nacionalnih pa čak i nacionalističkih naboja kod Bošnjaka. To je samo novi a u ovim uslovima jedini način borbe Bošnjaka protiv težnji srpskog i hrvatskog separatizma i nacionalizma koje tako predano i angažovano predvode M. Dodik i Dragan Čović, čiji je glavni cilj bio da rasture BiH i formiraju patuljaste države, koje bi se u datim uslovima pripojile Srbiji i Hrvatskoj. Samo naivni mogu vjerovati da se od takvih težnji definitivno odustalo.

Glasanjem za SDA BH muslimani nisu okrenuli leđa demokratiji

Obzirom da je u novim uslovima života SDP-a  ne samo iznevjerila očekivanja već  izdala ideale socijaldemokratije, a time njihove težnje, mnogi muslimani Bošnjaci morali su se odlučiti na neko od mogućih rješenja, dati svoj glas Demokratskom frontu Željka Komšića (DF) koji im još nije bio dovoljno afirmativan, pouzdan i poznat ili glasati za SDA, iako su mnogi do tada bili opredjeljene demokrate i debelo zazirali od nacionalnih stranaka. Samim time što su svoje glasove na ovim izborima dali SDA većina bh muslimana nije promjenila svoja politička ubjeđenja. Nisu postali ništa manji socijalisti niti išta veći nacionalisti, već su u velikoj većini ostali pobornici socijalističkih ideala, ne mnogo drugačijih od onih iz jugoslovenskog perioda, uvijek spremni staviti se u službu takvog pokreta, ako bi stekli uvjerenje da njegov program vodi jačanju demokratije. Zato mnogi od tih glasova koje je dobila SDA ne znače garanciju da su glasovima dobili i pobornike za svoj nacionalni program. Kada se to zna, na izbornu pobjedu SDA ne može se gledati kao na veliki dobitak. Može to biti i velika zabluda, koja u nekom kasnijem periodu u drugim uslovima može dovesti do fatalnog poraza, kakav je upravo doživio SDP.

SDP treba brzu korijenitu reformu

SDP se nalazi na rubu i potrebna mu je hitna obnova, koja nije počela sa ostavkama onih koji su najodgovorniji za krah, kako se očekivalo. Prije svega, bila je potrebna neodložna ostavka Predsjednika Zlatka Lagumdžije. Nakon vanrednog partijskog kongresa konačno je okončana epoha  Zlatka Lagumdžije, ali nije nastavljena i zamjenjena onima koji nisu do sada lizali  med vlasti, već onima iz vrha koji su i sami sa Zlatkom krojili politiku.

SDP-i  je zaista potrebna korijenita reforma, ne samo statusna i kadrovska obnova, o kojima se često govori, već prestrojavanje sa uskotračnog kolosjeka na koji su se nasukali, kako bi se stvorili preduslovi za kreiranje i implementaciju istinske demokratije u bh društvu. Bosni i Hercegovini treba iskreniji i uvjerljiviji SDP koji će služiti narodu i državi a ne karijerizmu, pojedincima i grupama koje rade isključivo u vlastitom interesu. Ideja socijalizma u bh društvu mora se obnoviti i kontinuirano obnavljati. Može li novi predsjednik SDP-e  g. Nermin Nikšić, upravo izabran na vanrednom kongresu stranke, povesti u tom pravcu, teško je vjerovati. Mnogo je skepticizma i mnogo skeptika i u samom vrhu SDP-e, koji njegov izbor doživljavaju kao nastavak politike po Lagumdžijnom modelu.

U ovim uslovima SDP treba svakog svog člana, uključujući i one iz profanisanog vrha, ukoliko se nisu ozbiljnije ogriješili i nagazili temeljne osnove bh demokratije. Bila bi velika šteta za demokratski pokret BiH da ga bilo koji član, posebno neko od mladih i ambicionih, napusti i svrsta se u na drugu stranu.

Opravdana je bojazan da će i ove četiri godine  proći u paktiranju, a tek nakon toga praviti oštriji zaokret prema EU i euroatlanskim organizacijama. Na takvu mogućnost ukazuje i činjenica da je na posljednjim izborima 54% glasalih glasalo ustvari za sebe ( jer su oni na neki način bili dio vlasti ili produkt te vlasti- npr. zaposleni u državnim organima, organizacijama, javnim službama) dok se za  onih 51% koji nisu izašli na izbore s pravom može vjerovati da su u cjelini ili  većim dijelom izgubili vjeru u vlast, a posebno u SDP i socijaldemokratiju.

Pad bh demokratije počeo je sa Dejtonom

Poraz ideala socijalizma i socijaldemokratije u BiH nije ništa novo. Pad demokratije je duže evidentan i na tu pojavu su upozoravali mnogi, a posebno znakovito upozorenje uputio je svojevremeno rah. Nijaz Duraković, a ne tako davno i g. Željko Komšić izlaskom iz SDP-e. Ali to političkom vrhu SDP-e nije zasmetalo, već pogodovalo da nastavi autokratsku hijerarhijsku torturu nad članstvom i narodom BiH. Rušenje demokratije sa ukidanjem sloboda i drastičnim gaženjem ljudskih prava dogodilo se već u vrijeme Dejtona i traje svih ovih 19 godina, a osjetilo se i osjeća posebno drastično i posljedično u Rs gdje i danas vladaju nacionalističke partije metodama apartheida. Ali i to je preblaga riječ. Sa Republikom srpskom neprikosnoveno vlada Dodik sa šakom vlastodržaca, koji opijaju srpski narod lažima o samostalnoj Rs u kojoj će se živjeti od ratnih trofeja, privilegija i dobrih boračkih penzija, kao u bivšoj Jugoslaviji. Za razliku od Bošnjaka koji primarnu pripadnost mješaju sa idealima, Srbi i Hrvati u najvećem broju bili su i ostali u svojim nacionalnim torovima, što se ogleda i u činjenici da su ponovno pobjednički likovali SNSD/ SDS i Čovićev HDZ, a samo dio njih je ostao vjeran SDP-i  ili se pomjerio ka socijaldemokratiji koju zagovara M. Raguž i njegov HDZ 1990.

Moć i nemoć bh socijaldemokratije ogledao se skoro isključivo kroz SDP-e. Iako se i ranije moglo osjetiti i znati da SDP-a nije bila dovoljno širok okvir za razvoj socijaldemokratije, jer je monopolizirana i privatizirana, što je uvjerljivo pokazao sukob na relaciji Lagumdžija – rah. N.Duraković, a nedavno potvrdio razlaz Komšić – Lagumdžija.

Ukoliko SDP uskoro ne nađe format i modalitete da svoje izgubljeno i trenutno članstvo uvjeri u zdrav koncept socijaldemokratije, ne vrati makar veći dio izgubljenog članstva, nacionalizmi će i dalje biti okosnica političke strukture BiH, u kojoj će najbrojniji Bošnjaci, a među njima i oni koji to nikad nisu ni htjeli ni željeli, ući pod krov bošnjačkog nacionalizma, koji im je sada u nekoj blažoj formi ponudila SDA. Na to će ih podsticati i svojim primjerom uticati na njih druga dva bh naroda, prije svega Hrvati, koji su uvijek i bili u nacionalnom toru, ali sada sve više i Srbi koji su se u velikom broju oprostili od socijalizma i ušli u SDS i SNSD.

Pad  socijaldemokratije u BiH koliko je posljedica lošeg autokratskog vođstva, štetnih kompromisa, ….ne manje je posljedica uslova u kojima je egzistirala bh socijademokratija u cijelom postdejtonskom periodu. Kapitalzam je kroz kriminalnu privatizaciju za svega desetinu godina uništio socijalističku privredu kapitalne vrijednosti, a na primjeru SDP-e  se  pokazalo da elite i vrhovi u korupcijskoj mreži mogu dominirati i opstati duže vrijeme i kada izgube podršku baze.

Može li, kako, na koji način i kada SDP-a vratiti povjerenje svojih članova?  Neki misle da SDP više nikad neće doći na svoje ranije stanje. Prioritet prioriteta je  konsolidacija  partije. Na koji način se misli pristupiti procesu konsolidacije, o kojem se razgovara svih ovih dana? Kao glavni ciljevi konsolidacije pominje se profiliranje demokratije, uvođenje novog metoda rada koji bi omogućio bolju vertikalnu i horizotalnu komunikaciju, pokretanje projektnih ideja za inovacije, izmjena Statuta s ciljem da se obezbjedi veća demontratija u odlučivanju, veća otvorenost SDP za saradnju u cilju ujedinjavanja ljevice…

U toku javne rasprave, koja je vođena zadnjih dana, jedan od angažovanijih članova g.  M. Pejanović, kao neke od glavnih ciljeva SDP-e naveo je: jačanje šireg građanskog fronta, veće okretanje prema radništvu, podizanje proizvodne moći društva, prije svega obnovom prerađivačke industrije uništene pljačkaškom privatizacijom, procese integracija u EU…. a sve to u cilju  promjene odnosa  u zapošljavanju, kako bi se smanjio broj nezaposlenih i poboljšao položaj zaposlenih.

Prvi čovjek SDP imao je a imaće i dalje ključnu ulogu u pokretanju ovih procesa.Već od dana objave izbornih rezultata, među tridesetak kandidata za novog predsjednika SDP-e pominjani su Selim Bešlagić, Mirko Pejanović,  Nermin Nikšić, Denis Bećirović, Svetozar Pudarić, Mahmut Alagić, Hamdija Lipovača, Ferhat Mustafić, Besim Borić, Zukan Helez… te Bogić Bogičević, koji je  kandidaturu za predsjednika već u startu odbio.

BH demokratiji, kao svakoj drugoj, trebaju ljudi koji će živjeti za demokratiju a ne od demokratije. Zato već odmah sada, u privoj godini obnove, treba pozvati aktivno i pasivno članstvo, one koji su napustili SDP-u ili izbačeni, da se vrate i pomognu demokratizaciju. Kako reče g. Bešlagić „Nemojte da nam popravlja kuću onaj koji ju je porušio“.

Kriza ili prekretnica socijaldemokratije

Demokratija podrazumjeva sistem vladavine većine uz prava za manjine, kojeg definišu i legitimiraju slobodni izbori. U demokratskom sistemu svaki građanin treba imati ista prava i slobode, kao što su sloboda vjere, nacionalnog opredelenja, okupljanja, prava glasa, jezika, pravo pluralizma, medija, učešća u strankama i interesnim grupama…

Pod demokratskom vlašću podrazumjeva se državna vlast  koju u skladu sa demokratskim izbornim sistemom na slobodnim izborima bira i postavlja većina građana. Građani biraju svoje predstavnike koji će ih zastupati u parlamentu i u njihovo ime donositi važne odluke, a Ustav je garancija tih prava i zaštita od mogućnosti da manjina  uspostavi vlast nad većinom.

Osnovni principi socijaldemokratije, kao što su sloboda,  jednakost i solidarnost su u mnogim državnim sistemima iznevjereni ili su u velikoj krizi. Sloboda je sve manje, nejedanakost sve izraženija, a sve je manje solidarnosti. O ovoj dekadenciji se može govoriti globalno, ali na sličan način i pojedinačno u većini država, bez obzira u kom su dijelu svijeta i da li su kapitalističke ili socijalističke.

Socijaldemokratija je trebala biti put transformacije kapitalističkog društvenog sistema u socijalistički društveni sistem, ali ne putem revolucije već preko postepenih reformi. Nažalost težnja socijalista da putem socijalne i poreske politike smanje nejednakost među građanima nije uspjela. Umjesto transformacije kapitalizma u socijalizam, dogodio sde i događa potpuno obrnut proces transformacije socijalizma u kapitalizam.

Postejtonski sistem vladanja narodima i građanima BiH nije dao slobodu, niti proširio njihova prava, već nametnuo ropstvo. I to ropstvo stranim ali što je još poraznije otuđenim vlastitim kapitalom, stvaranim punih 50 godina u sistemu socijalističke priovrede. Dok se u najvećem dijelu svijeta ljudi rađaju jednaki i slobodni, u BiH se rađaju ali i umiru u ropstvu. O pravima  čovjeka u BiH se sve manje može govoriti. U dijelovima BiH, kao što je Rs, ne priznaje se ni Opća deklaracija o ljudskim pravima, koju su UN usvojile još davne 1948. godine. Pravo na dostojan život, pravo na rad, na adekvatan životni standard, samoopredelenje, slobodu izražavanja… su samo misaone imenice.

Vanredni kongres SDP mjenja ili konzervira stanje

Izborni poraz SDP alarmirao je na uzbunu. U takvom tonu najavljen je i 6.12. 2014. održan vanredni klongres SDP-e, kojem je prisustvovalo 558 delegata. Izabran je novi Glavni odbor stranke od 110 članova i Nadzorni sa 11 članova. Najznačajnija promjena  je smjena Lagumžije a imenovanje Nermina Nikšića za predsjednika. Nikšić je nakon 20 sati zasjedanja tek u drugom krugu glasanja dobio 9 glasova više od Selima Bešlagića. Obzirom na veliku bliskost Lagumdžije s Nikšićem, s pravom se može pretpostaviti da Lagumdžija i dalje ostaje prvi čovjek partije. Neki ovu promjenu zovu „Halid umjesto Halida “. Veliko je pitanje da li se na kongresu shvatilo da se srazmjerno rastu kulta ličnosti predsjednika partije srazmjeno smanje nivo dermokratizacije.

Značajan događaj na kongresu bilo je spajanje SDP-e  sa Unijom socijaldemokrata  (USD). Ponovno se pokazalo da “pobjeda ima hiljadu drugova, a poraz  je siroče”. Na kongresu su jedni govorili o rezultatima a drugi iznosili primjedbe. Rezultata je bilo ali su pali u sjenu propusta i promašaja. U SDP-i  ističu da su spasili mnoge firme od propadanja, kao što su “Krivaja”,”Aluminij”, “Igman”… u autoceste uložili 1,2 milijarde, otvorili brojna nova RM, znatno uvećali penzije, itd, itd. Posebno ističu da SDP-a nija pravila kompromise oko korupcije i podjele BiH, što su drugi iskoristili. SDP želi što prije vidjeti BiH u EU i NATO savezu. SDP-a  je bila i ostaje  garant da strani plaćenici i domaći izdajnici neće moći podjeliti BiH.  SDP želi da Bošnjaci, Srbi i Hrvati u BiH ne žive jedni pored drugih, kao što je po Dejtonu, već  zajedno.

U stranci je evidentan veliki strah od podjele stranke na frakcije. Ta opasnost i dalje prijeti, ako se zna da je novi predsjednik izabran sa samo trećinom glasova, što znači da uživa podršku samo trećine članova.  Niko nije rekao da je bh demokratiija pod udarom kapitalizma, što je u suštini možda i glavni razlog poraza. Lagumdžija nije bio dobar kapetan broda, ali je veliko pitanje da li bi i neko drugi na tako uzburkanom moru mogao sigurno ploviti i doći do odredišta.

Najvažniji zadatak SDP u kratkom roku je zaustaviti devastraciju stranke. Za takav zadatak je potreban integrativan predsjednik, a Nikšić sa trećinom onih koji ga podržavaju teško to može biti.

I upravo danas, SDP-a  je doživila novi manji moždani udar. Šokantno je odjeknula vijest o hapšenju g. Hamdije Lipovače, premijera Unsko-Sanskog  kantona, koji je bio jedan od kandidata za predsjednika SDP-e. Moglo bi to dodatno narušiti imidž SDP-e, iako se vrh SDP-e odmah ogradio obavještenjem da stranka podržava i potstiče borbu protiv korupcije i ne stoji iza bilo kog pojedinca koji se ogriješio o zakone. U svakom slučaju nastavak borbe protiv korupcije mogao bi zadati veliku glavobolju svim strankama i mnogim pojedinicama, koji su u postejtonskom periodu kreirali vlast ili u njoj participirali.

Burlington, 17. decembra 2014.

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s